REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1839/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, zastupanog po punomoćniku Branku Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Škarica i partneri u Zagrebu, protiv tuženika SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Sabljiću, odvjetniku u Mateković & partneri Odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja NE i JE, odvjetničkih vježbenika, i punomoćnika tuženika, dana 8. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Katice Valić, kao vršitelja dužnosti javnog bilježnika Krešimira Valića iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-121402/2022 od 10. ožujka 2023., kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos 89,62 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 16. siječnja 2019. do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija, kao neosnovan.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 125,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 8. prosinca 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 89,04 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 8. prosinca 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je 9. prosinca 2022. ovršni prijedlog u kojemu je naveo da mu ovršenik, sada tuženik, temeljem izvatka iz poslovnih knjiga, duguje iznos od 89,62 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 16. siječnja 2019. do isplate.

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Katice Valić, kao vršitelja dužnosti javnog bilježnika Krešimira Valića iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-121402/2022 od 10. ožujka 2023. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos 89,62 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 16. siječnja 2019. do isplate.

3. Osporavajući navedeno rješenje o ovrsi, tuženik je u prigovoru naveo, u bitnom, da osporava osnovu i visinu tužiteljevog potraživanja, jer ne postoji nikakvo potraživanje tužitelja prema tuženiku, budući da oni nikada nisu bili u poslovnom odnosu u pogledu pružanja telekomunikacijskih usluga, a na koje se odnosi predmetno potraživanje prema vjerodostojnoj ispravi na temelju koje je pokrenut predmetni ovršni postupak.

4. Stoga je ovaj sud, rješenjem poslovni broj: Povrv-1839/2023-2 od 29. kolovoza 2023., stavio izvan snage naprijed navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U nastavljenom postupku tužitelj je ustrajao u svom zahtjevu, navodeći, u bitnom, da je tuženik, temeljem Zahtjeva za uključenje/izmjene O1+, O2, O3+ paketa br. 1297103072, 16. srpnja 2012. dogovorio s OT-Optima telekom d.d., kao pružateljem usluga, zaključenje ugovora za telefonski broj priključka za uključenje/izmjenu usluga 012985046, usluga O2surf (telefon+Internet) za adresu priključka [adresa], uz minimalno trajanje od jedne godine. Sukladno navedenom, tuženik je kao pretplatnik pod OT jedinstvenim korisničkim brojem: 373085 zaprimao račune pružatelja telekomunikacijskih usluga, šifra pretplatnika: 10245265. Predmetni ugovor o pružanju telekomunikacijskih usluga je raskinut s danom 28.10.2018. zbog promjene operatera. Sukladno Općim uvjetima poslovanja društva OT-Optima Telekom d.o.o., pretplatnik je dužan u roku od 15 dana od dana deaktivacije usluge o svom trošku dostaviti/vratiti svu terminalnu opremu i uređaje u vlasništvu OT-a. Budući da tuženik, nije u danom roku od 15 dana od deaktivacije usluge vratio svu opremu društvu OT- Optima Telekom d.o.o., istome je 31.12.2018. izdan račun broj: 10245265-026355677- 5 za prodaju opreme: naknada za oštećenu, uništenu ili otuđenu opremu: Modem/AD, na iznos od 675,22 kuna / 89,62 eura, te je tuženik obaviješten da navedenu opremu može vratiti u dodatnom roku od 15 dana od dana izdavanja predmetnog računa, dok u suprotnome oprema prelazi u vlasništvo pretplatnika, te je isti u tom slučaju obvezan podmiriti račun u cijelosti, sve sukladno Općim uvjetima poslovanja i Cjeniku OT- Optima Telekom d.o.o. Priloženim računom br. 10245265-026355677-5 izdanim 31.12.2018. dokazano je da postoji dospjelo nepodmireno dugovanje tuženika prema tužitelju za prodaju opreme.

6. Nadalje je naveo da je Ugovorom o cesiji od 1. travnja 2021. i Dodatkom II. Ugovora o cesiji od 23.2.2022., zaključenim između tužitelja i trgovačkog društva OT- Optima Telekom d.o.o., tužitelj otkupio od OT-Optima Telekom d.o.o. između ostalih i tražbinu koju OT-Optima Telekom d.o.o. ima prema tuženiku, a o kojem otkupu je sukladno odredbama Ugovora o cesiji, ovršenik, ovdje tuženik, obaviješten dopisom od 28.9.2022. godine. Raniji vjerovnik OT-Optima Telekom d.o.o. pripojen je Telemachu Hrvatska d.o.o., na temelju Ugovora o pripajanju od 28.10.2022., Odluke Skupštine pripojenog društva i Odluke Skupštine društva preuzimatelja o odobrenju Ugovora o pripajanju od 28.10.2022. godine.

7. Tuženik je u nastavljenom postupku ustrajao u osporavanju osnove i visine tužiteljevog potraživanja, navodeći, u bitnom, da je 20. studenoga 2018. izvršio povrat pošiljke u kojoj se nalazio uređaj koji mu je za vrijeme trajanja poslovnog odnosa s Optimom dostavila Optima. Dakle, potpuno je jasno da je uređaj koji se nalazio kod tuženika vraćen S prije izdavanja računa. Prilikom sklapanja Zahtjeva za uključenje od 16. srpnja 2012. isplatio je uređaj (redak - OT ADSL MODEM), jer je u Zahtjevu navedeno da jednokratno plaća takav uređaj, pa je nejasno iz kojeg razloga bi tužitelj imao pravo tražiti naknadu za već plaćeni uređaj od tuženika. Osim toga, Zahtjev ne sadrži pozivanje na bilo kakve opće uvjete Optime, te je potpuno jasno da tuženik ni na koji način nije vezan bilo kakvim općim uvjetima Optime, time da su dostavljeni Opći uvjeti poslovanja za javne komunikacijske usluge OT-a, sukladno članku 36. tih Općih uvjeta, stupili na snagu 1. siječnja 2020., dakle više od godinu dana od prestanka pretplatničkog odnosa Optime i tuženika, pa se ne mogu primijeniti u ovoj pravnoj stvari.

8. Nadalje je naveo da sve i kada bi svi prethodno navedeni razlozi tuženika bili neosnovani, ne postoji bilo kakva osnova da se tuženiku ispostavi račun na iznos od 675,22 kuna za opremu koja je starija od sedam godina, s obzirom da se danas (uz notornu činjenice povišenja cijene elektroničke opreme zbog inflacije) novi ADSL modemi prodaji po toj cijeni. Isto tako, odredbom članka 97., stavka 1. alineje 5. i 10. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se nepoštenom odredom u potrošačkim ugovorima imaju smatrati odredba kojom se potrošač obvezuje platiti nadoknadu štete zbog neispunjenja koja je znatno veća od stvarne štete (alineja 5) i odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom (alineja 10). Sukladno odredbi članka 102. Zakona, posljedica nepoštenih odredba je ništavnost, te tuženik ne bi bio u obvezi plaćati naknadu za nešto što je već jednom platio i to u iznosu koji višestruko premašuje vrijednost uređaja.

9. Ovaj sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (str. 7 spisa), izvadak iz sudskog registra (str. 32-39 spisa), Zahtjev za uključenje (str. 87a spisa), Opće uvjete poslovanja za javne komunikacijske usluge OT-a (str. 88-112 spisa), Ugovor o cesiji od 1.4.2021. uz Prilog 1 i Prilog 2 (str. 113-127 spisa), Dodatak 2. Ugovoru o cesiji od 23.2.2022. (str. 129-130 spisa), obavijest o prijenosu potraživanja od 28.9.2022. (str. 131-133 spisa), R1 prijepis računa za Optima Telekom usluge (str. 134-135 spisa), potvrdu o primitku (str. 140 spisa) i ispis cjenika s Interneta (str. 141 spisa).

10. Na temelju ocjene izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP), te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

11. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja, kao cedenta, da mu tuženik isplati iznos od 89,62 eura, naveden na računu broj: 10245265-026355677-5 od 31. prosinca 2018., koji je tuženiku za razdoblje od 1. studenoga 2018. do 31. prosinca 2018. izdao cesionar OT-Optima Telekom d.d., sa zakonskim zateznim kamata od 16. siječnja 2019., kao prvog dana iza dana dospijeća navedenog na spomenutom računu (15.1.2019.) pa do isplate.

12. Iz naprijed navedenog računa proizlazi da se preneseno potraživanje odnosi na jednokratnu naknadu za oštećenu, uništenu ili otuđenu opremu, odnosno Modem/AD (Media Gateway).

13. Nadalje, na računu je navedeno da je sukladno Općim uvjetima poslovanja pretplatnik dužan u roku od 15 dana od dana deaktivacije usluge o svom trošku dostaviti/vratiti svu terminalnu opremu i uređaje u vlasništvo OT-a. Ujedno je tuženik upućen da ukoliko mu je na tom računu naplaćena naknada za opremu koju nije vratio OT-u, istu može vratiti u dodatnom roku od 15 dana od dana izdavanja računa na adresu OT-Optima Telekom d.o.o., Planinska 2, 10000 Zagreb. U protivnom, istekom navedenog roka, neplaćena oprema prelazi u tuženikovo vlasništvo, te je u tom slučaju obavezan podmiriti račun u cijelosti.

14. Iz Potvrde o primitku proizlazi da je tuženik 20. studenoga 2018., dakle i prije izdavanja naprijed navedenog računa i početka tijeka dodatnog roka od 15 dana od dana izdavanja računa, predao pošti pošiljku tešku 690 grama, a kao primatelja naznačio OT-Optima Telekom d.d. s adresom u Buzinu, Bani 75.

15. Budući da navedenih 690 grama odgovara težini modema, to je ovaj sud zaključio da su istinite tvrdnje tuženika da je predmetni modem vratio i to na adresu sjedišta tuženika u Buzinu, koja je navedena na zaglavlju računa, i to prije izdavanja samog računa.

16. Stoga, sukladno uputi na računu, a budući da se po tužitelju u spis priloženi Opći uvjeti poslovanja ne mogu primijeniti, jer su, a kako to pravilno tvrdi tuženik, prema članku 36. tih Općih uvjeta stupili na snagu 1. siječnja 2020., dakle više od godinu dana od raskida Ugovora o pružanju telekomunikacijskih usluga zaključenog između OT-Optima Telekom d.d. i tuženika (po tvrdnji tužitelja 28.10.2018.), cesionar OT- Optima Telekom d.d. ni 1. travnja 2021. (kada je sklopljen Ugovor o cesiji), a ni kasnije, nije imao predmetno potraživanje prema tuženiku, a koje bi onda mogao valjano prenijeti na tužitelja u smislu odredbe čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 5/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.).

17. Osim toga, iz predmetnog Zahtjeva za uključenje doista proizlazi da je tuženik jednokratnim plaćanjem kupio ADSL modem, jer je naziv OT ADSL MODEM označen jednom zvjezdicom i navedeno je da ta jedna zvjezdica podrazumijeva kupnju modema, a prethodno je između obročnog plaćanja i jednokratnog plaćanja označeno jednokratno plaćanje.

18. Budući da je tuženik platio modem, jasno je da ni zbog toga nije moglo postojati predmetno potraživanje cesionara OT-Optima Telekom d.d., a koje je on onda mogao prenijeti na tužitelja.

19. I naposljetku, tužitelj nije dokazao ni visinu potraživanja, budući da je odustao od financijskog vještačenja kojim bi se mogla dokazati cijena predmetnog uređaja u trenutku raskida Ugovora o pružanju telekomunikacijskih usluga.

20. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, tuženikovo potraživanje ne može biti osnovano, pa je ovaj sud, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučio kao u izreci ove presude.

21. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

22. Tako je tuženiku, prema vrijednosti predmeta spora od 89,62 eura, priznat trošak u visini jednokratne nagrade od 50 bodova (Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT.) što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 100,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (25,00 eura) 125,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 8. prosinca 2025. do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

23. Tuženiku nije priznat posebno trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi, jer je ovršni postupak nakon usvojenog prigovora na rješenje o ovrsi javnog bilježnika, prešao u parnični postupak, te tuženik ima pravo na jednokratnu nagradu za zastupanje po odvjetniku za cijeli postupak ovršni i parnični koji predstavljaju jedinstvenu cjelinu (tako i ŽS u Zagrebu u odluci Gž-3401/2023.).

24. Nadalje mu nije priznat trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi, budući da je prigovor predan javnom bilježniku u postupku izvansudske ovrhe, a ne sudu, pa obveza plaćanja pristojbe nije mogla nastati u trenutku predaje samog prigovora. Stoga, u konkretnoj situaciji, kada se postupak koji je bio pokrenut kao ovršni nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, odnosno kao parnični postupak, to se prigovor ima smatrati odgovorom na tužbu (tako i ŽS u Zagrebu u odluci poslovni broj: Gž-561/2019-2 od 18.5.2020.), za koji obveza plaćanja sudske pristojbe nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici (čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama, "Narodne novine", broj: 118/18. i 51/23., dalje: ZSP).

25. Nije mu priznat ni trošak sudske pristojbe na presudu, budući da je pristojbu na presudu dužan platiti tužitelj, a ne tuženik (čl. 3. st. 2. ZSP-a).

26. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. ZOO-a.

27. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 8. prosinca 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu. Odluka kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Žalba protiv ove presude ne odgađa njenu ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

I. Pun. tužitelja uz rj. na platež pristojbe na presudu (prema vps u tužbi)

II. Pun. tuženika