REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Belom Manastiru
31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53
P-1095/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 8.12.2025.
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 528-50-2931844, zaključenog dana 06.07.2005. god. između tužitelja ČS i Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, a koja u čl. 3. glasi: „NAKNADA 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“
II/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da isplati tužitelju VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 179.98 EUR (slovima: stosedamdesetdevet eura i devedesetosam centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 07.07.2005. god. do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
III/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 303,09 EUR (slovima: tristotri eura i devet centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8.12.2025. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da je dana 06.07.2005. zaključio Ugovor o kreditu broj 528-50-2931844 sa tuženikom, a prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita i davatelju osiguranja, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 13.055,32 CHF. Gore navedenim Ugovorom tipa „uzmi ili ostavi“ u čl. 3. ugovorena je jednokratna naknada za korištenje kredita u visini od 3.30 % od cjelokupnog iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. S obzirom da je predmetni Ugovor zaključen i realiziran 06.07.2005. god. tužitelju je isti dan naplaćen iznos od 169,72 CHF kao naknada za korištenje kredita, a što je vidljivo iz otplatne tablice – kredit informativni izračun od 06.07.2005. god. Tužitelj ističe kako se o toj ugovornoj odredbi za tzv. „ulaznu naknadu“ nije pojedinačno pregovaralo, već je ista unaprijed formulirana od strane tuženika (banke) te implementirana u tipski ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Isto tako, kako mu nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga u ime kojih se ista naplaćuje. Prema odredbi čl. 53. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22, 59/23) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a što je u konkretnom slučaju i riječ. Ujedno, navedena odredba (čl. 3.) je i ništetna jer je nedopuštena po čl. 269., 270. i 271. Zakona o obveznim odnosima, sve to u svezi s čl. 322., 323. i 324. ZOO-a. Stoga tužitelj smatra da je tuženik nepošteni stjecatelj sukladno čl. 1115. ZOO-a i istu naknadu mora vratiti. Tome u prilog govori i čl. 96. te čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača (nepoštena i ništetna ugovorna odredba) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora, a ujedno je takvo formuliranje nepoštena poslovna praksa, konkretno zavaravajuća slovna praksa pobliže opisana u čl. 107. do 110. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07). Dakle, navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak. Napominje kako je na dan utuženja iznos naplaćene naknade u CHF po srednjem tečaju tuženika iznosio 179,98 EUR, stoga ovim putem tužitelj upravo taj iznos potražuje od tuženika, te predlaže da sud donese presudu kao u izreci ove odluke.
2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku od 30 dana, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni dana 20.8.2025. godine.
3. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate.
4. Sud je utvrdio da ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
5. Utvrđeno je da ne postoje smetnje iz čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku (N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. - dalje ZPP) odnosno da zahtjev tužitelja nije nedopušten i da se njime može slobodno raspolagati.
6. Slijedom navedenog sud je na osnovu odredbe čl. 331.b. st. 1., a u svezi čl. 338. st. 5. ZPP-a odlučio kao u točki I/ izreke ove presude.
7. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi sa člankom 155. ZPP-a, te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora te važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, punomoćniku tužitelja priznao na ime sastava tužbe iznos od 200,00 eura, PDV od 25% u iznosu od 50 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26.55 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u istom iznosu, a koji iznos će tužitelj morati platiti, ili ukupno 303,09 eura. Stoga je odlučeno kao u točki II/ izreke ove presude.
Beli Manastir, 8.12.2025.
S u d a c:
Suzana Nađ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, a putem ovog suda.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ( čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku).
Dostaviti:
Punomoćniku tužitelja
Tuženiku
