Poslovni broj:P-1205/2025-8

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Delnicama

Izdvojena lokacija u Vrbovskom

Ivana Gorana Kovačića 20

51326 Vrbovsko

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, Izdvojena lokacija u Vrbovskom, po sucu Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužitelja HŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Gregović iz Rijeke, protiv tuženika OTP Banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kovačević-Koren i Partneri d.o.o. iz Rijeke, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne javne rasprave 27.listopada 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ĐŽ, odvjetničke vježbenice iz Rijeke i punomoćnika tuženika Damira Kralja-Anzela, odvjetnika iz Rijeke te objave 08.prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 81006/05 između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao Kreditora kojom je ugovoreno kako je korisnik kredita obvezan platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva od 1% od iznosa odobrenog kredita koja se plaća jednokratno prije korištenja kredita, odnosno iz odobrenog kredita

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 99,04 EUR sa zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 30. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.siječnja 2023. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog

dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine od 15.6.2005. do isplate, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine od 08.prosinca 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Tužba se smatra povučenom za isplatu iznosa od 647,21 EUR sa zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju s prijenosom prava vlasništva 13.lipnja 2005. za kupnju motornog vozila te da je u članku 4. navedeno kako je korisnik redita obavezan platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva od 1% od odobrenog kredita koja se plaća jednokratno prije korištenja kredita, odnosno iz odobrenog kredita. Smatra da je naplaćivanje ove naknade nepošteno i ništetno jer se o istoj nije moglo pregovarati te mu prednik tuženika nije prezentirao o kakvim se točno troškovima radi pa je primjena sporne ugovorne odredbe prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača pa je ova ugovorna odredba ništetna. Predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ove odredbe i isplatu iznosa od 99,04 EUR sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare te navodi da je tuženik naglasio tužitelju da se naknadom za obradu kredita pokrivaju troškovi poput raznih operativnih troškova. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev, a na glavnoj raspravi održanoj 27.listopada 2025. tuženik ne osporava osnovu niti visinu tužbenog zahtjeva, ali i nadalje ne priznaje tužbeni zahtjev.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u dopis punomoćnika tužitelja upućen tuženiku od 07.siječnja 2025., Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju s prijenosom prava vlasništva zaključen između tužitelja i pravnog prednika tuženika 13.lipnja 2005. i dopis tuženika upućen punomoćniku tužitelja 17.siječnja 2025.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ( dalje: ZPP) sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

5. Nesporna je činjenica da su tužitelj, kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika, kao davatelj kredita sklopili 13.lipnja 2005. ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila kojim se je pravni prednik tuženika obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 15.750,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju pravnog prednika tuženika za devize važećem na dan isplate. U čl.4 Ugovora ugovoreno je da tužitelj plaća naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1% od iznosa odobrenog kredita koja se plaća jednokratno prije korištenja kredita odnosno iz odobrenog kredita. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita.

6. Temeljem odredbe čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, te temeljem čl. 327. ZOO-a, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana stranka, a tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka.

7. Neosnovan je prigovor zastare za isplatu u odnosu na naknadu za obradu zahtjeva i administracije kredita jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020 održanoj 30.siječnja 2020., za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedicu utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ove naknade nisu bile predmet kolektivne tužbe, pa slijedom navedenog pravnog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj bude utvrđeno da su te odredbe ništetne.

8. U odnosu na naknadu za troškove obrade kredita u iznosu od 1 % iznosa kredita valja istaknuti da je takva mogućnost propisana odredbom čl. 1024 st. 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima pa sama po sebi takva odredba ne mora biti ništetna ako su stranke o njoj posebno pregovarale i ako naknada ne uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U odnosu na navedene kriterije valja istaknuti da je tu odredbu tuženik pripremio unaprijed na sastavljenom standardnom obrascu, kao i tzv. ulaznu naknadu, odnosno naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita koja iznosi 1 % od iznosa kredita zbog čega tužitelj kao korisnik kredita nije mogao imati utjecaj na sadržaj odredbi o tim naknadama. Navedena odredba ne sadrži jasne, sažete i transparentne informacije o načinu određivanja naknade kao niti podatak koja odluka bi se trebala primjenjivati u slučaju jednokratih troškova obrade kredita, pa sud smatra da se o ovoj naknadi nije pojedinačno pregovaralo, te da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi temeljem čl. 55 st.1 Zakona o zaštiti potrošača/14, a teret dokaza o suprotnom je na strani tuženika. Ugovaranje ove naknade suprotno je načelu savjesnosti i poštenja te je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a tuženik nije tijekom postupka dokazao da je imao bilo kakve dodatne troškove vezano za tzv. ulaznu naknadu. Nesporno je da je cijeli ugovor prethodno pripremio tuženik, da stranke nisu pojedinačno pregovarale o pojedinim odredbama ugovora, pa tako niti ove naknade, te je evidentno da se radi o odredbama koje nisu jasne niti su razumljive, a tuženik nije dokazao postojanje ekvivalentne činidbe. Prema odredbe čl. 96 Zakona o zaštiti potrošača/07 ugovorna odredba u kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st.1). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu u naprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog obrasca trgovca (st.2). Prema odredbi čl. 99 ZZP/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je odredbom čl. 102 ZZP/07 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Stoga sud smatra da je ova naknada ništetna te da tužitelj ima pravo potraživati istu u visini od 99,04 EUR kako je to zatraženo podneskom tužitelja od 01.rujna 2025.

9. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ovaj iznos s kamatom, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a.

10. Odluka o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine temelji se na čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008.g. na odredbi čl. 29.st. 2. ZOO-a.

11. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 158. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR, sastav podneska kojim tužitelj odgovara na navode iz odgovora na tužbu tuženika u iznosu od 50,00 EUR i pristup odvjetnika na jedno ročište u iznosu od 50,00 EUR, što uzkupno iznosi 150,00 EUR. Na ovaj iznos priznat je PDV 37,50 EUR tako da je tužitelju ukupno priznat trošak u iznosu od 187,50 EUR.

12.Tužitelj je podneskom od 01.rujna 2025. djelomično povukao tužbu za iznos od 647,21 EUR, čemu se tuženi nije protivio, ali je zatražio naknadu parničnog troška za djelomično povlačenje tužbe. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 EUR u PDV 25,00 EUR u ½ dijela obzirom da se tužbeni zahtjev tužitelja sastoji od utvrđenja ništetnosti isplate. Stoga je tuženiku priznat trošak u odnosu na povučeni dio tužbe tužitelja u iznosu od 62,50 EUR pa je ukupno tužitelju dosuđen parnični trošak 125,00 EUR.

13.Temeljem odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a riješeno je kao u izreci rješenja.

U Vrbovskom, 08.prosinca 2025.

Sudac:

Denis Putić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika