Poslovni broj: Pn-163/2020-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Pavla Lončara 2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČP, oib: [osobni identifikacijski broj], i ČPE, oib: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Franji Ribić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Trajbar Team d.o.o., oib:11456882554, iz Zaprešića, bana J. Jelačćića 199, zastupanog po punomoćniku Ivanu Emer, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 24. studenog 2025. i zaključene u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetničke vježbenice LP i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika DP, **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženiku Trajbar Team d.o.o., oib:11456882554, Bana Josipa Jelačića 199, Zaprešić, isplati tužiteljima novčani iznos od 2264 EUR /17.058,11 kuna na ime naknade imovinske štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana nastanka štete, odnosno do dana 13. rujna 2020., godine do isplate, te novčani iznos od 1726 EUR /13.004,55 HRK na ime naknade neimovinske štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana nastanka štete pa do dana isplate i to sve u roku od 15 dana."

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovog postupka.

3. Nalaže se tužiteljima nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00eur, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi tvrde da su s tuženikom ugovorili organizaciju svadbene svečanosti za dan 13. lipnja 2020. u prostorijama tuženika i da su na traženje tuženika pristali na izmjenu datuma toga termina i organizaciju svadbene svečanosti dana 13. rujna 2020. Povodom tako ugovorenog termina da su tužitelji dogovorili i ostale usluge koje se povezuju uz svadbenu svečanost (izrada pozivnica, fotografiranje i snimanje, angažman glazbenika) kao i da su tuženiku platili predujam od 500,00eur. Tvrde da je tuženik, međutim, ničim izazvan, bez opravdanog razloga, otkazao organizaciju takve svečanosti, čime da je za njih nastala imovinska šteta zbog plaćenih predujmova za rezervaciju termina i planirane usluge tijekom ceremonije vjenčanja, te neimovinska šteta zbog povrede ugleda i časti, pa zato predlažu da sud donese presudu sadržaja kao u izreci, potražujući usto i nadoknadu troškova parničnog postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti osporavajući istinitost tužbenih navoda i osnovanost tužbenog zahtjeva tvrdeći da su upravo tužitelji odustali od dogovorenog termina te predlažući sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o poslovnoj suradnji od 24. travnja 2020., Ugovor o muzičko scenskom nastupu od 17. travnja 2020., potvrdu tuženika o primljenom predujmu u svoti od 500,00eur, račun od 12. lipnja 2020., račun od 13.lipnja 2020., račun od 24.lipnja 2020., račun od 12. rujna 2020., račun od 16. rujna 2020., račun od 28. rujna 2020. i račun od 21. listopada 2020. kao i u tuženikove Opće uvjete za održavanje svadbene svečanosti za 2020. godinu, te je saslušao stranke i svjedoka VP.

3a.Sud je proveo sve dokaze koje su stranke konačno predložile (list 66).

4.Temeljem tako provedenoga dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), te na temelju rezultata cjelokupnoga postupka, ovaj prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5.Predmet ovoga parničnog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju se pretrpjeli zbog otkazivanja organizacije svadbene svečanosti ugovorene za dan 13. rujna 2020. u prostorijama tuženika. Tužitelji tako tvrde da je termin otkazao tuženik, a tuženik, pak, da su taj termin otkazali sami tužitelji.

6.Tužitelji tvrde da im je nastala imovinska šteta u iznosu od 500,00eur na ime predujma plaćenoga tuženiku za rezervaciju prostora, što dokazuju potvrdom o primljenom predujmu, zatim u iznosu od 133,00eur na ime uplaćene akontacije obrtu za usluge "Farfala", što dokazuju Ugovorom o poslovnoj suradnji od 24. travnja 2020., te u iznosu od 1.100,00eur za organizaciju glazbe, što dokazuju Ugovorom o muzičko scenskom nastupu od 17. travnja 2020. Obzirom da je otkazana svadbena svečanost, te su iznose zadržali primatelji.

7.Tužitelji tvrde da su imali ostale materijalne troškove u daljnjem iznosu od 531,00eur, što ničime ne dokazuju, zbog čega je u tomu dijelu tužbeni zahtjev tužitelja, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221a. ZPP-a, sud a limine odbio kao neosnovan.

8.Što se tiče neimovinske štete, tužitelji tvrde da su otkazivanjem svadbene svečanosti pretrpjeli povredu ugleda i časti i duševne bolove, jer su tu svečanost duže vremena planirali i željno iščekivali.

9.Imajući u vidu da se naknada neimovinske štete za povredu ugleda i časti priznaje samo iznimno, i to samo onda kada je povreda iznimno teška tako da je kod povrijeđenoga opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol, onda u ovom slučaju kada se otkazivanjem jedne svadbene svečanosti ne radi o nikakvom iznimno jakom napadu na osobnost tužitelja koji bi prema svom intenzitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokovao jasno manifestiranu povredu njihova ugleda i časti i provocirao kod njih osobito intenzivnu duševnu bol, o kojoj uostalom ne iskazuju niti sami tužitelji, onda već a limine nema osnove da se tužiteljima takva naknada prizna i dosudi u smislu čl. 19. u vezi s čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).

10.Uvidom u tuženikove Opće uvjete za održavanje svadbene svečanosti za 2020. godinu proizlazi da se u slučaju otkazivanja vjenčanja predujam ne vraća. Na primjenu tih Općih uvjeta tužitelji su, kako proizlazi iz tuženikove potvrde o plaćenom predujmu, pristali, što ne spore niti sami tužitelji.

11.Uvidom u tuženikove račune od 12. lipnja 2020., 13. lipnja 2020., 24. lipnja 2020., 12. rujna 2020., 16. rujna 2020., 28. rujna 2020. i 21. listopada 2020. utvrđeno je da je tuženik poslovao i tijekom mjeseca lipnja i rujna 2020. kada su se konzumirala jela i pića i iznajmljivao prostor na adresi tuženika, a što u svomu iskazu potvrđuje i svjedok TP, zbog čega je iskaz potonjeg svjedoka sud prihvatio.

12.Iz iskaza prvotužitelja proizlazi da je tuženik otkazao oba termina (lipanj i rujan 2020.), i to prvi termin bez razloga, a drugi termin jer su mu tužitelji prigovorili na kvalitetu hrane poslužene na svadbenom ručku.

13.Iz iskaza drugotužiteljice proizlazi, pak, da su oni (tužitelji) otkazali termin u lipnju 2020., jer je zbog korona krize bio ograničen broj svadbenih uzvanika, dok je drugi termin otkazao tuženik nakon svadbenog ručka u lipnju 2020., pri čemu ne navodi razloge otkazivanja.

14.Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da su sami tužitelji otkazali termin svečanosti u lipnju 2020., bojeći se da zbog aktualne epidemiološke situacije neće doći puni broj gostiju. Takav iskaz u skladu je s iskazom drugotužiteljice, pa ga sud prihvaća i zaključuje da su termin svečanosti koja je trebala biti organizirana u prostorijama tuženika u lipnju 2020. otkazali sami tužitelji, što znači da nisu istiniti tužbeni navodi i navodi iz iskaza prvotužitelja kojima se navodi drukčije.

15.Da između stranaka nije sklopljen neki poseban ugovor za organizaciju svadbene svečanosti u rujnu 2020., između stranka nije sporno, a proizlazi i iz njihovih stranačkih izjava.

16.Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da je tužiteljima nudio slobodne termine za održavanje svadbene svečanosti nakon lipnja 2020., kao i da je s njima razgovarao o terminima u rujnu iste godine, no da nisu ništa definirali, a nakon svadbenog ručka održanog u lipnju 2020. da je porukom koju je uputio drugotužiteljici otklonio svaku mogućnost daljnje poslovne suradnje s tužiteljima jer da su se tužitelji ponijeli nepristojno prema osoblju tuženika.

17.Prema tome, iz iskaza drugotužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da je ceremoniju svadbene svečanosti u rujnu 2020. otkazao tuženik porukom upućenom drugotužiteljici odmah nakon svadbenog ručka u lipnju 2020., a što u svom iskazu potvrđuje i prvotužitelj.

18.Prema rezultatima provedenog parničnog raspravljanja, dakle, proizlazi da između stranaka nije sklopljen ugovor za organizaciju svadbene svečanosti za rujan 2020., kao što je bio slučaj za organizaciju takve svečanosti u lipnju 2020. kada je bila izdana potvrda o plaćenom predujmu u iznosu od 500,00eur (list 12) koja potvrđuje točan datum održavanja svečanosti.

19.Prema mišljenju ovog suda, u konkretnom slučaju dakle stranke su samo pregovarale oko sklapanja novog ugovora za organizaciju svadbene svečanosti u rujnu 2020., a pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju u smislu čl. 251. st. 1. ZOO-a.

20.Prema mišljenju ovog suda, time što je prekinuo pregovore porukom koju je uputio tužiteljima zbog tog što se tužitelji nisu ponašali pristojno, tuženik nije postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, jer nije vodio pregovore s namjerom da ugovor ne sklopi ako se ima u vidu da su se stranke znale već od ranije i da su ugovorile termin u lipnju 2020. koji su sami tužitelji otkazali.

21.Da je došlo do nesuglasica i do gubitka međusobnoga povjerenja između stranaka, proizlazi i iz iskaza prvotužitelja da su oni (tužitelji) prigovorili kvaliteti hrane koja im je bila poslužena tijekom svadbenog ručka.

22.U slučaju kada tuženik dakle nije vodio pregovore s namjerom da ugovor ne sklopi i kada je pregovore prekinuo nezadovoljan ponašanjem tužitelja, mišljenje je ovoga suda da tuženik u konkretnom slučaju nije postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja u smislu pravila čl. 251. st. 2. i 3. ZOO-a, zbog čega tužiteljima nije dužan nadoknaditi štetu koju oni od njega potražuju u iznosu od 1.233,00eur (vidi: točku 6 obrazloženja), niti im, pak, vratiti iznos predujma od 500,00eur koji ima pravo zadržati sukladno čl. 304. st. 1. ZOO-a na čiju se primjenu pozivaju tužitelji i svojim Općim uvjetima, jer su tužitelji po svom nahođenju otkazali ugovoreni termin za lipanj 2020.

23.Smatrajući da tužitelji neosnovano zahtijevaju od tuženika naknadu štete nastale zbog neodržavanja njihove svadbene svečanosti u prostorijama i u organizaciji tuženika, ovaj sud je odlučio kao u točki 1. izreke.

24.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a.

25.U konkretnom slučaju tužitelji su u cijelosti izgubili ovu parnicu, što znači da prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a nemaju pravo potraživati od tuženika nadoknadu troškova ovog parničnog postupka, zbog čega je riješeno kao u točki 2. izreke presude.

26.Odluka o visini parničnih troškova koji su odmjereni tuženiku temelji se na odredbama iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT).

27.Sud je temeljem čl. 2. ZPP-a tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250,00eur (Tbr. 8.1. i 46. OT), trošak zastupanja na ročištu od 12. rujna 2023. u iznosu od 125,00eur (Tbr. 9.2. i 46. OT), kao i trošak zastupanja na ročištima 24. listopada 2023., 23. srpnja 2024. i od 24. studenog 2025. u iznosu od po 250,00eur za svako ročište (Tbr. 9.1. i 46. OT), što sveukupno iznosi 1.125,00eur, kao u točki 3. izreke presude.

28.Tuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištu radi objave presude jer nije bio potreban za vođenje ove parnice.

29.Slijedom svega iznijetog i obrazloženog, presuđeno je kao u izreci.

U Zaprešiću 8. prosinca 2025.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljima, po pun., uz rješenje o plaćaju pristojbe na presudu od 86,26eur,

2. Tuženiku, po pun.,