Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-504/2023-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, zastupana po punomoćnici ZĆ, dipl. pravnici, protiv tuženika Triglav osiguranje d. d., OIB:29743547503, Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, zastupan po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave dana 27. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, a odluke objavljene dana 8. prosinca 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. OIB:29743547503, A. Heinza 4, 10000 Zagreb isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB:84397956623 na račun broj:HR121001005 1863000160 Državnog proračuna Republike Hrvatske model 26, poziv na broj odobrenja 5908-19-19- 03298112024 iznos od 10.496,78 € (slovima:desetisućačetristodevedesetšesteura I sedamdesetosamcenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 19.10.2022.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.siječnja 2023.g. do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamtne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja s iznosom od 10.911,56 €

(slovima:desettisućadevetstojedanaesteura i pedesetšestcenta) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1.Tužitelj tvrdi da se dana 04.travnja 2017.g. osiguranica tužitelja IĆ teško ozlijedila na željezničkom kolodvoru u Križevcima kada je kao putnica prilikom izlaska iz zaustavljenog putničkog vlaka broj 201. Tužiteljica, koja se vraćala s posla kući lijevom nogom je već bila izvan vagona odnosno na tlu kolnika dok su desnu nogu u tom času zahvatila vrata vagona koja su se počela zatvarati. Tom prilikom je osiguranica tužitelja IĆ zadobila tjelesnu ozljedu u vidu puknuća desne goljenične i lisne kosti s pomakom. Osiguranica tužitelja se liječila od trenutka ozljeđivanja do 2018.g. kada je upućen od strane liječnika opće prakse na vještačenje radne sposobnosti jer je liječenje završeno te je stanje konačno. Kao posljedica štetnog događaja kod osiguranice tužitelja zaostale su promjene u zdravstvenom stanju zbog čega je zaostala kontraktura desnog koljena, otežana pokretljivost, pa zbog toga nije u mogućnosti se penjati u vlak, obavljati stojeće, hodajuće i terenske poslove pa je na temelju mišljena ovlaštenih vještaka Zavoda za vještačenje tužitelj rješenjem broj 92266 od dana 18.ožujka 2022.g. priznao osiguranici pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedama zadobivenim u prometnoj nesreći. Tužitelj navodi kako je pretrpio štetu isplatom priznate invalidske mirovine pa je odštetnim zahtjevom od tuženika zatražio povrat sredstava na ime invalidske mirovine za razdoblje od 14.veljače 2019.g. do 30.rujna 2022.g. u ukupnom iznosu od 21.408,34 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti osporava postojanje bilo kakve obveze prema tužitelju te tužbeni zahtjev osporava u osnovi i visini, a osporava i aktivnu i pasivnu legitimaciju te ističe prigovor zastare za sve isplate mirovina koje su plaćene prije 14.veljače 2019.g. do 28.kolovoza 2020.g. jer s u konkretnom treba primjenjivati trogodišnji zastarni rok od dana saznanja za štetu za koju je tužitelj saznao danom isplate mirovine svom osiguraniku.

3. U svrhu dokaza pročitana je odluka Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima br. Pn-81/2018-27 od 22.3.2019.g. (list 5-11), puni uvid u podatke predmeta kroz e-komunikaciju (list 12-13), Dopis HZMO od 8.8.2023. (list 14), kopije povratnica (list 5-16), dopis HZMO-a od 8.8.2023. (list 17) Upitnik HZMO-a (list 18), rješenje HZMO- a od 2.8.2019. (list 19-21), mirovinski staž (list 22), ispis podataka o plaći (list 23-24), vrijednosni bodovi (list 25), rješenje HZMO-a od 18.3.2022. (list 26-28), mirovinski staž i pregled usklađivanja mirovine (list 29), ispis podataka o plaći (list 30-31), vrijednosni bodovi (list 32), dopis HZMO-a od 2.1.2020. (list 33), potvrda od 27.1.2020. (list 34), izvješće s nalazom i mišljenjem liječnika i dopis od 28.9.2022. (list 35-67), kopija povratnice (list 68-69), isplaćena sredstva (list 70), dopis tuženika od 3.11.2022. (list 71), dopis HZMO od 21.11.2022. (list 72), kopije povratnica (list 73-74) dopis tuženika od 23.12.2022. (list 7577), odluka Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-3459/2020-3 od 27.12.2021. (list 78-81), analitičke kartice (list 82-110), podnesak tužitelja od 14.11.2023. s podnescima (list 115-164), podnesak tuženika od 16.11.2023. (list 165-167), prilozi tužitelja sa potvrdama o plaćanjima, posebnim uvjetima za osiguranje od odgovornosti i odluka VS RH Revx 423/2012-2 (list 168-196), saslušan je svjedok IĆ i provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Slađani Srnec, ispis transakcije 211, te ispis transakcije 258E-banka podataka doznačenih mirovinskih primanja za osiguranicu tužitelja IĆ (list 251-278) izvršen je uvid u spis Pn- 81/2018 Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima.

4.Na temelju provedenih dokaza i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno proizlazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Nesporno je da se dana 04.travnja 2017.g. dogodila prometna nezgoda u kojem je osiguranica tužitelja IĆ teško ozlijeđena na željezničkom kolodvoru u Križevcima kada je kao putnica prilikom izlaska iz zaustavljenog putničkog vlaka broj 201. prilikom izlaska iz vlaka lijevom nogom stala tlo kolnika dok je desnu nogu u tom času zahvatila vrata vagona koja su se počela zatvarati. Tom prilikom je osiguranica tužitelja IĆ zadobila tjelesnu ozljedu u vidu puknuća desne goljenične i lisne kosti s pomakom. Osiguranica tužitelja se liječila od trenutka ozljeđivanja do 2018.g. nakon čega je upućena od strane liječnika opće prakse na vještačenje radne sposobnosti jer je liječenje završeno te je stanje konačno. Kod osiguranice tužitelja zaostale su promjene u zdravstvenom stanju, kontraktura desnog koljena, zbog čega ima otežanu pokretljivost, pa zbog toga nije u mogućnosti se penjati u vlak, obavljati stojeće, hodajuće i terenske poslove. Rješenjem HZMO-a Područni ured u Koprivnici broj 92266 od dana 02.08.2019.g. (list 19) nesporno je da je IĆ priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad zbog ozljede počevši od 13.veljače 2019.g. u iznosu od 3.602,78 kn mjesečno pa joj se određuje isplata u smanjenoj svoti od 3.500,00 kn mjesečno, a Odlukom Više zdravstvene komisije, KLASA:805-02/18-03/8 URBROJ:512M2-010103-19-3 od dana 7.veljače 2019.g. proglašena nesposobnom za djelatnu vojnu službu te joj je s danom 13.veljače 2019.g. prestala djelatna vojna služba zbog utvrđene nesposobnosti za djelatnu vojnu službu s pravom na invalidsku mirovinu. Iz spisa tužitelja broj 92266 i to rješenja od dana 18.ožujka 2022.g. (list 26) proizlazi da joj je priznata invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u svoti od 3.641,70 kn mjesečno.

6. Nesporno je da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete dana 28.rujna 2022.g. te podneskom od dana 21.11.2022.g. (list 66), međutim tuženik je odbio isplatu navodeći kako je kod tuženika zaključena polica osiguranja iz djelatnosti, a nesreća se nije dogodila na radu i vezano za obavljanje poslova i nema uzročno posljedične veze između ozljede i poslodavca pa navedena šteta nije pokrivena policom.

7. Tuženik je također u odgovoru na tužbu uložio prigovor zastare jer se radi o naknadi štete glede koje zastara teče po posebnom zakonu odnosno članku 215. Zakona o mirovinsko invalidskom osiguranju ( NN broj 26/83,5/86, 42/87, 34/89, 57/989, 40/90,9/91, 26/93, 44/94 i 59/96 dalje:ZMIO) koji propisuje da zastara teče od dana izvršene isplate svakog pojedinog davanja, stoga se vođenjem spora za prethodno razdoblje u odnosu na raniju isplatu ne prekida zastara za štetu koja tužitelju nastaje tek izvršenom isplatom i počinje teći od dana te isplate, pa se slijedom toga rok za zastaru štete utvrđuje po članku 376. Zakona o obveznim odnosima koji iznosi 3 godine. Također je sporno s obzirom da prema polici osiguranja po štetnom događaju svota osiguranja iznosi 200.000,00 kn pa s obzirom da je tuženik već platio iznos od 120.912,00 kn preostala svota pokrića iznosi 79.088,00 kn odnosno 10.496,78 € a preko koje tuženik ne može odgovarati, a što dokazuje isplatama, nalozima i policom osiguranja (list 168-183). Tužitelj međutim osporava odgovornost tuženika prema priloženoj polici broj [broj police] jer su navedenom policom osigurani radnici Hrvatske željeznice a ne odgovornost za štetu koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine osiguranici IĆ, pa je predložio pribavu spisa Pn-81/2018 Općinskog suda u Bjelovaru iz kojeg je vidljivo po kojoj polici je isplaćena naknada štete, a protivi se i tvrdnji tuženika kako bi tužitelj ionako plaćao mirovinu, jer je osiguranica tužitelja u trenutku umirovljenja imala 53 godine života što znači da je mogla još 12 godina raditi i uplaćivati doprinose.

8. Stranke su suglasno predložile priklop spisa Pn-81/2018 u kojem je tužiteljica IĆ potraživala naknadu štete od tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb, pa ga je sud pročitao u svrhu dokazivanja te je uvidom u spis utvrđeno da je donesena presuda broj Pn-81/2018-27 od dana 22.ožujka 2019.g. kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 49.648,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom dok je odbijena sa sporednim dijelom tužbenog zahtjeva i to za iznos zatezne kamate u vremenskom periodu od 8.6.2017.g. do 11.12.2017.g. te joj je dosuđen parnični trošak. Sud je tijekom postupka proveo medicinsko vještačenje po prof.dr.UĆ koji je utvrdio kako od zadobivenih ozljeda osiguranica tužitelja ima trajne posljedice koje umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužiteljice od 30% uslijed čega će ona trebati ulagati pojačane napore u svakodnevnom radu. Uvidom u spis je vidljivo da su stranke potpisale nagodbu dana 10.siječnja 2018.g. na iznos od 18.120,00 kn po polici broj [broj police].

9. Međutim, tužitelj tvrdi da se na predmetni štetni događaj, koji se dogodio 4.travnja 2017.g., primjenjuju i odredbe nacionalnog zakonodavstva i propisi Europske unije i to Uredba 1371/2007 koja u nacionalni sustav osiguranja unosi novinu i koja se odnosi na obvezno osiguranje od odgovornosti željezničkih prijevoznika za štete zbog smrti ili tjelesne ozljede putnika, što je posebno važno zbog vrlo velikih šteta koje mogu nastati tijekom izvršenja ugovora o prijevozu, zbog čega i sama zaštita putnika može doći u pitanje. Uz obvezno osiguranje od odgovornosti prijevoznika vezuje se instrument izravne tužbe (actio directa) prema osiguratelju štetnika koji osigurava naplatu štete do granice osigurane svote.

10. Prema čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Člankom 27. st. 2. ZOOP-a stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. istog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između isplaćenih invalidskih mirovina zbog ozljede na radu i invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

11.1. Sud je proveo vještačenje po financijsko knjigovodstvenom vještaku Slađani Srnec koja u svom nalazu i mišljenju navodi kako je tužitelj osiguranici, IĆ, za obračunsko razdoblje od 14.02.2019. do 30.09.2022., isplatio mirovinskih primanja, invalidske mirovine, u ukupnom iznosu od 161.301,17 kuna odnosno 21.408,34 EUR, i to:za obračunsko razdoblje od 14.02.2019. – 31.12.2019., iznos od 37.496,03 kn odnosno 4.976,58 EUR, za obračunsko razdoblje od 01.01.2020. – 31.12.2020., iznos od 43.636,38 kn odnosno 5.791,51 EUR, za obračunsko razdoblje od 01.01.2021. – 31.12.2021., iznos od 44.734,62 kn odnosno 5.937,32 EUR, i za obračunsko razdoblje od 01.01.2022. – 31.12.2022., iznos od 35.434,15 kn odnosno 4.702,93 EUR (tab. 1). Zbog posljedica zadobivenih ozljeda, nastupila je invalidnost kod osiguranice tužitelja, IĆ te je rješenjem HZMO priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog gubitka sposobnosti za rad okarakterizirane kao ozljeda na radu, no je osiguranica tužitelja, IĆ, djelatna vojna osoba na koju se primjenjuje posebno pravo temeljem Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba i prema čl. 8. se osiguraniku, mirovina određuje na temelju osobnih bodova utvrđenih prema čl. 7. Zakona, povećanih za 45%. Mirovina za osiguranicu tužitelja, IĆ, obračunata prema propisima koji se odnose za slučaj povrede na radu, sukladno odredbama važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju (bez primijenjenog posebnog prava temeljem Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba), za 18 obračunsko razdoblje od 14.02.2019. do 30.09.2022., utvrđena je u ukupnom iznosu od 149.964,69 kn odnosno 19.903,79 EUR (tab. 5).

Razlika između visine mirovine obračunate prema propisima koji se odnose za slučaj povrede na radu, sukladno odredbama važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju koju bi osiguranica IĆ primala i visine isplaćene invalidske mirovine vojnoj osobi, iznosi: 11.336,48 kn (161.301,17 kn – 149.964,69 kn) odnosno 1.504,55 EUR (21.408,34 EUR – 19.903,79 EUR) (tab. 5).

11.2. S obzirom na prigovor tužitelja vještak je dopunom vještačenja dao Izračun redovne starosne mirovine u točki 3.2. izrađen je prema općem Zakonu o mirovinskom osiguranju (ZOMO), bez uvećanja osobnih bodova na ime razlike između mirovine koju tužitelj stvarno isplaćuje po posebnom propisu (Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba) i one koju bi isplaćivao po redovnom tijeku stvari, odnosno prema općem propisu (ZOMO). Takav pristup omogućuje precizno utvrđenje učinka posebnog prava, koji se ogleda upravo u uvećanju osobnih bodova za 45 % i posljedično većoj svoti mirovine. Međutim, ukoliko bi se i redovna starosna mirovina osiguranice IĆ utvrđivala prema posebnom propisu – Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba – tada bi se i na tu mirovinu primijenilo uvećanje osobnih bodova za 45 %, sukladno članku 8. stavku 1. navedenog Zakona, pa bi u tom slučaju osobni bodovi iznosili bi 43,3915 × 1,45 = 62,9117, pa bi redovna starosna mirovina, s primjenom uvećanja osobnih bodova za 45 %, obzirom na promjenu aktualnih vrijednosti mirovina, iznosila veće svote u svakom obračunskom razdoblju u odnosu na mirovinu izračunatu po općem propisu. Dakle bez primjene posebnog prava temeljem Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba za obračunsko razdoblje od dana 14.veljače 2019.g. do 30.rujna 2022.g. iznosilo bi 17.610,11 €, dok bi primjenom posebnog prava za isto obračunsko razdoblje iznosilo 25.534,67 €.

12.1. Analizirajući provedene dokaze sud stoga smatra kako tužitelj ima pravo na naknadu štete temeljem članka 27. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP) međutim ne u cjelokupnom iznosu kako traži.

12.2. Po stajalištu ovog suda u pravu je tuženik koji navodi kako zastara teče po posebnom zakonu odnosno članku 215. Zakona o mirovinsko invalidskom osiguranju ( NN broj 26/83,5/86, 42/87, 34/89, 57/989, 40/90,9/91, 26/93, 44/94 i 59/96 dalje:ZMIO) koji propisuje da zastara teče od dana izvršene isplate svakog pojedinog davanja, stoga se vođenjem spora za prethodno razdoblje u odnosu na raniju isplatu ne prekida zastara za štetu koja tužitelju nastaje tek izvršenom isplatom i počinje teći od dana te isplate, pa se slijedom toga rok za zastaru štete utvrđuje po članku 376. Zakona o obveznim odnosima koji iznosi 3 godine. Budući da je tužitelj podnio tužbu dana 31.kolovoza 2023.g. sud smatra kako su tražbine tužitelja do dana 30.kolovoza 2020.g. u zastari.

12.3. Nadalje, točno je da je Uredbom EU1371/2007 koje je involvirano u nacionalno pravo predviđena odšteta u slučaju osobne povrede i to člankom 28. međutim člankom 30. Uredbe propisano je da iznos odštete koji se dodjeljuje na temelju st. 1. istog članka će se utvrditi sukladno s nacionalnim pravom. Međutim, u svrhu ovih Jedinstvenih pravila, gornja granica po putniku utvrđuje se na 175,000 obračunskih jedinica, kao paušalan iznos ili u godišnjoj renti koja odgovara tom iznosu, tamo gdje nacionalno pravo predviđa gornji iznos koji je manji od tog iznosa. Limit koji je predviđen policom osiguranja broj [broj police osiguranja] sklopljenom između tuženika i HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ D.O.O. iznosi 200.000,00 kn (dakle i više od 175,000) obračunskih jedinica pa je i taj limit potrebno uzeti u obzir prilikom određivanja iznosa. Naime, iz naloga i isplata koje je tuženik priložio spisu (list 168-182) tuženik je potvrdio činjenicu kako je već isplatio iznos od 120.912,00 kn pa je preostala svota pokrića iznosi 79.088,00 kn odnosno 10.496,78 € a preko koje tuženik ne može odgovarati.

13. Sud stoga smatra kako je tuženik u obvezi tužitelju, platiti iznos od 10.496,78 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana 19.10.2022.g. do plateža kako je to zatražio u tužbi prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima, dok je odbijen u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 10.911,56 €.

14. S obzirom da su obje stranke djelomično uspjele u parničnom postupku sud je odlučio da svaka strana snosi svoje troškove prema odredbi članka 154.st.4. Zakona o parničnom postupku.

15. Temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Koprivnica, 8. prosinca  2025.

Sudac

Darko Magdić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. HZMO, Zagreb, A. Mihanovića 3, n/r pun. ZĆpreko e-oglasne ploče

2. Odvj. Hrvoje Lui, OD Mađarić i Lui, Zagreb, Zelinska 4 -preko e-oglasne ploče