REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-909/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. studenoga 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice RŽ, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika KŽ, odvjetničkog vježbenika, 8. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HOK OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, isplatiti tužiteljici ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 1.955,93 eura, skupa s zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 1.710,25 eura od 16. svibnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos od 245,68 eura od 8. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu kojim traži isplatu naknade štete u iznosu od 1.544,07 eura, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos te u dijelu kojim traži isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 245,68 eura za period od 16. svibnja 2024. do 8. prosinca 2025.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 789,75 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 16. svibnja 2024. g. do dana isplate, tj. do 17. lipnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.083,43 eura skupa sa zateznim kamatama koje teku od 8. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 9. rujna 2022. zadobila ozljedu na radu kod poslodavca Dječji vrtić "PREČKO", u prostoru dnevnog boravka odgojne skupine "Suncokret“ kada je nastojala spriječiti ozljedu djeteta koje se penjalo po ormarićima za sportsku opremu. Naime, tužiteljica je užurbanim korakom krenula prema djetetu pri čemu je "doskočila“ na lijevu nogu i pala. Navodi da je posao obavljala na uobičajeni način i pažljivo, i kako je tužiteljici priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužiteljice osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužiteljica je podnijela tuženiku odštetni zahtjev 16. svibnja 2024., a tuženik joj do danas nije isplato naknadu štete. Slijedom navedenog kod tužiteljice je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa tužiteljica na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, tužbom potražuje kako slijedi: za pretrpljene bolove 1.400,00 eura; za pretrpljeni strah 1.100,00 eura; za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 800,00 eura te za tuđu pomoć 200,00 eura, dakle ukupno: 3.500,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 16. svibnja 2024. pa do isplate, kao i da joj tuženik naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

1.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica konačno uređuje tužbeni zahtjev podneskom od 28. travnja 2025. na način da na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje: za pretrpljene bolove iznos od 1.100,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 1.000,00 eura, za duševne boli zbog smanjenje životne aktivnosti iznos od 400,00 eura te za tuđu pomoć iznos od 245,68 eura, ukupno 2.745,68 eura, što umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 789,75 eura, iznosi ukupno 1.955,93 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 16. svibnja 2024. pa do isplate, kao i zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 789,75 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 16. svibnja 2024. do dana isplate 17. lipnja 2024. Tužiteljica također potražuje da joj tuženik naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se priznaje nastanak štetnog događaja, no osporava visinu svih iznosa koje tužiteljica potražuje na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, kao i visinu imovinske štete koju tužiteljica potražuje tužbom jer navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH, niti dostavljenom medicinskom dokumentacijom u privitku tužbe. Dalje navodi da 17. lipnja 2024. uplatio na račun punomoćnika tužiteljice iznos od 789,75 eura na ime neimovinske štete i imovinske štete (750,00 eura – neimovinska šteta, te 39,75 eura – imovinska šteta – tuđa pomoć i njega), a kojeg drži primjerenim nastalom ozljeđivanju tužiteljice. Nadalje, tuženik ističe da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju doskočila na lijevu nogu i pala, te je zadobila laku tjelesnu ozljedu u vidu bolova u lijevom koljenu, a što je razvidno iz medicinske dokumentacije. Obzirom na navedeno, tuženik ističe da medicinska dokumentacija (ORL, okulist...), a koju tužiteljica dostavlja u tužbi, nije u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem. Osporava se i tijek zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete jer je tuženik postupio u skladu s čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i isplatio nesporni iznos štete. Osporava se tijek zatezne kamate kako je isti postavljen u tužbi za imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega). Tuženik predlaže odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom i obvezati je na naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koju su stranke priložile spisu te je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku prof.dr.sc. Igoru Stipančiću, dr. med.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice od tuženika kao osiguratelja njenog poslodavca za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sve po osnovi ozljeđivanja na radnom mjestu 9. rujna 2022. kada je tužiteljica prilikom obavljanja redovnog rada na radnom mjestu predškolske odgojiteljice pokušavajući spriječiti ozljedu djeteta pala i ozlijedila lijevu nogu.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena u Dječjem vrtiću „Prečko“, čiji je osiguravatelj tuženik. Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost tuženika, pa sud na ove okolnosti nije izvodio posebne dokaze.

7. Među strankama je bila sporna samo visina tužbe i tužbenog zahtjeva. Stoga se smislu navedenog u daljnjem tijeku postupka utvrđivala visina nastale štete, prvenstveno provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku prof.dr.sc. Igoru Stipančiću, dr. med.

8. Vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 19. travnja 2025. naveo da je je tužiteljici 9. rujna 2022. postavljena dijagnoza: Natučenje lijevog koljena. Unatoč tome što se u medicinskoj dokumentaciji stalno navodi dijagnoza natučenje lijevog koljena prema načinu kako tužiteljica opisuje predmetni događaj nije zadobila natučenje, odnosno, nije zadobila udarac u lijevo koljeno. Izvjesno je da se radilo o istegnuću ili o unutarnjoj ozljedi lijevog koljena kao posljedica nagle promjene smjera kretanja, odnosno, nabojnog opterećenja (doskoka) sa okretanjem koljena dok je stopalo odnosno potkoljenica fiksirana. Upravo ovakav mehanizam ozljeđivanja opisuje tužiteljica. Kako tužiteljica ima degenerativne promjene koljena (dokaz MR načinjen 07.11.2022.) očevidno je da je ozljeđivanje nastalo na ranije degenerativno promijenjeno koljeno. Nema podataka da je tužiteljica prije ovog događaja imala tegoba s koljenima. U njenom zdravstvenom kartonu od 05.12.2008. do štetnog događaja nije zabilježeno postojanje bilo kakvih tegoba s koljenima dok postoji niz podataka o tegobama i liječenju vratne, prsne i slabinske kralježnice te tegoba sa zglobovima na šakama. Vještak je mišljenja da ne postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i cjelokupno dostavljene medicinske dokumentacije, a time i liječenja koje je tužiteljica provodila od 9. rujna 2022. do 9. travnja 2024. Osim tegoba s koljenom tužiteljica je imala i provodila liječenje zbog tegoba s vratnom i slabinskom kralježnicom te mrene na očima što nije u nikakvoj vezi s predmetnim ozljeđivanjem. Vještak drži da je neosporno da je tužiteljica ozljedu koljena zadobila na ranije degenerativno oštećeno koljeno. To je izazvalo akutizaciju tegoba te kliničko očitovanje ranije postojećih degenerativnih promjena. MR kojeg je načinila 7. studenog 2022. govori u prilog oštećenja koja su degenerativnog karaktera. Kako prije ovog događaja nije imala tegoba s koljenom može se prihvatiti da je ozljeđivanje bilo okidač za kliničko očitovanje ranije postojećih degenerativnih promjena pa i dodatno pogoršanje istih. Kako na MR je opisano „stanjenje hrskavične obloge“ te „jedna osteohondralna lezija tik ispod interkondilkarne eminencije“ moguće je da je predmetni događaj zbog degenerativno promijenjene hrskavice doveo do dodatnog oštećenja. Stoga se može prihvatiti da je postojeća ozljeda pridonijela dodatnom oštećenju lijevog koljena tj tegobama koje smanjuju njenu životnu aktivnost (zbog ozljede u ovom događaju) za 2%-3%. Kako je uzrok tegobama s koljenom a time i dugotrajno liječenje koje je provodila degenerativno oštećenje koljena na koje je zadobila ozljedu, vještak drži da se liječenje vezano za ozljedu može maksimalno prihvatiti do 28. prosinca 2022. Tada je u njenom kartonu zabilježeno „značajno poboljšanje zdravstvenih tegoba“ i okončano je bolovanje. Time bi liječenje zbog ozljede u ovom događaju bilo završeno iako i dotadašnje liječenje je posljedica istodobno ozljede i degenerativnog oštećenja koljena. Kasnije liječenje je isključivo posljedica degenerativnog oštećenja koljena. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trpjela do 3 dana, srednjeg oko 5-6 dana i manjeg oko mjesec dana. Bol jakog intenziteta je trpjela do 3 dana, srednjeg oko 6-7 dana, a manjeg još do 5 tjedana sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Tuđa pomoć joj je bila sveukupno potrebna u trajanju od 4 tjedana 2 h na dan zbog potrebe mirovanja i otežanog hoda. Potom je još trebala pomoć u ukupnom trajanju od 3 tjedana tri puta tjedno po 2 h zbog otežanog hoda (priprema i nabavka hrane, dulje stajanje i hodanje).

9. Tužiteljica nije imala primjedbi na zaprimljeni nalaz i mišljenje već je sukladno istom postavila konačni tužbeni zahtjev u ovom predmetu podneskom od 28. travnja 2025. kojim potražuje na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplatu ukupnog iznosa od 2.745,68 eura, što umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 789,75 eura, iznosi 1.955,93 eura. Naime, u istom podnesku tužiteljica navodi da kako je tuženik platio tužiteljici 17. lipnja 2024. iznos od 789,75 eura, pa tužiteljica smanjuje tužbeni zahtjev za taj iznos ali ostaje kod zahtjeva za plaćanje zakonskih zateznih kamata na taj iznos od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 16. svibnja 2024. do dana isplate 17. lipnja 2024.

10. Tuženik se podneskom od 29. travnja 2025. očitovao na podnesak tužiteljice od 28. travnja 2025., navodeći da tužiteljica istim djelomično povlači tužbeni zahtjev, a kojem povlačenju se tuženik protivi i predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev i u odnosu na povučeni iznos. Navodi da je tuženik nesporni dio štete u iznosu od 789,75 eura (750,00 eura na ime neimovinske štete i 39,75 eura na ime tuđe pomoći i njege) isplatio već 17. lipnja 2024., što sama tužiteljica u podnesku navodi, a s obzirom na činjenicu da je tužba datirana 5. srpnja 2024., razvidno je da je tužiteljica već prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva imala saznanja o uplati te bila u mogućnosti za navedeni iznos umanjiti tužbeni zahtjev. Podredno, tuženik potražuje troškove parničnog postupka u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva.

11. Tuženik se podneskom od 5. svibnja 2025. očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka navodeći da na isti ne stavlja prigovore, budući iz istoga jasno proizlazi kako je tuženik s pravom osporavao i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva kao previsokog i neusklađenog sa zadobivenim ozljedama, provedenim liječenjem i orijentacijskim kriterijima VSRH.

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenivši isti stručnim, logičnim, detaljnim i u skladu s pravilima struke te sukladan s materijalnim dokazima u spisu te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba, pri čemu je vještak detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Osim toga, niti stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

13. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

13.1. Pri tome je sud uzeo u obzir odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Obzirom na utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete, pri čemu je sud uzeo u obzir duljinu, intenzitet i trajanje fizičkih bolova te intenzitet i trajanje straha. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da se tužiteljica ozlijedila u životnoj dobi od 57 godina, dakle kada je još radno aktivna, a da je zbog predmetne ozljede kod tužiteljice zaostalo 2-3% trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti zbog dodatnog oštećenja lijevog koljena te će tužiteljica u istom omjeru morati ulagati pojačane napore u budućem životu, da je tužiteljica podvrgnuta RTG i MR snimanju, da je neko vrijeme morala mirovati, da je provodila višekratnu fizikalnu terapiju i da je trpjela bolove. Sud je također cijenio činjenicu da se radilo o štetnom događaju koji je kod tužiteljice izazvao strah jačeg intenziteta u trenutku štetnog događaja, odnosno također i sekundarni strah zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja kao posljedice tjelesne ozljede, a što je sud sve uzeo u obzir prilikom određivanja visine pravične novčane naknade. Stoga, obzirom na opseg štetnih posljedica tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.500,00 eura.

14.1. Naime, kako je tužiteljica uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda trpjela intenzivne fizičke bolove te imajući u vidu njihovo trajanje i intenzitet prema nalazu i mišljenju vještaka, sud smatra da tužiteljici za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.100,00 eura.

14.2. Ocjenjujući trajanje straha kao i njegov intenzitet sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je zaključio da tužiteljici za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.000,00 eura.

14.3. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka prema kojem kod tužiteljice kao posljedica predmetne ozljede nastalo trajno smanjena životna aktivnost za 2-3%, sud smatra da tužiteljici za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 400,00 eura.

15. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužiteljici za potrebe tuđe pomoći i njege također pripada pravična novčana naknada. Zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 245,68 eura je osnovan, budući da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 74 sati. Obzirom da se cijena sata tuđe pomoći i njege uzima u obzir sukladno mjesnim prilikama oštećenika, a tužiteljica prema podacima u spisu živi u [adresa], sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 3,32 eura po satu, koju cijenu je zatražila i tužiteljica u svom uređenom tužbenom zahtjevu, a koju cijenu sata tuđe pomoći i njege tuženik nije osporio te je iznos od 3,32 eura po satu pružene tuđe pomoći i njege primjeren iznos u situaciji kada istu pružaju ukućani. Stoga je sud utvrdio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 245,68 eura.

16. Međutim, kako je tužiteljica podneskom od 28. travnja 2025. povukla dio tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, a kojim je potraživala na ime naknade neimovinske i imovinske štete ukupan iznos od 3.500,00 eura te isti smanjila na iznos od 1.955,93 eura, a tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je sud primjenjujući članak 193. stavak 2. ZPP-a prema kojem se tužba može povući samo uz pristanak tuženika, odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi kojim je tužiteljica potraživala isplatu ukupnog iznosa od 3.500,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a ne kasnije preciziranom tužbenom zahtjevu kojim je uredila tužbeni zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja te u kojem je uračunala nesporno isplaćeni iznos, odnosno iznos koji joj je tuženik isplatio prije podnošenja tužbe i o kojem je tužiteljica morala imati saznanja te za navedeni iznos umanjiti tužbeni zahtjev postavljen u tužbi. Naime, sukladno pravnom shvaćanju sa treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek), potreban pristanak tuženika.

17. Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), sud je tužiteljici na ime neimovinske štete dosudio iznos od 2.500,00 eura te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 245,68 eura, što ukupno iznosi 2.745,68 eura. Kada se od toga iznosa odbije nesporno isplaćen iznos od 789,75 eura, tužiteljici sveukupno pripada iznos od 1.955,93 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete. Stoga je tužiteljica odbijena sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojeg je postavila u tužbi na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a o kojem je sud odlučivao u ovom postupku i to u iznosu od 1.544,07 eura i pripadajućim zateznim kamatama u tom dijelu.

18. Zahtjev tužiteljice koji se odnosi na isplatu zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljica osnovano potražuje zakonsku kamatu na iznos neimovinske štete počevši od 16. svibnja 2024. pa do isplate, obzirom da je uvidom u spis utvrđeno da je toga dana tužiteljica podnijela tuženiku odštetni zahtjev. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete, prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a sud visinu naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, što znači da tužiteljica ima pravo na isplatu zatezne kamate na ime imovinske štete počevši od presuđenja pa do isplate. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koje je propisana za ostale odnose. Tužiteljici također pripada i pravo na zatezne kamate na plaćeni iznos naknade štete u iznosu od 789,75 eura i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 16. svibnja 2024. do dana isplate 17. lipnja 2024. (čl. 1103. ZOO-a).

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

20. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica je uspjela u pogledu visine u omjeru od 55,88 %, dok je u odnosu na osnovu uspjela u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 44,12%.

20.1. Stoga je sud za tužiteljicu utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 55,88% = 155,88% / 2 = 77,94%, a za tuženika: 0% + 44,12% = 44,12% / 2 = 22,06%. Kada se od omjera uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 55,88% uspjeha na strani tužiteljice. Ujedno, sud je u odnosu na vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljici odredio trošak za svaku poduzetu radnju, budući je u odnosu na taj zahtjev utvrđen i omjer uspjeha u sporu.

21. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno precizirani tužbeni zahtjev.

22. Tako su tužiteljici priznati slijedeći troškovi: za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova (Tbr. 32 OT), za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 16. prosinca 2024. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav podneska od 7. siječnja 2025. 25 bodova (Tbr. 8/4 OT), za sastav obrazloženog podneska od 28. travnja 2025. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 11. studenog 2025. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 525 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 1.050,00 eura, odnosno iznos od 586,74 eura za omjer uspjeha od 55,88%. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% te troškove vještačenja u iznosu do 350,00 eura, što ukupno iznosi 1.083,43 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

22.1. Tužiteljici su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

23. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 30. srpnja 2024., kojim dostavlja daljnju medicinsku dokumentaciju, budući da je dokumentaciju koju tužiteljica dostavlja navedenim podneskom tužiteljica trebala i mogla dostaviti već uz tužbu jer je ta dokumentacija izdana prije podnošenja tužbe, a također ista se ne odnosi na predmetnu ozljedu pa sud o istoj nije ni odlučivao. . Tužiteljici nadalje nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude budući da isti za tužiteljicu nije ni nastao te je ročište održano u odsutnosti stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

24. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 8. prosinca 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćnici tužiteljice

2. punomoćnici tuženika