Zakon.hr

P-1037/2008-242

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja PA-VITA d.o.o., OIB 89034440861, Sesvete, Kašinska 64, zastupanog po punomoćniku Josipu Štefičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vrbanović & Štefičić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Širolina 4, zastupanog po punomoćnici Kseniji Vržina, odvjetnici u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika i to: I umješača Inženjerski projektni zavod d.d., OIB 94810978461, Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 21, zastupanog po punomoćniku Alanu Balatincu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Balatinec i Nikolić d.o.o. u Zagrebu, II umješača Lavčević d.d., OIB 71421617824, Split, Bihaćka 2, III umješača Lavčević-Inženjering d.o.o., OIB 61073136920, Split, Bihaćka 2, oboje zastupanih po punomoćniku Saši Laliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vuković & Lalić d.o.o. u Splitu i IV umješača Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Stjepana Brčića, odvjetnika, punomoćnice tuženika Ksenije Vržina, odvjetnice, punomoćnice umješača Inženjerski projektni zavod d.d. Morane Rešetar Konfic, odvjetnice, zamjenika punomoćnika umješača Lavčević d.d. i Lavčević-Inženjering d.o.o. MR, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika po zaposlenju umješača Croatia osiguranje d.d. ŠR, a po objavi presude dana 8. prosinca 2025.,

r i j e š i o j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 156.718,58 EUR.

II. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva, učinjena podneskom tužitelja od 16.5.2019.

III. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 86.300,15 EUR.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB 57500462912, da tužitelju PA-VITA d.o.o., Sesvete, Kašinska 64, OIB 89034440861, na ime ukupne štete isplati iznos od 90.536,66 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, po stopi od 14% godišnje od 1.1.2008. godine do 30.6.2011. godine; od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine po stopi od 12% godišnje; od 1.8.2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja presude, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju PA-VITA d.o.o., OIB 89034440861, da tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., OIB 57500462912, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 67.728,43 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 8. prosinca 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 37.586,75 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od

8. prosinca 2025. do isplate.

IV. Nalaže se tužitelju PA-VITA d.o.o., OIB 89034440861, da I. umješaču Inženjerski projektni zavod d.d., OIB 94810978461, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 44.111,60 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 8. prosinca 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev da I umješača za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 28.933,40 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 8. prosinca 2025. do isplate

VI. Nalaže se tužitelju PA-VITA d.o.o., OIB 89034440861, da II. umješaču Lavčević d.d., OIB 71421617824 i III. umješaču Lavčević-Inženjering d.o.o., OIB 61073136920, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 43.598,59 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev II umješača i III umješača za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 39.703,91 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 21. lipnja 2006. u svrhu biljne i stočarske proizvodnje sklopio s Republikom Hrvatskom, Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva Ugovor o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, na vrijeme od 30 godina. Temeljem navedenog Ugovora o koncesiji tužitelj kao korisnik koncesije posjeduje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica]. Oranica Gmajna površine 58 ha 86 a 07 m2, k. č. br. [katastarska čestica]. Oranica Gmajna površine 36 ha 21 a 71 m 2, k. č. br. [katastarska čestica] Oranica Gmajna površine 33 ha 12 a 51 m 2, k. č. br. [katastarska čestica] Oranica Gmajna površine 29 ha 45 a 74 m 2 i k. č. br. [katastarska čestica] Oranica Gmajna površine 32 ha 01 a 83 m 2, na kojima uzgaja sjemenski ječam, merkantilnu pšenicu, uljanu repicu i kukuruz. Uz navedene nekretnine nalazi se glavni odvodni kanal oznake S-O, a na navedenim nekretninama i detaljni kanali koji se ulijevaju u glavni odvodni kanal. Ispod cijele površine navedenih nekretnina nalaze se perforirane plastične cijevi-drenaža. Neposredno u blizini navedenih nekretnina, tuženik kao investitor-naručitelj radova financira izvođenje radova čvor [adresa] u stac. 211+300 km, rekonstrukcija autoceste Bregana-Zagreb-Lipovac, dionica Ivanja Reka-Ježevo. U tijeku izgradnje čvora [adresa] došlo je do povišenja vodostaja u kanalu S-O i to izgradnjom neadekvatnog pomoćnog kanala, prelaganjem kanala S-O i neadekvatnom izvedbom kamene obloge dna i pokosa, kao i izgradnjom neadekvatnog prijelaza preko kanala, a koje su sve radnje izrađene u suprotnosti sa izdanim Vodopravnim uvjetima. Navedenim radnjama onemogućen je slobodan protok vode te se voda iz glavnog S-O kanala prelijevala u detaljnu kanalsku mrežu i preplavila nekretnine tužitelja. Rješenjem Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Službe za gospodarstvo, vodopravnog inspektora, Klasa: UP/I-325-05/07- 01/17, Ur.br.: 238-03-02/5-07-1 od 14. prosinca 2007. naređeno je tuženiku da postupi u skladu s istim te mu je zapriječena i kazna. Zbog navedenog tužitelju su poplavljene navedene nekretnine te je pretrpio štetu. Visina štete koja je nanijeta tužitelju utvrđena je Nalazom i procjenom na usjevima kojeg je izradio stalni sudski vještak Niko Gambiroža iz Ivanić-Grada 18. prosinca 2007. i ukupno iznosi 2.076.973,00 kn. U visinu štete nije uračunata šteta koja tužitelju nastaje od 18. prosinca 2007., kao i šteta koja će tužitelju nastati zbog preplavljenog tla uslijed kojeg u proljeće 2008. neće moći izvršiti sjetvu te tužitelj zadržava pravo određivanja točnog iznosa visine štete, odnosno povećanja tužbenog zahtjeva. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.076.973,00 kuna/275.661,59 EUR sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

1.1. Tijekom postupka navodi da je "Čvor Rugvica" izgrađen te je od 12. rujna 2007. (očito pogrešno naveden datum, umjesto ispravno 19. veljače 2008.) do 21. veljače 2008. obavljen Tehnički pregled. Ukazuje na točku 10.6. tog Zapisnika koju citira. Ukazuje da je izdano mišljenje da se može izdati Uporabna dozvola nakon što Investitor dostavi dokaze o otklanjanju nedostataka (među ostalim i HV-VGO Zagreb) i izdana je Privremena uporabna dozvola do 28. lipnja 2008. Samim preprojektiranjem i obvezom izgradnje korekcije kanala na čvoru [adresa] Investitor je priznao da navedeni kanal nije ispravno sagrađen. Tuženik nije izvršio spomenutu korekciju od 24. srpnja 2008. i time prijete nove štete na koje je tužitelj upozorio M, a on požurnicom tuženika. Zagat u kanalu koji je sasvim zatvorio otjecanje napravljen je 21. srpnja 2007., a tek je 18. listopada 2007. otvoren i to samo jedan metar. Zagat je u potpunosti maknut tek 17. prosinca 2007. Poziva se na dopis Hrvatskih voda od 28.1.2008. u kojem je navedeno da su u tijeku izvođenja radova izvođač Lavčević d.d. i investitor Hrvatske autoceste d.o.o. usmeno i pisanim putem upozoravani na pogoršanje vodnog režima na kanalu S-O uzvodno od čvora [adresa] od početka radova (II/2007 iskop pomoćnog neodgovarajućeg kanala za skretanje vode) do samog kraja 12. mjesecu 2007. i od vodočuvara Hrvatskih voda. Vodočuvar je čestim neposrednim nadzorom upozoravao šefa gradilišta na stanje voda i na pogoršani vodni režim. Poziva se na upozorenja od strane vodočuvara ER koja citira. Ističe i da se radi o šteti u vezi s opasnom stvari od koje potječe povećana opasnost štete za okolinu pa da tuženik odgovara po kriteriju uzročnosti, dakle bez obzira na krivnju, to jest da odgovara po principu objektivne odgovornosti.

1.2. Tužitelj je u podnesku od 4.2.2015., a nakon provedenog vještačenja, a u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 156.718,58 EUR (tim podneskom potražuje iznose od 640.572,09 kn i 255.604,00 kn, odnosno ukupno 896.176,09 kn, tj. 118.943,01 EUR). S tim u vezi valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-16/2021-8 da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe iz odredbe čl. 193. ZPP, za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Kako se tuženik u zakonom propisanom roku od 15 dana od dana kada mu je dostavljen predmetni podnesak tužitelja (a dostavljen mu je na raspravi od 4.2.2015.) nije izjasnio o djelomičnom povlačenju tužbe, već je to učinio naknadno, podneskom od 15.4.2015., dakle nakon zakonom propisanog roka, to se temeljem čl. 193. st. 2. ZPP smatra kako je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe pa je odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.

1.3. Podneskom od 16.5.2019. tužitelj je nakon provedenog vještačenja postavio tužbeni zahtjev kojim traži isplatu iznosa od 1.332.376,92 kn (176.836,81 EUR). Na taj način tužitelj je preinačio tužbu, budući da je povećao tužbeni zahtjev u odnosu na onaj raniji od 4.2.2015. Sud je navedenu preinaku dopustio sukladno odredbi čl. 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP) jer je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, zbog čega je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.

1.4. Tužitelj je u podnesku od 15.5.2025., a nakon usmenog saslušanja vještaka Grgića, a u odnosu na ranije postavljeni tužbeni zahtjev od 16.5.2019. u iznosu od 176.836,81 EUR, smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 86.300,15 EUR (tim podneskom potražuje iznos od 90.536,66 EUR). Imajući u vidu u odlomku 1.2.navedeno pravno shvaćanje VSRH i okolnost da se tuženik (a niti umješači) u zakonom propisanom roku od 15 dana od dana kada im je dostavljen predmetni podnesak tužitelja nisu izjasnili o djelomičnom povlačenju tužbe, to se temeljem čl. 193. st. 2. ZPP smatra kako je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe pa je odlučeno kao u toč. III. izreke rješenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj nije dostavio uz tužbu Ugovor o koncesiji poljoprivrednog zemljišta koji je navodno sklopio s Republikom Hrvatskom, niti bilo kakav drugi dokaz kojim dokazuje svoju aktivnu legitimaciju pa stoga ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. U cijelosti osporava svoju odgovornost, kao i postojanje uzročno-posljedične veze između radova koje je investirao u području čvora [adresa] i štete koju je tužitelj utužio u ovom postupku. Ističe da su svi radovi u čvoru [adresa] izvedeni sukladno Građevinskoj dozvoli od 12. lipnja 2007. te njenim izmjenama i dopunama, da je projektna dokumentacija izgrađena u skladu s izdanim vodopravnim uvjetima Hrvatskih voda, a što potvrđuje i vodopravna suglasnost Hrvatskih voda, Vodnogospodarski odjel za slivno područje Grada Zagreba od 30. listopada 2006., kao i da je ishođena Privremena uporabna dozvola Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, od 28. ožujka 2008. Tuženik je kao investitor spornih radova poduzeo sve potrebne radnje da bi osigurao građenje u skladu sa zakonskim propisima i pravilima struke, odnosno pribavio tehničku dokumentaciju i sve potrebne dozvole i suglasnosti za izgradnju. Povjerenstvo koje je obavilo tehnički pregled građevine konstatiralo je u Privremenoj uporabnoj dozvoli da je predmetna građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom i njenom izmjenom i dopunom, da su izvedeni svi radovi predviđeni glavnim projektom, da nema nedostataka koji utječu na bitne zahtjeve za građevinu. S obzirom da se prilikom izgradnje mosta i radova na kanalu prethodno pribavila sva potrebna dokumentacija, ishodile su sve potrebne suglasnosti, između ostalog i Hrvatskih voda te da su radovi izvođeni sukladno odobrenom projektu, tuženik osporava tvrdnje tužitelja da su radovi koje je investirao tuženik u čvoru [adresa] uzrok pogoršanja vodopravnog režima te da su izvedeni u suprotnosti s izdanim vodopravnim uvjetima. Ističe da prilikom utvrđivanja uzročno-posljedičnih veza i činjeničnog stanja od strane vodopravnog inspektora nisu provedena pouzdana mjerenja i sveobuhvatan uvid u situaciju vodnog režima na tom području. Vještački nalaz poljoprivrednog vještaka Nike Gambiroža nije dokaz izveden u postupku pred sudom u smislu odredbe čl. 220. Zakona o parničnom postupku te nije pravno valjan dokaz na kojem se može temeljiti sudska presuda, stoga ga osporava u cijelosti. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka. Zatezne kamate na troškove postupka potražuje kasnije tijekom postupka, podneskom od 11.10.2021.

2.1. Tijekom postupka navodi kako je nakon podnošenja odgovora na tužbu u ovom predmetu zaprimio Uporabnu dozvolu, dio sadržaja koje citira. Zaprimio je i drugostupanjsko Rješenje Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva kojim se odbija žalba tuženika i potvrđuje prvostupanjsko Rješenje vodopravnog inspektora kojim je naloženo uklanjanje kamene obloge dna kanala u čvoru [adresa]. Ističe da tužitelj ničim nije dokazao da bi u vrijeme nastanka tobožnje štete uzgajao upravo poljoprivredne kulture i to: sjemenski ječam, merkantilnu pšenicu, uljanu repicu i kukuruz, i to upravo u količinama kako se to u nalazu vještaka Gambirože ističe pa time i izračun visine štete postaje upitnim. Ističe da i privremena i konačna uporabna dozvola nisu sadržavale nikakav uvjet, a ne kako tužitelj stalno neistinito ističe da je privremena uporabna izdana uz uvjet. To što je u zapisniku o obavljenom tehničkom pregledu istaknuto da će se dozvola izdati uz uvjet nema pravno relevantnu snagu jer je uporabna dozvola i (privremena i konačna) jedini pravni akt za analizu da li je ili nije postojao nekakav uvjet. Projekt je dobio vodopravnu suglasnost Hrvatskih voda, samim time Hrvatske vode nisu uputile niti jedan osvrt ili zahtjev ili primjedbu za izmjenom nivelete ili su bilo čime ukazale da niveletu treba spuštati, jer u protivnom projekt ne bi dobio suglasnost. Ističe da su tek nakon dovršetka radova Hrvatske vode po prvi put utvrdile da se projektirana kota prelaganja ne poklapa sa zahtijevanom kotom pročišćenog dna kanala i tako da je projektantu prvi put (21. studenog 2007.) dostavljen zahtjev od Hrvatskih voda, u kojem se daju izdvojeni podaci o potoku Rugvica, pri čemu se traži da se izvedeni kanal spusti na njihove zahtijevane kote iz projekta koji se sada prvi pute pojavljuje, a izrađen je 1984. i na njega niti jednim dopisom ili osvrtom Hrvatske vode nisu ukazivale. Ostaje nejasno zašto Hrvatske vode nakon svih spoznaja o navodnom usporu na uzvodnom dijelu kanala nisu tada pročistile taj kanal na kote tražene prema projektu iz 1984. nego su kote identične sa kotama preloženog potoka Rugvica. Ukazuje da ako je već projektom iz 1984. bilo vidljivo da postoji uspora pa time i poplave na uzvodnom dijelu kanala, zašto pročišćavanje dna kanala SO nije tada obavljeno, a koje su Hrvatske vode tek naknadno pročistile i to od stac. 2+550 do stac. 5+068 u svrhu otvaranja protjecajnog profila i to krčenje šiblja, sjeća stabala i vađenje panjeva. Ovime se nedvojbeno pokazuje da je do uspora pa time i plavljenja dolazilo i prije i čitavo vrijeme i da do plavljenja nije moglo i nije došlo zbog uzroka koje je tužitelj naveo u tužbi. Ističe da se u spisu nalazi i građevinski dnevnik Lavčević d.d. i Lavčević Inženjering d.o.o. od 5. veljače 2007. u kojem je zapisano kako za sve poplave eventualne uzvodnog dijela odnosno posijanih površina (pšenica, ječam, raž) pa i proizašle štete snosi izvođač radova Lavčević d.d. iz Splita pa je upravo taj i takav stav izvođača i bio osnov prigovora promašene pasivne legitimacije. Slično stoji i u građevinskom dnevniku od 7. ožujka 2007. U kojem je navedeno da isto tako prije navedene eventualne štete nastale poplavom na poljoprivrednim površinama snosi izvođač radova. Tvrdi da ne postoji njegova niti objektivna niti subjektivna odgovornost za eventualno nastalu štetu, da su svi radovi izvedeni u skladu sa Zakonom, a da je iz Uporabne dozvole i njenog obrazloženja vidljivo da je Ministarstvo bilo potpuno svjesno primjedbe o korekciji kote dna kanala S O koja je dana, ali da istu primjedbu MInistarstvo svejedno namjerno nije uzelo u obzir ni nije uvažilo jer bi se time odstupilo od rješenja danog glavnim projektom i jer je usprkos primjedbi Ministarstvo zaključilo da je predmetna građevina izgrađena u skladu sa građevinskom dozvolom i njenom izmjenom i dopunom, da su izvedeni svi radovi predviđeni glavnim projektom, da nema nedostataka koji utječu na bitne zahtjeve za građevinu i da su ispunjeni svi uvjeti za izdavanje uporabne dozvole. Ministarstvo je u obrazloženju Uporabne dozvole jasno i nedvosmisleno dalo do znanja Investitoru da je investitor unio korekciju kote, ne bi dobio Uporabnu dozvolu jer bi time odstupio od rješenja datog glavnim projektom. Predlaže da sud naloži tužitelju da dostavi cjelokupnu dokumentaciju vezanu za osiguranje poljoprivrednog usjeva i ostvarenje državnog poticaja za proizvodnju 2007./2008., da dostavi račune o troškovima sjetve izvršene u jesen 2007., da dostavi poslovne knjige kako bi se utvrdilo nespornim da je tužitelj raspolagao potrebnom količinom sjemena predmetnih poljoprivrednih kultura. S obzirom da je tuženik prigovarao obračunu štete kod proizvodnje ječma i pšenice iz razloga što je tužitelj istu vrijednost proizvodnje mogao postići novom sjetvom u proljeće 2008., upravo iz poslovnih knjiga tužitelja bilo bi vidljivo je li tužitelj navedenu mogućnost i ostvario. Ukazuje na uvodno iznesenu konstataciju u nalazu Agronomskog fakulteta "da se potpuno pouzdana kalkulacija za svaku od stavki može izračunati jedino korištenjem poslovne dokumentacije poslovnog subjekta, što u ovom slučaju nije moguće", a koja potvrđuje važnost i opravdanost tuženikovog inzistiranja da se temeljem poslovnih knjiga tužitelja utvrde bitne činjenice o poduzetim radnjama i ostvarenim troškovima tužitelja u pogledu obrađivanja predmetnog zemljišta u promatranom periodu (prvenstveno da se utvrde stvarni troškovi proizvodnje i struktura sjemena koje je tužitelj navodno posijao). S obzirom da je tužitelj ustrajao da su takvi podaci poslovna tajna, angažirani poljoprivredni vještaci u ovom postupku prisiljeni su raditi nalaze na temelju vlastitih pretpostavki o troškovima i prinosima, a strukturu usjeva oba angažirana vještaka preuzeli su iz osporenog, izvansudskim putem provedenog vještačenja po vještaku Niki Gambiroža iz 2007., zbog čega se oba izrađena poljoprivredna vještačenja ukazuju paušalnima i nevjerodostojnima. Nameće se pitanje zašto tužitelj unatoč činjenici da je na njemu teret dokaza visine štete, ne želi dostaviti stvarne činjenice o troškovima poljoprivredne proizvodnje, a koje se ukazuju neophodnima za utvrđenje realne štete koja mu je navodno nanesena, već iste potpuno neočekivano proglašava "poslovnom tajnom", odnosno kako to da tužitelju nije u interesu da se u spis dostave odlučne činjenice temeljem kojih bi se mogao izraditi kvalitetan nalaz o visini štete i iz kojeg ih razloga tužitelj skriva. Smatra da se temeljem raspoloživih činjenica u spisu ne može izraditi kvalitetan nalaz o visini štete, budući da osnovne činjenice za izradu istog nisu poznate jer ih tužitelj odbija dostaviti u spis, a svako pretpostavljanje i nagađanje o istima udaljava od primjene načela utvrđenja materijalne istine, a time i pravilnog i zakonitog rješavanja predmetne pravne stvari. Uvidom u dostavljene račune ne vidi se na koje se točno zemljište odnose dostavljeni računi.

3. Sud je raspravnim rješenjem od 14. veljače 2019. dopustio Inženjerski projektni zavod d.d., Lavčević-Inženjering d.o.o., Lavčević d.d. i Croatia osiguranje d.d. miješanje u ovoj pravnoj stvari na strani tuženika. Navedeni umješači su svoje pravne interese za miješanjem u parnicu na strani tuženika obrazložili na glavnoj raspravi održanoj 14.2.2019. Po ocjeni ovog suda, umješač Inženjerski projektni zavod koji je sudjelovao u izradi projektne dokumentacije u ovom slučaju, umješači Lavčević-inženjering d.o.o. i Lavčević d.d. koji su bili izvođači predmetnih radova te umješač Croatia osiguranje s kojim je tuženik u vrijeme štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od izvan ugovorne (javne) odgovornosti prema trećim osobama i s kojim je umješač Lavčević-Inženjering d.o.o imao zaključenu policu osiguranja imaju pravni interes da tuženik uspije u ovom postupku pa je njihovo prihvaćeno sudjelovanje kao umješača na strani tuženika u ovom postupku.

4. Umješači su se pridružili navodima tuženika iz odgovora na tužbu.

5. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u Vodopravne uvjete za izradu projektne dokumentacije za izgradnju čvora "Rugvica" na trasi autoceste Zagreb- Lipovac, dionica Ivanja Reka-Ježevo u stac. cca km 211+300 od 20.10.2005. (list 4- 7, 53-54, 173-176 spisa), Rješenje Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Vodopravnog inspektora od 14.12.2007. (list 8-10, 115-117, 773-775 spisa), Zapisnik ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Službe za gospodarstvo, Vodopravne inspekcije o izvršenom pregledu od 27.11.2007. (list 11-13, 179-181, 199-201, 776- 778 spisa), Zapisnik Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava poljoprivrede, Sektor inspekcijskih poslova, Odjel poljoprivredne inspekcije, Odsjek - Područna jedinica Zagreb, Ispostava Ivanić-grad od 27.11.2007. (list 14-16, 196-198, 770-775 spisa), Zapisnik Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprave poljoprivrede, Sektora inspekcijskih poslova, Odjela poljoprivredne inspekcije, Odsjeka - Područne jedinica Zagreb, Ispostave Ivanić-grad od 22.11.2007. (list 17-21, 188-192, 788-792 spisa), očitovanje Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za slivno područje Grada Zagreba od 28.1.2008. (list 22- 23, 118-119 spisa), nalaz i procjenu štete na usjevima stalnog sudskog vještaka dipl. ing. polj. Nike Gambiroža od 18.12.2007. (list 24-36 spisa), građevinsku dozvolu Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 12.6.2007. (list 44- 52, 155-172 spisa), privremenu uporabnu dozvolu Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za stanovanje, komunalno gospodarstvo i graditeljstvo, Sektora za graditeljstvo od 28.3.2008. (list 55-56 spisa), žalbu tuženika na rješenje klasa:UP/I-325-05/07-01/17, urbroj: 238-03-02/5-07-1 od 14.12.2007. (list 57, 153-154 spisa), Uporabnu dozvolu Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za stanovanje, komunalno gospodarstvo i graditeljstvo, Sektora za graditeljstvo od 13.6.2008. (list 65-67 i 609-610 spisa), zamolbenim putem proveden je očevid na licu mjesta putem Općinskog suda u Sesvetama dana 2.10.2009. (list 83 spisa), izvršio uvid u priklopljene spise Općinskog suda u Sesvetama posl. br. R1-187/09 i R1-254/09, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka JR, GR, ER, MRĆ, proveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika (kasnije svjedoka) LR, izvršen je uvid u Ugovor o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 1.6.2005. (list 103-106 spisa), u dopis vodopravnog inspektora upućen tuženiku od 25.2.2009. (list 107 spisa), u Rješenje Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprave gospodarenja vodama od 9.2.2009. (list 108-110, 183-185 spisa), Požurnicu vodopravnog inspektora od 15.5.2009. (list 111, 187 spisa), u dopis tuženika od 7. svibnja 2009. upućen vodopravnom inspektoru (list 112-, 182, 877 spisa), u dopis vodopravnog inspektora od 6.8.2008. (list 113-114, 874 spisa), u izvješća Hrvatskih voda o radovima prema kanalu i autoputu (list 121-152 spisa), u zaključak Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Službe za gospodarstvo, vodopravnog inspektora od 12.1.2008. (list 177 i 783-784 spisa), u dopis Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Službe za gospodarstvo, vodopravnog inspektora upućen tuženiku od 14.1.2008. (list 178, 779 spisa), u dopis tuženika od 6.5.2009. upućen Uredu državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Službi za gospodarstvo (list 186 i 873 spisa), u zapisnik Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Službe za gospodarstvo, vodopravne inspekcije od 22.11.2007. (list 193-195, 785-787 spisa), u fotografije (list 202-206 spisa), u dijelove građevinskog dnevnika (list 208-216 spisa), proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za agronomiju-gospodarstvo dr. sc. CR koji je izradio nalaz i mišljenje od 7.11.2011. (list 238-242 spisa), usmeno saslušao vještaka dr. sc. Davorina Hrstu, proveo vještačenje po Sveučilištu u Zagrebu, Agronomskom fakultetu, Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo koji je izradio nalaz i mišljenje od 7.8.2014. (list 288-299, 1216-1225 spisa), 21.10.2015. proveo očevid na licu mjesta u prisutnosti vještaka geodetske struke (list 348 spisa), izvršio uvid u geodetski elaborat izvedenog stanja javne ceste A3 "Bregana-Zagreb-Lipovac" tvrtke Topoing d.o.o. (list 350-354 spisa), proveo građevinsko vještačenje po vještaku dipl. ing. Žarku Željku iz tvrtke Ing ekspert d.o.o. koji je izradio nalaz i mišljenje od 6.10.2016. (list 478-495 spisa), usmeno saslušao vještaka Žarka Željka, izvršio uvid u presliku nalaza i mišljenja građevinskog vještaka NR izrađenog u postupku osiguranja dokaza u predmetu posl. br. R1-187/09 Općinskog suda u Sesvetama (list 612-622 spisa), izvršio uvid u geodetske snimke postojećeg stanja Inženjerskog projektnog zavoda kanala S-O s naznačenim kotama iz listopada 2005. na CD-u (list 633 spisa), u dio projektne dokumentacije (list 628- 632 spisa), u policu osiguranja imovine br. 045291005996 (list 645 spisa), u policu osiguranja imovine br. 045291005996 dodatak 1. (list 648 spisa), policu osiguranja imovine br. 045291005996 dodatak 2. (list 649 spisa), policu osiguranja imovine br. 045291005996 dodatak 3. (list 650 spisa), proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. geod. Mladenu Beberu (list 656-676 spisa), proveo dopunsko vještačenje po vještaku dipl. ing. geod. Mladenu Beberu (list 698-712 spisa), izvršio uvid u Zapisnik povjerenstva za tehnički pregled čvora [adresa] u sta. 211+300km - rekonstrukcija Autoceste Bregana-Zagreb-Lipovac, dionica Ivanja Reka-Ježevo Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za stanovanje, komunalno gospodarstvo i graditeljstvo od 19.2.2008. (list 780-782 spisa), u račun br. 154 od 26.10.2007. (list 793 spisa), u račune (list 839-843 spisa), u račune i ostalu dokumentaciju (list 927-941 spisa), u Ugovor br. 44 o kreditiranju sjetve, zajedničkoj proizvodnji i isporuci kukuruza roda 2007. (list 942-949 spisa), usmeno saslušao vještaka Grgića iz Sveučilišta u Zagrebu, Agronomskog fakulteta (list 318-319, 1094-1095, 1235-1237 spisa) te proveo dokaz saslušanjem svjedoka DR (list 1095-1098 spisa).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete. Tužitelj u tužbi tvrdi da je radovima koje je tuženik kao investitor-naručitelj financirao na čvoru [adresa] prilikom rekonstrukcije autoceste Bregana-Zagreb-Lipovac, dionice Ivanja Reka- Ježevo u tijeku izgradnje čvora [adresa] došlo do povišenja vodostaja u kanalu S-O i to izgradnjom neadekvatnog pomoćnog kanala, prelaganjem kanala S-O i neadekvatnom izvedbom kamene obloge dna i pokosa, kao i izgradnje neadekvatnog prijelaza preko kanala, čime je onemogućen slobodan protok vode koja se iz glavnog S-O kanala prelijevala u detaljnu kanalsku mrežu i preplavila nekretnine tužitelja pa je tužitelju prouzročena imovinska šteta (izmakla korist) koja se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu odnosi na neubrani kukuruz u 2007. godini, uljanu repicu posijanu 2007., ječam posijan 2007. i pšenicu posijanu 2007., a koje tri kulture nisu zbog plavljenja ubrane 2008. pa tužbenim zahtjevom traži da mu tuženik istu nadoknadi.

7. Među strankama nije sporno da je došlo do plavljenja nekretnina koje je tužitelj imao u posjedu temeljem Ugovora o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 21. lipnja 2006. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, uzročno-posljedična veza između radova koje je tuženik investirao na području čvora [adresa] i štete koju je tužitelj utužio u ovom postupku te slijedom toga i osnova i visina tužbenog zahtjeva.

Sporna je i pasivna legitimacija tuženika.

8. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. ZPP, sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Iz Ugovora o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 21. lipnja 2006. sklopljenog između Republike Hrvatske kao davatelja koncesije i ovdje tužitelja kao korisnika koncesije (dalje u tekstu: Ugovor) proizlazi da tim Ugovorom davatelj koncesije daje, a primatelj koncesije prima na iskorištavanje poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Rugvica i to k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sveukupne površine 189 ha 67 a 86 m 2, dok sveukupna visina godišnje koncesijske naknade iznosi 72.100,00 kuna. Člankom 7. st. 2. Ugovora ugovoreno je kako korisnika koncesije uvodi u posjed Ured državne uprave u Zagrebačkoj županiji nadležan za gospodarstvo u roku 30 dana od dana sklapanja Ugovora, odnosno po skidanju usjeva dosadašnjeg posjednika. Člankom 9. Ugovora ugovoreno je kako se taj Ugovor sklapa na razdoblje od 30 godina.

10. Radi identifikacije č.br. 1, 2, 3, 4 i 5 k. o. [katastarska općina] i mjesta rekonstrukcije u čvoru [adresa] proveden je očevid na licu mjesta uz prisustvo vještaka dipl. ing. geod. Mladena Bebera te je isti vještak izradio nalaz i mišljenje od 12. svibnja 2017. u kojem je naveo da je tužiteljska strana je naznačila nekretnine koje kao korisnik koncesije koristi u poljoprivredne svrhe, a to su: k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oranica Gmajna površine 58 ha 86 a 07 m 2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oranica Gmajna površine 36 ha 21 a 71 m 2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oranica Gmajna površine 33 ha 12 a 51 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oranica Gmajna površine 29 ha 45 a 74 m 2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oranica Gmajna površine 32 ha 10 a 83 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. Navedene čestice su predmetne u ugovoru koji je na str. 275–278 sudskog spisa. Prilikom vanjskog uredovanja suda od 21.10.2015. je tužiteljska strana na licu mjesta pokazala nekretnine koje koristi, a za koje navodi da su predmetne u ugovoru. Pregledom čestica i izmjerom je vidljivo da pokazivanje tužiteljske strane odgovara stanju katastarskih posjeda čestica te su iste, kako su u ugovoru, tako su i na terenu ispravno pokazane. Čestice su na terenu sa svih strana okružene odvodnim kanalima. Mjesto rekonstrukcije postojećeg kanala je određeno prema dokumentaciji spisa u postupku osiguranja dokaza na str. 612. do 632., gdje je vidljiv položaj mjesta rekonstrukcije, na geodetskoj podlozi inž. Š od godine 2009. Vidljivo je da je zatečeno stanje određeno stacionažom od 0+000 do 0+312.71, gdje su obavljeni radovi na kanalu (na grafičkom detalju plavo stanje). Navedeno stanje je preklopljeno na snimak vještaka od 2017., a kako je zatečeno 2015. od sudskog uredovanja. Iz toga je vidljivo da stanje zatečeno 2009. odgovara današnjem stanju, odnosno stanju od 2015. te 2017. iz razloga što je trasa kanala na istom položaju (crveno stanje 2015., 2017.). U prilogu spisu je digitalni snimak stanja na mjestu rekonstruiranog kanala od 2009., koji je snimak povezan sa stanjem danas, odnosno od vremena zatečene rekonstrukcije, kako je na grafičkom detalju označeno smeđe. Vidljivo je da je time došlo do promjene u položajnom i visinskom pogledu u odnosu na tadašnji kanal koji je rekonstrukcijom sada promijenio svoj položaj i veličinu. Protezanje kanala prije rekonstrukcije je bilo preko čestica: k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], kanal Rugvica od 11156 m2, k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], kanal Rugvica od 1326 m2, k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], kanal od 8797 m2, k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], kanal Rugvica od 11156 m2, gdje je upisan titular Republika Hrvatska – javno vodno dobro na upravljanju Hrvatskih voda, k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], kanal Rugvica od 994 m2, gdje je upisan titular Republika Hrvatska – javno vodno dobro na upravljanju Hrvatskih voda, k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], autocesta, javna cesta A3 od 11215 m2, gdje je upisan titular Republika Hrvatska – javno vodno dobro na upravljanju Hrvatskih voda. Protezanje kanala nakon rekonstrukcije je bilo preko čestica, popis čestica identičan prethodnom: k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], kanal Rugvica od 11156 m2, k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], kanal Rugvica od 1326 m2, k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], kanal od 8797 m2, k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], kanal Rugvica od 429 m2, k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], kanal Rugvica od 11156 m2, gdje je upisan titular Republika Hrvatska-javno vodno dobro na upravljanju Hrvatskih voda, k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], kanal Rugvica od 994 m2, gdje je titular Republika Hrvatska- javno vodno dobro na upravljanju Hrvatskih voda, k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], autocesta, javna cesta A3 od 11215m2, gdje je upisan titular Republika Hrvatska- javno vodno dobro na upravljanju Hrvatskih voda. Uključene čestice gdje se trasa pomaknula pa su i nove čestice uključene u trasu: k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], livada Jambrišačka od 48 m2, gdje je upisan titular ĆR (E), [adresa] u 1/1 dijela, k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], livada Jambrišačka od 1574 m2, gdje je upisan titular KR (J), [adresa], Planine u 2/2 dijela, KR G (L), [adresa] u 1/2 dijela, k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], livada Jambrišačka od 602 m2, gdje je upisan titular SR (C), [adresa] u 1/2 dijela, FR (C), [adresa] u 1/2 dijela, k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], livada Jambrišačka od 589 m2, gdje je upisan titular Republika Hrvatska u 1/1 dijela, k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], livada Jambrišačka od 208 m2, gdje je upisan titular IR (Drago), [adresa] u 1/1 dijela, k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], livada Jambrišačka od 55 m2, gdje je upisan titular ČR, [adresa] u 1/1 dijela. Dokumentacija na str. 350–359 spisa upućuje na navedene promijenjene lokacije te također premjer vještaka, koji je dao iste podatke.

10.1. Povodom primjedbi tuženika na nalaz i mišljenje vještak je sačinio dopunu nalaza i mišljenja zaprimljenu u spis 28.12.2017. u kojoj je njegov zadatak bio odrediti udaljenosti nekretnina koje su identificirane kao nekretnine u zakupu tužitelja, najbliže i najudaljenije nekretnine od početka zahvata čiji je investitor bio tuženik, da se očituje na koji točno digitalni snimak stanja od 2009. se poziva pod točkom 3.3. svog nalaza te da pojasni promjene u visinskom pogledu iz toč. 3.3. nalaza, odnosno da numerički iskaže visinske točke na rubovima dna kanala i vrha kanala prema podacima iz 2005., i to u početnoj i završnoj stacionaži predmetnog zahvata te je u toj dopuni vještak postupio prema navedenom zadatku. Nakon toga stranke i umješači nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje niti na dopunu nalaza i mišljenja.

10.2. Sud je u cijelosti prihvatio kako pisani nalaz i mišljenje vještaka, tako i pisanu dopunu istog, budući da su isti logični, objektivni, uvjerljivi te dani u skladu s pravilima znanosti i vještine, pri čemu su pisani nalaz i mišljenje i dopuna istog sukladni dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi. Nakon što je izrađen dopunski nalaz i mišljenje nije bilo primjedbi stranaka niti umješača pa iz tog razloga ovaj sud nije proveo po tužitelju predloženo saslušanje vještaka Bebera na glavnoj raspravi jer su stranke i umješači su na glavnoj raspravi od 17.9.2024. naveli kako nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje tog vještaka te kako tog vještaka nije potrebno usmeno saslušavati na ročištu.

11. Člankom 9. Ugovora ugovoreno je kako se taj Ugovor sklapa na razdoblje od 30 godina. Imajući u vidu da je predmet tog Ugovora davanje u koncesiju k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ovdje tužitelju kao primatelju koncesije, a tužitelj tvrdi da mu je šteta nastala upravo na tim nekretninama za koje je na temelju nalaza i mišljenja geodetskog vještaka utvrđeno da je pregledom i izmjerom vidljivo da pokazivanje tužiteljske strane prilikom vanjskog uredovanja suda u odnosu na nekretnine koje koristi odgovara stanju katastarskih posjeda čestica te su iste navedene u Ugovoru i na terenu ispravno pokazane, to je neosnovan po tuženiku istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

12. Radi utvrđivanja odgovornosti za štetu, sud je izvršio uvid u relevantnu dokumentaciju dostavljenu u spis, izveo je dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Žarku Željku, saslušao je svjedoke JR, GR, ER, MRĆ i DR te zakonskog zastupnika tužitelja (kasnije svjedoka) LR.

13. Iz Rješenja Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Vodopravnog inspektora od 14.12.2007. proizlazi da je tim rješenjem vodopravni inspektor naredio investitoru Hrvatske autoceste d.o.o. da dio kanala S O koji je na čvoru „Rugvica“ autoceste Zagreb-Slavonski Brod u dužini cca 300 m obložio kamenom rekonstruira tako da se kanal dovede u potpunu funkciju, to jest da ukloni pogoršanje vodnog režima koji je načinio izgradnjom kamene obloge, sve to dužan je izgraditi u punoj suglasnosti s Hrvatskim vodama VGO Zagreb u roku od mjesec dana od primitka tog rješenja. Zagat (branu) preko kanala koja je služila za komunikaciju u vrijeme izgradnje dok se zgotovi most dužan je odmah ukloniti. Protiv tog Rješenja tuženik je 9.1.2008. podnio žalbu. Iz Rješenja Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprave gospodarenja vodama od 9.2.2009. proizlazi da je tim rješenjem odbijena žalba tuženika izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Vodopravne inspekcije od 14.12.2007. Iz zapisnika Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Službe za gospodarstvo, Vodopravne inspekcije o izvršenom pregledu od 27.11.2007. proizlazi da je navedenog dana izvršen inspekcijski pregled nad usporom vode u kanalu S O izazvanim izgradnjom čvora [adresa] (preloženi potok Rugvica) te je u nalazu utvrđeno da je tužitelj zatražio od Ministarstva poljoprivrede uviđaj poljoprivrednog i vodopravnog inspektora na lokaciji u [adresa] (na čvoru [adresa] u izgradnji), a što je uzrokovalo uspor vode u kanalu S O i onemogućilo ocjeđivanje poljoprivrednog zemljišta i poljoprivredne radove na njegovom posjedu. Konstatirano je kako je uviđajem na terenu 22.11.2007. i uvidom u građevinski dnevnik utvrđeno da je u toku izgradnje čvora [adresa] došlo do povišenja vodostaja u kanalu S O izgradnjom neadekvatnog pomoćnog kanala (izvođač upozoren uvidom u građevinski dnevnik), zatim prelaganjem kanala i S O i izvedbom kamene obloge dna i pokosa ustanovljeno je da je sagrađena kota dna obloge pogrešna (viša cca 1 m) pa se time stvorila stepenica koja je sačinila uspor u kanalu (upis u građevinski dnevnik). Uz to za potrebe gradnje načinjen je neadekvatan prijelaz preko kanala za potrebe gradilišta (u trup prijelaza ugrađena je prvo jedna cijev Ø 150 pa naknadno još samo jedna, a što je nedostatno, a i položene su na povišeno dno cca 1 m). Taj prijelaz održava visoki vodostaj uzvodnog dijela kanala S O koji je tog dana dubine cca 2 m, a normalna dubina vode je cca 0,5 m (povisuje razinu vode u kanalu-čini uspor od 1,5 m; upis u građevinski dnevnik). Te radnje su u suprotnosti sa izdanim vodopravnim uvjetima. Uspor je prouzročio visoki vodostaj mreže tabli koje obrađuje tužitelj pa drenaža nije mogla funkcionirati pa nije bilo ocjeđivanja tla. Sve navedeno potkrijepljeno je i fotografijama i fotokopijom geodetskog snimka pomoćnog kanala. Zbog sprečavanja daljnjih većih šteta na poljoprivrednim zemljištima investitor se obvezuje odmah ukloniti zemljani trup preko kanala i odmah pristupiti svim potrebnim radnjama da se kanal S O čim prije dovede u potpunu funkciju u punoj suglasnosti s Hrvatskim vodama VGO Zagreb. Iz zapisnika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprave poljoprivrede, Sektora inspekcijskih poslova, Odjela poljoprivredne inspekcije, Odsjeka - Područne jedinica Zagreb, Ispostave Ivanić-grad od 22.11.2007. proizlazi da je navedenog dana izvršen inspekcijski nadzor glede održavanja kanalske mreže te poplavljivanja poljoprivrednog zemljišta po zamolbi tužitelja te je u nalazu utvrđeno da je zbog povišene razine vode u kanalu S O, sporog oticanja vode te izgradnje čvora [adresa] onemogućena odvodnja vode iz detaljnih kanala. Iz tog razloga je visok nivo podzemnih voda te zemljište onemogućava isušivanje tla, sjetvu i berbu kukuruza, a i pristajni put za kombajn te ostalu poljoprivrednu mehanizaciju (traktor, prikolice) je razrovan. U tim uvjetima u okolnosti kasne jeseni i kiša koje su u zadnje vrijeme natopile zemljište nije moguće pobrati kukuruz niti zasijati ozime usjeve. Kako voda u glavnom kanalu nema tok, brzo otjecanje zbog izgradnje čvora [adresa], to bi trebalo što hitnije urediti čvor [adresa] i vodu građevinsko-tehničkim zahvatima (spuštanje nivoa dna kanala kod čvora [adresa] itd.). Iz očitovanja Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za slivno područje Grada Zagreba od 28.1.2008. upućenog Uredu državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Službi za gospodarstvo, Vodopravnom inspektoru JR proizlazi kako je tuženik kao investitor dio kanala S-O od ST 2+550 nizvodno 300 m obložio kamenom neodgovarajuće kote dna i time pogoršao vodni režim. Izdanim vodopravnim uvjetima jasno su utvrđene obveze investitora kod izgradnje i eksploatacije objekta (toč. 5. i 6. narečenih uvjeta, koji vrijede bez obzira na dobivenu suglasnost). U tijeku izvođenja radova izvođač Lavčević d.d. i investitor Hrvatske autoceste d.o.o. usmeno i pisanim putem upozoravani su na pogoršanje vodnog režima na kanalu S-O uzvodno od čvora [adresa] od početka radova (II/2007 iskop pomoćnog neodgovarajućeg kanala za skretanje vode) do samog kraja u 12. mjesecu 2007. i od vodočuvara Hrvatskih voda. Na upise u građevinski dnevnik investitor (iako ih je ovjerio svojim potpisom) nije odgovarao. Vodočuvar je čestim neposrednim opažanjem upozoravao šefa gradilišta na stanje voda i na pogoršan vodni režim (stalni visok vodostaj uzvodno od objekta čvora). Osim toga, 21.7.2007. napravljen je zagat u kanalu koji je sasvim zatvorio otjecanje i tek 18.10.2007. otvoren je na 1 m. Šteta je već napravljena. Zagat je u potpunosti maknut 17.12.2007. Uvidom u građevinsku dozvolu Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 12.6.2007. utvrđeno je da je njome tuženiku kao investitoru dozvoljeno građenje čvora [adresa] u stac. 211+300 km, rekonstrukcija autoceste Bregana-Zagreb-Lipovac, dionica Ivanja Reka-Ježevo na katastarskim česticama u katastarskoj općini [katastarska općina] u Zagrebačkoj županiji prema glavnom projektu za koji je glavni projektant OR dipl. ing., a koji su izradile tvrtke pobliže nabrojane u građevinskoj dozvoli koji je sastavni dio te građevinske dozvole, a sastoji se od 33 knjige glavnog projekta. Investitor može pristupiti građenju na temelju pravomoćne građevinske dozvole. Utvrđeno je da je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprava za stanovanje, komunalno gospodarstvo i graditeljstvo, Sektor za graditeljstvo izdalo Uporabnu dozvolu za čvor [adresa] u stac. 211+300 km, rekonstrukcija autoceste Bregana-Zagreb-lipovac, dionica Ivanja Reka-Ježevo na katastarskim česticama u katastarskoj općini [katastarska općina] u Zagrebačkoj županiji. Požurnicom od 6.8.2008. vodopravni inspektor požuruje tuženika u postupanju po njegovom rješenju od 14.12.2007. Požurnicom od 15.5.2009. vodopravni inspektor požuruje tuženika u postupanju po njegovom rješenju od 14.12.2007., ukazujući mu da je rješenje konačno i pravomoćno s 27.3.2009. te ga poziva da rekonstrukcija kanala započne i da se izvrši do konca lipnja 2009. Iz dopisa tuženika od 7. svibnja 2009. upućenog vodopravnom inspektoru JR proizlazi kako ga tim dopisom tuženik izvještava da je s II i III umješačima sklopio dopunski ugovor za izgradnju čvora [adresa] na autocesti Bregana-Zagreb-Lipovac radi nepredviđenih radova na čvoru u koje spada i rekonstrukcija kanala SO te kako će mu Sektor za pravne i opće poslove tuženika dostaviti dopis od početku radova na rekonstrukciji kanala. Uvidom u izvješće Hrvatskih voda o radovima prema kanalu i autoputu od 3.2.2007. utvrđeno je da je u njemu navedeno kako je vodočuvar ER upozorio dvojicu nadzornih inženjera iz Lavčević inženjeringa da otvore zagat zbog visokog vodostaja uzvodno od radova, da taj kanal prikuplja svu vodu od Durovca i nizvodno i sa desne strane auto puta da dolazi voda u njega. Upozorio ih je da se ne smije zatvoriti kanal skroz da nema prolaza vode. Uvidom u izvješće Hrvatskih voda o radovima prema kanalu i autoputu od 5.2.2007. utvrđeno je da je u njemu navedeno kako je vodočuvar ER zbog dojave o vodi uzvodno od radova stigao na kanal Rugvicu, zagat je otvoren uz lijevu obalu 1 metar širine, a kanal je širok 6-7 metara, uzvodno od radova oko 2-2,5 km kod drugog mosta voda je visoka i do ruba kanala fali oko 50 cm da se voda izlije. Poslije sa rukovoditeljicom VR obilazi gradilište u [adresa], a ona je upozorila nadzornog iz Lavčević inženjeringa da maknu zagat. Uvidom u dopis tuženika od 6.5.2009. upućen Uredu državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Službi za gospodarstvo utvrđeno je da njime tuženik izvještava JR da je uklonio branu preko kanala koja je služila za komunikaciju u vrijeme izgradnje mosta sukladno točki I.2. Rješenja Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Vodopravnog inspektora od 14.12.2007. te kako je obavio sve potrebne pripremne radnje i pribavio svu potrebnu dokumentaciju u svrhu postupanja po točki I.1. tog Rješenja, a pripreme su obuhvaćale i propisani postupak javne nabave, objave obavijesti o javnoj nabavi i sklapanje aneksa ugovora sa izvođačem za potrebne dodatne radove. Moli da mu se odobri odgoda roka za izvršenje jer naloženu radnju iz toč. I.1. tog Rješenja nije u mogućnosti završiti u zadanom roku od mjesec dana zbog potrebe postupanja po važećem Zakonu o javnoj nabavi. Uvidom u Zapisnik Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Službe za gospodarstvo, vodopravne inspekcije od 22.11.2007. proizlazi da je navedenog dana izvršen inspekcijski pregled na čvoru [adresa] glede uspora vode u kanalu S O izazvanim izgradnjom čvora [adresa] (preloženi potok Rugvica) te je u nalazu utvrđeno da je tužitelj zatražio od Ministarstva poljoprivrede uviđaj poljoprivrednog i vodopravnog inspektora na lokaciji koja je prouzročila uspor vode u kanalu S O i onemogućila ocjeđivanje poljoprivrednog zemljišta i poljoprivredne radove na njegovom posjedu. Konstatirano je kako je radove investirao tužitelj te kako je u toku izgradnje čvora [adresa] došlo do povišenje vodostaja u kanalu S O izgradnjom neadekvatnog pomoćnog kanala, na što je izvođač upozoren upisom u građevinski dnevnik, zatim prelaganjem kanala S O i izvedbom kamene obloge dna i pokosa, da je izgrađena kota dna obloge pogrešna (viša cca 1 m) pa se time stvorila stepenica koja je sačinila uspor u kanalu (upis u građevinski dnevnik). Uz to za potrebe gradnje načinjen je neadekvatan prijelaz preko kanala za potrebe gradilišta (u trup prijelaza ugrađena je prvo jedna željezna cijev Ø 150 pa naknadno još samo jedna, što je nedostatno, a i položeno na povišeno dno cca 1 m). Taj prijelaz održava visoki vodostaj uzvodnog dijela kanala S O koji je dubine cca 2 m, a normalna dubina vode je cca 0,5 m (povisuje razinu vode u kanalu-čini uspor od 1,5 m; upis u građevinski dnevnik). Te radnje su u suprotnosti sa izdanim vodopravnim uvjetima. Uspor je prouzročio visoki vodostaj mreže tabli koje obrađuje tužitelj pa drenaža nije mogla funkcionirati pa nije bilo ocjeđivanja tla. Sve navedeno utvrđeno je terenskim obilaskom i uvidom u građevinski dnevnik te fotokopijama fotografija i fotokopijom geodetskog snimka pomoćnog kanala. U Zapisniku povjerenstva za tehnički pregled čvora [adresa] u stac. 211+300 km - rekonstrukcija Autoceste Bregana-Zagreb-Lipovac, dionica Ivanja Reka-Ježevo Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za stanovanje, komunalno gospodarstvo i graditeljstvo od 19.2.2008. u točki 10.6. konstatirano je da su "Hrvatske vode" VGO za slivno područje grada Zagreba suglasne da se izda Uporabna dozvola za predmetni projekt uz uvjet korekcije, to jest dovođenja kote dna kanala prema prijedlogu izmjena nivelete kanala Rugvica, zajednička oznaka: A 03-2/1-IZ/A-H01-1, oznaka knjige: H01-1, investitor HA d.o.o., koji je izgradio IPZ d.d., a koji je u skladu s projektiranim kotama nivelete kanala SO kazeta 13 Črnec polje. Izdano je mišljenje da se može izdati Uporabna dozvola nakon što Investitor dostavi dokaze o otklanjanju nedostataka (među ostalim i Hrvatske vode-VGO Zagreb). Uvidom u priklopljeni spis Općinskog suda u Sesvetama posl. br. R1-187/09 utvrđeno da je tuženik kao predlagatelj 29.5.2009. podnio prijedlog za osiguranjem dokaza protiv protustranaka Hrvatskih voda i ovdje I.-III. umješača na okolnost utvrđivanja trenutnog izvedenog stanja, izgleda i funkcionalnosti kanala, odnosno postojećeg stanja kanala nakon radova izvedenih u skladu s građevinskom i uporabnom dozvolom, a prije naložene sanacije vodopravnog inspektora, s posebnim naglaskom na izvedeno stanje dna kanala i kote istoga. Taj sud je rješenjem odredio očevid na licu mjesta za dan 1.6.2009. uz sudjelovanje vještaka građevinske struke NR, koji je 29.6.2009. dostavio sudu nalaz i mišljenje kojim je prikazao izgled i funkcionalnost kanala u fotodokumentaciji, dok su visinske kote postojećeg stanja vidljive u geodetskom snimku u prilogu elaborata. Uvidom u priklopljeni spis Općinskog suda u Sesvetama posl. br. R1--254/09 utvrđeno da je pa zahtjevu ovom suda 2.10.2009. taj sud proveo očevid na licu mjesta u prisutnosti stranaka te je konstatirano da sudac na tom očevidu ne može utvrditi opseg štete koja je tužitelju nastala.

14. Raniji zakonski zastupnik tužitelja LR (kasnije svjedok jer mu je svojstvo zakonskog zastupnika tužitelja prestalo) je u svom prvom iskazu naveo kako je on direktor tužitelja od osnivanja tvrtke, tj. od 2004., a 2007. je neposrednim uvidom utvrdio da je porastao nivo vode u kanalima. Prilikom obilaska utvrdio je postojanje brane koja je potpuno zatvorila glavni kanal. U blizini je primijetio gradilište i radnike na gradilištu, došao je do njih i pitao ih o čemu se radi, a oni su mu odgovorili da obavljaju radove za Hrvatske autoceste. Upozorio ih je da to tako ne može biti jer da on trpi štetu, a oni su mu obećali da će oni to riješiti, a zbog čega je i pokrenut spor. Glavni kanal je bio pun vode iz kojeg razloga voda nije mogla dalje otjecati pa je predmetno zemljište bilo potpuno vlažno te se po tom zemljištu nije niti moglo hodati, a kamoli raditi nešto drugo. To je trajalo kroz cijelu 2007., sve dok radovi nisu završili. Prvoga dana kada je uočio branu kontaktirao je Hrvatske vode i iznio im svoj problem, odgovorili su mu da su oni upoznati s time i da oni poduzimaju odgovarajuće mjere. U Vodama je kontaktirao gđu. VR. Sa Autocestama je prvi put kontaktirao u 10. mjesecu 2007., misli da je kontaktirao sa jednim od njihovih direktora, ne zna ime i prezime. U godinama prije nego što je ušao u posjed tog zemljišta, a kada je obilazio kao potencijalno zainteresiran predmetno zemljište nije dotada nikada uočio tako visoki vodostaj, kao što je to bilo predmetne godine. Prije izvođenja radova nivo kanala je bio jednak i uzvodno njegovih površina, na njegovim površinama i nizvodno od tog čvora. Međutim, nakon što se započelo s radovima uzvodno od brane je nivo brane počeo rasti. Mislio je da je glavni problem brana, da će se uklanjanjem brane sve riješiti, ali je ona uklonjena tek u 12. mjesecu 2007. Točno je da je nakon uklanjanja brane nivo vodostaja pao, međutim, on nije došao niti približno na onaj nivo na kojem je bio prije izvođenja radova. Tada je on o tome ponovno izvijestio Hrvatske vode koje su mu obećale da će ponovno poslati na teren svoje ljude. Međutim, oni su njega nakon par dana izvijestili da su radovi krivo izvršeni i to na način da dno nije bilo dobro izbetonirano i da je bila stvorena nova stepenica. Problem je u potpunosti nestao kada je dno kanala vraćeno u prvobitno stanje, a to je bilo krajem 2009. tako da je razbijeno kompletno dno betonskog kanala i on je ponovno spušten na onu razinu na kojoj je bio prije. Obratio se još poljoprivrednom inspektoru i vodopravnom inspektoru. Ove godine nema nikakvog problema u tom kanalu i kanal uredno vrši svoju funkciju, iako je ova godina kišna. On je prvi puta primijetio da je vodostaj velik negdje u 1. ili 2. mjesecu 2007. Nakon što su počele prve kiše računajući od ljetnog razdoblja, ponovno je vodostaj bio alarmantan. Za berbu kukuruza najbolje vrijeme je kraj 10. mjeseca, a to zavisi od hibrida, za što se želi zrno i sl. Na tim dijelovima postoje crpne stanice, međutim iste se ne nalaze neposredno uz parcele, već se nalaze nizvodno od čvora gdje su vršeni radovi, tako da iste nisu mogle poboljšati situaciju. U svom drugom iskazu iz 2021. svjedok LR navodi kako je u veljači 2007. dolazio je u prihranu pšenice koja je bila zasijana u jesenskoj sjetvi i primijetio izrazito visoki vodostaj vode u glavnom kanalu, koji se protezao pored čestica koje je dobio u posjed skroz po dužini svih njegovih parcela. Kanal se proteže u smjeru istok-zapad, a parcele stoje u smjeru sjever-jug i omeđene su detaljnim kanalima, a u koje detaljne kanale se ulijevaju drenažne cijevi koje omogućuju procjeđivanje tih poljoprivrednih površina, budući da se ti detaljni kanali ulijevaju u glavni kanal, koji je bio pun vode početkom veljače 2007. i onda je razina vode u tim detaljnim kanalima naglo rasla pa su drenaže bile potopljene. Onda je umjesto ocjeđivanja vode kroz te drenaže došlo do navodnjavanja, dakle drenaže nisu funkcionirale, a što je drugi mjesec odmicao sve dalje i dalje, poslije svake kiše je voda rasla. Kada je prvi puta došao i vidio koliko je visoka voda u glavnom kanalu, išao je nizvodno i došao do čvora [adresa] i vidio branu iznad radova, iznad gradilišta oko 200 metara. Kada je prvi puta došao i vidio stanja glavnog kanala, možda je falilo još pola metra da bi došlo do izlijevanja vode, inače je dubok oko 3 metra, međutim iz detaljnih kanala u sjevernom dijelu je već došlo do izlijevanja vode po tim parcelama i tada je bilo kritično za tu parcelu na kojoj je posijao pšenicu u jesen 2006. Navodi da je u međuvremenu otišao i kod izvođača radova i on im je izložio svoj problem i rekao im da maknu branu jer mu ona uzrokuje štetu i gospodin s kojim je razgovarao mu je obećao da će branu maknuti. Onda su oni još branu proširili za otprilike pola širine kanala i voda je počela ozbiljnije otjecati i već je to bila sredina 3. mjeseca 2007. i stanje se normaliziralo u tom trenutku. Početkom 11. mjeseca stanje je eskaliralo, padala je kiša, brana je bila blokirana, onda je obavijestio nadležne inspekcije da dođu na teren kako bi utvrditi činjenično stanje, oni su izašli na teren, izvršili uvide i sačinili zapisnik i nadležni inspektor JR je naložio uklanjanje brane, a poljoprivredni inspektor GR je izvršio sa njime pregled svih njegovih površina i utvrdio je činjenice na terenu, odnosno što je sve posijano na tim površinama.

15. Iz iskaza svjedoka JR proizlazi kako je on zaposlen kao inspektor u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva od 2002. Negdje 2007. on je obaviješten od strane gospodina iz poduzeća PA-VITA o izvođenju predmetnih radova, a radilo se o izlazu s autoceste, odnosno o izgradnji čvora [adresa]. On je zajedno sa poljoprivrednim inspektorom, a koji je također zaprimio dopis izašao na lice mjesta, a tom prilikom je bila prisutna i gđa. VR iz Hrvatskih voda koja je bila nadležna za to. Oni su na licu mjesta vidjeli da je napravljen vrlo visoki uspor vode, odnosno podignuta je bila razina vode. Glavni kanal je ustvari predmetnim radovima bio zakrčen, odnosno taj kanal nije funkcionirao, a sva okolna polja su ostala zbog toga "gnjecava", odnosno neupotrebljiva na način da bi mehanizacija mogla na njih ući. Vidjeli su da je napravljana i kamena obloga na prijelazu tog kanala sa neadekvatnom kotom dna kanala, odnosno bila je napravljena stepenica. Oni s utvrdili da su prilikom predmetne gradnje bile štete, a zbog predmetne stepenice postojala je mogućnost buduće i daljnje štete ukoliko bi ta stepenica ostala, odnosno ukoliko se ona ne popravi. Drugog dana oni su otišli u Hrvatske autoceste i tamo je sastavljen zapisnik kojim su se Ceste obvezale da će odmah ukloniti zemljanu branu te da će zajedno sa Hrvatskim vodama poduzeti korake kako bi se riješila predmetna stepenica. Rješenje je glasilo na način da je bilo napisano u prvoj točki i da se ukloni zagat i u drugoj točki i da se pristupi rekonstrukciji kanala, odnosno da se kanal dovede u kvalitetno funkcioniranje uz suglasnost Hrvatskih voda. Sjeća se da su ceste na to rješenje uložile žalbu. Nakon godinu dana žalba Cesta je odbijena kao neosnovana. U ljeto 2008. bio je obaviješten od PA-VITE da se ništa ne događa te da i dalje ponovno prijete štete, a zbog čega je napisao ponovno požurnicu Cestama. Tom prilikom im je ispisao uvjete koji su bili navedeni na tehničkom pregledu koji je bio proveden na licu mjesta u 1. mjesecu 2008. Ceste su to zadovoljavajuće napravile tek 28.10.2009., odnosno otprilike 3 godine je zbog navedenog umanjivan prinos i bilo je štete. Prema vodoprivrednim uvjetima Hrvatskih voda investitor je uvijek odgovoran u fazi gradnje i eksploatacije za svaku štetu koja pri tome nastane. Može još dodati da su Ceste kroz cijelo vrijeme izvođenja radova bile od strane gđe. VR upozoravane što moraju napraviti i čega se moraju pridržavati. Točno je da su ceste imale građevinsku dozvolu, a što se niti ne spori, međutim krivo je napravljeno i to se nije na vrijeme popravilo. Točno je da je on stanje na licu mjesta utvrdio vizualno, a ne nikakvim posebnim mjerenjem. Njemu je poznato da je kanal napravljen od kamena, odnosno radilo se o kamenoj oblozi, a prije toga radilo se o zemljanom kanalu, odnosno iskopu. Kada je manje hrapava podloga bolja je protočnost, no ukoliko je napravljena stepenica, protok se daleko smanjuje. On smatra da beton nema puno veću protočnost. Ukoliko je kanal na dnu širi može reći da u tom slučaju se protočnost povećava. Može reći da je dno napravljeno kako treba, u konkretnom slučaju štete ne bi bilo, a tu je i zagat kojim se digla razina vode. Točno je da je on prilikom izlaska na teren utvrdio činjenicu postojanja zagata i stepenice, a što je oboje uzrokovalo podizanje razine vode.

16. Iz iskaza svjedoka GR proizlazi kako je on viši poljoprivredni inspektor unatrag 20 godina i zaposlen je u Ministarstvu poljoprivrede, Ispostava Ivanić Grad. Zna da je kolega JR vodio cijeli taj predmet, dok je on samo kao agronom morao utvrditi stanje zemljišta i kulture na istom. Čini mu se da se to dešavalo 2007. Bio je na licu mjesta otprilike 2 puta, a sjeća se da je PR vodio zapisnike i da je predmetno zemljište bilo natopljeno vodom jer zna da su se svi zamazali, a koliko se sjeća, kultura kukuruz nije bila pobrana. Misli da se ta kultura niti nije mogla pobrati, a to je bilo jedan od razloga njihovog dolaska na teren. Sjeća se da je predmetni kanal bio popunjen vodom jer voda nije mogla otjecati, odnosno nije imala pad. Ne sjeća kakvo je stanje bilo nizvodno jer tamo nije išao. Njemu nije poznato da li je melioracija na licu mjesta bila izvedena, kao ni drenaže, no po njegovom mišljenju očito se voda skupljala po odvodnim jarcima te je natapala zemlju. Ukoliko su drenaže postojale, ne zna da li bi voda u tom slučaju mogla otjecati ili ne. Kada mu se predočava zapisnik od 27.11.2007. koji prileži na listu 14- 16 spisa može reži da je točno da se radilo o predmetnom zapisniku. Berba kukuruza nije propisana, no najsigurnije je razdoblje oko 10. mjeseca. Sve zavisi o hibridu. On zna da je običaj da se kukuruz pobere prije 11. mjeseca, a ukoliko se kukuruz tada ne pobere, radi se o riziku vlasnika. Ukoliko se radi o kišnoj godini, radi se o otežavajućem faktoru za branje kukuruza jer se isti bere kombajnom koji ne može u polje. Sve zavisi i o drenažnoj mreži i o tipu tla, odnosno da li tlo upija ili ne. Ukoliko je odvodnja dobro izvedena, tlo se ocijedi.

17. Iz iskaza svjedokinje ŠRĆ proizlazi kako je ona zaposlena u Hrvatskim vodama, u Vodno gospodarskom odjelu za slivno područje Grada Zagreba. Budući je Općina Rugvica 1998. ušla u slivno područje grada Zagreba, ona je u konkretnom slučaju imenovana kao vodni nadzor. Vodila je brigu da li se radnje na gradilištu odvijaju sukladno izdanim vodopravnim aktima, konkretno vodopravnim uvjetima. Od početka radova je bila na terenu, iako to nije bilo svakodnevno. Prvi upis u građevinski dnevnik je napravila 5.2.2007. Tada je dala smjernice s njezine strane kako bi trebalo postupati s tim kanalom, no nije bilo tako postupano. Zbog toga se pokušala dogovoriti sa izvođačem, nadzorom i podizvođačem na zemljanim radovima, ali se nije ništa dogovorila. Njihova geodetska služba iz Hrvatskih voda je napravila svoju snimku koju je ona njima prezentirala te im je pokušala objasniti što ne odgovara. Visine su bile da voda ide uzvodno, a ne nizvodno, a širina iskopanog kanala bila je 1/3 potrebne širine dna tog kanala. Oni su obećali da će sve to popraviti kada im se osuši teren za gradnju pilota novog mosta, no to nije popravljeno. Kontaktirala je s Ministarstvom regionalnog razvoja preko Županijskog vodopravnog inspektora, a to je bio PR, gospodin LR ju je upozorio da raste vodostaj na dijelu gdje su njihove parcele. Gradilište autoceste kod [adresa] je na 2. kilometru S-0 kanala od njihove zemlje i do PA-VITE se nalazi na otprilike 5. kilometru S-0 kanala, a cijeli kanal je dugačak 8 kilometara. Oni su nakon te njegove prijave izašli vani i pokušali su povećati protjecanju moć kanala, budući da se krčenjem šiblja, sječom stabala u profilu korita povećala njegova protočna moć i do 30 %. No uz parcele PA-VITE izgrađeni su kanali detaljne odvodnje tzv. 3. i 4. reda, a u parcelama izgrađena drenažna odvodnja. Drenažni ispusti su u detaljnim kanalima od 50 cm do 80 cm iznad dna na detaljnom kanalu. No, u toj situaciji svi ti ispusti su bili pod vodom i nije bilo odvodnje. S-O je bio dupkom pun vode. Ipak se nešto sječom i krčenjem stabala postiglo, no detaljna i drenažna odvodnja nije profunkcionirala. To je sve trajalo do prošle godine dok izvođači nisu spustili dno kanala na odgovarajuću kotu (visinu). Hrvatske vode su dale vodopravne uvjete Hrvatskim autocestama, odnosno investitoru, a u tim je uvjetima u jednoj točki bilo navedeno da sva šteta koja nastane na gradilištu tokom izgradnje ili eksploatacije objekta ide na teret investitora. Poznato joj je da su Hrvatske autoceste dobile uporabnu dozvolu. Bila je i na tehničkom pregledu te su oni predsjednici komisije rekli svoje zamjerke koje je ona konstatirala i u zapisniku navela da se nju obavijesti kada se nedostaci otklone. Međutim, dozvola je postala pravomoćna prije otklanjanja nedostataka. Nedostaci su se uglavnom odnosili na kotu dna preloženog dna kanala S-O koja je bila metar više od onoga što je morala biti. Kanal je bio obložen tom kotom u dužini od 312 metara. Hrvatske autoceste su tu kotu otklonile prošle godine krajem ljeta ili početkom jeseni. Prije radova visina vode u tom kanalu nije prelazila 30–40 cm. Nije obišla nekretninu od tužitelja, na parcelu je išao vodopravni inspektor te inspektor GR. Točno je da je vodočuvar ER obilazio terene te je obišao i parcele tužitelja, o tome i postoje njegova izvješća i fotografije. Kombajnom se nije moglo ući u odgovarajuće vrijeme na parcele, a kada se malo posušilo, kombajn i kamion su mogli ući na parcele, a kojom prilikom je onda ona preko Vodoprivrede Zagreb i njihovih buldožera izvlačila te kombajne i kamione. Na pitanje kako to da joj je točno poznata veličina kanala, može reći da je sve te podatke utvrdila od strane njihovih geodeta koji su izvršili izmjere tog dijela kanala za skretanje vode. Zna da je u sklopu izgradnje Črnec polje kazete 13 izgrađena i drenažna odvodnja, a o čemu postoji i projektna dokumentacija. Nije vidjela građevinsku knjigu izvođača da je on taj posao i izveo. Kanal S-0 napravljen je prema projektnoj dokumentaciji iz 1977. Investitor je ondašnji SIZ za ceste Hrvatske, a Vodopravni projektni biro izvođač projekta, sve u sklopu odvodnje auto ceste. Onda utvrđeni gabariti kanala su i danas, a projektna dokumentacija i danas služi njima kao orijentir jer je to sve ravnica i padovi su minimalni te treba održavati protočnost. Kada joj se predočava tekst iz uporabne dozvole može reći da su njoj poznati navodi teksta, iako isti nisu točni, u dijelu da je sve napravljeno u skladu sa uvjetima. Ona smatra da ti radovi nisu izvedeni u skladu sa vodopravnim uvjetima. Na pitanje da li bi u konkretnom slučaju da nije napravljen zagat u dužini od 300 m došlo do toga, može reći da ne bi.

18. Iz iskaza svjedoka ER proizlazi kako on radi kao vodočuvar u Hrvatskim vodama od 2000., hidrotehnički objekti. U razdoblju od 2006. do 2008. obilazio je predmetnu nekretninu, to nije bilo svakodnevno nego otprilike 2 ili 3 puta mjesečno jer su se odvijali radovi uz njihov kanal. Njemu je poznato da je kanal bio zatvoren na način da je bio postavljen zagat, ne zna više točno kada je to bilo, zbog tog zagata bilo je uzvodno problema jer nije bilo protoka vode. Dok nije bilo kiše zemljište je izgledalo donekle dobro, međutim, kada su počele kiše, zemljište je bilo vlažno i mokro. Takvo stanje je trajalo dosta dugo, odnosno sve dok nisu postavljene cijevi. On je zadnji puta bio na tom zemljištu prošle godine i stanje je bilo uredu. Terensku provjeru je vršio sam, a nakon svakog obilaska napisao bi pismeno izviješće koje bi predao svojoj šefici. Njegova šefica je po tome pisala dnevnik u kojem je navela što se treba napraviti. Oni su kontaktirali na terenu sa izvođačima radova. On je u svojim pismenim izvješćima upozoravao na postojeće probleme, a znao je također uz izviješće predati i fotografije lica mjesta. Na početku je upozoravao da se mora maknut zagat, međutim, njemu nitko nije vjerovao. Nizvodno od zagata nije bilo vode i nije plavilo. Nakon uklanjanja zagata vodostaj je pao, međutim, i dalje je bilo problema jer je korito bilo previsoko dignuto. Pri tome misli na beton. Te godine kanal je normalno protočan. Po njemu ukoliko se ukloni zagat i postave cijevi, vodostaj bi doista bio malo niži, no zagat predstavlja branu, on ne može točno odrediti koliko bi vodostaj u tom slučaju bio niži. Postojanje zagata i nepostavljanje cijevi utječe na visinu vodostaja. Može pojasniti kako mu se predočavaju njegovi navodi iz izviješća da je konkretno postajao uzvodno još jedan zagat koji je uklonjen, dok je glavni zagat ostao. Crpna stanica postoji 3 km nizvodno, tako da po njemu ta crpna stanica ne utječe na vodostaj uzvodno. Njemu nije poznato da je na tom dijelu bilo plavljenja. Može još reći da nakon uklanjanja zagata vodostaj nije toliko pao da bi dno kanala bilo pročišćeno, odnosno protočno, budući da je postojao beton.

18.1. Sud nije prema prijedlogu tužitelja provodio ponovno saslušanje kao svjedoka ER na okolnost svojih izvješća od 2007. za sve vrijeme nadzora te kakvo je bilo stanje vodostaja uzvodno od čvora [adresa] i nizvodno te kako je na vodostaj i visinu vode u kanalu utjecao sagrađeni zagat koji je služio za prijelaz preko kanala te na okolnost da li je upozoravao Hrvatske ceste na opasnost nastanka štete tužitelju zbog izlijevanja vode iz kanala jer je saslušanje tog svjedoka provedeno i tužitelj je imao mogućnost postavljati iscrpna i detaljna pitanja tom svjedoku.

19. Iz iskaza svjedoka DR proizlazi kako je on u to vrijeme bio predstavnik investitora Hrvatskih autocesta na izgradnji čvora [adresa]. On je sa problematikom tužitelja upoznat pred kraj izvođenja radova, negdje u 10., odnosno 11. mjesecu 2007. Investitor je imao obvezu osigurati vodni nadzor pa je na jednoj od gradilišnih koordinacija gdje su bili prisutni svi sudionici u gradnji u društvu gospođe ŠRĆ koja je predstavljala vodni nadzor vidio nepoznatu osobu pa mu je na kraju sastanka rečeno da je to osoba na čijim je usjevima nastala šteta zbog plavljenja. Nije tome pridavao pozornost jer nije imao nikakav pisani trag, odnosno nitko nije prijavio štetni događaj u vezi sa predmetnim gradilištem te se iznenadio jer na njihovom gradilištu nije bilo nikakvog plavljenja. U tom trenutku nije razgovarao sa tom osobom koja je bila u prisustvu gospođe ŠRĆ, a dobio je dojam da se radi o osobi koja je bliska gospođi ŠRĆ, sve iz razloga jer je gospođa ŠRĆ rekla da će sa majkom te osobe nešto riješiti. Oni su završili gradilište, a negdje pri kraju je došao vodopravni inspektor sa zapisnikom kojeg je napisao te je donio rješenje o određenim zahvatima na kanalu koji su bili naloženi tuženiku da ih izvede. U to vrijeme oni su bili u pripremama za tehnički pregled te su se konzultirali sa nadležnim Ministarstvom graditeljstva te im je od njih saopćeno da ne smiju izvoditi nikakve radove koji nisu u skladu sa projektom koji je sastavni dio važeće građevinske dozvole jer da u protivnom neće dobiti uporabnu dozvolu. Nakon toga ishodili su uporabnu dozvolu. Poslije je čuo da je pokrenut postupak naknade štete. Na pitanje da li mu je poznato da bi u kanalu bio zagat svjedok odgovara kako oni nisu koristili zagat, već privremeni cijevni propust. Na pitanje da pojasni što to znači svjedok pojašnjava da to znači da se na dno kanala postave cijevi koje omogućuju protok, a preko njih se položi sloj materijala kako bi se omogućio prijelaz sa jedne strane na drugu stranu gradilišta, sve budući da je kanal prolazio kroz gradilište pa je bilo nužno osigurati komunikaciju. Na pitanje da se očituje na utvrđenja vještaka Žarka Željka da je u kanalu napravljena stepenica navodi kako je kanal je izveden prema visinskim kvotama i prema projektu iz građevinske dozvole, a da je naknadnim čišćenjem preostalog dijela od strane Hrvatskih voda ostatak kanala produbljen i čime se onda dobije dojam da je njihov kanal viši, ali on je izveden upravo prema projektu jer u protivnom ne bi dobili građevinsku niti uporabnu dozvolu. Na pitanje da li je takva situacija mogla prouzročiti plavljenje svjedok odgovara kako ne vjeruje da je to moglo prouzročiti plavljenje te da na gradilištu tuženika nije bilo plavljenja. Na pitanje da li projekt bio u skladu sa vodopravnim uvjetima svjedok odgovara kako jest kako je projekt potvrđen od strane Hrvatskih voda. Na pitanje da li je postavljeni cijevni propust bio u skladu s glavnim projektom odgovara kako nije bio sastavni dio projekta već su taj cijevni propust dogovarali izvođači radova i vodni nadzor. Na pitanje kada su ti nedostaci uklonjeni svjedok odgovara da su uklonjeni nakon ishođenja uporabne dozvole. Pojašnjava da se ne može dobiti uporabna dozvola ukoliko postoje nedostaci pa se ne može govoriti o nedostacima već o korekciji kanala koju su kasnije izveli, odnosno nisu je niti mogli ranije izvesti jer ne bi dobili uporabnu dozvolu. Upravo iz tog razloga tužitelj je naručio elaborat o utvrđivanju zatečenog stanja, kako kasnije ne bi došlo do različitog tumačenja u visini kota. Elaboratom je utvrđeno da je izvedeno stanje u skladu sa projektom uz građevinsku dozvolu. Na pitanje da li je uporabna dozvola postala pravomoćna prije otklanjanja nedostataka svjedok odgovara da nije bilo riječ o nedostacima nego o korekciji kote

dna kanala te kako je uporabna dozvola pravomoćna prije te korekcije. Na pitanje da li je korekcija dna kanala nedostatak odgovara kako nije.

20. Sud je u cijelosti prihvatio privi iskaz i naprijed navedeni drugi dio iskaza zakonskog zastupnika tužitelja (kasnije svjedoka) LR te svjedoka ŽR, GR, ER i MRĆ, budući su isti sudu logični i uvjerljivi te su u bitnome suglasni, kako međusobno, tako i sa ostalim materijalnim dokazima izvedenim tijekom postupka, posebice sa sadržajem relevantnih isprava navedenih u odlomku 13. ove presude. Sud ne prihvaća iskaz svjedoka DR u dijelu u kojem isti osporava odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja jer je u tom dijelu iskaz navedenog svjedoka sudu neuvjerljiv te protivan sudu logičnijim i uvjerljivijim iskazima svjedoka ŽR, GR, ER i ZR te naprijed navedenom iskaza ranijeg zakonskog zastupnika tužitelja LR. Naime, dio iskaza navedenog svjedoka u kojem osporava odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja te izražava svoju sumnju da bi radovi koje je tuženik kao naručitelj izveo na spornom kanalu mogli uzrokovati plavljenje, odnosno štetu na nekretninama tužitelja je sudu neuvjerljiv jer iz ne samo iskaza ranijeg zakonskog zastupnika tužitelja LR, već i iz iskaza svjedoka ER i ZR koji su zaposlenici u Hrvatskim vodama te iz iskaza svjedoka ŽR i GR, inspektora u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva i Ministarstvu poljoprivrede koji su pak sukladni sa sadržajem relevantnih isprava koje su navedene u odlomku 13. ove presude proizlazi da je upravo izvođenjem određenih radova, a čiji je naručitelj bio tužitelj uzrokovan uspor vode, koji je doveo do punjenja detaljne kanalske mreže, koje omeđuju čestice tužitelja, zbog čega drenaža nije mogla funkcionirati te je došlo do poplavljivanja zemljišta, a na što je tužitelj u više navrata bio upozoravan te je isto upisano i u građevinski dnevnik.

21. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Žarka Željka od 6. listopada 2016. proizlazi da je prema katastarskom stanju te prostorno-planskoj dokumentaciji vidljivo da su čestice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje je tužitelj uzeo u koncesiju, omeđene vodotocima, odnosno kanalima, glavnim i detaljnim. Tijekom 2007. su izvedeni radovi na izgradnji Čvora Rugvica investitora Hrvatske autoceste d.o.o. Tijekom izvođenja radova, između ostalog, izvedeni su zagati te obloženo dno kanala S-0 kamenom. Iz izvještaja vodočuvara je razvidno da je isti 3.2.2007. upozoravao na povišeni vodostaj te potrebu uklanjanja zagata. Zagati su više puta prošireni te ponovno izvedeni te se tek nakon uklanjanja istih vodostaj snizio. Na geodetskoj situaciji (strana spisa 207) su prikazane visine na lokaciji potok Rugvica (S-0), kazeta 13, Črnec polje te je vidljiva razlika u visini dna potoka. U građevinskom dnevniku su zabilježeni upisi vodnog nadzora o pojavi uspora vode, povećanom vodostaju i mjerama koje izvođač treba poduzeti da bi se spriječila šteta. Prema dokumentaciji priležećoj spisu je vidljivo da se uklanjanjem zagata vodostaj snizio, ali ne na nivo koji je bio prije izvođenja radova jer je dolazilo do uspora vode zbog kamene obloge kanala S-0 kojom je stvorena stepenica, odnosno razlika u visini. Kanal je u potpunosti rekonstruiran po izvođačima tuženika tijekom 2009., nakon čega nije bilo dojava o povećanom vodostaju i plavljenju okolnih čestica. Mišljenja je da je izvođenjem zagata, kao i kamene obloge kanala Rugvica uzrokovan uspor vode koji je doveo do punjenja detaljne kanalske mreže koje omeđuju čestice tužitelja, zbog čega drenaža nije mogla funkcionirati te je došlo do poplavljivanja zemljišta.

21.1. Budući da su tuženik i umješač Inženjerski projektni zavod d.d. prigovarali nalazu i mišljenju vještaka, vještak je se pisano očitovao podneskom od 7. svibnja 2018., sačinio je dopunu nalaza, a potom je sud i usmeno saslušao vještaka na glavnim raspravama.

21.2. U svom pisanom očitovanju od 7. svibnja 2018. vještak navodi da iz dokumentacije priložene spisu proizlazi da na dijelu kanala koji je bio predmet zahvata, odnosno na dijelu kanala na kojem je postavljena kamena obloga nema velike razlike između kote dna kanala prije stavljanja kamene obloge i kote dna kanala nakon stavljanja kamene obloge te da je kota dna nakon izvođenja radova manja od kote dna prije izvođenja radova. Međutim, na fotografijama iz postupka osiguranja dokaza koje je u lipnju 2009. sačinio Petar Lušo, dipl. ing. građ., stalni sudski vještak za graditeljstvo je vidljivo da postoji visinska razlika između dna kanala na mjestu gdje je izvedena kamena obloga i dna kanala gdje kamene obloge nema, odnosno na spoju dna kanala s izvedenom kamenom oblogom i dna kanala bez izvedene obloge.

21.3. U svom usmenom očitovanju na glavnoj raspravi od 4. ožujka 2020. vještak navodi kako u svemu ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Prigovori tuženika i umješača da vještak i svjedoci nisu vršili ispitivanje mjerenja na terenu niti proračune te da su iz tog razloga takvi iskazi nevjerodostojni otklonjeni su navodima vještaka da je nakon detaljnog proučavanja sve dokumentacije u spisu utvrdio da je na fotografijama iz osiguranja dokaza koje je sačinio stalni sudski vještak Petar Lušo vidljivo da postoji visinska razlika između dna kanala na mjestu spoja kanala sa izvedenom kamenom oblogom i kanala gdje kamene obloge nema, također da je vidljivo da je tvrtka IPZ d.d. izradila projektnu dokumentaciju pod nazivom „Prijedlog izmjene nivelete kanala“ te je izvršena sanacija kanala Rugvica tijekom 2009., odnosno nakon što je bilo plavljenje nekretnine koju koristi tužitelj. Isto tako je detaljno u nalazu i mišljenju opisao situacije koje su potvrdili svjedoci gdje se vidi da su tijekom radova zatvarani i otvarani zagati te da je vodočuvar u više navrata upozoravao na opasnost i mogućnosti izlijevanja vode iz kanala ukoliko se ne otvore na vrijeme zagati, također je u zapisniku Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji na 193-195 strani spisa navedeno da je u toku izgradnje čvora Rugvica došlo do povišenja vodostaja u kanalu SO izgradnjom neadekvatnog pomoćnog kanala te da je izvođač upozoren upisom u građevinski dnevnik, također je ustanovljeno da izvedena kota na obloge viša za 1 metar te da se stvorila na taj način stepenica koja je stvorila uspon u kanalu. Ističe da je za potrebe gradnje izveden neadekvatan prijelaz, odnosno u trup prijelaza je ugrađena željezna cijev promjera 150 cm, što je nedostatno, a također je položena u odnosu na dno povišena za 1 metar. Na kraju je konstatirano da taj prijelaz održava visoki vodostaj uzvodnog dijela kanala te povisuje razinu vode u kanalu i čini uspor od 1,5 metra. Također je istaknuto da je uspor prouzročio visoki vodostaj detaljne mreže pa drenaža nije mogla funkcionirati niti je moglo biti ocjeđivanja tla. Odgovara da je koristio fotografije iz osiguranja dokaza koje je rađeno u lipnju 2009. Odgovara da je moguće da se stanje promijenilo između dana štetnog događaja i provedenog osiguranja dokaza. Utvrdio je da u ovom slučaju nije problem u projektnoj dokumentaciji, barem ne u onoj koja prileži spisu, već su postupci koji su vršeni tijekom gradnje doveli do nastanka štete, odnosno radovi koji su izvođeni mimo pravila struke. Postupci koji su doveli do nastanka štete su radovi kojima je izvođenjem zagata te nepravovremenim otvaranjem istih došlo do povišenja nivoa vode u kanalima u vrijeme štetnog događaja te isto tako zbog pogrešno izvedene obloge dna kanala koja je bila viša za jedan metar, te ugradnjom željezne cijevi fi 150 koja je bila položena više nego što je bilo potrebno za jedan metar, te činjenice je utvrdio kroz iskaze svjedoka i vodočuvara koje prileže spisu, a posebno u zapisniku Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županije, Službe za gospodarstvo, Vodovodne inspekcije strana spisa 193-195. Na pitanje da li bi se te sve činjenice mogle vidjeti u građevinskom dnevniku koji je vođen odgovara da sumnja u to, budući da građevinski dnevnik vodi izvođač radova i samo opisuje vremenske uvjete, broj radnika, mehanizaciju i tip radova koje izvodi. U građevinski dnevnik nije uobičajeno unositi podatke kao što su visinske kvote izvođenja ili nešto drugo što bi bilo relevantno u ovom slučaju. U rješenju vodopravnog inspektora navedeno je da se naređuje investitoru da dio kanala na čvoru Rugvica koji je obložio kamenom u dužini 300 metra rekonstruira tako da ga dovede u potpunu funkciju, tj. da ukloni pogoršanje vodnog režima koji je načinio izgradnjom kamene obloge, također naređuje investitoru da zagat koji je sagradio radi komunikacije u vrijeme izgradnje mora ukloniti.

21.4. U dopuni nalaza od 1. listopada 2020., nakon što je analizirao dodatnu dokumentaciju koju su dostavili tuženik i I. umješač vještak navodi da je iz geodetskih situacija koje su služile kao podloga za projektiranje, kao i iz geodetskog nalaza i mišljenja vidljivo da je regulacija potoka Rugvica visinski bila projektirana u skladu s kotama iz geodetske situacije na uzvodnoj i nizvodnoj strani prelaganja. Iz nacrta pirležećih spisu, nacrta iz geodetskog nalaza i mišljenja, kao i nacrta dostavljenih vještaku u digitalnom obliku od društva IPZ d.o.o., vidljivo je da se nivo terena na profilima ispred i iza prelaganja na mjestima uklapanja razlikuju za 7 cm na uzvodnom dijelu, odnosno 3 cm na nizvodnom dijelu. Takav projekt je dobio suglasnost Hrvatskih voda. Na fotografijama iz postupka osiguranja dokaza koje je sačinio Petar Lušo, dipl.ing.građ. je vidljivo da postoji visinska razlika između dna kanala na mjestu gdje je izvedena kamena obloga i dna kanala gdje kamene obloge nema, odnosno na spoju dna kanala s izvedenom kamenom oblogom i dna kanala bez izvedene obloge (slika br. 3. 4. 5. 6. 32 i 33 navedenog osiguranja dokaza), ali iz navedenih fotografija nije moguće utvrditi kolika je ta visinska razlika. Iz dostupne dokumentacije je vidljivo da je vodni nadzor više puta upozoravao izvođača na obavezu uklanjanja zagata zbog povećanog nivoa vode uzvodno od mjesta prelaganja kanala S0, da je nivo vode pao tek nakon potpunog uklanjanja zagata i izvedbe kanala u punoj, projektiranoj širini. Razlika u visini, odnosno stepenica koja je vidljiva na fotografijama iz osiguranja dokaza je zasigurno stvorila uspor vode, ali zbog iste nije moglo doći do povišenja nivoa vode u tolikom opsegu da nastane plavljenje. Isto tako, razlika dna kanala prije izvođenja radova od 3-7 cm nije mogla uzrokovati takav uspor vode, odnosno podizanje nivoa vode u takvom opsegu da uzrokuje plavljenje čestice koju koristi tužitelj. Iz dokumentacije je vidljivo da tijekom izvođenja radova na kanalu projektant nije bio upozoren na problem podizanja nivoa vode, odnosno nije zatražena izrada novog projekta te su Hrvatske vode tek nakon izvođenja radova na kanalu Rugvica (u studenom 2007.) zatražile od projektanta izmjenu projekta i spuštanje kote dna kanala za 0,85 - 1,40 m. Nakon detaljne analize cjelokupne dokumentacije, kao i dokumentacije koja mu je naknadno dostavljena mišljenja je da je do poplavljivanja nekretnina koje koristi tužitelj temeljem ugovora o koncesiji poljoprivrednog zemljišta sklopljenog 21.6.2006. došlo zbog izvođenja radova i nepravovremenog otvaranja zagata. Izvođač je trebao postupiti prema upozorenjima vodnog nadzora (koji su vidljivi u građevinskom dnevniku) te na vrijeme ukloniti zagate, odnosno izvesti kanal u punoj širini predviđenoj u projektu, kako bi se nivo vode smanjio.

21.5. U svom usmenom očitovanju na glavnoj raspravi od 17. rujna 2024. vještak ističe kako smatra da je neotvaranje zagata dovelo do plavljenja polja koje je koristio tužitelj koji je štetni događaj prijavio 14.2.2007., a u građevinskom dnevniku neposredno nakon toga navodi se da dolazi do povećanja vodostaja te da će eventualne štete na poplavljenim poljoprivrednim površinama snositi izvođač radova. Također se u tom istom listu građevinskog dnevnika od 7.3.2007. navodi da kanal za skretanje vode SO u vrijeme radova nije projektantski niti troškovnički obrađen. Što se tiče pitanja da li je došlo do promjene položaja u visinskom pogledu smatra da nije došlo do bitnih promjena položaja u visinskom pogledu, a isto tako da ni kamena obloga nije mogla bitno utjecati na smanjenje protoka vode kanala, osim što je došlo do pojave stepenice koja je kasnije evidentirana s visinom 7 i 3 cm, što po njegovom mišljenju isto nije moglo uzrokovati plavljenje površina jer i sam kanal na dijelu gdje nije obrađen kamenim materijalom sigurno nije idealno ravan te je moguće da postoje određene razlike u visini na tom dijelu. Na pitanje da li je izvođač trebao postupiti po upozorenjima vodnog nadzora koji su vidljivi u građevinskom dnevniku te na vrijeme ukloniti zagate, odnosno izvesti kanal u punoj širini predviđenoj u projektu kako bi se na taj način nivo vode smanjio, odgovara da je iz dokumentacije koja prileži spisu vidljivo da je vodni nadzor više puta upozoravao na povećanje vodostaja i predlagao da se zagat otvori te smatra da se odmah postupilo po tom nalogu da ne bi došlo do nastanka štete. Pojašnjava da se plavljenja vodotokova uvijek događaju uzvodno od nastale prepreke bilo prirodnim putem, bilo izazvane nekim radovima ili djelovanjem ljudi i nije pravilo da bi se plavljenja događala na mjestu gdje je takav zastoj nastao, u ovom slučaju na mjestu gdje je bio postavljen zagat koji je onemogućavao normalni protok vode jer se u tom slučaju pojavljuje usporavanje vodotoka koji se onda proteže uzvodno i plavljenje može nastati na prvoj točki ili na prvom mjestu gdje dolazeći plimni val pređe nivo korita. Na samom zagatu uvijek je moguće dopustiti toliki protok vode da na tom mjestu nema prelijevanja vodotoka, ali to ne znači da se takvim usporenjem neće desiti izlijevanje negdje uzvodno kao što je to bilo u ovom slučaju. Na pitanje da se u svom nalazu i mišljenju pozvao na zapis iz građevinskog dnevnika iz ožujka 2007. te da li mu je poznato kada je tužitelju nastala šteta isti odgovara kako ne može sa sigurnošću iskazati kada je to bilo, ali čini mu se da je to bilo u više navrata u 2007., a na stranici 16 nalaza i mišljenja napisao je da je tužitelj već 14.2.2007. prijavio štetni događaj, odnosno plavljenje svojih čestica, a vjerojatno je to bilo i kasnije. Na pitanje da pojasni činjenicu da je u građevinskom dnevniku, list 9 od 5.2.2007. navedeno da je spojni kanal proširen i produbljen prema nalazu vodnog nadzora, odgovara da je u nalazu i mišljenju iz 2016. napisao je u 3. pasosu da zagati nisu uklonjeni već su nekoliko puta prošireni 5.2.2007. na jedan metar, a 6.2.2007. na 3 metra, također je napisao da je zagat 28.7.2007. potpuno zatvoren te se vrši oblaganje kanala te je stoga vidljivo da je izvođač radova povremeno otvarao i zatvarao zagat, čak i u potpunosti zatvorio kako bi mogao izvoditi radove oblaganja kamenom, ali pritom nije vodio brigu o učincima koji su nastali prilikom zatvaranja zagata jer se oni nisu manifestirali direktno na samom zagatu, a što je vidljivo iz izvještaja vodočuvara koji je obilazio kanal uzvodno i utvrdio da je došlo do povećanja vodostaja u više navrata od 1 m ili više od uobičajenog, a isto tako da je došlo do plavljena poljoprivrednih površina. Na pitanje da li je moguće da je dolazilo do plavljenja i nakon listopada 2007. te da li je moguće da je do plavljenja dolazilo i nakon izvršenog tehničkog pregleda u veljači 2008. odgovara da je moguće da je do plavljenja dolazilo i nakon listopada 2007. te kako je tehnički pregled izvršen, ali je u istome konstatirano da za dio radova nisu bili izdani vodopravni uvjeti, ali je navedeno da su Hrvatske vode suglasne da se izda uporabna dozvola uz uvjet korekcije dovođenja kvote dna kanala prema prijedlogu izmjena nivelete (visinske kvote trase) kanala Rugvica. Na pitanje ako su u listopadu 2007. završeni radovi na kanalu što je onda mogao biti uzrok plavljenja odgovara kako na listu 22 građevinskog dnevnika od 22.10.2007. stoji pod upisom vodnog nadzora, gosp. N, da preloženi potok Rugvica stvara uspor uzvodnog dijela i takvo stanje ne smije ostati te je dužina uzvodnog dijela oko 5 km gdje se događa uspor. Vodostaj povišen za 1m, za sve štete na poljoprivrednim površinama (uljana repica osjetljiva) odgovoran je investitor. Preloženi potok riješiti dopunom projekta s odgovarajućim radovima i apsolutnim kvotama dna. Na pitanje da se očituje na navode vodnog inspektora u citiranom dijelu građ. dnevnika i njegova mišljenja ranije iskazanog da kamena obloga dna kanala nije uzrokom plavljenja, vještak odgovara kako je iskazao da sama kamena obloga ne može stvoriti uspor vode i biti odgovorna za plavljenje, međutim, iz upisa u građ. dnevnik je vidljivo da apsolutne kvote dna terena nisu odgovarajuće, da je za to odgovoran investitor, da je izvedbom novoizgrađene građevine stvoren uspor i to na uzvodnom dijelu 5 km te iz svega toga zaključuje da navedeni kanal nije dobro ili projektiran ili izveden, a uz to je problem plavljenja predstavljao i zagat dok su trajali radovi. Na pitanje što je konkretno potrebno učiniti obzirom da su radovi bili u tijeku, a voda u kanalu teče, odnosno da li je bilo potrebno zatvoriti branu, odnosno zabetonirati ju i zapriječiti protok vode, a povremeno djelomično otvoriti kanal odgovara da se trebala izvesti određena ustava kako bi se mogli izvoditi radovi na prelaganju kanala. Misli da su tu dva uzroka plavljenja, jedan je koji uvijek može nastati u trenutku izvođenja radova ako se naglo poveća vodostaj u potoku odnosno kanalu, a ne reagira se promptno da višak vode isteče, a drugi problem je očito nastao zbog oblika konfiguracije i pada kanala gdje je nejasno iz dostavljene dokumentacije je li uzrok loš projekt ili loše izvođenje, ali je očito da je u nečemu progrješeno jer se ne bi već na tehničkom pregledu, a i kasnije nakon njega davao nalog da se izvrši rekonstrukcija istoga.

21.6. Sud je u cijelosti prihvatio, kako pisani nalaz i mišljenje vještaka i dopunu istog, tako i pisano i usmeno očitovanje vještaka koje je dano na glavnoj raspravi budući su isti logični, objektivni, uvjerljivi te su dani u skladu s pravilima znanosti i vještine. Sud smatra i da su na primjedbe na nalaz i mišljenje i dopunu istog dana logična i uvjerljiva pisana i usmena objašnjenja koja u cijelosti kao vjerodostojna prihvaća i ovaj sud, pri čemu su pisani nalaz i pisano i usmeno očitovanje sukladni dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi. Osim toga, navedeni vještak je, izvršio uvid u vrlo opsežnu dokumentaciju. Budući da se po ocjeni ovog suda, nije pojavila niti najmanja sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja vještaka, odnosno da isti nije nejasan, nepotpun niti proturječan sa sobom ili s izviđenim okolnostima, u smislu odredbe članka 261. st. 2. ZPP, odbijen je prijedlog tuženika da se u predmetu provede novo vještačenje po drugom vještaku i sud je takav prijedlog ocijenio na način da je isti usmjeren isključivo ka odugovlačenju ovog postupka, a drugačija odluka suda bila bi suprotna načelu ekonomičnosti parničnog postupka. Iz navedenih razloga odbijen je i prijedlog tužnika da se izradi dopunski nalaz i mišljenje, a u koji će biti uključen dokazi o hidrološkim podacima u trenutku navodnog plavljenja kao i hidraulički izračun te geometrijski podaci privremene građevine-zagata za prijelaz preko preloženog kanala, a osim navedenih razloga, sud je pritom posebice imao u vidu navode vještaka kako nije siguran da bi iz toga proizašla bilo koja nova činjenica te koja se činjenica pomoću takvog dodatnog vještačenja želi utvrditi te kako se radi o parametrima koje je danas teško sa sigurnošću utvrditi, odnosno koliko je u trenutku plavljenja bila ukupna količina vode u kanalu, kolike su bile visinske kvote vode na pojedinim mjestima kanala, koliko je točno vremenski zagat bio zatvoren, kolika je bila zasićenost tla i drenažnih kanala koji su primali višak vode te ukoliko se bilo koji od tih parametara krivo odredi kao početni uvjet onda će rezultat biti pogrešan, a siguran je da danas nije više moguće precizno rekonstruirati brojčane podatke o svim tim navedenim parametrima, već je jedino pouzdano ono što je zapisano u građevinskim dnevnicima i izjavama nadzornog inženjera i vodnog čuvara koji su riječima opisali situaciju na terenu, ali nigdje nisu naveli precizne brojčane podatke kako bi se mogao napraviti točni i precizni model stanja vode u vodotoku. Upravo iz svih iznijetih razloga nije provedeno niti novo vještačenje po vještaku hidrološke struke, a prema prijedlogu tuženika u podnesku od 29. siječnja 2021.

22. Dakle, na osnovu izvedenih dokaza utvrđeno je da je su k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su u posjedu tužitelja temeljem ugovora o koncesiji omeđene vodotocima, odnosno kanalima, glavnim i detaljnim. Tijekom 2007. izvedeni su radovi na izgradnji Čvora Rugvica tuženika kao investitora. Tijekom izvođenja radova, između ostalog, izvedeni su i zagati te obloženo dno kanala S-0 kamenom. Radovi su u potpunosti dovršeni 30. siječnja 2008., a tehnički pregled čvora Rugvica na rekonstrukciji autoceste na predmetnoj dionici proveden je 19.2.2008. Utvrđeno je i da je vodočuvar u više navrata pa tako i 3.2.2007. upozoravao na povišeni vodostaj te potrebu uklanjanja zagata. Utvrđeno je i da je on obilazio kanal uzvodno i utvrdio da je došlo do povećanja vodostaja u više navrata od 1 m ili više od uobičajenog, a isto tako da je došlo do plavljena poljoprivrednih površina. Zagati su više puta prošireni, 5.2.2007. na jedan metar, a 6.2.2007. na 3 metra, zagat je 28.7.2007. potpuno zatvoren te je izvedeno oblaganje kanala. Utvrđeno je dakle da je tuženik kao izvođač radova povremeno otvarao i zatvarao zagat, čak i u potpunosti zatvorio kako bi mogao izvoditi radove oblaganja kamenom, ali da pritom nije vodio brigu o učincima koji su nastali prilikom zatvaranja zagata jer se oni nisu manifestirali direktno na samom zagatu. U građevinskom dnevniku su zabilježeni upisi vodnog nadzora o pojavi uspora vode, povećanom vodostaju i mjerama koje izvođač treba poduzeti da bi se spriječila šteta. Uklanjanjem zagata vodostaj se snizio, ali ne na nivo koji je bio prije izvođenja radova jer je dolazilo do uspora vode. Utvrđeno je da su postupci koji su vršeni tijekom gradnje doveli do nastanka štete, odnosno radovi koji su izvođeni mimo pravila struke, a to su radovi kojima je izvođenjem zagata te nepravovremenim otvaranjem istih došlo do povišenja nivoa vode u kanalima u vrijeme štetnog događaja te isto tako zbog pogrešno izvedene obloge dna kanala koja je bila viša za jedan metar te ugradnjom željezne cijevi fi 150 koja je bila položena više nego što je bilo potrebno za jedan metar. Izvođač je trebao postupiti prema upozorenjima vodnog nadzora (koji su vidljivi u građevinskom dnevniku) te na vrijeme ukloniti zagate, odnosno izvesti kanal u punoj širini predviđenoj u projektu, kako bi se nivo vode smanjio te u tom slučaju do plavljenja nekretnina u posjedu tužitelja ne bi došlo. Utvrđeno je i da sama kamena obloga ne može stvoriti uspor vode i biti uzrok plavljenja, no također je utvrđeno da navedeni kanal nije dobro ili projektiran ili izveden, nejasno je li uzrok loš projekt ili loše izvođenje, ali je očito da je u nečemu pogriješeno jer se ne bi već na tehničkom pregledu, a i kasnije nakon toga davao nalog da se izvrši rekonstrukcija istoga, a uz to je problem plavljenja predstavljao i zagat dok su trajali radovi. Tvrtka IPZ d.d. je izradila projektnu dokumentaciju pod nazivom „Prijedlog izmjene nivelete kanala“ te je izvršena sanacija kanala Rugvica tijekom 2009., odnosno kanal je u potpunosti rekonstruiran po izvođačima tuženika tijekom 2009., nakon čega nije bilo dojava o povećanom vodostaju i plavljenju okolnih čestica.

22.1. Odredbom čl. 1108. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje u tekstu: ZOO) propisano je kako naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova. Odredbom čl. 43. st. 1. ZOO propisano je kako svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. U ovom slučaju tužitelj zahtijeva ispunjenje od jednog solidarnog dužnika (tuženika kao naručitelja radova) pa stoga nisu odlučni i pravno su irelevantni navodi tuženika kako u građevinskom dnevniku Lavčević d.d. i Lavčević Inženjering d.o.o. od 5. veljače 2007. stoji zapisano kako za sve poplave eventualne uzvodnog dijela, odnosno posijanih površina (pšenica, ječam, raž) pa i štete proizašle snosi izvođač radova Lavčević d.d. te kako u građevinskom dnevniku od 7. ožujka 2007. stoji navedeno da eventualne štete nastale poplavom na poljoprivrednim površinama snosi izvođač radova pa da je upravo taj i takav stav izvođača osnov prigovora promašene pasivne legitimacije. U postupku je utvrđeno da je tuženik bio investitor (naručitelj) radova na izgradnji Čvora Rugvica, a tijekom izvođenja radova, između ostalog, izvedeni su zagati te obloženo dno kanala S-0 kamenom, a uz koji leže nekretnine u posjedu tužitelja pa se istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije ne ukazuje osnovanim. Odgovornost izvođača i naručitelja proteže se i na one situacije u kojima je nastanak štete posljedica izvođenja radova, što u tom slučaju predstavlja vezu između radova i nastale štete pa stoga neosnovano tuženik osporava svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja. U postupku je nedvojbeno utvrđeno da je tuženik kao naručitelj odgovoran za nastalu štetu uslijed prelijevanja vode iz odvodnog kanala na zemljišta u posjedu tužitelja zbog radova koji su izvođeni mimo pravila struke. Okolnost što je tuženik pribavio svu potrebnu dokumentaciju, ishodio sve potrebne suglasnosti pa i uporabnu dozvolu glede navedenih radova, tuženika ne oslobađa od odgovornosti za nastalu štetu. Ovo stoga jer je nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno da navedeni kanal nije dobro ili projektiran ili izveden, a uz to je uzrok plavljenja nekretnina u posjedu tužitelja predstavljao i zagat dok su trajali radovi. Zbog toga je tuženik i odgovoran za nastalu štetu i bez obzira na činjenicu što je ovdje riječ o pravno uredno izgrađenom odvodnom kanalu u smislu postojanja potrebnih dozvola i suglasnosti, jer ta činjenica tuženika s obzirom na utvrđenja suda ne dovodi u povoljniju pravnu situaciju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci pol. broj: Rev-1881/97-2 od 14. ožujka 2000.).

22.2. U odnosu na navode tužitelja da radi o šteti u vezi s opasnom stvari od koje potječe povećana opasnost štete za okolinu pa da tuženik odgovara po kriteriju uzročnosti, dakle bez obzira na krivnju, to jest da odgovara po principu objektivne odgovornosti, osim paušalnih tvrdnji tužitelja da se radi o šteti u vezi s opasnom stvari, ovaj sud ne nalazi da bi izvedeni radovi na izgradnji Čvora Rugvica, investitora Hrvatske autoceste d.o.o. pa i, između ostalog, izvedeni zagati te obloženo dno kanala S-0 kamenom predstavljali opasnu djelatnost, a nije niti utvrđena koja je to opasna stvar na koju tužitelj upire, a niti da bi kanal S O bio opasna stvar, a niti da isti bio u vlasništvu tuženika. Stoga su navodi tužitelja o primjeni načela objektivne odgovornosti u konkretnom slučaju u cijelosti neosnovani.

23. Radi utvrđenja osnova i visine štete glede izmakle koriti sud je izvršio uvid u relevantnu dokumentaciju, saslušao (tada svjedoka) LR i proveo poljoprivredno vještačenje najprije po vještaku dr. sc. Davorinu Hrsto koji je 7. studenog 2011. izradio pisani nalaz i mišljenje. Taj vještak se 22.11.2012. pisano očitovao na primjedbe stranaka na nalaz i mišljenje, a također je provedeno i usmeno saslušanje tog vještaka. Budući da je u postupku provedeno još jedno vještačenje po Sveučilištu u Zagrebu, Agronomskom fakultetu, a stranke i umješači su se usuglasili da se u postupku koristi nalaz i mišljenje te ustanove od 31.7.2014., a da se nalaz i mišljenje vještaka Hrste zanemari (očitovanja na listu 1065-1068, 1075, 1080 spisa), to sukladno navedenim dispozicijama stranaka i umješača nalaz i mišljenje vještaka dr. sc. Davorina Hrste od 7. studenog 2011. nije uzet u obzir kao dokaz u ovom postupku, tim više što se ta dva nalaza i mišljenja vještaka razlikuju.

24. U odnosu na nalaz i procjenu štete na usjevima stalnog sudskog vještaka dipl. ing. polj. Nike Gambiroža od 18.12.2007. sačinjenog izvan ovog parničnog postupka valja, a kojeg tužitelj dostavlja uz tužbu, valja napomenuti da će prema odredbi čl. 250. ZPP sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručne znanje kojim sud ne raspolaže, dok je čl. 251. st. 1. ZPP propisano da vještačenje obavljaju vještaci koje određuje parnični sud. Dakle, značaj nalaza i mišljenja vještaka u parnici ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojega je u tom svojstvu odredio sud u konkretnoj parnici, a ne nalaz i mišljenje vještaka kojeg je angažirala neka od stranaka. Drugim riječima, dokazno sredstvo kojim se dokazuje osnovanost činjeničnih tvrdnji stranaka predstavlja samo onaj nalaz i mišljenje vještaka kojega je u tom svojstvu odredio sud u konkretnoj parnici, iz kojeg razloga sud nije dužan nalaz i mišljenje vještaka kojeg je tužitelj dostavio uz tužbu i koji je sastavljen po nalogu tužitelja, prihvatiti samo stoga što ga je dala osoba koja je stalni sudski vještak. Iz tog razloga, iako je sud izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka Gambirože koji je tužitelj dostavio uz tužbu, isti ovaj sud ne prihvaća kao dokazno sredstvo kojim se dokazuje osnovanost činjeničnih tvrdnji tužitelja (tako i Žs u Puli u Gž-493/2025-2 od 2. lipnja 2025.).

25. Tada svjedok LR je u svom iskazu od 20.9.2021. naveo kako je 2006. pristupio realizaciji gospodarskog plana temeljem kojeg je i dobio predmetne čestice u koncesiju. U 5. mjesecu 2006. obavio je proljetnu sjetvu i na katastarskoj česticu broj [katastarska čestica] posijao kukuruz merkantilni, ta čestica ima površinu od 59 hektara. Cijeli taj posjed koji je dobio temeljem koncesije je bio ograđen kanalima tzv. detaljnim kanalima, također su i pojedine čestice unutra bile ograđene isto detaljnim kanalima, čestica broj 1 također je bila unutra podijeljena na tri cjeline i svaka od tih cjelina je bila ograđena istim tim kanalima i on je zasijao kukuruzom tzv. 1. česticu, to je otprilike 18 hektara, a ostala dva dijela su ostala u pripremi za jesensku sjetvu, također je u toj proljetnoj sjetvi na čestici broj 2 zasijao 10 hektara sjemenskog kukuruza, ostale čestice su ostale u pripremi za jesensku sjetvu. U jesen je izvršio berbu proljetne sjetve i onda je pristupio sjetvi pšenice sredinom listopada 2006., pšenicu je posijao na tri čestice broj 3,4 i 5, dok su čestice broj 1 i 2 nakon obavljene berbe zaorane i pripremljene za proljetnu sjetvu za 2007. Ovu pšenicu koju je zasijao u jesenskoj sjetvi 2006. žela bi se u ljeto 2007. Više nema poslovnu dokumentaciju iz tih godina u dokaz obavljene proljetne sjetve, obavljene jesenske sjetve i berbe kukuruza u jesen te navodi da je od prvog trenutka korištenja parcela sve prolazilo kroz sustav poticaja. U veljači 2007. dolazio je u prihranu pšenice koja je bila zasijana u jesenskoj sjetvi i primijetio je izrazito visoki vodostaj vode u glavnom kanalu, koji se protezao pored čestica koje je dobio u posjed skroz po dužini svih njegovih parcela. Kanal se proteže u smjeru istok-zapad, a parcele stoje u smjeru sjever-jug i omeđene su detaljnim kanalima, a u koje detaljne kanale se ulijevaju drenažne cijevi koje omogućuju procjeđivanje tih poljoprivrednih površina, budući da se ti detaljni kanali ulijevaju u glavni kanal, koji je bio pun vode početkom veljače 2007. i onda je razina vode u tim detaljnim kanalima naglo rasla pa su drenaže bile potopljene. Onda je umjesto ocjeđivanja vode kroz te drenaže došlo do navodnjavanja, dakle drenaže nisu funkcionirale, a što je drugi mjesec odmicao sve dalje i dalje, poslije svake kiše je voda rasla. Kada je prvi puta došao i vidio koliko je visoka voda u glavnom kanalu, išao je nizvodno i došao do čvora Rugvica i vidio branu iznad radova, iznad gradilišta oko 200 metara. Kada je prvi puta došao i vidio stanja glavnog kanala, možda je falilo još pola metra da bi došlo do izlijevanja vode, inače je dubok oko 3 metra, međutim iz detaljnih kanala u sjevernom dijelu je već došlo do izlijevanja vode po tim parcelama i tada je bilo kritično za tu parcelu na kojoj je posijao pšenicu u jesen 2006. Odmah je zvao Hrvatske vode i obavijestio ih o tome što se dešava, pričao je sa gospodinom D i poslao je vodočuvara ER koji je konstatirao isto stanje kao i on i rekao je da ide na gradilište i da će naložiti izvođaču radova da se ukloni ta brana. Prošlo je 2-3 dana i ništa se nije dešavalo, ponovno je kontaktirao Hrvatske vode i razgovarao sa VR i ponovno ju je tražio da dođu van i da se makne ta brana i ponovno je došao vodočuvar, konstatirao nepromijenjeno stanje i ponovno išao na gradilište i tražio da se ukloni brana. Nekoliko dana iza tog njegovog drugog dolaska je brana djelomično uklonjena za 1 metar, ali to nije bilo dovoljno da bi voda brže otjecala, ponovno je zvao Hrvatske vode i molio ih da se to riješi, a također je u međuvremenu otišao i kod izvođača radova i on im je izložio svoj problem i rekao im da maknu branu jer mu ona uzrokuje štetu i gospodin s kojim je razgovarao mu je obećao da će branu maknuti. Onda su oni još branu proširili za otprilike pola širine kanala i onda je voda počela ozbiljnije otjecati i već je to bila sredina 3. mjeseca 2007. i stanje se lagano normaliziralo u tom trenutku. On je očekivao da će se ti radovi na čvoru nastaviti i da će se sredinom ljeta brana ukloniti. Međutim, ta brana nije uklonjena sve do 10. mjeseca odnosno cijelo ljeto, onda nije uklonjena ni u 10.mjesecu, nego tek sredinom 12. mjeseca. U međuvremenu je i dalje kontaktirao Hrvatske vode i tražio da se brana ukloni. Početkom 11. mjeseca stanje je eskaliralo, padala je kiša, brana je bila blokirana, onda je obavijestio nadležne inspekcije da dođu na teren kako bi utvrditi činjenično stanje, oni su izašli na teren, izvršili uvide i sačinili zapisnik i nadležni inspektor JR je naložio uklanjanje brane, a poljoprivredni inspektor GR je izvršio sa njime pregled svih njegovih površina i utvrdio je činjenice na terenu, odnosno što je sve posijano na tim površinama. Onda je utvrdio da se na tim parcelama zaista nalazi 60 hektara kukuruza, da se nalazi posijana repica na 32 hektara, ječam na 18 hektara i da je pripremljeno 55 hektara za sjetvu pšenice. To je bilo početkom 11. mjeseca 2007. Na rješenje JR da se ukloni ta brana žalio se tuženik, žalba je odbijena i oni su bili dužni ukloniti tu branu, ali su to učinili tek sredinom prosinca 2007. Smatrao je da je time uzrok plavljenja tih njegovih površina riješen. U veljači 2007. prihranjivao je pšenicu koju je posijao u jesen 2006., u ljetu 2007. je obavio žetvu te iste pšenice, onda je u razdoblju od 15.8. do 1.9. 2007. obavio pripremu zemljišta i sjetvu uljane repice na površini od 32 hektara, a nakon toga je krenuo u pripremu površina za sjetvu nove pšenice i to je bilo onih 55 hektara koje su ostale pripremljene, ali neposijane radi poplave. Od kraja 10. mjeseca do sredine 12. mjeseca 2007. došlo je do plavljenja preko 2/3 površine svake od 5 parcela. U tom razdoblju do 10. mjeseca 2007. konstantno je bio visok vodostaj vode u kanalu i nikakvog ocjeđivanja nije bilo. U proljeće 2007. je posijao kukuruz merkantilni na površini od 60 hektara i to na parceli kčbr. [katastarska čestica] u površini od 36 hektara i na kčbr. broj [katastarska čestica] površine 24 hektara, to je tzv. trokut parcela, to je jedna cjelina od one tri cjeline koje čine kčbr. [katastarska čestica]., a preostali dio kčbr. [katastarska čestica] bio je već zasijan jesenskom pšenicom koju su pobrali u ljetu 2007. Nakon žetve te pšenice u ljetu 2007. pripremao je to zemljište tijekom 9. mjeseca za jesensku sjetvu pšenice, međutim on tu sjetvu nije obavio zbog poplave. Na kčbr. [katastarska čestica] je posijao kukuruz u proljeće, koji bi došao za berbu u jesen 2007., međutim, tu berbu nije obavio jer nije bilo moguće mehanizaciju uvesti na te površine jer je tlo bilo saturirano vodom. U ljetu je također posijao uljanu repicu na kčbr. [katastarska čestica] od 32 hektara, a ona bi se kosila u ljeto 2008. Međutim ta uljana repica, a s obzirom da je osjetljiva na višak vode je propala i zbog toga nije bilo berbe te uljane repice u ljeto 2008. Dakle, u jesen 2007. nije uspio pobrati taj kukuruz, nije mogao obaviti jesensku sjetvu pšenice i to je to. Također krajem rujna 2007. je posijao ječam na čestici 1 b na površini od 18 hektara, koji bi se brao u ljeto 2008., međutim do berbe nije došlo zbog plavljenja i onda je taj ječam propao. Brana je uklonjena sredinom 12. mjeseca 2007. i nadao se da je agoniji kraj, međutim, krivo je izbetonirano dno kanala ispod mosta čvora Rugvica i radilo se o zimskim mjesecima, bilo je puno kiše, situacija se na tim njegovim parcelama nije bitno popravila da bi on sa strojevima mogao ući i obaviti barem berbu ovog kukuruza, kada je vidio da ponovno tu nešto ne štima, to je bilo u 12. mjesecu nakon što je ova brana uklonjena, onda je pozvao inspektora JR, on došao na teren i uočio problem da je kanalu napravljena stepenica i onda je on naložio da se ta stepenica ukloni, nakon toga su se Hrvatske autoceste ponovno na to žalile, žalba im je odbijena, tuženik je trebao pristupiti sanaciji tog dijela kanala, ponovno je tražio rok za izvođenje tih radova jer je tu potrebna javna nabava i taj kanal je saniran tek u lipnju 2009. Nakon te sanacije vodni režim se doveo u redovno stanje. Uslijed svega toga pšenica nije posijana, uljana repica je propala, ječam je propao i kukuruz također nije obran. Da nije bilo te vode, sredinom 10.mjeseca ili početkom 11. mjeseca obavili bi berbu kukuruza, od te vode stabljike kukuruza su se urušile, onda su ušle i divlje svinje i onda su to još uništile, a i da nije bilo tih divljih svinja ne bi bilo moguće nešto napraviti jer su se stabljike savile, odnosno urušile prema zemlji. Na upit koliko je ukupne površine uzeto u koncesiju odgovara da je ukupno u koncesiju uzeto oko 190 hektara. U proljeće 2006. je počeo sa tim poslom i obrađivao je manji dio površine, i to 1 b parcelu u površini oko 18 hektara gdje je bio merkatilni kukuruz i kčbr. [katastarska čestica] gdje je posijao oko 10 hektara sjemenskog kukuruza. Na upit, a s obzirom da je iskazao da je u rujnu 2007. posijao ječam, što je tužitelja spriječilo da obavi žetvu kukuruza u rujnu 2007., odgovara da bi se kukuruz pobrao u zrnu, da mora biti u stariju fiziološke zrelosti, a to znači da on mora imati određenu vlagu, a da on u rujnu 2007. još nije bio u tom stadiju. Inače se kukuruz bere tijekom 10., a može i u 11. mjesecu. Međutim, ako je optimalne fiziološke zrelosti može se obrati i u rujnu. Na upit zašto tužitelj nije mogao obaviti jesensku sjetvu pšenice, a mogao je obaviti kao što je rekao jesensku sjetvu ječma, odgovara da je to zato što je ječam kultura koja se sije ranije u rujnu, a pšenica se sije kasnije odmah iza ječma te navodi da je pripremio površine za sjetvu pšenice i da nije došlo do prve ozbiljne kiše, da bi nakon sjetve ječma pristupio sjetvi pšenice. Na upit kada je došlo do plavljenja čestica tužitelja u jesen 2007. odgovara da je to bilo neposredno nakon što je posijao ječam, a to je bilo iza 15. rujna 2007. Na upit da li je 2008. postojala kod tužitelja poslovna dokumentacija iz koje je razvidno što je točno i na kojoj površini zasađeno odgovara da je sve što imaju u spisu. Na upit, a s obzirom da je svjedok naveo da je iz dokumentacije za poticaje navodno razvidno što je on sve sijao na tim površinama i kad, da li netko iz Ministarstva poljoprivrede dolazi na tereni i provjerava točnost tih navoda, odgovara da je upravo inspektor GR iz Ministarstva koji je došao na teren na njegov poziv utvrdio da i što je rađeno na tim površinama, a s obzirom na ono što je bilo navedeno u toj dokumentaciji za ostvarenje poticaja. On je bio na polju, tu je bio prisutan on, JR, gospođa VR iz Hrvatskih voda, komunalni redar općine Rugvica i svjedok osobno. JR se bavio problematikom kanala, a GR je zajedno s njime obišao parcele i snimio stanje stvari i utvrdio je da na površinama ima zasijano ono što piše u njegovom zapisniku. Pri tome nije bio prisutan mjernik geodeta koji bi mjerio parcele i točne posijane površine, nego je to GR osobno pregledavao. Na upit kada se sije ozimi ječam, odnosno kada je tužitelj posijao ozimi ječam 2007. odgovara da je u ranijem iskazu pogrešno naveo da se ječam sije u prvoj polovici rujna pa se sada ispravlja i navodi da se ozimi ječam sije u prvoj polovici listopada, odnosno početkom listopada pa se ispravlja i navodi da je ječam posijan početkom listopada 2007. Na upit da li mu je poznato da je ječam kupio 16. listopada 2007., a prema računu koji je predan u spis, odgovara da je moguće, onda to znači da je ječam sijao iza tog datuma u 10. mjesecu. Na upit zašto onda tužitelj nije zasijao pšenicu u listopadu 2007. odgovara da je završio sjetvu ječma, onda je pala prva ozbiljna kiša i nije više mogao sa mehanizacijom ući u zemljište radi sjetve pšenice. Navodi da se pšenica mogla sijati odmah iza ječma te navodi da je on obavio sjetvu ječma, da je pripremio 55 hektara za sjetvu pšenice, ali zbog ove kiše koja je pala nije obavio sjetvu pšenice, a ona je pala odmah nakon sjetve ječma. Nije imao ugovornu obvezu pobrati kukuruz u listopadu 2007., odnosno da se ne sjeća što piše u ugovoru. Na upit, a s obzirom da se u listopadu mogao sijati ječam, u isto to vrijeme moglo se obaviti i berbu kukuruza, svjedok navodi da ne može znati u kojoj je fiziološkoj zrelosti bio kukuruz. Navodi da nije sporno da je tužitelj sa Agropreradom zaključio ugovor broj 44 i da se sjeća obveza koje je morao izvršiti prema tom ugovoru te navodi da te obveze nije izvršio jer je kukuruz ostao na polju. Na upit, a s obzirom da je svjedok iskazao što se sve bilo posijano, što je onda od toga niklo u proljeće 2008. odgovara da je to ekonomski bilo neisplativo čekati fazu berbe, jer je usjev uništen i nikla je korov, onda je u proljeće 2008. pripremao površine za novu sjetvu. Kukuruz koji je propao na kraju je zaoran, a stabljike su istarupirane. Nakon 2008. počeo je normalnije funkcionirati te navodi da je od tada pa sve do sada to zemljište korišteno u svrhe zbog kojih je uzeo u koncesiju. Na upit, a obzirom da je tužitelj pravna osoba, da li je tužitelj sačinjavao odgovarajuće dokumente u kojima bi se utvrđivalo sve što se događalo i sa sjetvom, i sa pripremama zemljišta i sa propašću posijanog, odgovara da dokumentacija koja je pokrivala sve što je rađeno i propalo je upravo ova tužba.

25.1. U svom dopunskom iskazu od 19. prosinca 2024. svjedok LR je naveo da je stabiljka kukuruza u studenom 2007. počela trunuti odnosno padati uslijed tog plavljenja pa iz toga razloga nije mogao obaviti berbu odnosno mehanizacija nije mogla ući u takvo saturirano naplavljeno tlo. On je berbi kukuruza planirao pristupiti odmah nakon sjetve, odnosno točnije u jesen 2007. nakon sjetve ozimih žitarica, a sjetvu je obavio u proljeće 2007.

25.2. Navode svjedoka iz tih iskaza sud prihvaća, osim u dijelu u kojem iskazuje koje kulture je tužitelj posijao na sporne nekretnine, kada ih je zasijao i u kojoj površini i iz kojih razloga pojedine kulture i u kojoj površini nisu ubrane jer takvi navodi svjedoka nisu ničim potkrijepljeni u ovom postupku, osim tvrdnjama tog svjedoka koje je on dao vještaku Gambiroži, a ovaj je očito na temelju njih sačinio svoj nalaz i mišljenje te inspektoru GR, a ovaj ih je očito unio u Zapisnik od 22.11.2007. (list 188-192 spisa). Sud ne prihvaća niti dijelove iskaza tog svjedoka koji se odnose na to da tužitelj ne raspolaže svojom poslovnom dokumentacijom, osim onom koja je priložena ovoj tužbi, iz razloga koji će kasnije biti navedeni u presudi.

26. Sud je proveo drugo poljoprivredno vještačenje po vještaku Sveučilištu u Zagrebu, Agronomskom fakultetu koji je 31.7.2014. izradio pisani nalaz i mišljenje (ispravan, manjim dijelom korigirani primjerak nalaza i mišljenja nalazi se na listu 1216-1225 spisa) u kojem je naveo da tužitelj nije u razdoblju od 2007. do 2009. mogao provoditi sve potrebne agrotehničke mjere intenzivne ratarske proizvodnje, čime mu je kao poduzetniku koji se odlučio na dugogodišnji zakup državnog zemljišta onemogućeno ostvarivanje dohotka i tako nanesena ekonomska šteta. U 2007. je prema nalazima iz spisa šteta zbog izlijevanja kanala S-0 potpuna. Nakon tog razdoblja nema nikakvih informacija o strukturi sjetve na predmetnom zemljištu, a pretpostavka gubitka, odnosno štete odnosi se na (ne)mogućnost intenzivne ratarske proizvodnje zbog zadržavanja vode na zemljištu. Prema stanju spisa (str. 95) tek 28.10.2009. je otklonjena mogućnost umanjivanja prinosa štete uzrokovane potopljenim drenažnim ispustima i izlijevanjem vode iz kanala, budući je spušteno dno kanala (str. 218 spisa)., što znači da za tužitelja najpovoljnija struktura sjetve nije bila moguća. Struktura sjetve preuzeta je iz prvog vještačenja, odnosno nalaza vještaka Nike Gambirože od 18.12.2007. Tužitelj je pretpostavljeno, kako je i navedeno u gore navedenom nalazu 2007. posijao kulture prema sljedećoj strukturi: kukuruz 60 ha, sjemenski ječam 18 ha, uljana repica 32 ha i pšenica 55 ha. Za ocjenu štete u 2007. je značajna samo proizvodnja kukuruza, a za ostale dvije analizirane godine procijenjene su štete i za ostale kulture. Procijenjena struktura sjetve u 2008. i 2009. je kukuruz 84,66 ha, sjemenski ječam 18 ha, uljana repica 32 ha i pšenica 55 ha. Godišnji prosječni dohodak s pretpostavljenom strukturom sjetve na 189,66 ha je 78.349,20 kn u 2008., dok je negativni dohodak, odnosno gubitak od 108.862,06 kn pretpostavljen u 2009. Na taj način, s izgubljenim dohotkom od kukuruza iz 2007. od 352.574,83 kn, realna šteta, odnosno gubitak tužitelja zbog nemogućnosti intenzivne ratarske proizvodnje na predmetnom zemljištu do kraja listopada 2009. je ukupno 322.061,97 kn.

26.1. Obzirom na prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, sud je usmeno saslušao vještaka Zorana Grgića iz navedene ustanove na glavnim raspravama od 4.2.2015., 19.2.2025. i 8.5.2025. te se vještak pisano očitovao podneskom od 17. veljače 2015.

26.2. U svom pisanom očitovanju od 17. veljače 2015. vještak navodi da se prema podacima iz spisa može zaključiti kako u razdoblju od 2007. do 2009., dok nije provedena detaljna sanacija potopljenih drenažnih ispusta nije bilo moguće provoditi potrebne agrotehničke mjere za suvremenu, intenzivnu ratarsku proizvodnju. Tako se opravdano može pretpostaviti da jesenska brazda tužitelja, odnosno obrada tla oranjem kao priprema za sjetvu u jesen 2007. nije ni provedena. Nema ni s tim povezanih troškova, a moguće izgubljeni dohodak pokriva i zahvat jesenske brazde jer su zbog njenog izostanka nastali i drugi gubici u 2008. Troškovi obrade tla su u kalkulaciji za pšenicu i uljanu repicu prikazani u 2008., budući da bi tada bila provedena žetva i prodaja prinosa pšenice i uljane repice zasijane u jesen 2007. U kalkulaciji je vidljivo kako je trošak mehanizacije za cijelu proizvodnju pšenice i uljane repice ukupno 327.684,46 kn, a u detaljnoj kalkulaciji u prilogu obrada tla ili oranje je ukupno 72.969,05 kn. Procjenjuje se kako je stvarni trošak obrade tla u jesenskoj brazdi na ukupnoj površini za pšenicu i uljanu repicu nešto manji, a izgubljeni dohodak za ove dvije kulture u 2008. je 282.263,55 kn. I s uračunatim troškovima zakupa zemljišta od 72.100,00 kn na sveukupnu površinu, radi se još uvijek o izgubljenom dohotku značajno većem od odštete za trošak "jesenske brazde". Kako je šteta "jesenske brazde" manja od izgubljenog dohotka od proizvodnje pšenice i uljane repice, za tužitelja je povoljnije prihvatiti izračun izgubljenog dohotka cijele proizvodnje nego samo trošak jednog zahvata. Sami trošak kupljene sjemenske pšenice u procijenjenom iznosu od 60.554,00 kn manji je od ukupnog gubitka dohotka na pšenici koji je proračunat vještačenjem (62.940,90 kn) pa je za tužitelja bolje prihvatiti izračun ukupnog gubitka. Trošak jesenske obrade tla (oranje brazde prije pripreme za sjetvu) je značajno manji od izgubljenog dohotka za pšenicu i uljanu repicu, a u kalkulaciji je uračunat pod troškove mehanizacije. Za tužitelja je povoljnije obeštećenje izgubljenog troška ove dvije kulture nego troška oranja na istoj površini. Trošak kupljene sjemenske pšenice manji je od ukupno izračunate štete u kalkulaciji proizvodnje pšenice pa je također za tužitelja povoljniji izračun izgubljenog dohotka od proizvodnje pšenice.

26.3. U odnosu na prijedlog tuženika na glavnoj raspravi od 4.2.2015. da sud obveže tužitelja na dostavu poslovne dokumentacije, a sve s obzirom na nalaz vještaka da se potpuno pouzdana kalkulacija može izračunati jedino korištenjem poslovne dokumentacije poslovnog subjekta, nakon čega se tužitelj protivio istome navodeći da se radi o poslovnoj tajni tužitelja, vještak je u svom usmenom očitovanju na glavnoj raspravi od 4.2.2015. naveo da bi to svakako pomoglo, međutim, da se doista radi o internoj dokumentaciji koja može predstavljati poslovnu tajnu. Po toj metodologiji ta dokumentacija nije nužna. Po njemu nikakva dodatna dokumentacija ne bi značajno promijenila njegov nalaz i mišljenje, odnosno radilo bi se možda u razlici koja bi bila manja od troškova koji bi u konačnici nastali. U odnosu na prijedlog tužitelja u vezi štete zbog neizvršene jesenske duboke brazde, može reći da je on tu štetu cijenio u tablici 6 nalaza i mišljenja, u kalkulaciji proizvodnje pšenice u 2008. U svom nalazu je obuhvatio cijelu površinu.

26.4. U svom usmenom očitovanju na glavnoj raspravi od 19.12.2024. vještak na pitanje da se decidirano izjasni koliko iznosi izgubljena dobit tužitelja u utuženom razdoblju od 2007. pa do 2009. odgovara da ona iznosi 322.061,97 kn, i to je neto izgubljena dobit, s tim da bi u bruto iznosu taj gubitak bio veći. Na pitanje da li je tužitelj posijao kukuruz 2007. odgovara kako je njegov nalaz rađen bez poslovne dokumentacije tužitelja, dakle na osnovu prethodnog vještačenja vještaka Nike Gambirože te je na temelju toga izradio nalaz, odnosno kalkulaciju na temelju koje je utvrdio da je tužitelj posijao 60 hektara kukuruza 2007. Na pitanje da ako je sjemenski ječam posijan tijekom 2007., kada je on trebao biti pobran odgovara da bi berba sjemenskog ječma u tom slučaju trebala biti u 7. mjesecu 2008. Na pitanje da ako je uljana repica posijana u ljeto 2007., kada je ona trebala biti pobrana vještak odgovara da bi trebala biti pobrana sljedeće godine, dakle 2008. u razdoblju od lipnja do kolovoza te godine. Na pitanje da ako je pšenica posijana tijekom 2007., kada bi ona trebala biti pobrana odgovara da bi trebala biti pobrana početkom srpnja ili do kraja srpnja sljedeće godine, dakle 2008. Na pitanje koliko i koje usjeve tužitelj nije mogao pobrati 2007. odgovara kako 2007. tužitelj nije mogao pobrati kukuruz, dok je ostale kulture mogao pobrati. Na pitanje da li je po njegovom nalazu i mišljenju utvrđeno da je 2007. nastala šteta na kukuruzu u iznosu od 424.674,83 kn, a nakon što mu je predočen nalaz i mišljenje, tablica 5. sa poleđine lista 291 spisa odgovara da ta šteta, dakle nastala šteta na kukuruzu u 2007. iznosi 413.874,83 kn, odnosno kako je došlo do omaške u pisanju u 1. stupcu tablice za 2007. te kako umjesto navedenog iznosa u tom stupcu od 424.674,83 kn treba ispravno stajati iznos od 413.874,83 kn. Nakon što su punomćnici umješača i tuženika ukazali sudu na isto, utvrđeno je da se nalaz i mišljenje vještaka prileži sudskom spisu razlikuje od nalaza i mišljenja koji su dostavljeni punomoćnici tuženika i punomoćniku umješača Lavčević d.d. i Lavčević Inženjering d.o.o., i to glede tablice 5. kalkulacije proizvodnje kukuruza. Nakon što su stranke i umješači dostavili svoje primjerke nalaza i mišljenja vještaka, utvrđeno je da je vještak u spis dostavio dva različita primjerka nalaza i mišljenja u odnosu na stranicu 6 istog (tablica i tekst ispod tablice). Tako tuženik i umješači Lavčević Inženjering d.o.o., Lavčević d.d. i Croatia osiguranje d.d. imaju jednu varijantu nalaza i mišljenja, dok tužitelj i umješač Inženjerski projektni zavod d.d. imaju drugu varijantu nalaza i mišljenja, a koja varijanta je uložena i u sudski spis, a razlikuje se u odnosu na stranicu 6 istog (tablica i tekst ispod tablice, posebice iznosi). Vještaku se potom dostavljene obje varijante nalaza i mišljenja od dana 31.7.2014. te je pozvan izvijestiti sud koja od dvije navedene varijante je ispravna (ona u kojoj je na stranici 6 dohodak proizvodnje za 2007. iskazan sa 424.674,83 kn ili ona u kojoj je na stranici 6 dohodak proizvodnje za 2007. iskazan sa 413.874,83 kn). Vještak je potom u spis dostavio ispravan nalaz i mišljenje (koji se nalazi na listu 1216-1225 spisa), navodeći pritom kako je na stranici 6 vještačenja, u tablici 5 dohodak za 2007. u proizvodnji kukuruza na površini od 60 ha trebao biti iskazan na iznos od 424.674,83 kn, budući da to proizlazi iz zbrajanja troškova i prihoda prikazanih u tablicama pojedinačnih proizvodnji po godinama u prilogu vještačenja.

26.5. Kako bi i usmeno razjasnio naprijed navedeno, vještak je usmeno saslušan. U svom usmenom očitovanju na glavnoj raspravi od 8.5.2025. vještak navodi da je prema naknadnim provjerama utvrdio da je tužitelj u 2007. pretrpio štetu na kukuruzu i izgubljeni dohodak od 424.674,83 kn. Nakon 2007., dakle 2008. i 2009. tužitelju je nastala šteta zbog poplavljenog tla i računato je da ako ostanu iste kulture sjetve, pšenica, kukuruz i sjemenski ječam tužitelj trpi štetu na pšenici i ječmu te uljanoj repici u jednoj godini, to je 2008., a u 2009. bilježi gubitke na uljanoj repici, dok na kukuruzu bilježi gubitke nakon 2007. Na temelju te projekcije izgubljeni dohodak u pozitivnim godinama umanjen je za projicirane gubitke. U tablici 9. su dodani troškovi zakupa koje bi tužitelj morao plaćati i na osnovu toga se može zaključiti da je neto gubitak u 3 godine 322.061,97 kn. Na pitanje da li bi njegov nalaz i mišljenje bio drugačiji da je tužitelj dostavio na uvid poslovne knjige za sporno vrijeme, odgovara da bi u tom slučaju bilo jasno razvidno što je tužitelj stvarno posijao tih godina i kakav dohodak je mogao imati, a ovako bez poslovnih knjiga nalaz je rađen na temelju nalaza i mišljenja vještaka Gambirože za 2007., dok je na temelju tog nalaza i mišljenja napravio projekciju za sljedeće dvije godine, odnosno za 2008. i 2009. godinu. Teško mu je iskazati da li bi nalaz bio drugačiji, vjerojatno bi, ovako on radi projekcije prema nekim svojim anketama, iskustvima i prema kalkulacijama savjetodavne služe pri Ministarstvu poljoprivrede, a koje kalkulacije daju stručnu težinu. Na pitanje kolika bi iznosila šteta tužitelja koja se odnosi na 2007.- nepobrani kukuruz, uljanu repicu posijanu 2007., ječam posijan 2007. i pšenicu posijanu 2007., a koje 3 kulture nisu zbog plavljenja pobrane 2008., dok kukuruz nije pobran 2007. vještak odgovara kako se navedeno može zbrojiti iz tablica, radi se o tablicama od broja 5 do broja 9. Šteta na kukuruzu za 2007. je 424.674,83kn, šteta na pšenici posijanoj 2007., a neobranoj 2008. je 62.476,43 kn (tablica 6), šteta na sjemenskom ječmu posijanom 2007., a neobranom 2008. je 190.627,36 kn (tablica 7), šteta na uljanoj repici posijanoj 2007., a neobranoj 2008. je 148.569,89 kn (tablica 8), dakle ukupno zbroj navedenog iznosi 826.348,48 kn. Tu se također trebaju uračunati troškovi koji se odnose na dvije godine zakupa (tablica 9) u iznosu od 72.100,00 kn za jednu godinu, odnosno za dvije godine to iznosi 144.200,00 kn pa ukupna šteta iznosi 682.148,51 kn, a predstavlja je iznos od 826.348,48 kn umanjen za iznos od 144.200,00 kn (troškovi 2 godine zakupa). Na pitanje da pojasni iz kojeg razloga se ukupna šteta umanjuje za iznos zakupa od 144.200,00 kn odgovara kako tužitelj nikada ne bi ostvario tu dobit za koju se sada računa da je šteta, odnosno ne bi mogao imati u posjedu to zemljište da nije platio zakup pa se onda svakako umanjuje iznos ukupne štete za zakup kao trošak proizvodnje. U slučaju da je to njegova zemlja, onda se ne bi radilo o trošku. Na pitanje što znači iznos od 237.284,48 kn naveden za 2009. u tablici 7., odgovora da bi to bio dohodak za sjemenski ječam posijan 2008., a požet 2009. Na pitanje da je tužitelj utužio samo iznos štete koji se odnosi za sjemenski ječam za 2008., pripadalo bi mu 190.627,36 kn te za 2009. 237.284,48 kn, odgovara kako bi mu u tom slučaju pripalo toliko. Na pitanje zašto se iznosi troškova navedeni u tablici br. 5, a koji iznose 519.725,17 kn te u tablici br. 9, a koji iznose 591.825,17 kn razlikuju, vještak odgovara kako je ta razlika zato što se u tablici 9. uračunaju ukupni prihodi i ukupni rashodi poljoprivrednog gospodarstva, što mora uključiti i troškove zakupa. Dakle u tablici 9 su ti troškovi dodani. Na pitanje kako je došao do iznosa štete za 2007. po svim kulturama koje je naveo, vještak odgovara da je prema prethodnom vještačenju vještaka Gambirože utvrđeno da je 2007. bilo moguće posijati, ali nije bilo moguće pobrati kukuruz, budući da se isti sije u svibnju, a bere krajem rujna, odnosno u listopadu. Na pitanje da li je u spisu pronašao podatak da je tužitelj posijao kukuruz 2007., vještak odgovara kako je taj podatak pronašao u prethodnom vještačenju vještaka Gambirože koji je takvo stanje zatekao i naveo u istome. Na pitanje da li se pod pretpostavkom da je ječam posijan u jesen 2007. na isto tlo moglo pristupiti mehanizacijom za žetvu kukuruza odgovara kako se na tlo nije moglo pristupiti mehanizacijom za žetvu kukuruza. Pojašnjava da je težina mehanizacije koja se koristi u žetvi kukuruza i sjetvi žitarica otprilike ista. Pojašnjava da se sjetva kukuruza odvija krajem travnja i početkom svibnja, a žetva krajem rujna i u listopadu, sve u istoj kalendarskoj godini. Sjetva žitarica- pšenica i sjemenski ječam te uljane repice odvija se u jesen jedne godine, a žetva se odvija u rano ljeto sljedeće godine. Iz tog razloga je za 2007. godinu šteta obračunata samo za kukuruz koji je posijan, a nije mogao biti pobran, a trebao je biti pobran u kasnu jesen 2007. Kukuruz se bere prije sadnje pšenice na istoj površini. Na pitanje da li je s obzirom da je kukuruz bio posijan samo na 60 hektara, preostalih 120 hektara bilo slobodno za sijanje preostalih kultura, vještak odgovara kako je bilo.

26.6. Sud nije prihvatio nalaz i mišljenje navedene ustanove od 31.7.2014., koji je kasnije u ispravnoj varijanti dostavljen u spis 1.4.2025., kao niti pisano očitovanje i usmena očitovanja vještaka o strukturi sjetve i visini izmakle koristi tužitelja, budući da oni sudu nisu objektivni i uvjerljivi te nisu dani u skladu s pravilima znanosti i vještine. Naime, kao što je to naveo vještak Grgić iz ustanove koja je vještačila u ovom predmetu, nalaz je sačinjen na temelju nalaza i mišljenja vještaka Gambirože za 2007., dok je na temelju tog nalaza i mišljenja napravljena projekcija za sljedeće dvije godine, odnosno za 2008. i 2009. godinu, odnosno sačinjena je kalkukacija. Pritom valja ponovno ukazati kako je nalaz i mišljenje vještaka Gambirože koji je priložen uz tužbu sačinjen izvan ovog parničnog postupka i napravljen po nalogu tužitelja, očevid je prema podacima iz toga nalaza i mišljenja proveden 11.12.2007. u nazočnosti vještaka i direktora tužitelja LR, dakle bez prisustva suda i tuženika, a u nalazu nije navedeno u koju je to (poslovnu) dokumentaciju (tužitelja) vještak izvršio uvid, već je izračun visine štete taj vještak izvršio „prema podacima koje mu je dao na uvid gospodin LR o izvršenoj agrotehnici, količinama i vrstama mineralnih gnojiva, sjemena, zaštiti usjeva protiv korova te radova koji bi se trebali izvršiti“, a da nigdje nije navedeno koji su to podaci, dakle sačinjen je očito na temelju tvrdnji i izjava tadašnjeg zakonskog zastupnika (direktora) tužitelja danima vještaku, a koje vještačenje je tužitelj sam dao izraditi pa se radi o privatnoj ispravi koja sama za sebe ne može biti dostatan dokaz na okolnost osnovanosti i visine štete koja je nastala na usjevima tužitelja tj. predmetnog tužbenog zahtjeva, a utužena šteta ne proizlazi niti iz jednog drugog dokaza. U konkretnom slučaju tužitelj nije dostavio poslovne knjige i evidencije na temelju kojih bi bilo moguće objektivno utvrditi obujam nastale štete niti je ponudio druge vjerodostojne dokaze o visini navodne štete. Sud ocjenjuje da je stoga i nalaz i mišljenje vještaka (navedene ustanove) neuvjerljiv i nedostatan kao dokaz jer je temeljen na pretpostavkama, kalkulacijama i na nalazu i mišljenju drugog vještaka sačinjenog na zahtjev tužitelja, izvan sudskog postupka, a ne na stvarnim podacima pa ga ovaj sud ne može prihvatiti. Stoga je takav nalaz i mišljenje vještaka (navedene ustanove) o visini izmakle koristi ozbiljno doveden u sumnju i ne može se prihvatiti (slično i Žs u Varaždinu u Gž-931/2025-2 od 3. rujna 2025.) i ne predstavlja valjani dokaz o postojanju i visini predmetne štete. Pritom sud prihvaća usmeni navod vještaka Grgića iz navede ustanove da bi u slučaju da je tužitelj dostavio na uvid poslovne knjige za sporno vrijeme bilo jasno razvidno što je tužitelj stvarno posijao tih godina i kakav dohodak je mogao imati. Sud prihvaća i uvodni navod vještaka koji u svom nalazu i mišljenju ističe da se potpuno pouzdana kalkulacija za svaku od stavki može izračunati jedino korištenjem poslovne dokumentacije poslovnog subjekta. Sud ne prihvaća navode vještaka Grgića da se u odnosu na poslovne knjige tužitelja doista radi o internoj dokumentaciji koja može predstavljati poslovnu tajnu jer je u konkretnim slučaju pozivanje na poslovnu tajnu posve neosnovano i promašeno, o čemu će biti riječ kasnije u ovoj presudi. Sud ne prihvaća niti njegove navode da po toj metodologiji ta dokumentacija nije nužna jer je riječ, kako to i sam vještak Grgić navodi, o projekcijama koje je sačinio prema nekim svojim anketama, iskustvima i prema kalkulacijama savjetodavne služe pri Ministarstvu poljoprivrede, a koje kalkulacije daju stručnu težinu, ali ovaj sud smatra da u sudskom postupku koji je tužitelj kao pravna osoba pokrenuo radi naknade štete, konkretno izmakle koristi koju potražuje nema mjesta kalkulacijama i projekcijama, bez obzira na njihovu „stručnu težinu“, već je činjenično stanje u sudskom postupku (pa i izmaklu korist) potrebno točno i pouzdano utvrditi te da je tužitelj kao pravna osoba u ovom sudskom postupku dužan dati na uvid poslovne knjige i drugu relevantnu dokumentaciju na temelju koje bi se točno i pouzdano utvrdilo koje je kulture tužitelj posijao tih godina i koje nije mogao ubrati i kakav je dohodak mogao imati.

27. Odredbom čl. 1046. ZOO propisano je kako je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredbom čl. 1089. st. 1. ZOO propisano je kako oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Stavkom 3. te odredbe propisano je kako se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Da bi se nekoj osobi priznalo pravo na naknadu izmakle koristi potrebno je da se kumulativno ispune slijedeće pretpostavke: postojanje namjere stjecanja koristi koja se zbog štetnikovog postupka izjalovila, s time da nije dovoljno da je oštećenik imao samo virtualnu mogućnost povećanja svoje imovine koju nije koristio, zatim postojanje objektivne vjerojatnosti da bi oštećenik zaista stekao dobitak da nije u tome spriječen te da je povrijeđen neki oštećenikov pravno zaštićen interes. Dakle, za priznavanje prava na naknadu štete u vidu izmakle koristi nije dovoljno postojanje mogućnosti ostvarivanja dobiti, već se mora utvrditi da je oštećenik osnovano mogao očekivati da će dobit i ostvariti. Prema odredbi čl. 219. ZPP svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Budući da tužitelj potražuje naknadu štete zbog izmakle koristi, na njemu je teret dokazivanja postojanja i visine te štete. Ovaj sud smatra da tužitelj tijekom ovoga postupka nije dokazao postojanje štete, a niti njenu visinu. Poljoprivredno vještačenje provedeno u postupku nije dokaz o šteti kao izmakloj koristi koju je navodno pretrpio tužitelj, budući da se ono temelji na pretpostavkama o tome što je i u kojoj površini bilo zasijano te kao takvo ocjenjuje samo moguću visinu štete, a ne na realne i stvarne pokazatelje što je stvarno bilo zasijano i u kojoj površini, a koje podatke bi mogle pružiti poslovne knjige tužitelja, kad već nije proveden postupak osiguranja dokaza, kako to posve osnovano ističu umješači Lavčević inženjering d.o.o. i Lavčević d.d.

27.1. Odredbom čl. 2. st. 2. toč. 1. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 109/2007, 125/2011 , 54/2013 , 121/2014 , 78/2015 ; dalju u tekstu ZR) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe pa do 1.1.2016. propisano je kako su poduzetnici u smislu toga Zakona trgovačko društvo i trgovac pojedinac određeni propisima koji uređuju trgovačka društva. Odredbom čl. 4. st. 2. ZR propisano je kako je poduzetnik dužan prikupljati i sastavljati knjigovodstvene isprave, voditi poslovne knjige te sastavljati financijske izvještaje sukladno ovom Zakonu i na temelju njega donesenim propisima, poštujući pri tome računovodstvene standarde i temeljna načela urednog knjigovodstva. Stavkom 3. te odredbe propisano je kako je poduzetnik dužan organizirati prikupljanje i sastavljanje knjigovodstvenih isprava, vođenje poslovnih knjiga te sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja na način da je moguće provjeriti poslovne događaje, financijski položaj i uspješnost poslovanja poduzetnika. Odredbom čl. 8. st. 2. ZR propisano je kako poslovne knjige čine dnevnik, glavna knjiga i pomoćne knjige. Stavkom 3. te odredbe propisano je kako je dnevnik poslovna knjiga u koju se unose knjigovodstvene promjene slijedom vremenskog nastanka. Dnevnik se može uspostaviti kao jedinstvena poslovna knjiga ili više knjiga koje su namijenjene za promjene na pojedinim skupinama bilančnih zapisa ili za izvanbilančne zapise. Stavkom 4. te odredbe propisano je kako je glavna knjiga sustavna knjigovodstvena evidencija promjena nastalih na financijskom položaju i uspješnosti poslovanja. Odredbom čl. 9. st. 1. ZR propisano je kako se u poslovne knjige unose se podaci na temelju knjigovodstvenih isprava. Stavkom 6. te odredbe propisano je kako se poslovne knjige vode na način da osiguraju kontrolu unesenih podataka, ispravnost unosa podataka, čuvanje podataka, mogućnost korištenja podataka, mogućnost dobivanja uvida u promet i stanja na računima glavne knjige te mogućnost uvida u vremenski slijed obavljenog unosa poslovnih događaja. Odredbom čl. 10. st. 1. ZR propisano je kako se poslovne knjige moraju zaključiti na kraju poslovne godine i čuvati u rokovima koji su propisani ovim Zakonom. Stavkom 3. te odredbe propisano je kako se poslovne knjige čuvaju: 1. dnevnik i glavna knjiga – najmanje jedanaest godina, 2. pomoćne knjige – najmanje sedam godina. Stavkom 4. te odredbe propisano je kako rok čuvanja poslovnih knjiga počinje teći zadnjeg dana poslovne godine na koju se iste odnose. Odredbom čl. 11. st. 2. ZR propisano je kako je poduzetnik dužan najmanje jednom i to na kraju poslovne godine popisati imovinu i obveze i s popisanim stanjem uskladiti knjigovodstveno stanje. Odredbom čl. 15. st. 1. ZR propisano je kako je poduzetnik dužan sastavljati godišnje financijske izvještaje u obliku, sadržaju i na način propisan tim Zakonom i na temelju njega donesenim propisima. Stavkom 3. te odredbe propisano je kako godišnje financijske izvještaje čine: bilanca, račun dobiti i gubitka, izvještaj o novčanom tijeku, izvještaj o promjenama kapitala, bilješke uz financijske izvještaje. Stavkom 11. te odredbe propisano je kako je za godišnje financijske izvještaje odgovorna je osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika, dok je stavkom 12. te odredbe propisano kako godišnje financijske izvještaje potpisuje osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika. Stavkom 13. te odredbe propisano je kako se godišnji financijski izvještaji čuvaju trajno u izvorniku. Odredbom čl. 18. st. 1. ZR propisano je kako je poduzetnik dužan izraditi godišnje izvješće koje obuhvaća objektivan prikaz razvoja i rezultata poslovanja poduzetnika i njegovog položaja, zajedno s opisom glavnih rizika i neizvjesnosti s kojima se on suočava, te obavijesti o zaštiti okoliša i o radnicima ako je to potrebno za razumijevanje razvoja, rezultata poslovanja poduzetnika i njegova položaja. Odredbom čl. 20. st. 1. ZR propisano je kako je poduzetnik dužan godišnje financijske izvještaje i godišnje izvješće, te revizorsko izvješće ako njegovi godišnji financijski izvještaji podliježu reviziji sukladno odredbama članka 17. toga Zakona, te konsolidirane godišnje financijske izvještaje ako ih je dužan sastavljati sukladno odredbama članka 16. toga Zakona dostaviti Financijskoj agenciji radi javne objave. Imajući u vidu naprijed navedene odredbe, nedvojbeno je da je tužitelj kao trgovačko društvo u smislu ZR poduzetnik koji je dužan prikupljati i sastavljati knjigovodstvene isprave, voditi poslovne knjige te sastavljati financijske izvještaje sukladno ZR i na temelju njega donesenim propisima pa su posve neistiniti i ovom sudu neuvjerljivi navodi ranijeg zakonskog zastupnika tužitelja LR iz njegova iskaza iz 2021. kojima na upit da li je 2008. postojala kod tužitelja poslovna dokumentacija iz koje je razvidno što je točno i na kojoj površini zasađeno odgovara da je sve što imaju u spisu te kojima na upit, da li je tužitelj, a obzirom da je pravna osoba, sačinjavao odgovarajuće dokumente u kojima bi se utvrđivalo sve što se događalo i sa sjetvom i sa pripremama zemljišta i sa propašću posijanog, odgovara da dokumentacija koja je pokrivala sve što je rađeno i propalo je upravo ova tužba. Takve navode, imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud nipošto ne može prihvatiti, a povrh toga valja ukazati kako sam svjedok LR u svom iskazu iz 2021. navodi da je od prvog trenutka korištenja parcela sve prolazilo kroz sustav poticaja pa je krajnje neuvjerljivo ovom sudu da tužitelj koji je tvrtka koja se bavi poljoprivrednom proizvodnjom i stog osnova ostvaruje određene potpore („poticaje“) ne bi raspolagao adekvatnom poslovnom dokumentacijom kojom bi te potpore („poticaje“) onom koji mu ih daje i opravdao. Okolnost da svjedok LR u svom iskazu iz 2021. navodi da više nema poslovnu dokumentaciju iz tih godina ovom sudu je irelevantna, obzirom da se primjerice dnevnik i glavna knjiga čuvaju najmanje jedanaest godina, a pomoćne knjige najmanje sedam godina pa je tužitelj imao dovoljno vremena dostaviti u spis iste, odnosno pozvati se na iste, kako vi vještak izvršio uvid u njih, dok se pak godišnji financijski izvještaji čuvaju trajno u izvorniku. Dakle, obzirom da u postupku nije proveden postupak osiguranja dokaza uz prisustvo vještaka odgovarajuće struke, ocjena je suda da bi se jedino na temelju poslovnih knjiga, knjige prihoda i rashoda, evidencije proizvodnje i druge interno vođene evidencije tužitelja koje sadrže stvarne, dokumentirane podatke o količini poljoprivrednih kultura koje je tužitelj proizveo, očekivanim i stvarnim prinosima, troškovima proizvodnje, eventualnim gubicima ili neostvarenim prihodima mogla objektivno utvrditi nastala šteta i njezina visina.

27.2. Pozivanje na poslovnu tajnu ne može isključiti obvezu dokazivanja činjenica na kojima se temelji tužbeni zahtjev, a osim toga pozivanje tužitelja na poslovnu tajnu nije osnovano. U sudskom postupku koji je tužitelj kao pravna osoba koja se prema podacima iz sudskog registra bavi, između ostalog, i poljoprivrednom djelatnošću pokrenuo protiv tuženika radi naknade štete, konkretno izmakle koristi koju potražuje, a tuženikova je djelatnost prema podacima iz sudskog registra, između ostalog, projektiranje te ishođenje lokacijske dozvole, građevne dozvole i uporabne dozvole za autoceste, građenje autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama, održavanje autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na drugim državnim cestama, dok je I. umješač pravna osoba koja se bavi djelatnošću projektiranja, građenja i nadzora nad građenjem, izradom geodetskih elaborata i podloga, II-III. umješači su pravne osobe koje se, između ostalog, bave građevinskom djelatnošću, a IV umješač pravna osoba koja se bavi djelatnošću osiguranja, dakle ne radi se uopće o konkurentskim djelatnostima tužitelja s jedne strane i tuženika i umješača s druge strane, nema mjesta pozivanju tužitelja na poslovnu tajnu glede njegovih poslovnih knjiga i druge relevantne dokumentacije kojima bi trebalo dokazati štetu koju je utužio u ovom postupku, već je činjenično stanje u sudskom postupku (pa i izmaklu korist) potrebno točno i pouzdano utvrditi te je tužitelj u sudskom postupku dužan dati na uvid poslovne knjige i drugu relevantnu dokumentaciju na temelju koje bi se točno i pouzdano utvrdilo koje je kulture tužitelj posijao tih godina, a koje nije ubrao i kakav je dohodak mogao imati. Budući da je tužitelj pokrenuo postupak radi naknade štete i izmakle koristi, na njemu je teret dokazivanja postojanja i visine štete, što nedvojbeno uključuje i iznošenje podataka o poljoprivrednoj proizvodnji, prihodima i troškovima. Poslovnu tajnu u smislu odredbe čl. 19. st. 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“ broj: 108/1996, 79/2007; dalje u tekstu: ZOZTP) predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. te odredbe propisano je kako se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe. Poslovna tajna je uređena i člankom 3. stavkom 1. točkom 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18) kojom je propisano kako su poslovna tajna informacije koje ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve: a) tajne su jer nisu, u svojoj ukupnosti ili u točnoj strukturi i sklopu svojih sastavnih dijelova, općenito poznate ili lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave predmetnom vrstom informacija, b) imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost zbog toga što su tajne te c) u odnosu na njih osoba koja te informacije zakonito kontrolira poduzela je u tim okolnostima razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost. Najčešći primjeri poslovne tajne su originalni proizvodni postupci, sastojci specifičnih proizvoda, metode proizvodnje, uzorci, formule, tehnike, važni poslovni dokumenti trgovačkih društava, a koji stvaraju prednost pred konkurencijom na tržištu. Imajući u vidu navedeno, sud je stajališta da poslovne knjige i druga relevantna dokumentacija tužitelja koja se odnosi na sporno razdoblje u sudskom postupku koji je tužitelj pokrenuo protiv ovdje tuženika radi naknade štete ne predstavlja poslovnu tajnu. Pritom je bez utjecaja to što je sud raspravnim rješenjem od 10.10.2013. odbio prijedlog tuženika da sud naloži tužitelju da dostavi poslovne knjige te da se pribave podaci od Ministarstva poljoprivrede o ostvarenju prava tužitelja na državne poticaje za poljoprivrednu proizvodnju u odnosu na predmetne nekretnine. Naime, osim što je punomoćnik tužitelja na navedenom ročištu istaknuo da se protivi istaknutim dokaznim prijedlozima tuženika, navodeći da je navedeno poslovna tajna, čime je manifestirana tužiteljeva ustrajnost u tome da nema nikakvu namjeru dostaviti poslovne knjige i drugu relevantnu dokumentaciju u spis, valja ukazati i na odredbu čl. 232. st. 1. ZPP kojom je propisano da je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda. Stranka je dužna podnijeti ispravu u trenutku predlaganja tog dokaza, osim ako sud odredi drukčije. Stavkom 3. te odredbe propisano je da ako se isprava nalazi kod državnoga tijela ili koje pravne ili fizičke osobe koja ima javna ovlaštenja, a sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže, sud će na prijedlog stranke pribaviti tu ispravu. Sud dakle nije dužan nalagati strankama da dostave dokaze (isprave, poslovne knjige i slično) kojima dokazuju svoje navode, već su one to dužne same učiniti, tuženik niti ne tvrdi da je pokušao pribaviti navedene isprave od Ministarstva pa da to nije uspio postići pa u tom slučaju nije niti postojala obveza ovog suda da pribavi navedene isprave od tog Ministarstva (tako i Žs u Zagrebu u Gž Ob-407/2023-2 od 9. travnja 2024.), a na navedene isprave koje bi trebalo pribaviti od Ministarstva tužitelj se uopće niti ne poziva kao dokaz kojima bi dokazao svoje tvrdnje, već to čini tuženik. Ujedno se ukazuje kako se ne radi se o ispravama koje bi tužitelj bio dužan po zakonu predati ili pokazati, niti se radi o zajedničkoj ispravi u odnosu na obje stranke pa da bi sud pozivao tužitelja da podnese određene isprave, slijedom čega nisu ispunjene niti pretpostavke iz st. 2. čl. 233 ZPP. Takvim dispozicijama tužitelj se izvrgava riziku odbijanja tužbenog zahtjeva, do čega je u konkretnom slučaju i došlo.

27.3. Šteta koju je tužitelj utužio ne može se utvrditi niti na temelju zapisnika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprave poljoprivrede, Sektora inspekcijskih poslova, Odjela poljoprivredne inspekcije, Odsjeka - Područna jedinica Zagreb, Ispostave Ivanić-Grad od 22.11.2007. (list 188-192 spisa) jer se taj Zapisnik o strukturi sjetve, odnosno o tome koje kulture i u kojoj površini su posijane, odnosno nisu posijane, a koji je sastavio viši poljoprivredni inspektor GR temelji isključivo na izjavama tadašnjeg zakonskog zastupnika tužitelja danih višem poljoprivrednom inspektoru prilikom njihovog zajedničkog obilaska spornih nekretnina, kako to osnovano ističu umješači Lavčević d.d. i Lavčević-inženjering d.o.o. Sam raniji zakonski zastupnik tužitelja u svom drugom iskazu navodi da pri tome nije bio prisutan mjernik geodeta koji bi mjerio parcele i točne posijane površine, nego da je to viši poljoprivredni inspektor GR „osobno pregledavao“ pa stoga takav zapisnik nema snagu relevantnog dokaza o strukturi sjetve i gubicima koji su tužitelju nastali jer u njemu nisu navedene nikakve (a kamoli relevantne i pouzdane) metode na kojima viši poljoprivredni inspektor temelji svoje navode iz zapisnika da se na parcelama u posjedu tužitelja zaista nalazi zasijano cca 60 hektara kukuruza, uljana repica na 32 hektara, ječam na 18 hektara i da je pripremljeno zemljište za sjetvu 55 hektara ozime pšenice koju nije moguće zasijati, a kukuruz da nije moguće pobrati sve zbog razloga navedenih u zapisniku.

27.4. Šteta koju je tužitelj utužio ne može se utvrditi niti na temelju uvida u račun br. 154 od 26.10.2007. (list 793 spisa), računa i ostale dokumentacije koji prileže na listovima 839-843 i 927-941 spisa, kao niti na temelju Ugovora br. 44 o kreditiranju sjetve, zajedničkoj proizvodnji i isporuci kukuruza roda 2007. (list 942-949 spisa). Naime, iz računa od 26.10.2007. proizlazi da je tužitelj 26.10.2007. od tvrtke Sjemeservis d.o.o. kupio 15.200,00 kg sjemenske pšenice Divana C2 za ukupan iznos od 38.015,20 kn sa PDV-om. Taj račun sadrži napomenu da je „račun ispostavljen temeljem Vlasničkog lista - u prilogu“. Iz vlasničkog lista od 25.10.2007. proizlazi da njime tvrtka Sjemeservis d.o.o., Zagreb, Šulekova 28 a, MB:3281779 prenosi vlasništvo nad ozimom sjemenskom pšenicom, sorte Divana, kategorije C2, u količini od 15.200,00 kg na tvrtku PA-VITA d.o.o. Sesvete, Kašinska 64 MB:1853635. Sjemenska pšenica se nalazi u Agronomskom fakultetu Zagreb. Dakle, ta isprava dokazuje vlasništvo tvrtke SJEMESERVISA d.o.o. nad ozimom sjemenskom pšenicom, sorte Ć, kategorije C2, u količini od 15.200,00 kg i njime ta tvrtka prenosi vlasništvo nad ozimom sjemenskom pšenicom u toj količini na ovdje tužitelja. Iz računa od 28.8.2007. proizlazi da je tužitelj od tvrtke RWA Raiffeisen Agro d.o.o.kupio 150 kg sjemena uljane repice za ukupan iznos od 9.259,80 kn sa PDV-om. Iz računa od 23.4.2007. i 14.5.2007. i 16.10.2007. proizlazi da je tužitelj 16.10.2007. od tvrtke Bc Institut za oplemenjivanje i proizvodnju bilja d.d. kupio 5.600,00 kg ozimi ječma favorit c za ukupan iznos od 15.030,40 kn sa PDV-om, da je 23.4.2007. od tvrtke Bc Institut za oplemenjivanje i proizvodnju bilja d.d. kupio 1.134,00 kg proizvoda pod nazivom BC 572 25 MK-COSMOS za ukupan iznos od 26.676,83 kn sa PDV-om, da je 14.5.2007. od tvrtke Bc Institut za oplemenjivanje i proizvodnju bilja d.d. kupio 176,70 kg proizvoda pod nazivom BC 334 25 MK-COSMOS i 63,25 kg proizvoda pod nazivom BC 282 25 MK-COSMOS za ukupan iznos od 7.621,95 kn sa PDV-om, a za koje proizvode (BC 572 25 MK- COSMOS, BC 334 25 MK-COSMOS i BC 282 25 MK-COSMOS) u podnesku od 27.5.2019. tvrdi da predstavljaju sjeme za sorte kukuruza. Iz računa od 6.3.2007. proizlazi da je tužitelj od tvrtke Agroprerada kupio gnojivo i umjetno gnojivo za ukupan iznos od 41.290,72 kn sa PDV-om. Iz računa od 16.10.2007. proizlazi da je tužitelj 16.10.2007. od tvrtke Bc Institut za oplemenjivanje i proizvodnju bilja d.d. kupio proizvode pod nazivom NPK-26-6 i UREA 25/1 za ukupan iznos od 118.543,74 kn sa PDV-om, a za koje proizvode u svom podnesku od 28.1.2021. tvrdi da predstavljaju gnojivo i umjetno gnojivo. Iz računa od 5.4.2007. proizlazi da je tužitelj 5.4.2007. od tvrtke Bc Institut za oplemenjivanje i proizvodnju bilja d.d. kupio proizvode pod nazivom NPK 15-15-15 i KAN 27 % za ukupan iznos od 45.702,27 kn sa PDV-om, a za koje u svom podnesku od 28.1.2021. tvrdi da predstavljaju umjetna gnojiva. Iz izvoda iz upisnika (list 933 i 937) proizlazi u odnosu na koje kulture i u kojoj površini je tužitelj podnio prijavu za ostvarenje poticaja za poljoprivrednu proizvodnju, no ni niti one, a niti računi i ostale navedene isprave koje je tužitelj dostavio ne predstavljaju dokaz o visini štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju (izmakloj koristi) za koji potražuje naknadu štete, a trošak koji je tužitelj imao prema tim računima nije predmet tužbe, već je to izmakla korist. Iz priloženih računa nije vidljivo da li su proizvodi navedeni u tim računima uopće korišteni za potrebe poljoprivredne proizvodnje tužitelja (ili nekog drugog), da li je kupljeno sjeme posijano i kojoj točno količini, odnosno da li je kupljeno gnojivo korišteno i u kojoj količini, da li je kupljeno sjeme uopće posijano na predmetne nekretnine, odnosno na kojem zemljištu je sjeme posijano, da li je kupljeno gnojivo korišteno na predmetnim nekretninama, koliko je od eventualno posijanog sjemena niklo i koliko je ubrano, a koliko neubrano uslijed plavljenja zemljišta te koliko je tužitelj pri tome imao eventualno drugih troškova. Pri tome su bez utjecaja tvrdnje tužitelja da je količina sjemena uljane repice, ozime ječma, kukuruza i pšenice dostatna za površine kultura navedenih u nalazu i mišljenju ustanove jer navedeno, čak i da je točno, ne dokazuje da je tužitelj doista i posijao navedene kulture, koliko je od posijanog ubrano, a koliko neubrano, odnosno koliko iznosi njegova izmakla korist koju je utužio u ovome postupku. Uvidom u Ugovor br. 44 o kreditiranju sjetve, zajedničkoj proizvodnji i isporuci kukuruza roda 2007. godine (list 942-949 spisa) utvrđeno je da su isti sklopili AGROPRERADA d.d. kao kreditor-organizator proizvodnje i tužitelj kao korisnik, a njime stranke suglasno utvrđuju međusobne odnose vezane uz zajedničku proizvodnju kukuruza roda 2007. na površini od 40 ha (čl. 1.). Člankom 2. Ugovora, a u cilju ostvarenja zajedničke proizvodnje, kreditor odobrava korisniku kredita, i to: mineralno gnojivo (1.200,00 kn/ha), odnosno 48.0000,00, zaštita sredstava i sjeme (1.200,00 kn/ha), odnosno 48.0000,00, a vrijednost kredita iskazana je u kunama i vezana uz protuvrijednost u EUR po srednjem tečaju HNB na dan 30.11.2006. Vrijednost kredita uvećava se za kamatu od 0,8 % mjesečno, računajući od 30.travnja 2007. pa do 31. listopada 2007. Vrijednost roba koje se daju na kredit obračunat će se primjenom važećeg cjenika kreditora s uključenim PDV-om. Člankom 3. st. 1. Ugovora korisnik se obvezuje preuzeti od kreditora sjeme i zaštitna sredstva u protuvrijednosti preuzetog mineralnog gnojiva. Člankom 4. st. 1. Ugovora korisnik se obvezuje primljeni robni kredit i čl. 2. tog Ugovora vratiti kreditoru u odgovarajućoj protuvrijednosti uroda roda kukuruza 2007. godine najkasnije do 31. listopada 2007. Člankom 5. Ugovora u odnosu na dio uroda kukuruza koji prelazi vrijednost robnog kredita iz čl. 2. stranke sporazumno utvrđuju pravo prvokupa kreditora, tj. pravo otkupa i tog dijela uroda, u cijelosti ili djelomično pa mu je sukladno tome, korisnik dužan ponuditi cijeli svoj tako proizvedeni višak. Člankom 11. Ugovora korisnik se obvezuje osigurati kukuruz od uobičajenih rizika kod osiguravajućeg društva te se obvezuje vinkulirati policu osiguranja u korist kreditora. Niti navedeni ugovor nije dokaz da je tužitelj upravo na predmetnim nekretninama posijao kukuruz upravo u količini u kojoj tvrdi tijekom postupka, koliko je od posijanog kukuruza niklo i koliko je ubrano, a koliko neubrano uslijed plavljenja zemljišta. Dakle, osnovano umješači Lavčević d.d. i Lavčević-inženjering d.o.o. ističu da činjenice o tome da je na zemljištu uzvodno od čvora Rugvica u 2007. tužitelj navodno posijao kukuruz u površini 60 ha, sjemenski ječam 18 ha, repicu 32 ha i pšenicu 55 ha, temelje se isključivo na tvrdnjama (izjavama) ranijeg zakonskog zastupnika tužitelja danima vještaku Gambiroži, čije vještačenje je tužitelj sam dao izraditi, zbog čega isto ne može biti dokaz u ovom postupku te također na izjavama ranijeg zakonskog zastupnika tužitelja danih u studenom 2007. poljoprivrednom inspektoru, a da podatke na temelju kojih bi trebalo provesti vještačenje proglašava poslovnom tajnom te da postojanje i visina štete koju tužitelj potražuje ne proizlazi niti iz jednog drugog dokaza. Točni su i navodi tih umješača da je tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 25. veljače 2008. pa je očito prije toga imao dovoljno vremena pokrenuti postupak osiguranja dokaza putem suda, da tužitelj postupak osiguranja dokaza nije niti predložio, a niti proveo. Iz svih naprijed navedenih razloga ovaj sud zaključuje da tužitelj nije dokazao ni postojanje ni visinu štete pa je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

28. Daljnje dokaze sud nije izvodio, budući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se može donijeti pravilna i na zakonu osnovana presuda. Sud je naime smatrao da su sve relevantne činjenice u dovoljnoj mjeri utvrđene te da nije potrebno izvoditi bilo koje druge dokaze, a osim toga na zadnjoj glavnoj raspravi od 23.10.2025. stranke i umješači su naveli kako nemaju daljnjih dokaznih prijedloga. Iz takve dispozicije stranaka i umješača proizlazi da su odustali od dokaznih prijedloga o kojima sud nije odlučio (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Pž- 5587/2019-2 od 26.1.2021.).

29. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP, a imajući u vidu da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu. Odredba čl. 154. st. 1. ZPP propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove pa su stoga, osim tuženiku, i I.-III. umješačima dosuđeni troškovi.

30. Tuženiku je za radnje obavljene dok vrijednost predmeta spora iznosi 2.076.973,00 kuna/275.661,59 EUR priznat mu je trošak sastavljanja podnesaka od 2.11.2010., 31.1.2011. u iznosu od 4.147,38 EUR temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 7.10.2010., 17.1.2011. u iznosu od 4.147,38 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište.

30.1. Za radnje obavljene dok vrijednost predmeta spora iznosi 896.176,09 kn, tj. 118.943,01 EUR priznat mu je trošak sastavljanja podneska od 28.11.2018. u iznosu od 1.790,71 EUR temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 14.2.2019. u iznosu od 1.790,71 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife).

30.2. Za radnje obavljene dok vrijednost predmeta spora iznosi 1.332.376,92 kn, tj. 176.836,81 EUR priznat mu je trošak sastavljanja podnesaka od 19.6.2019., 26.10.2020., 29.1.2021.,18.4.2025. u iznosu od 2.661,29 EUR temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 16.5.2019., 4.3.2020, 17.6.2021., 20.9.2021., 17.9.2024., 19.12.2024. 8.5.2025. u iznosu od 2.661,29 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za zastupanje na ročištu od 11. srpnja 2019. priznat mu je trošak u iznosu od u iznosu od 100,00 EUR temeljem Tbr. 9. toč. 5. Tarife, odnosno ne više od 50 bodova, budući da je isto ročište odgođeno prije početka raspravljanja, dok je s preostalim dijelom zahtjeva tuženik odbijen.

30.3. Za radnje obavljene dok vrijednost predmeta spora iznosi 90.536,66 EUR priznat mu je trošak sastavljanja podneska od 29.5.2025. u iznosu od 1.363,54 EUR temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 23.10.2025. u iznosu od 1.363,54 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife). Priznat mu je trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 3. Tarife). Za svaku navedenu radnju tuženiku je priznat PDV po stopi od 25%. Priznat mu je i trošak predujma za očevid u iznosu od 132,72 EUR od 7.2.2011., trošak za vještačenje po vještaku poljoprivredne struke u iznosu od 398,17 EUR od 5.9.2014., trošak pristupa vještaka Davorina Hrste na ročište održano 10.10.2013. u iznosu od 16,59 EUR, trošak za provođenje očevida uz sudjelovanje vještaka geodetske struke u iznosu od 514,13 EUR, trošak za vještačenje po vještaku građevinske struke u iznosu od 530,89 EUR od 5.4.2016. (iznos koji je zatražen), trošak razlike predujma troškova i troškova vještačenja po vještaku građevinske struke u iznosu od 796,34 EUR od 29.10.2020. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

30.4. Tuženiku nije priznat trošak sastavljanja podnesaka od 24.10.2018. jer mu je dopuna nalaza na koju se poziva u tom podnesku dostavljena, a niti trošak sastavljanja podnesaka od 18.11.2019. kojim požuruje sud u postupanju jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje postupka. Nije mu priznat niti trošak sastavljanja podneska od 8.3.2010. jer je taj podnesak predao na ročištu od 8.3.2010. pa je svoje navode iz tog podneska mogao iznijeti i na tom ročištu. Nije mu priznat niti trošak sastavljanja podneska od 16.6.2010. jer je taj podnesak predao na ročištu od 16.6.2010. pa je svoje navode iz tog podneska mogao iznijeti i na tom ročištu. Nije mu priznat niti trošak sastavljanja podnesaka od 30.4.2019., 16.9.2021. jer ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka. Nije mu priznat niti trošak sastavljanja podnesaka od 30.7.2019. i 25.2.2020. jer u tim podnescima ponavlja ranije iznijete navode pa ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka. Nije mu priznat niti trošak za dopunu vještačkog nalaza u iznosu od 796,34 EUR bez nadnevka kada je uplaćen jer su troškovi dopune vještačkog nalaza koje je tuženik imao priznati. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude. U toj točki izreke sadržana je odluka i o preostalom dijelu zahtjeva tuženika za naknadom troškova postupka koji tuženiku nisu priznati.

31. Za radnje obavljene dok vrijednost predmeta spora iznosi 896.176,09 kn, tj. 118.943,01 EUR I umješaču Inženjerski projektni zavod d.o.o. priznat je trošak sastavljanja podnesaka od 21.11.2016., 19.10.2018. u iznosu od 1.790,71 EUR temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 8.6.2015. i 14.2.2019. u iznosu od 1.790,71 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište.

31.1. Za radnje obavljene dok vrijednost predmeta spora iznosi 1.332.376,92 kn, tj. 176.836,81 EUR priznat mu je trošak sastavljanja podnesaka od 16.7.2019., 29.9.2021. u iznosu od 2.661,29 EUR za svaki navedeni podnesak temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima održanim 16.5.2019., 4.3.2020, 17.6.2021., 20.9.2021., 23.5.2024., 17.9.2024., 19.12.2024. 8.5.2025. u iznosu od 2.661,29 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za zastupanje na ročištu od 11. srpnja 2019. priznat mu je trošak u iznosu od u iznosu od 100,00 EUR temeljem Tbr. 9. toč. 5. Tarife, odnosno ne više od 50 bodova, budući da je isto ročište odgođeno prije početka raspravljanja, dok je s preostalim dijelom zahtjeva odbijen. Priznat mu je i trošak sastavljanja podneska od 27. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 8. toč. 4. Tarife, odnosno ne više od 25 bodova, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o kategoriji "ostalih" podnesaka u parničnom postupku, budući da istim umješač dostavlja u spis svoj primjerak nalaza i mišljenja vještaka.

31.2. Za radnje obavljene dok vrijednost predmeta spora iznosi 90.536,66 EUR priznat mu trošak zastupanja na ročištu održanom 23.10.2025. u iznosu od 1.363,54 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife). Za svaku navedenu radnju mu je priznat PDV po stopi od 25%. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

31.3. Nisu mu priznati troškovi sastavljanja podneska od 8.6.2015. jer je taj podnesak predao na ročištu od 8.6.2015. pa je svoje navode iz tog podneska mogao iznijeti i na tom ročištu. Nisu mu priznati troškovi sastavljanja podneska od 13.5.2019. jer je taj podnesak predao na ročištu od 16.5.2019. pa je svoje navode iz tog podneska mogao iznijeti i na tom ročištu. Nisu mu priznati troškovi sastavljanja podneska od 17.9.2021. jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Nisu mu priznati troškovi sastavljanja podneska od 23.10.2025. jer je taj podnesak povukao na ročištu održanom 23.10.2025. i iznio bitne navode iz tog podneska na tom ročištu pa je odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.

32. Za radnje obavljene dok vrijednost predmeta spora iznosi 896.176,09 kn, tj. 118.943,01 EUR II i III umješačima Lavčević d.d. i Lavčević-Inženjering d.o.o. je priznat trošak sastavljanja podneska od 30.1.2017. u iznosu od 1.790,71 EUR temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 14.2.2019. u iznosu od 1.790,71 EUR u (Tbr. 9. točka 1. Tarife). Obzirom da odvjetnik navedenih umješača u ovom postupku zastupa dvije osobe, temeljem Tbr. 40. točka 1. Tarife pripada im pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu osobu za 10 %.

32.1. Za radnje obavljene dok vrijednost predmeta spora iznosi 1.332.376,92 kn, tj. 176.836,81 EUR priznat im je trošak sastavljanja podnesaka od 26.7.2019., 1.12.2020., 11.10.2021. u iznosu od 2.661,29 EUR temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 16.5.2019., 4.3.2020, 20.9.2021., 23.5.2024., 17.9.2024., 17.9.2024., 19.12.2024., 8.5.2025. u iznosu od 2.661,29 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za zastupanje na ročištu od 11. srpnja 2019. priznat im je trošak u iznosu od 100,00 EUR temeljem Tbr. 9. toč. 5. Tarife, odnosno ne više od 50 bodova, budući da je isto ročište odgođeno prije početka raspravljanja, dok su preostalim dijelom zahtjeva odbijeni. Priznat im je i trošak sastavljanja podneska od 20. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 8. toč. 4. Tarife, odnosno ne više od 25 bodova, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o kategoriji "ostalih" podnesaka u parničnom postupku, budući da istim umješači dostavljaju u spis svoj primjerak nalaza i mišljenja vještaka. Obzirom da odvjetnik navedenih umješača u ovom postupku zastupa dvije osobe, temeljem Tbr. 40. točka 1. Tarife pripada im pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu osobu za 10 %.

32.2. Za radnje obavljene dok vrijednost predmeta spora iznosi 90.536,66 EUR priznat im je trošak zastupanja na ročištu održanom 23.10.2025. u iznosu od 1.363,54 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife). Obzirom da odvjetnik navedenih umješača u ovom postupku zastupa dvije osobe, temeljem Tbr. 40. točka 1. Tarife pripada im pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu osobu za 10 %. Za svaku navedenu radnju priznat im je PDV po stopi od 25%. Zatezne kamate na dosuđeni iznos troška parničnog postupka nisu zatražene pa nisu niti dosuđene. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VI. izreke presude.

32.3. Nije im priznat trošak sastavljanja podneska od 15.10.2025. jer su taj podnesak povukli na ročištu održanom 23.10.2025. i iznijeli bitne navode iz tog podneska na tom ročištu. Nije im priznat niti trošak sastavljanja podneska od 24.5.2024. jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Stoga je odlučeno kao pod točkom VII. izreke presude.

33. Ujedno se ukazuje kako VSRH u svojoj odluci Rev 396/2022-2 od 23. kolovoza 2022. izražava stav da mogućnost priznavanja nagrade za sastav više od četiri obrazložena podneska ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju riječ o dugotrajnom i pravno i činjenično složenom sudskom postupku u kojem je provedeno više vještačenja, u kojem su usmeno saslušani vještaci te svjedoci, ovaj sud je tuženiku priznao nagradu za sastav više od četiri obrazložena podneska, ali samo za one podneske koji su bili potrebni za vođenje parnice.

34. Tužitelju nije priznat trošak postupka jer nije uspio u sporu, a IV. umješaču Croatia osiguranje d.d. nije priznat trošak postupka jer nije određeno zatražen po osnovu i visini.

U Zagrebu, 8. prosinca 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 663,61 EUR

2. tuženiku po punomoćnici

3. I umješači Inženjerski projektni zavod d.d. po punomoćniku

4. II-III umješačima Lavčević-Inženjering d.o.o. i Lavčević d.d. po punomoćniku

5. IV umješaču Croatia osiguranje d.d.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte