REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Trg pobjede 15, 35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: Pn-84/2023-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćniku po zaposlenju SJ, dipl.iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva § Leko i partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 2. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja SJ, dipl.iur. i zamjenika punomoćnika tuženika HJ, odvjetničkog vježbenika, dana 8. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„ Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE D.D. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 261879948623, da tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE , Zagreb Antuna Mihanovića 3, OIB:84397956623, na ime naknade štete uplati na račun Državnog proračuna RH, Katančićeva 5, Zagreb, IBAN [broj bankovnog računa] pozivom na broj 26/5908-19-19- 03119434271 (OIB Zavoda 84397956623) isplati iznos od 5.950,29 eur = 44.832,44 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od počevši od 20.07.2022.g. pa do 31.12.2022., po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana.“.
II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.552,98 eura (slovima: tisuću pet stotina pedeset dva eura devedeset osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. prosinca 2025. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 52,97 eura kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: tužitelj/HZMO) podnio je 24. svibnja 2023. tužbu protiv Croatia osiguranja d.d. Zagreb (dalje: tuženik), radi naknade štete. U tužbi navodi da je osiguranica tužitelja EJ dana 20. studenog 1982. u 6,15 h doživjela prometnu nezgodu koju je prouzročio osiguranik tuženika CJ. Po toj osnovi tužitelj je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područni ured Slavonski Brod broj: 429 od 9. srpnja 1999. priznao pravo na invalidsku mirovinu koja se isplaćuje i danas.
1.1. Dalje navodi da je prometnu nesreću prouzročio osiguranik tuženika CJ koji je proglašen je krivim presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj:
K-169/83 od 8. rujna 1983., a koja je postala pravomoćna 30. rujna 1983. Zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koji je prouzročio osiguranik tuženika osiguranica tužitelja EJ ostvarila je pravo na invalidsku mirovinu, a postupak ostvarivanja svojih prava kod tužitelja pokrenula je na osnovi Prijave o nesreći na poslu dana 3. prosinca 1982. Dana 30. rujna1998. Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske Invalidska komisija je potvrdila mišljenje Invalidske Komisije od dana 18. lipnja 1984 godine II. kategorija invalidnosti na kontrolnom pregledu da se zdravstveno stanje EJ nije bitno promijenilo te da kod osiguranika i dalje postoji invalidnost i preostala radna sposobnost. Invalidska komisija je utvrdila da nema daljnjih kontrolnih pregleda. Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske Područna služba u Slavonskom Brodu dana 6. listopada 1998. pod brojem IN-RZ-13497 donio je rješenje kojim je osiguraniku utvrđena invalidnost sa SRV za poslove peglara.
1.2. Tužitelj navodi da EJ nikada nije priznato pravo na starosnu mirovinu iz razloga što to po zakonu nije moguće, jer se predmetna invalidska mirovina ne prevodi u starosne mirovine. Tužitelj je osiguranici po službenoj dužnosti rješenjem od 24. siječnja 2003. uskladio invalidsku mirovinu prema Zakonu o izmjenama i dopuni Zakona o mirovinskom osiguranju.
1.3. Navodi da je odgovornost tuženika i uzročno posljedična veza dokazana i u predmetu Okružnog privrednog suda u Slavonskom Brodu koji se vodio pod brojem P- 612/90 te da su tužitelj i tuženik do sada u ranijim obračunskim razdobljima vodili sporove, ali da tuženik nije osporavao osnovu i uzročnu vezu između štetnog događaja i invalidske mirovine osiguranice EJ.
1.4. Nadalje, da je tuženik do sada podmirio tužitelju sve izvršene isplate invalidske mirovine osiguranici EJ u razdobljima koja prethode ovoj tužbi osim za prethodno obračunsko razdoblje u kojem je donesena nepravomoćna sudska odluka u korist tužitelja. Tužitelj je za prethodno pravomoćno okončano obračunsko razdoblje vodio postupak za naknadu štete i priložio u tužbi pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-1522/2019 od 15.5.2020. kojim je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja.
1.5. Tužitelj prilaže sudsku praksu koja se odnosi na primjenu dva posebna propisa Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i to presudu Županijskog suda u Varaždinu broj: GŽ-1005/2021 i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revd 3454/2021-2.
1.6. Dalje navodi da je u razdoblju od 1. lipnja 2020. do 31. svibnja 2022. na ime invalidske mirovine EJ ukupno isplatio iznos od 44.832,44 kune/ 5.950,29 eura što dokazuje obračunom izvršenih isplata za navedeno razdoblje i ispisom iz banke doznačenih mirovinskih primanja te ističe da iznos isplaćene invalidske mirovine za tužitelja predstavlja štetu kao i da je do sada svu dospjelu štetu naplatio od tuženika sukladno odredbama Zakon o mirovinskom osiguranju.
1.7. Tužitelj ističe da je osiguranik tuženika predmetnu policu osiguranja o odgovornosti sklopio upravo iz razloga da u slučaju štetnog događaja ne odgovara za nastalu štetu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Tužitelj navodi da ima obvezu po članku 164 Zakona o mirovinskom osiguranju štetu izravno potraživati od osiguravajućeg društva, ovdje tuženika te da je dana 28. lipnja 2022. uputio odštetni zahtjev tuženiku. Tuženik je dana 12. kolovoza 2022. tužitelju dostavio Obavijest o neosnovanom odštetnom zahtjevu uz obrazloženje da bi osiguranik EJ po redovnom tijeku stvari stekla pravo na starosnu mirovinu.
1.8. Tužitelj ističe da osiguranik EJ nije nikada stekla uvijete za starosnu mirovinu upravo zbog štetnog događaja koji je skrivilo osiguranik tuženika te da je do nastanka štetnog događaja ostvarila 27 godina staža 1 mjesec i 23 dana, a pravo na starosnu mirovinu ili bilo koje pravo kod tužitelja je osobno pravo i ne može se priznavati neko pravo na koje stranke osiguranik ne želi i nije podnijela zahtjev.
1.9. Tužitelj postavlja Zahtjev za puni iznos isplaćene invalidske mirovine te potražuje isplatu za razdoblje od 1. lipnja 2020. do 31. svibnja 2022. sukladno odredbi članka 161 Zakona o mirovinskom osiguranju.
1.10. Štetu nastalu isplatama invalidske mirovine potražuje temeljem odredbi čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 57/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) u punom iznosu izravno od tuženika sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, dok kamatu potražuje temeljem odredbe članka 165. st. 3. istog Zakona.
1.11. S obzirom da tuženik odbija podmiriti navedenu štetu tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kako je citirano u izreci.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori pasivnu legitimaciju kao osiguravatelja vozila registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je u vrijeme prometne nezgode upravljao CJ. Također, ne osporava nastanak prometne nezgode od 20. studenog 1982. godine, u kojoj je, osiguranica tužitelja, EJ, zadobila teške tjelesne ozljede te je istoj priznato pravo na invalidsku mirovinu. Ne spori niti činjenicu da je tužitelj podnosio prema tuženiku zahtjeve za naknadu štete za isplaćene iznose invalidske mirovine za ranija razdoblja i da je po posljednjem zahtjevu tužitelja, za isplaćene iznose invalidske mirovine u razdoblju od 1. travnja 2018. do 31. svibnja 2020., još uvijek u tijeku parnični postupak pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu, u predmetu pod poslovnim brojem Pn-188/2020, u kojemu je donesena nepravomoćna presuda u korist tužitelja, ali je tuženik uložio žabu na presudu i predmet se trenutno nalazi na rješavanju pred drugostupanjskim sudom.
2.1. Tuženik osporava u cijelosti osnov i visinu tužiteljeva tužbenog zahtjeva.
2.2. Tuženik navodi da je u tužbi naznačeno da se potražuje naknada punih iznosa isplaćene invalidske mirovine u korist EJ, za razdoblje od 1. lipnja 2020. do 31. svibnja 2022.godine.
2.3. Nadalje, da je iz rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu EJ (priloženom uz tužbu), razvidno da je ista rođena **.**.1950. te da je stoga ista, dana 17. siječnja 2015. (u razdoblju koje prethodi razdoblju za koje je tužitelj izvršio isplate koje potražuje ovom tužbom), navršila 65 godina života.
2.4. Tuženik osporava osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, a podredno i visinu, a sve imajuću u vidu činjenicu da bi osiguranica tužitelja, da nije bilo štetnog događaja, bila korisnicom starosne mirovine, te bi tužitelj svakako, po redovnom tijeku stvari, bio u obvezi isplaćivati istoj starosnu mirovinu.
2.5. Tuženik navodi da je isplata starosne mirovine obveza tužitelja proizašla iz odredaba o mirovinskom osiguranju te da istu tužitelj ima neovisno o nastanku štetnoga događaja, u svim slučajevima kada su za to ispunjeni zakonski uvjeti. Stoga tužitelj, nastupom uvjeta za isplatu starosne mirovine, više ne trpi štetu. Ističe da bi obveza tuženika na isplatu štete tužitelju postojala samo u slučaju kada bi se utvrdilo da je iznos invalidske mirovine koji je tužitelj isplatio u utuženom razdoblju veći od iznosa starosne mirovine koju bi tužitelj bio u obvezi isplatiti svom osiguraniku u istom tom razdoblju. Ovo sve imajući u vidu zakonske odredbe koje jasno upućuju na činjenicu da bi tuženik bio u obvezi nadoknaditi tužitelju samo stvarnu štetu.
2.6. Kako su za rješavanje predmeta sa ovom problematikom, sukladno ranijim zakonskim odredbama u pogledu stvarne nadležnosti sudova, bili nadležni trgovački sudovi, o pitanju utvrđivanja stvarne štete koju trpe zavodi za mirovinsko osiguranje, zauzeto je i pravno shvaćanje i to na sjednici odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje: VTSRH), održanoj dana 5. prosinca 2016. godine.
2.7. Takav je stav zauzet i u brojnim presudama, među kojima su presude VTSRH, broj: Pž-4069/2019 od 1. listopada 2020., broj: Pž-4762/2019 od 14. rujna 2020., broj Pž-2841/2018 od 13. rujna 2019., presuda VSRH broj: Rev-2879/2014 od 5. lipnja 2019. godine. Takav stav VSRH je potvrđen i u presudi Rev-1235/21 od 22. veljače 2022. gdje je VSRH u odnosu na materijalnopravno pitanje:
“ Ima li tužitelj pravo od tuženika potraživati puni iznos isplaćene obiteljske mirovine u situaciji odnosno trenutku kada bi osiguranik tužitelja po redovnom tijeku stvari ispunio uvjete za starosnu mirovinu te bi tužitelj svakako bio u obvezi isplaćivati mirovinu ili ima pravo potraživati stvarnu štetu odnosno eventualnu razliku između iznosa isplaćene obiteljske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine ukoliko bi ta razlika postojala?”..
zauzeo slijedeće pravno stajalište:
“ 14. Po shvaćanju ovog suda, sukladno navedenim odredbama, tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete….
…17. Po ocjeni ovog suda, u takvoj situaciji stvarnu štetu, koju tužitelj trpi isplatama obiteljske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku ostvario osiguranik tužitelja…. “ .
2.8. Nadalje, predlaže sudu, provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje, radi utvrđivanja iznosa pretpostavljene starosne mirovine koju bi ostvarivala osiguranica tužitelja EJ u utuženom razdoblju i usporedbe navedenih iznosa sa iznosima koji su istoj isplaćeni s osnova invalidske mirovine, također u utuženom razdoblju, a sve radi utvrđenja postoji li obveza tuženika za prema tužitelju sukladno odredbi članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
2.9. Ističe da je u ovoj pravnoj stvari sporno pravno pitanje ima li tužitelj pravo na naknadu punog ili razmjernog dijela isplaćenih iznosa invalidske mirovine za razdoblje od 1. lipnja 2020. do zaključno 31. svibnja 2022. godine.
2.10. Tuženik ističe da se u odnosu na utuženu tražbinu tužitelja prema tuženiku, točnije na sadržaj obveze koju tuženik u odnosu na istu tražbinu može imati prema tužitelju, kao posebni propis (lex specialis) ima primijeniti upravo Zakon o obveznim osiguranjima u prometu a ne Zakon o mirovinskom osiguranju. Izvorište tuženikove obveze naknade štete prema tužitelju jest u činjenici zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti tuženikova osiguranika kao štetnika, odnosno uzročnika štete. Dakle, šteta koju tužitelj potražuje nije uzrokovana po samom tuženiku (kao štetniku) već po tuženikovu osiguraniku. Tuženik je na temelju zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti preuzeo obvezu naknade štete prema oštećenim osobama. Konkretnije, radi se ugovoru o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u prometu te je upravo taj odnos jedina pravna osnova tuženikove pasivne legitimacije kako u ovome slučaju, tako i u svim drugim slučajevima nastanka štete iz automobilske odgovornosti tuženikova osiguranika (imatelja motornog vozila iz čije je uporabe došlo do štete).
2.11. Dalje navodi da samo jedan propis u Republici Hrvatskoj regulira obvezna osiguranja u prometu pa je nesporno samo jedan propis mjerodavan kao poseban propis (lex specialis) za pitanje obveze osiguratelja po osnovu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti te da je upravo i jedino na temelju toga propisa moguće utvrditi sadržaj obveze tuženika kao osiguratelja automobilske odgovornosti svoga osiguranika prema trećim oštećenim osobama, među koje spada i tužitelj u ovome slučaju. Ukoliko se obveza tuženika razmatra prema razdoblju u kojemu su vršene isplate invalidske mirovine od strane tužitelja, za konkretan slučaj bi mjerodavne bile odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tužitelj dakle nije pasivnu legitimaciju tuženika za naknadu ovdje predmetne štete ustanovio na temelju odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013), već upravo na temelju činjenice da je tuženik osiguratelj vozača-štetnika koji je uporabom svoga vozila prouzročio štetu tužiteljevu osiguraniku.
2.12. Tuženik citira odredbu članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP) koja regulira subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja te navodi da na strani tužitelja, temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju postoji pravo potraživanja stvarne štete nastale iz odgovornosti tuženikova osiguranika prema tuženiku koja se odnosi na isplaćene iznose mirovina tužiteljevu osiguraniku dok istodobno, na strani tuženika temeljem odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, postoji obveza naspram prethodno označenog prava tužitelja, ali su granice te obveze tuženika prema tužitelju naknaditi mu nastalu, ovdje utuženu štetu izrijekom ograničene i to granicama odgovornosti tuženikova osiguranika, granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, te obvezi isplate samo razmjernog dijela mirovine koju je tužitelj isplatio svome osiguraniku što je dakle propisani sadržaj - okvir pasivne legitimacije tuženika u odnosu na utuženu tražbinu tužitelja.
2.13. Prema tome, tuženik tužitelju ne osporava pravo da od tuženika potražuje naknadu štete u vidu isplaćene mirovine tužiteljevu osiguraniku koje je pravo tužitelja sadržano u odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju. Tuženik smatra da u ostvarenju tog svog prava tužitelj mora uvažiti okvir, odnosno granice u kojima je tuženik obvezan naknaditi tu tužiteljevu štetu a to tužitelj tužbenim zahtjevom nije uvažio. Tuženik smatra da se ovdje ne radi o koliziji dva posebna zakona Zakona o mirovinskom osiguranju s jedne i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, s druge strane, nego da i jedan i drugi zakon imaju svoju primjenu u odnosu na predmet ovog parničnog postupka. Tužitelj je tako na temelju Zakona o mirovinskom osiguranju aktivno legitimiran od tuženika potraživati naknadu štete u vidu isplaćenih mirovina svome osiguraniku. S druge strane, tuženik je pasivno legitimiran takvu tražbinu tužitelja ispuniti na temelju Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ali je na temelju toga propisa tuženikova obveza prema tužitelju u odnosu na predmetnu tražbinu ograničena, te se odnosi na isplatu samo razmjernog dijela te mirovine.
2.14. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu dakle nije ograničio ili isključio pravo tužitelja ostvariti potpunu naknadu pretrpljene štete na temelju Zakona o mirovinskom osiguranju, već je samo odredio granice pasivne legitimacije tuženika u odnosu na takvu tužiteljevu tražbinu – do granica razmjernog iznosa mirovine.
2.15. Tuženik ističe da tužitelj preko tih granica i nadalje može ostvariti naknadu svoje štete, što mu odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu nije ograničeno, ali ne više od tuženika već od neposrednog štetnika – uzročnika tužiteljeve štete – imatelja motornog vozila koji je tuženikovom osiguraniku uporabom svog vozila prouzročio štetu.
2.16. U odnosu na istaknuti prigovor da bi tužitelj imao pravo na naknadu samo razmjernog dijela isplaćenih iznosa invalidske mirovine za utuženo razdoblje, tuženik se poziva na najnoviju sudsku praksu VSRH (presuda VSRH broj Rev-12/2022 od 12.01.2022., broj Rev-909/2021 od 08.09.2021., broj Revx-388/2018 od 25.08.2020., broj Rev-5292/2019 od 16.06.2020., broj Rev-1354/2016 od 18.05.2021., broj Revd- 3715/2021 od 08.09.2021., broj Rev-66/2022 od 01.02.2022., broj Revt-634/2017 od 16.03.2022.,broj Rev-1235/2021 od 22.02.2022., broj Rev-3401/2018 od 20.04.2022.).
2.17. Dodaje da su stajalište VSRH su prihvatili i trgovački sudovi pri rješavanju ove vrste sporova te da je VTSRH, na svojoj sjednici 9. lipnja 2022., o tom pitanju donio novo pravno shvaćanje prema kojemu je, za suđenje, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme vršenja isplata mirovina što doklzuje preslikom Izvoda iz zapisnika sa sjednice Odjela trgovačkih i ostalih sporova VTSRH, održane 09.06.2022. godine priloženim uz odgovor na tužbu.
2.18. Zaključno, ističe da se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja protivi u cijelosti te predlaže isti odbiti kao neosnovan, uz obvezivanje tužitelja na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.
3. Prema odredbi članka 2. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. dalje: ZPP) sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a stranke u postupku su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (članak 7. stavak 1. ZPP).
3.1. Relevantne činjenice za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem materijalnih dokaza koje su stranke dostavile uz tužbu (str.6-58) i odgovor na tužbu (str.68-106) i dokaze koje su stranke dostavljale uz svoje podneske tijekom postupka. Stranke su uz svoje podneske tijekom postupka uglavnom dostavljale sudsku praksu, odnosno odluke općinskih i županijskih sudova te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojima su sudovi zauzimali (različita) pravna stajališta o primjeni odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju, odnosno Zakona o obveznim osiguranjima u prometu povodom zahtjeva tužitelja za naknadu štete od tuženika.
3.2. Na pripremnom ročištu održanom kod ovoga suda 10. ožujka 2025. punomoćnica tužitelja odustala je od dokaznog prijedloga za prilaganjem spisa ovoga suda poslovni broj P-612/90 ukoliko je isti uništen, budući da je tuženik u svom odgovoru na tužbu priznao pasivnu legitimaciju i štetni događaj te da je podmirio sve tražene štete do 31. svibnja 2020. Nadalje, odustala je od prijedloga za prilaganjem spisa HZMO za osiguranicu EJ s obzirom da između stranaka nije sporan nastanak prometne nesreće i isplata invalidske mirovine zbog ozljede na radu. Tužitelj obrazlaže da potražuje naknadu štete isključivo prema Zakonu o mirovinskom osiguranju te da je u podnesku od 12. prosinca 2023. dostavio izračun razmjernog iznosa isplaćene invalidske mirovine za osiguranika EJ sukladno važećim propisima u vrijeme nastanka štetnog događaja i kako se to isplaćivalo sve do stupanja novog Zakona o mirovinskom osiguranju. Slijedom navedenoga, ovi dokazi nisu izvedeni budući između parničnih stranaka nema spora o činjenicama koje je predloženim dokazima trebalo utvrditi, a spis poslovnog broja P-612/90 je ionako prema službenoj bilješci od 17. ožujka 2025. uništen.
3.3. Punomoćnica tužitelja smatrala je da nema potrebe izvoditi dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđivanja iznosa starosne mirovine koju bi ostvarila osiguranica EJ te usporedbe navedenih iznosa sa iznosima koji su imenovanoj isplaćeni s osnova invalidske mirovine u utuženom razdoblju jer se osiguranici EJ već isplaćuje najveća invalidska mirovina na temelju 40 godina radnog staža. Međutim, ovaj je dokaz izveden po prijedlogu tuženika.
3.4. U dokaznom postupku pročitano je rješenje tužitelja od 9. srpnja 1999. (str.6-8), presuda posl. broja K-169/83 (str.9-13), presuda Okružnog privrednog suda P-612/90- 10 (str.14-15), prijava o nesreći na poslu (str.16-17), rješenje tužitelja od 6. listopada 1998. (str.18-27), presuda ŽS u Varaždinu od 25. kolovoza 2021, broj: Gž-1005/2021- 2 (str. 28-35), obračun izvršenih isplata (str.36), ispis iz banke podataka tužitelja doznačenih mirovinskih primanja za osiguranika (str.37-51), zahtjev za naknadu štete (str.52-53), obavijest tuženika o neosnovanosti zahtjeva tužitelja (str.54-55), presuda VTSRH od 15. svibnja 2020. (str.56-58) te tužiteljev izračun razmjernog iznosa invalidske mirovine priložen uz podnesak od 13. prosinca 2023. Na prijedlog tuženika pribavljen je spis HZMO za osiguranika tužitelja (priložen je spisu u posebnoj omotnici), izvršen je uvid i pročitan je priloženi spis ovoga suda posl. broja: Pn-15/2024 te je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Mirni Tot Nužda, dipl. oecc. iz Slavonskog Broda na okolnost utvrđenja iznosa starosne mirovine koju bi ostvarivala osiguranica EJ u utuženom razdoblju te usporedbe navedenih iznosa sa iznosima koji su istoj isplaćeni s osnova invalidske mirovine u utuženom razdoblju kako bi se utvrdilo postoji li obveza tuženika prema članku 27. ZOOP-a (str.307-319).
3.5. Daljnje dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. ZPP kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.
4. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Sud neće posebno obrazlagati materijalne dokaze koji su pročitani u postupku budući da se istima utvrđuju činjenice koje su parnične stranke tijekom postupka učinile nespornim.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku EJ u razdoblju od 1. lipnja 2020. do 31. svibnja 2022.
5.1. Riječ je o subrogacijskom zahtjevu tužitelja za isplatom tzv. kapitalizirane štete, pri čemu tužitelj takav zahtjev temelji na materijalnopravnoj osnovi za koju smatra da proizlazi iz odredbe članka 160. i čl. 163. Zakona o mirovinskom osiguranju.
5.2. Tuženik smatra da pravnu osnovu razmatranja tužbenog zahtjeva treba promatrati kroz primjenu odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tj. zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, a ne Zakona o mirovinskom osiguranju.
6. Između stranaka u postupku nije bila sporna:
- činjenica nastanka štetnog događaja - prometne nezgode od 20. studenog 1982.
- činjenica da je prometnu nezgodu prouzročio osiguranik tuženika CJ upravljajući motornim vozilom koje je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, dakle nesporna je pasivna legitimacija tuženika,
- činjenica da je vozač vozila osiguranog kod tuženika kriv za nastanak predmetnog štetnog događaja, a vidljiva je i iz priložene presude K-169/83 na str. 9-13 spisa
- činjenica da je osiguranica tužitelja EJ ozlijeđena u predmetnom štetnom događaju te da joj je rješenjem tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog posljedica prometne nezgode, odnosno zbog ozljede izvan rada
- da joj nikada nije priznato pravo na starosnu mirovinu jer se invalidska mirovina ne prevodi u starosnu,
- da je tuženik naknadio štetu tužitelju za prethodna utužena razdoblja koje prethode razdoblju utuženom u ovom postupku te da je u međuvremenu došlo do promjene pravnog shvaćanja VSRH glede primjene prava u sporovima koje pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika na način da se ima primijeniti odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je na snazi u vrijeme izvršenih isplata slijedom čega je sporno pravo tužitelja na naknadu štete nakon 31. svibnja 2020.
6.1. Sporna je osnova i visina tražbine tužitelja, sporno je postojanje razlike između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja i starosne mirovine koja koju bi tužitelj bio u obvezi isplatiti osiguraniku u istom razdoblju, a koja razlika bi predstavljala obvezu tuženika prema tužitelju u skladu sa odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (članak 27).
6.2. Sporne činjenice sud je utvrdio čitanjem materijalnih dokaza navedenih pod točkom 3.4. Obrazloženja odluke te financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem (str. 307-319).
6.3. Iz nalaza i mišljenja vještaka Mirne Tot Nužda, dipl.oec. proizlazi da je tužitelj za razdoblje od 1. lipnja 2020. do 31. svibnja 2022. na ime invalidske mirovine osiguraniku EJ isplatio ukupan iznos od 5.950,25 eura. Izvršen je izračun pretpostavljene starosne mirovina koja bi bila isplaćena osiguraniku EJ te je utvrđen iznos mirovine za razdoblje od 1. lipnja 2020. do 31. svibnja 2022. u ukupnom iznosu od 9.694,43 eura. Izračunom je utvrđen negativan iznos koji predstavlja razliku između mirovine utvrđene Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i pretpostavljene starosne mirovine (5.950,25 eura–9.694,43 eur a= -3.744,18 eura). S obzirom da mirovina koju HZMO isplaćuje nije viša, nego niža od pretpostavljene starosne mirovine za zaključiti je da ne postoji razlika priznatog iznosa mirovine i pretpostavljene starosne mirovine.
6.4. Vještakinja je svoj nalaz i mišljenje usmeno obrazložila na ročištu za glavnu raspravu održanom 2. prosinca 2025. Stranke nisu imale pitanja za vještaka niti primjedbi, nisu predložile novo vještačenje i nisu imale drugih dokaznih prijedloga pa kako su svi predloženi dokazi izvedeni to je glavna rasprava zaključena na istom ročištu.
7. Prema odredbi članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15. i 93/15., dalje: ZMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (stavak 1.), s tim da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu; novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja (stavak 2.). Zavod može zahtjevom za naknadu štete obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina, stavak 3.). Kad se šteta sastoji u obvezi Zavoda na trajna novčana davanja taj se iznos štete može zahtijevati i u ukupnom iznosu (kapitalizirana šteta), a izračunava se prema visini priznate mirovine i tablicama aktuarske matematike koje donosi Zavod po prethodno pribavljenom mišljenju Ministarstva nadležnog za financije. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje (stavak 4.).
7.1. Prema odredbi članka 164. ZMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. tog Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete, stavak 1.), s tim da su za utvrđivanje visine stvarne štete u tom slučaju mjerodavne odredbe tog Zakona (stavak 5.).
7.2. Odredbom članka 165. stavak 3. ZMO-a propisano je da na svotu potraživanja naknade štete, Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od petnaest dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu.
7.3. Odredbom članka 170. ZMO-a propisano je da se na naknadu štete primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, ako nisu u suprotnosti s odredbama tog Zakona.
7.4. U ovoj pravnoj stvari isplata mirovine odnosi se na razdoblje od 1. lipnja 2020. do 31. svibnja 2022. stoga do primjene dolazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje ZOOP).
7.5. Odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U stavku 2. propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. U stavku 3. definirano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavak 4. istoga članka ZOOP-a glasi da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
8. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju izraženom u odluci br. Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2021. se poziva na raniju odluku br. Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. u kojoj je zaključeno slijedeće:
"Naime, prema tom pravnom shvaćanju za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)“.
8.1. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u drugim recentnim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., odluci broj Rev1067/2012 od 5. prosinca 2017., odluci broj Revt-412/2018 od 22. travnja 2020. prema kojemu je propis prema kojemu se ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to onaj koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen.
8.2. Ovdje je potrebno ukazati i na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojima je zauzeto isto pravno shvaćanje pa između ostalih i u odluci broj Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022. u kojoj je predmet zahtjeva bila naknada štete s naslova isplate mirovine isplaćene u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. listopada 2020., da je za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode te da prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP. Također da osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.
8.3. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revd-3181/2021-2 od 14. rujna 2022. godine izraženo je pravno shvaćanje da se u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.
8.4. Također je potrebno ukazati na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-1052/2023-3 od 20. prosinca 2023. koje upućuje na primjenu odredbi ZOOP s obrazloženjem da se taj Zakon primjenjuje kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama ZOOP, da taj Zakon uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane ZMO koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Radi toga, kao posebniji, valja primijeniti ZOOP, a ne ZMO kako to smatra tužitelj.
8.5. U potonjoj presudi Vrhovni sud obrazlaže i to da je činjenica da je ZMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori. Također slijedi i to da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP kojima je uređena odgovornost osiguratelja, da nije bilo zapreke da se donošenjem ZMO stave izvan snage odredbe ZOOP koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja.
8.6. Navedeno pravno shvaćanje je u skladu sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije u spojenim predmetima Republike Italije protiv Europske komisije, T- 60/06 RENV II i T-62/06 RENV II, u kojima Sud EU, odlučujući o prigovoru jedne od stranaka u sporu o povredi načela lex specialis derogat legi generali, konstatira da se u odnosu dva zasebna okvira pravila (kao što je to riječ kod odnosa dvaju posebnih propisa) jednostavno ne može govoriti o primjeni pa time i povredi načela lex specialis derogat legi generali.
8.7. Kako je ranije navedeno pod točkom 7.4. Obrazloženja ove odluke, u ovoj pravnoj stvari primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.) jer se isplata mirovine odnosi na razdoblje od 1. lipnja 2020. do 31. svibnja 2022.
8.8. Imajući u vidu ranije citirana pravna shvaćanja Vrhovnog suda da se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen i to članak 27. stavak 1., 2., i 3. mišljenje je ovoga suda kako tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete, ali onako kako je ona regulirana upravo citiranim zakonskim odredbama.
8.9. U konkretnim slučajevima to znači da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a koji razmjerni iznos mirovine se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
8.10. Prihvaćajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske i odredbe ZOOP-a proizlazi da tužitelj ima pravo potraživati od tuženika naknadu samo ako postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem o umirovljenju i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini te razlike, što znači da tužitelj mora dokazati odlučnu činjenicu – nastanak štete i visinu štete koja bi bila obračunata primjenom odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP koja propisuje drugačiji način obračuna štete od načina obračuna koji je propisan odredbama ZMO jer tužitelj dostavlja obračun prema odredbama ZMO i otklanja mogućnost primjene izračuna prema odredbama ZOOP.
8.11. Dakle, prema odredbi članka 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, a provedenim vještačenjem utvrđeno je da ne postoji takva razlika, odnosno stvarna šteta (str. 307-319).
9. Prema odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je šteta prema članku 1046. ZOO umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
9.1. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su pretpostavke odgovornosti za štetu postojanje štetnika (osobe odgovorne za štetu), protupravna štetna radnja, postojanje štete i postojanje uzročne veze između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje, a da bi postojala odgovornost za štetu, sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.
9.2. Tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu, odnosno nastanak štete i visinu štete koja bi bila obračunata primjenom odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP koja propisuje drugačiji način obračuna štete od načina obračuna koji je propisan odredbama ZMO, stoga je njegov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude (jednako i Žs u Splitu, Gž-1104/2025-3 od 16. listopada 2025.).
10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP u vezi sa člankom 155. i čl. 2 ZPP.
10.1. Prema odredbi članka 154. stavka 1. ZPP stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove parničnog postupka pa je sud, slijedom navedene zakonske odredbe donio odluku kao u točki II. izreke presude i obvezao tužitelja na naknadu troškova tuženiku.
10.2. Trošak postupka je odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora (¸5.950,29 eura) i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. dalje: Tarifa) u skladu sa odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife vodeći računa o odredbi članka 155. ZPP. Vrijednost boda utvrđena je primjenom odredbe Tbr. 54. Tarife (1bod=2eura).
10.3. Tuženik je popisao trošak u ukupnom iznosu od 1.605,95 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tuženik je između ostaloga popisao i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu 105,95 eura, a s obzirom da je tužitelj oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi odredbom članka 11. stavka 1. toč.1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 51/23., dalje: ZSP) to je tuženik u obvezi platiti sudsku pristojbu za odgovor na tužbu koja za njega nastaje po pravomoćnom završetku postupka u skladu sa odredbom članka 4. stavka 1. točke 2. ZSP, ali ne u zatraženom iznosu od 105,95 eura, nego u iznosu 52,98 eura.
10.4. Tuženiku je uz primjenu odredbi članaka 151. i 155. ZPP-a dosuđena naknada za sastav obrazloženog podneska od 15. siječnja 2025. (zaprimljen 16. siječnja 2025.) u iznosu 200,00 eura, od 3. veljače 2025. u iznosu 200,00 eura i 6. kolovoza 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8 toč. 1. u vezi sa Tbr.7.1. Tarife, 100 bodova x 2,00 eura), trošak zastupanja na pripremnom ročištu 23. siječnja 2025. i 10. ožujka 2025. te na ročištu za glavnu raspravu 2. prosinca 2025. u iznosu 200,00 eura za svako ročište, (Tbr. 9.1. u vezi sa Tbr.7.1. Tarife, 100 bodova x 2,00 eura), što sveukupno iznosi 1.200,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu 300,00 eura (Tbr. 46. Tarife) daje iznos troškova od 1.500,00 eura. Navedenom iznosu treba dodati trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu 52,98 eura što ukupno iznosi 1.552,98 eura.
10.5. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe preko dosuđenog iznosa od 52,98 eura, odnosno preostali iznos od 52,97 eura kao previsoko postavljen pa je o tom dijelu zahtjevu tuženika kao neosnovanom odlučeno u točki III. izreke presude.
11. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 8. prosinca 2025.
Sutkinja
Marina Smaić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).
O tome obavijest:
1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb,
2. Tuženik Croatia osiguranje d.d., Zagreb po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, [adresa].
