REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 8
Poslovni broj: Pp-3572/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Sanji Eter, uz sudjelovanje Jasminke Češković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I okrivljene pravne osobe MIMI d.o.o. i II okrivljene odgovorne osobe CŠ oboje zastupani po ZOU Horvat & Korade iz Zagreba, zbog prekršaja iz čl. 174. st. 1. t. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22), čl. 150. st. 1. t. 2. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/13., 137/13., 98/19.) i čl. 228. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22.), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Požegi, Klasa: 116-02/24-01/5671, Urbroj: 443-02-01-17- 25-9 od 16. siječnja 2025., nakon javne glavne rasprave zaključene 4. prosinca 2025., javno je objavio presudu 8. prosinca 2025. i
p r e s u d i o j e
I) Temeljem odredbe čl. 183. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)
I okrivljena pravna osoba: MIMI d.o.o., MBS: 050026717, OIB 36881929435, sa sjedištem u [adresa], prekršajno neosuđivana
II okrivljena odgovorna osoba: CŠ, sin C, rođen **.**.1949. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], direktor u I okrivljenoj pravnoj osobi, s prebivalištem u [adresa], prekršajno osuđivan
krivi su
1. što su sa radnikom ŽŠ sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme dana 1. travnja 2022. s datumom početka rada od 1. travnja 2022. i trajanjem ugovora do 31. ožujka 2023. za obavljanje poslova pomoćnog radnika, a nakon toga sa istim radnikom sklopili još dva ugovora o radu na određeno vrijeme i to 1. travnja 2023. s datumom početka rada od 1. travnja 2023. i trajanjem ugovora do 31. ožujka 2024. i 1. travnja 2024. s datumom početka rada od 1. travnja 2024. i trajanjem ugovora do 31. ožujka 2025., a u kojima nisu naveli objektivan razlog koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme,
dakle, kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi u ugovoru o radu na određeno vrijeme nisu naveli objektivan razlog
čime su počinili prekršaj iz čl. 12. st. 3. Zakona o radu,
kažnjiv za I okrivljenu pravnu osobu po čl. 228. st. 1. t. 1. Zakona o radu i kažnjiv za II okrivljenika odgovornu osobu po čl. 228. st. 2. u vezi čl. 228. st. 1. t. 1. istog Zakona
I okrivljenoj pravnoj osobi se temeljem citiranog propisa, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona, izriče
novčana kazna u iznosu od 1.500,00 eura (tisuću petsto eura).
II okrivljenoj odgovornoj osobi se temeljem citiranog propisa, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona, izriče
novčana kazna u iznosu od 500,00 eura (petsto eura).
II) Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona I i II okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 1 (jednog) mjeseca od dana pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona. Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona ukoliko I i II okrivljenici u navedenom roku plate 2/3 izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.
III) Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 2. t. 3 Prekršajnog zakona, I i II okrivljenici su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 eura (šezdeset eura), svaki, u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 1 (jednog) mjeseca od dana pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem čl. 152. st. 4. i st. 11. Prekršajnog zakona.
IV) Temeljem odredbe čl. 182. t. 1. i 3. Prekršajnog zakona I okrivljenik MIMI d.o.o. i II okrivljenik CŠ
oslobađaju se optužbe
2. da ne bi najkasnije do dana 1. siječnja 2023. tijelu obveznog mirovinskog osiguranja dostavili podatke o početku osiguranja za osiguranika KŠ
dakle, da ne bi dostavili podatke o početku osiguranja, prestanku osiguranja i promjenama tijekom osiguranja ili to učinili nakon isteka propisanog roka čime bi počinili prekršaj iz čl. 112. st. 1. t. 4. Zakona o mirovinskom osiguranju, kažnjiv po čl. 174. st. 1. t. 2. istog Zakona,
3. da ne bi najkasnije do dana 9. siječnja 2023. tijelu obveznog zdravstvenog osiguranja dostavili prijavu za osiguranika KŠ
dakle, da ne bi kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi podnijeli prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje, prijavu promjene u obveznom zdravstvenom osiguranju te odjavu s obveznoga zdravstvenog osiguranja u roku od osam dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe
čime bi počinili prekršaj iz čl. 120. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kažnjiv za I okrivljenu pravnu osobu po čl. 150. st. 1. podst. 2. istog Zakona te kažnjiv za II okrivljenika kao odgovornu osobu po čl. 150. st. 2., u svezi čl. 150. st. 1. podst. 2. istog Zakona.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Osijek, Ispostava u Požegi podnio je optužni prijedlog protiv I i II okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude te je provedena glavna rasprava.
2. I i II okrivljenici braneći se u zajedničkoj pisanoj obrani naveli su da ističu prigovor zastare i da je II okrivljenik imenovan za direktora društva još 1992. godine i da je važno za napomenuti da direktor tada nije morao biti ujedno i zaposlen. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske (NN br. 52/00) ukinute su odredbe čl. 2., 7. i 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima (NN br. 34/99) koje su propisivale obvezu zapošljavanja barem jednog člana uprave, poduzetnicima je omogućeno članstvo u upravi obavljati bez zasnovanog radnog odnosa. Sukladno tome se i naknade i nagrade za rad članovima uprave društva oporezuju ovisno o uređenom radnom odnosu u tom društvu ili izvan tog društva. Nadalje je 01. siječnja 2014. stupile na snagu izmjene Zakona o obveznim mirovinskim osiguranjima i Zakona o zdravstvenom osiguranju koje su propisale da direktori društava s ograničenom odgovornošću koji nisu zaposleni u društvu, ali obavljaju funkciju člana uprave, postaju obveznici za uplaćivanje doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Prije tih izmjena, direktori društava koji nisu bili zaposleni u društvu često nisu imali obvezu plaćanja doprinosa, no nakon što je zakonski okvir promijenjen, postalo je obavezno da se doprinosi plaćaju od strane samih direktora društava koji obavljaju funkciju člana uprave, čak i ako nisu u radnom odnosu. Zaključno je izmijenim Zakona o doprinosima od 1. siječnja 2019. godine propisano da direktori i članovi uprave tvrtki, pa i poduzetnici početnici, moraju plaćati doprinose na puno radno vrijeme, bez obzira rade li manje i imaju li sredstva za plaćanje tog novog nameta. Slijedom svega navedenoga razvidno je da je zastara prekršajnog progona nastupila najranije 02.01.2018. ukoliko se kao mjerodavan zakonski propis uzimaju izmjene i dopune zakona o obveznom mirovinskom i zdravstvenom osiguranju, a najkasnije dana 02.01.2023. ukoliko uzmemo da je obveza plaćanja doprinosa za direktore, koji su ujedno članovi društva, stupila na snagu 01.01.2019. te je okrivljenik od toga dana bio u obvezi plaćati doprinose, to je životno logično da zastara prekršajnog progona počinje teći danom kad je prekršaj počinjen pa je ista nastupila 02.01.2023. Međutim tužitelj u svome optužnom prijedlogu navodi čl. 12. Zakona o mirovinskom osiguranju te činjenicu da II okrivljenik uopće ne ostvaruje status osiguranika kod HZMO odnosno da od 1992. do 2025. nije mirovinski osiguran kao i da se trebao prijaviti na obvezno mirovinsko osiguranje unatoč tome što je tužitelj pravovremeno obaviješten da je korisnik invalidske mirovine počevši od 03.11.1992. a da je 31.12.2014. ujedno navršio starosnu dob propisanu čl. 33 u svezi odredbe čl. 180 ZOMO-a. Također je na osnovi invalidske mirovine ujedno i zdravstveno osiguran počevši od 01.01.1999. sve do danas. Nije u pravu tužitelj kada navodi da društvo MIMI d.o.o. i II okrivljenik kao direktor II okrivljenika nisu do najkasnije 01.01.2023. tijelu obveznog mirovinskog osiguranja dostavili podatke o početku osiguranja, budući se u mome radno-pravnom statusu od 1992. godine do danas nije ništa promijenilo, dok je HZMO uredno i redovito obaviješteno o svim eventualnim promjenama, a koje su vidljive i u sudskom registru kao i u rješenju HZMO od 24.02.2015. i rješenju HZZO od 03.04.2025., a što je dostavljeno u spis uz odgovor na optužni prijedlog od 03.04.2025. Tako nije u pravu tužitelj niti kada u toč. II. optužnog prijedloga navodi da je II okrivljenik bio dužan sam sebe prijaviti nadležnom tijelu obveznog zdravstvenog osiguranja, što navodno nije učinio. Naime, prema zakonodavstvu EU, fizička osoba može imati samo jedno obvezno zdravstveno osiguranje a to II okrivljenik ima od 1999. sve do danas po osnovi invalidske mirovine. Dakle razvidno je da je za prve dvije optužbe optužnog prijedloga nastupila zastara progona prije više od dvije godine pa tako optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja treba biti odbačen kao neosnovan i nepravovremen. U svezi toč. III. optužnog prijedloga navode da je I okrivljenik sa radnikom ČŠ sklopio tri uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme svaki puta u trajanju od jedne godine, međutim upravo iz objektivno opravdanih razloga a koji razlog su poslodavac i radnik usmenim i pisanim dogovorom utvrdili. Naime kako predviđa čl. 12. ZoR-a, ugovor o radu na određeno vrijeme smije se sklopiti sa radnikom uzastopno tri godine ukoliko postoji objektivan razlog za takvo postupanje. Imajući u vidu pandemiju Covid-19 kao i posljedice koje je ista izazvala i elementarnu nepogodu 2023., to je I. -okrivljenik imao opravdan razlog sklopiti tri uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme sa radnikom budući je isti radio na radnom mjestu "pomoćni radnik u poljoprivredi", a s obzirom na posljedice elementarne nepogode potkraj ljeta 2023. za očekivati je bilo da će svakako biti potrebe za daljnjom pomoći radnika ŽŠ. Odredba čl. 228. st. 1. toč. 1. i st. 2. ZoR-a propisuju da će se kazniti novčanom kaznom poslodavac ako s radnikom sklopi ugovor o radu na određeno vrijeme, a za koji ne postoji objektivan razlog ako u ugovoru ili pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu ne navedu objektivan razlog ili je ugovor o radu sklopljen u trajanju dužem od tri godine, što se međutim ne može primijeniti u predmetnom postupku budući su postojali objektivni razlozi za produljenje takvog ugovora imajući u vidu posljedice Covid-19 u 2022. godini, tešku nesreću koju je II okrivljenik osobno pretrpio s pada traktora u svibnju 2022., elementarnu nepogodu u ljetu 2023. kao i nevrijeme 01.07.2024.koje je uzrokovalo štetu u poljoprivredi. Naime, u svibnju 2022. II okrivljenik je teško nastradao kada je pao sa traktora te ostao prignječen i hitno prevezen na operacije u Zagreb dok je i tijekom 2023. godine često boravio u bolnici u Osijeku radi terapije koju je dobivao radi raka prostate pa je zbog posljedica terapije bio u nemogućnosti osobno obavljati poslove u poljoprivredi slijedom čega je ŽŠ i za navedeno vrijeme još bio zaposlen na određeno vrijeme a sve do potpunog oporavka, međutim pred kraj isteka trećeg ugovora o radu na određeno vrijeme bilo je neizvjesno da li će se II okrivljenik uopće moći vratiti na posao u poljoprivredi te je stoga I. -okrivljenik sa radnikom ČŠ sklopio ugovor na neodređeno. U predmetnom vremenskom razdoblju II okrivljeniku je često pomagao sin SŠ koji je ujedno radnik u društvu I. - okrivljenika te ima osobna saznanja o svemu navedenom. Pri tome se napominje da već 20 godina II okrivljenik boluje od leukemije, te je u međuvremenu dobio rak prostate, podvrgnuo se operaciji žuči i zdjelice kao i ugradnji brojnih stentova. Prilikom utvrđivanja svih činjenica važnih za dovršetak ovog prekršajnog postupka moli Sud da uzme u obzir da I okrivljenik već punih 33 godine posluje besprijekorno. Tako I okrivljenik u punih 33 godine rada nije počinio niti jednu grešku; uvijek je poštivao zakonske propise; redovito je prijavljivao i odjavljivao radnike; redovito je uplaćivao plaću radnicima; uvijek su bile redovite prijave na HZMO, HZZO i Poreznu upravu; sve ostale obveze su redovito i u potpunosti izvršene sukladno važećim zakonima i propisima, pa mole da Sud uzme gore navedeno u obzir budući mi nikada nije bila namjera učiniti bilo kakav prekršaj a naročito ne kazneno djelo, što je svojim inspekcijskim nadzorom ujedno potvrdio i tužitelj kako proizlazi iz zapisnika od 09.01.2025. u kojemu je osobno naveo da je poslodavac postupio sukladno svim zakonima i pravilnicima osim u slučaju iz optužnog prijedloga koje optužbe su međutim u potpunosti neosnovane. Slijedom svega navedenoga, zaključuju da je u svezi toč. I i II optužnog prijedloga nastupila zastara prekršajnog progona dok prekršaj pod toč. III nije niti počinjen obzirom je za sklapanje ugovora na određeno vrijeme postojao opravdan razlog i nije prekoračena duljina trajanja takvih ugovora. Zaključno se predlaže Sudu utvrditi sve važne činjenice za donošenje pravilne odluke u predmetnom postupku tj. predlaže se odbaciti optužni prijedlog kao neosnovan/nepravovremen i obustaviti prekršajni postupak protiv I i II okrivljenika. Naročito mole Sud da uzme u obzir da unazad 33 godine nikada nisu kažnjeni, stoga se može zaključiti da bi se eventualno radilo o slučajnom propustu.
2.1. I i II okrivljenici tijekom postupka u spis su dostavili odgovor na optužni prijedlog od 3. travnja 2025. koji je po svom sadržaju identičan pisanoj obrani okrivljenika radi čega nije bilo potrebe sadržaj odgovora na optužni prijedlog u presudi posebno navoditi. Obrana je priložila Potvrdu HZZO-a od 3. travnja 2025. iz koje proizlazi da je II okrivljenik CŠ korisnik mirovine od 1. siječnja 1999.
2.2. Braniteljica I i II okrivljenika je posebno istaknula da u optužnom prijedlogu nije precizirano vrijeme počinjenja prekršaja pa je u odnosu na isto optužni prijedlog manjkav, predložila je da se optužni prijedlog kao takav odbaci, a ujedno je istaknula i prigovor zastare. Dalje je navela da je II okrivljenik direktor u I okrivljenoj pravnoj osobi koji samo obnaša funkciju direktora ali da nije u radnom odnosu kod I okrivljenika niti kod bilo kojeg drugog pravnog subjekta već je u mirovini odnosno nije obvezno osiguran po bilo kojoj drugoj osnovi.
3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid i pročitao dokaze koji prileže sudskom spisu i to zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 9. siječnja 2025. (list 7-14 spisa), ugovore o radu na određeno vrijeme zaključene između okrivljene pravne osobe i radnika ŽŠ (list 15-20 spisa), izvadak iz evidencije HZMO- a vezano za staž II okrivljenika, očitovanje okrivljene pravne osobe od 16. siječnja 2025. (list 22 spisa), izvadak iz sudskog registra za I okrivljenu pravnu osobu (list 34- 35 spisa) i izvadak iz prekršajne evidencije za I i II okrivljenike (list 25-28 spisa).
3.1. Iz cit. zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 9. siječnja 2025. u bitnome proizlazi da je od strane više inspektorice rada obavljen inspekcijski nadzor nad poslovanjem trgovačkog društva MIMI d.o.o. u prostorijama Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Požegi. U nalazu je navedeno da je direktor društva CŠ nezaposlena osoba i da mu je zadnji radni odnos prestao 30. studenoga 1992. godine. Također je navedeno da je trgovačko društvo MIMI d.o.o. za radnika ŽŠ podnijelo prijavu tijelu obveznog mirovinskog osiguranja 1. travnja 2022. s datumom stjecanja svojstva osiguranika od 1. travnja 2022. i da je radni odnos zasnovan sklapanjem ugovora o radu na određeno vrijeme, a koji je sklopljen dana 1. travnja 2022. s datumom početka rada od 1. travnja 2022. i trajanjem ugovora do 31. ožujka 2023. za obavljanje poslova pomoćnog radnika, a nakon toga su sa istim radnikom sklopili još dva ugovora o radu na određeno vrijeme i to 1. travnja 2023. s datumom početka rada od 1. travnja 2023. i trajanjem ugovora do 31. ožujka 2024. i ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 1. travnja 2024. s datumom početka rada od 1. travnja 2024. i trajanjem ugovora do 31. ožujka 2025.. Također proizlazi da u navedenim ugovorima o radu na određeno vrijeme nije naveden objektivan razlog koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme. Dalje proizlazi da je utvrđeno da CŠ od 30. studenoga 1992. pa do 1. siječnja 2023. i do dana pisanja ovog zapisnika 9. siječnja 2025. nije mirovinski osiguran niti po jednoj osnovi te da je bio u obvezi kao obveznik doprinosa i obveznik plaćanja doprinosa samoga sebe prijaviti na obvezno mirovinsko osiguranje i na obvezno zdravstveno osiguranje, a što nije učinio.
3.2. Iz cit. ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenih između trgovačkog društva MIMI d.o.o. i radnika ŽŠ u vrijeme kako je to precizno navedeno u izreci presude, proizlazi da su zaključena tri ugovora o radu na određeno vrijeme, da je svaki zaključen na godinu dana radi obavljanja poslova radnog mjesta: pomoćni radnik i da niti u jednom ugovoru nije naveden objektivni razlog koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme.
3.3. Iz izvatka iz evidencije HZMO-a vezano za staž II okrivljenika proizlazi da je istome zadnji radni odnos prestao 30. studenoga 1992., a iz očitovanja okrivljene pravne osobe od 16. siječnja 2025. proizlazi da je II okrivljenik CŠ od 1. prosinca 1992. korisnik invalidske mirovine.
3.4. Iz izvatka iz sudskog registra za I okrivljenu pravnu osobu proizlazi da je II okrivljenik CŠ direktor društva s ovlaštenjem zastupanja društva pojedinačno i samostalno.
3.5. Iz izvatka iz prekršajne evidencije za I i II okrivljenike proizlazi da I okrivljenik nije prekršajno osuđivan dok je II okrivljenik prekršajno osuđivan zbog prometnih prekršaja.
4. Braniteljica I i II okrivljenika je u završnoj riječi istaknula da predlaže da sud I i II okrivljenike oslobodi optužbe, a u odnosu na prekršaj opisan u točki 3. optužnog prijedloga da je došlo do zapošljavanja predmetnog radnika i sklapanja predmetnih ugovora o radu na određeno vrijeme zbog posljedica elementarne nepogode koja je pogodila [adresa] u ljeto 2023., a prethodno pandemije Covid radi čega nisu niti znali koliko dugo će biti potreba za tim radnikom i da je propušteno u ugovoru navesti objektivni razlog zapošljavanja radnika.
5. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći i analizirajući navode iz obrane I i II okrivljenika te izvedene materijalne dokaze, sud je odlučio kao u izreci presude te je našao nedvojbeno dokazanim da su I i II okrivljenici počinili prekršaj opisan pod točkom 1 izreke presude dok je za prekršaje opisane pod točkom 2. i 3. izreke I i II okrivljenike oslobodio optužbe.
6. Odredba čl. 12. st. 3. Zakona o radu propisuje da pod objektivnim razlogom koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i koji se u tom ugovoru mora navesti smatra se zamjena privremeno nenazočnog radnika te obavljanje posla čije je trajanje zbog prirode njegova izvršenja ograničeno rokom ili nastupanjem određenog događaja, a odredba čl. 228. st. 1. t. 1. i st. 2. istog Zakona propisuje da će se novčanom kaznom od 4.110,00 do 7.960,00 eura kaznit za prekršaj poslodavac pravna osoba, a novčanom kaznom od 530,00 do 790,00 eura i odgovorna osoba u pravnoj osobi ako s radnikom sklopi ugovor o radu na određeno vrijeme za koji ne postoji objektivan razlog, odnosno ako u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu ne navede objektivan razlog ili je ugovor o radu sklopljen u trajanju dužem od tri godine (članak 12. stavci 1., 2. i 3.).
7. Nesporno je da je okrivljena pravna osoba sklopila 3 ugovora o radu na određeno vrijeme sa radnikom ŽŠ za radno mjesto pomoćnog radnika s datumom sklapanja i početkom rada kako je to precizno navedeno u izreci presude. Nesporno je i da niti u jednom navedenom ugovoru o radu sklopljenom na određeno vrijeme nije naveden objektivan razlog koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme. Zakon o radu u odredbi čl. 12. st. 3. jasno propisuje da se pod objektivnim razlogom koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme smatra zamjena privremeno nenazočnog radnika te obavljanje posla čije je trajanje zbog prirode njegova izvršenja ograničeno rokom ili nastupanjem određenog događaja, pa je stoga i u navedenim ugovorima bilo potrebno navesti točan razlog radi čega su ugovori na određeno vrijeme zaključeni s radnikom ŽŠ. Obzirom su to I i II okrivljenici propustili učiniti, prekršajno su odgovorni. Također je nesporno da je II okrivljenik za navedeni prekršaj odgovorna osoba jer je direktor društva pa je odgovoran za cjelokupno poslovanje društva, a svoju odgovornost za navedeni prekršaj i nije osporavao.
8. Okrivljenici se brane da su ugovori o radu zaključeni s radnikom ŽŠ na određeno vrijeme zaključeni zbog postojanja opravdanih i objektivnih razloga navodeći tako pandemiju Covid-19 i posljedice koje je ista izazvala, elementarnu nepogodu 2023. te nevrijeme koje se dogodilo 2024. godine, a što je sve uzrokovalo štetu na poljoprivredi. Međutim iako su okrivljenici u obrani isticali postojanje objektivnih razloga za sklapanje navedenih ugovora, obzirom u zaključenim ugovorima nisu naveli objektivne razloge, a što su morali učiniti, ostvarili su obilježje prekršaja te sud njihovu takvu obranu nije prihvatio kao dostatnu za eskulpiranje prekršajne odgovornosti te ju smatra upravljenom na izbjegavanje prekršajne odgovornosti.
9. Sud je odustao od ispitivanja više inspektorice rada koja je utvrdila terećene prekršaje obzirom je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno i njezinim daljnjim pozivanjem samo bi se bespotrebno odugovlačio prekršajni postupak.
10. Stoga je sud I i II okrivljenike za prekršaj iz čl. 12. st. 3. Zakona o radu proglasio krivima i presudio kao u izreci presude.
11. Za prekršaj iz čl. 228. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu propisana je novčana kazna za pravnu osobu od 4.110,00 do 7.960,00 eura, a za odgovornu osobu u iznosu od 530,00 do 790,00 eura.
12. Sud je I i II okrivljeniku izrekao novčanu kaznu i pri tom im primijenio institut ublažavanja kazne pa svakom okrivljeniku izrekao novčane kazne koje su ispod zakonskog minimuma smatrajući tako ublažene novčane kazne za svakog okrivljenika primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju njihove odgovornosti kao i da će se ovakvim novčanim kaznama utjecati na I i II okrivljenika i na sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje smatrajući da će se upravo izrečenim novčanim kaznama u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja odnosno svrha specijalne i generalne prevencije. Pri odlučivanju o visini kazne sud je I i II okrivljenicima cijenio kao olakotno činjenicu da nisu prekršajno osuđivani zbog istovrsnog ili sličnog prekršaja dok otegotne okolnosti sud na strani I i II okrivljenika nije našao.
13. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na citiranim zakonskim odredbama, a visina paušala određena je prema duljini i složenosti postupka.
14. Sud je za prekršaje koji su opisani pod točkom 2. i 3. izreke presude I i II okrivljenike temeljem čl. 182. t. 1. i 3. Prekršajnog zakona, oslobodio optužbe.
15. I i II okrivljenicima se stavlja na teret da su počinili prekršaj iz čl. 112. st. 1. t. 4. Zakona o mirovinskom osiguranju, kažnjiv po čl. 174. st. 1. t. 2. istog Zakona jer da ne bi najkasnije do dana 1. siječnja 2023. tijelu obveznog mirovinskog osiguranja dostavili podatke o početku osiguranja za osiguranika KŠ. Odredba čl. 174. st. 1. t. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju propisuje da će se osiguranik koji je sam obveznik plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje kaznit za prekršaj novčanom kaznom u svoti od 130,00 do 1320,00 eura ako ne dostavi podatke o početku osiguranja, prestanku osiguranja i promjenama tijekom osiguranja ili to učini nakon isteka propisanog roka (članak 112. stavak 1. točke 4. i 5.). Razvidno je da za terećeni prekršaj odgovara osiguranik koji je sam obveznik plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje, tako da za terećeni prekršaj ne postoji kažnjiva odredba za poslodavca pravnu osobu koji je obveznik doprinosa i odgovornu osobu pravne osobe i u tom slučaju tako opisano djelo koje se I i II okrivljeniku stavlja na teret, zbog ne postojanja kažnjive odredbe, nije prekršaj. Nadalje, I i II okrivljeniku se stavlja na teret da su počinili prekršaj iz čl. 120. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kažnjiv po čl. 150. st. 1. i 2. podst. 2. istog Zakona. Odredbom čl. 7. st. 1. t. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da se na obvezno zdravstveno osiguranje obvezno osiguravaju i stječu status osiguranika: članovi uprave trgovačkih društava, izvršni direktori trgovačkih društava, likvidatori i upravitelji zadruga, ako nisu obvezno zdravstveno osigurani po osnovi rada i ako posebnim propisom nije drukčije određeno. Odredbom čl. 120. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da status osigurane osobe utvrđuje Zavod na osnovi prijave na obvezno zdravstveno osiguranje koju prema odredbama ovoga Zakona podnosi obveznik plaćanja doprinosa, osigurana osoba kada je ona obveznik plaćanja doprinosa, odnosno pravna ili fizička osoba za osiguranu osobu. U tijeku postupka nesporno je utvrđeno da II okrivljenik CŠ, direktor u okrivljenoj pravnoj osobi nije osiguran po osnovi rada tj. po drugoj osnovi (isti je korisnik mirovine), a što proizlazi i iz optužnog prijedloga i iz obrane okrivljenika pa je stoga bio dužan kao obveznik plaćanja doprinosa sam sebe prijaviti nadležnom tijelu obveznog zdravstvenog osiguranja. Stoga je sud oslobodio optužbe I i II okrivljenika jer je optužni prijedlog radi propusta podnošenja prijave na obvezno zdravstveno osiguranje za direktora koji nije osiguran po drugoj osnovi, podnesen protiv poslodavca i odgovorne osobe koji nisu subjekti odgovornosti radi navedenog propusta već je to osoba koja je obveznik plaćanja doprinosa, a što je u konkretnom slučaju sam osiguranik (II okrivljenik) za svoje osobno osiguranje. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona I i II okrivljenike za terećeni prekršaj osloboditi optužbe jer nije dokazano da su počinili prekršaj.
U Zagrebu 8. prosinca 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Jasminka Češković
Sanja Eter
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude okrivljenici i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH u roku 8 dana po primitku, putem ovoga Suda, pisano, u dva istovjetna primjerka bez naplate pristojbe na adresu [adresa].
Dostavna naredba:
1. I okrivljenik MIMI d.o.o., [adresa]
2. II okrivljenik CŠ, [adresa]
3. ZOU Horvat & Korade, Froudeova 7, Zagreb
4. tužitelj Državni inspektorat, Područni ured Osijek, Ispostava u Požegi
5. spis.
