REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-6281/2021-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja LS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirjana Mrčela, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Porsche mobiliti d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB:36514183925, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović & Vrdelja iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 6. studenog 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja Mirjane Mrčele, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika Ive Pletikose, odvjetnika, dana 8. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetne sljedeće odredba iz Ugovora o kreditu broj 03124, sklopljenog dana 29. listopada 2008. između tužitelja LS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Porsche mobiliti d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB:36514183925, kao davatelja kredita:

- odredba iz čl. 1. u dijelu II. koja glasi:„ iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od 37.831,18 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja“,

- odredba iz čl. 5.1. koja glasi:“ Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem prema kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja“

- odredba iz čl. 6. 2. koja glasi: “kamatna stopa kao i visina mjesečnih obroka kredita promjenjivi su sukladno toč. 9.1. ugovornih uvjeta“

- odredba iz čl. 7.7. koja glasi:“ davatelju kredita pristoji pravo korisniku kredita temeljem naknade za obračun i obradu nepodmirenih dospjelih tražbina naplatiti iznose od podsjetnik 7- CHF, 1 opomena 22 - CHF, 2 opomena 37- CHF“,

- odredba iz čl. 8.7. koja glasi:“ u slučaju prijevremenog prestanka ugovora, a neovisno o razlogu prijevremenog prestanka davatelju kredita pristoji naplatiti i obračunati naknadu štete temeljem izgubljene dobiti, koju bi davatelj kredita stekao da nije došlo do prijevremenog prestanka ugovora, u visini 2% od u trenutku prestanka Ugovora još nedospjelog iznosa glavnice.“

II. Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB:36514183925 da tužitelju PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne odredbe promjene kamatne stope i promjene tečaja iz Ugovora o kreditu broj 03124, isplati iznos od 2.582,91 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 73,01 Eur od 17. veljače 2014. pa do isplate

- na iznos od 108,89 Eur od 11. ožujka 2014. pa do isplate

- na iznos od 103,46 Eur od 10. travnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 103,74 Eur od 12. svibnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 103,23 Eur od 16. lipnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 107,06 Eur od 11. srpnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 109,28 Eur od 11. kolovoza 2014. pa do isplate

- na iznos od 109,14 Eur od 12. rujna 2014. pa do isplate

- na iznos od 112,37 Eur od 15. listopada 2014. pa do isplate

- na iznos od 115,88 Eur od 3. studenog 2014. pa do isplate

- na iznos od 118,98 Eur od 24. studenog 2014. pa do isplate

- na iznos od 117,46 Eur od 16. prosinca 2014. pa do isplate

- na iznos od 108,26 Eur od 19. siječnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 110,40 Eur od 2. veljače 2015. pa do isplate

- na iznos od 110,40 Eur od 18. veljače 2015. pa do isplate

- na iznos od 108,60 Eur od 10. ožujka 2015. pa do isplate

- na iznos od 110,37 Eur od 16. ožujka 2015. pa do isplate

- na iznos od 108,93 Eur od 10. travnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 107,21 Eur od 11. svibnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 110,13 Eur od 10. lipnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 104,22 Eur od 10. srpnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 107,34 Eur od 10. kolovoza 2015. pa do isplate

- na iznos od 108,16 Eur od 10. rujna 2015. pa do isplate

- na iznos od 106,39 Eur od 13. listopada 2015. pa do isplate,

određenim do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom daljnjeg iznosa od 4.019,52 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 733,45 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 8. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom kao kreditorom dana 29. 10. 2008. sklopio Ugovor o kreditu broj 03124 kojim mu je tuženik kao davatelj kredita odobrio kredit u iznosu kunske protuvrijednosti iznosa od 37.831,18 CHF obračunato po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan isplate koji je iznosio 4,945014 kn, sa redovnom kamatnom od 8,50% godišnje i sa rokom otplate od sedam godina, odnosno 84 mjeseci, time da je anuitet prilikom ugovaranja u valuti iznosio 599,09 CHF u protuvrijednosti 2.962,51 kn. Ujedno je s tuženikom sklopio Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Jadranke Knego Rogina iz Zagreba, Argentinska 4, dana 30. 10. 2008. pod poslovnim brojem OV-25324/08. Tužitelj je podigao kredit kod tuženika radi kupnje vozila marke Wolkswagen, tip Tiguan, model 2.0 TDI Sport&Style.

2. Ističe da predmetni Ugovor o kreditu sadrži ništetne odredbe te je stoga ništetan unatoč činjenici što tuženik nije jedna od banaka iz kolektivnog postupka Potrošač, međutim on je kao kreditor na potpuno jednak i netransparentan način ugovorio i valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu u CHF koje su ništetne zbog istih razloga kako je to utvrđeno za banke u kolektivnom sporu. Ujedno je u ugovoru o kreditu ugovarao odredbe koje su protivne Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o zaštiti potrošača. Stoga se tužitelj poziva na pravomoćna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 14101/2012 od 4.7.2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je dana 9.4.2015. donio presudu broj Revt-249/14-2 kojom je, između ostalog, odbijena i revizija banaka protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Ističe i da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4.7.2013, a potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14.6.2018. utvrđeno da je osam najvećih banaka Republike Hrvatske povrijedile kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, jer su zaključivale ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirale o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Vrhovni sud Republike Hrvatske je dana 3.9.2019. donio presudu poslovni broj Rev - 2221/2018 kojom je potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 i utvrdio ništetnom ugovornu odredbu u svim ugovorima o kreditu kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka.

3. Predmetni ugovor o kreditu sadrži ništetne i nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli u kojima je tuženik otplatu glavnice vezao za švicarski franak, nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem Odluke tuženika, kao i ništetne odredbe vezano za prijevremenu otplatu kredita, a što je suprotno čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, te ništetne odredbe o plaćanju naknadi za slanje podsjetnika i opomene za slučaj zakašnjenja u plaćanju, a tuženik ih je vezao za CHF. Tužitelj naglašava kako mu je tuženik prilikom sklapanja ugovora ponudio unaprijed formulirani obrazac na čiji sadržaj nije mogao utjecati niti o njemu pregovarati, tako da je jedina mogućnost bila pristati na uvjete i sklopiti ugovor ili odustati.

4. Tužitelj je zbog ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenu kamatne stope, preplatio iznos kredita te mu je tuženik prema izračunu koji je sačinjen usporedbom otplatnog plana realiziranog kredita i otplatnog plana kredita koji je ugovoren sa početnom kamatnom stopom od 8,90% i fiksnim početnim tečajem CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, duguje iznos od 49.745,98 kn, koji je akumuliran kroz otplatu anuiteta.

5. Stoga tužbenim zahtjevom od dana 23.7.2021. tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnima sljedeće ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj 03124 od dana 29.10.2008.:

- odredbu iz čl. 1. u dijelu odredbe II. koja glasi:„ iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od 37.831,18 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja“,

- odredbu iz čl. 5.1. koja glasi:“ Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem prema kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja“

- odredbu iz čl. 6. 2. koja glasi:“kamatna stopa kao i visina mjesečnih obroka kredita promjenjivi su sukladno toč. 9.1. ugovornih uvjeta“

- odredbu čl. 7.7. koja glasi:“ davatelju kredita pristoji pravo korisniku kredita temeljem naknade za obračun i obradu nepodmirenih dospjelih tražbina naplatiti iznose od podsjetnik 7-CHF, 1 opomena 22 -CHF, 2 opomena 37-CHF“,

- odredba čl. 8.7. koja glasi:“ u slučaju prijevremenog prestanka ugovora, a neovisno o razlogu prijevremenog prestanka davatelju kredita pristoji naplatiti i obračunati naknadu štete temeljem izgubljene dobiti, koju bi davatelj kredita stekao da nije došlo do prijevremenog prestanka ugovora, u visini 2% od u trenutku prestanka Ugovora još nedospjelog iznosa glavnice.“

Predlaže i da sud naloži tuženiku da mu po osnovi razlike naplaćene i početne kamate te razlike naplaćenog i početnog tečaja isplati iznos od 6.602,43 EUR/ 49.745,98 kn prema pojedinim mjesečnim anuitetima koji će se utvrditi financijskim vještačenjem, kao i iznos naplaćenih opomena te svih ulaznih i izlaznih naknada, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pa do isplate, sve uz naknadu prouzročenog parničnog troška uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

Tužitelj uz tužbu kao dokaze prilaže: Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini sklopljen dana 29.10.2008. između tuženika kao vjerovnika, tužitelja kao fiducijarnog dužnika te RS kao sudužnika, Ugovor o kreditu broj 03124, Konto kartica uplata po Ugovoru o kreditu broj 03124, Plan otplate uz Ugovor o kreditu broj 03124, Preliminaran izračun više plaćenog zbog rasta kamate i tečaja CHF u razdoblju otplate u odnosu na ugovorenu kamatu i tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kako osnov tako i visinu. Ističe prigovor zastare. Naime, na tužiteljev zahtjev za isplatom primjenjuje se petogodišnji zastarni rok prema pravilima za povrat plaćenog (stečenog) bez osnove, a to znači da rok zastare za svaki pojedini obrok počinje teći od dana uplate istoga. Kako je posljednji obrok temeljem Ugovora isplaćen još u prosincu 2015., a tužba je podnesena u srpnju 2021., to je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari jer tužba nije podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka niti je protiv tuženika pokrenut kakav postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom koji bi doveo do učinka prekida zastare.

7. Tuženik ističe kako je tužitelju ponuđena konverzija kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tužitelj je konverziju prihvatio dana 24.11.2015. te mu je temeljem iste tuženik dana 23.12.2015. isplatio iznos od ukupno 23.962,68 kn. Stoga je u potpunosti nejasno na temelju čega tužitelj tužbom opet traži isplatu od tuženika.

8. Obzirom se tužitelj poziva na kolektivnu presudu, tuženik ukazuje da nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe potrošača (tzv. „Udruge Franak“), a koji postupak se vodio protiv osam točno određenih banaka. Pravna utvrđenja i odluke iz spomenutog postupka nemaju apsolutno nikakve veze sa ovdje tuženikom. Tuženik ne samo da nije bio tužen kolektivnom tužbom potrošača, već uopće nije banka. S tim u vezi, tuženik ukazuje na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku kojom je propisano kako se fizičke i pravne osobe mogu, u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu, pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, obzirom tuženik nije bio stranka u postupku, niti je utvrđeno kako je svojim postupanjem ili propuštanjem tuženik povrijedio zaštićene interese, presude se ne mogu primijeniti na ovaj konkretan slučaj.

9. Tuženik sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Kako nema ništetnih odredbi ugovora, nema niti osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da nešto isplati tužitelju. S tim u vezi, tuženik ukazuje na odredbu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03) te istovjetnu odredbu u članku 52. trenutno važećeg ZZP-a, koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. U konkretnom slučaju, tuženik smatra da su sve odredbe Ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi.

10. Opreza radi, premda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za raspravljanje o nepoštenosti ugovornih odredbi, tuženik ističe da su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelju su objašnjene sve prednosti i mane sklapanja Ugovora te je on svojevoljno odabrao sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u švicarcima te je jedino iz tog razloga i sklopljen ugovor s valutnom klauzulom u „švicarcima“. Tvrdnje koje sada navodi tužitelj smjeraju isključivo k postizanju nepripadne materijalne koristi. Svoj izbor tužitelj pokušava opravdati navodeći netočne informacije o načinu poslovanja tuženika neopravdano ga prikazujući kao nepoštenog pregovarača. Tuženik je održavao učestale edukacije svojih prodavača i prodajnih predstavnika te uvijek isticao kako prilikom sklapanja ugovora s valutnim klauzulama postoji rizik radi promjene tečaja, a na koji tuženik ne utječe, ali potrošači tog rizika moraju biti svjesni. Štoviše, tuženik je bez obzira na valutu nudio jednake uvjete za sklapanje ugovora o kreditu pa su navodi tužitelja pogrešni i promašeni.

11. U odnosu na tvrdnje o neinformiranosti tužitelja o značenju valutne klauzule u valuti CHF, tuženik ističe da se, u vrijeme kada je sklopljen Ugovor, radilo o javno dostupnoj i općepoznatoj informaciji koja je sustavno bila objavljivana godinama prije zaključenja predmetnog ugovora u nizu novinskih članaka, a na istu činjenicu je posebno upozorio tadašnji vice-guverner HNB-a ČS prilikom podnošenja izvješća Hrvatskom saboru. Također, a prije no što su stranke sklopile predmetni ugovor je HNB izdala upozorenje kojim se ukazuje na rizike kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku, a na što je upozoravao i guverner HNB-a. Sva upozorenja su objavljena u dnevnim novinama, dnevniku HRT-a, radiju i dr. te je unatoč njima tužitelj izabrao kredit u valuti CHF iako je imao mogućnost i slobodu odabira kredita u eurima. Dakle, proizlazi da je zadaća HNB-a da održi stabilnost tečaja kune prema EUR i time omogući stabilnost cijena, što je javno dostupna činjenica, isto kao što je javno dostupna činjenica da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF-u, već da se isti podredno formira preko EUR. Standard dužne pažnje i informiranosti „prosječnog potrošača“ kako ga postavlja Sud Europske unije ne podrazumijeva potrošača koji je propustio i samostalno se informirati o javno dostupnoj informaciji na koju ukazuje vice-guverner HNB-a i to u trenutku kada donosi jednu od važnijih financijskih odluka u svome životu – uzimanje kredita. Kako tuženik sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama tako nema ništetnih odredbi ugovora, niti osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da nešto isplati. Također od tuženika se ne može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu ni sam nema saznanja, odnosno o budućem smjeru kretanja tečaja.

12. Tuženik osporava tvrdnju da je kamatna stopa mijenjana jednostrano na štetu tužitelja. Potvrđuje da je mijenjao kamatnu stopu od one početno ugovorene, ali to je činio u skladu sa zakonskim izmjenama stope PDV-a i kretanja tromjesečnog LIBOR-a na koji sam nije imao utjecaja, dok je fiksni dio kamate ostao nepromjenjiv tijekom cijelog razdoblja otplate. Nadalje, kamatna stopa je, u odnosu na početno ugovorenu, padala, a ne rasla, stoga tuženik promjenom stope nije oštetio tužitelja. Iz pregleda kretanja kamatne stope po predmetnom ugovoru je razvidno da su tvrdnje tužitelja u cijelosti paušalne, proizvoljne, neutemeljene i napamet sročene te usmjerene stjecanju nepripadne koristi. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama. Tuženik uz odgovor na tužbu kao dokaze prilaže dva ugovora o kreditu koji nisu sklopljeni sa ovdje tužiteljem, Izjavu o prihvatu konverzije ugovora o kreditu broj 03124 koju je potpisao tužitelj LS dana 24.11.2015., Dodatak Ugovoru o kreditu broj 03124 kojim su stranke izmijenile odredbe čl. II i čl. III Ugovora, pregled promjena kamatne stope za Ugovor broj 03124. Uz podnesak od dana 11.4.2022. tuženik dostavlja i konto knjigovodstvenu karticu za predmetni kredit.

13. Tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe da je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) provela izvanredni postupak nadzora nad 10 leasing društava čime je obuhvatila više od 90 % ukupne imovine leasing tržišta u Hrvatskoj. Spomenuti nadzor odnosio se na izračun kamatnih stopa u razdoblju od 2008

– 2020. te je utvrđeno da su u tom razdoblju leasing društva neopravdano i jednostrano mijenjala kamatnu stopu u aktivnim ugovorima o leasingu na štetu primatelja leasinga, a za što nisu imala jasnu pravnu osnovu niti opravdan razlog te o tim izmjenama nisu obavještavala primatelje leasinga. To znači da su sva leasing društva, temeljem jednostranog određivanja kamatne stope, obračunavala leasing rate koje su bile veće od dogovorenih. Hanfa je leasing društvima naložila da s primateljima leasinga počnu sklapati ugovore na jasan i razumljiv način tako da u njima bude jasno određen način obračuna kamatnih stopa i leasing obroka te uvjeti njihove izmjene te da ugovore usklade sa Zakonom o potrošačkom kreditiranju. Tužitelj kao dokaze prilaže Obavijesti primateljima leasinga od dana 30.4.2021., dopunjeno 22.9.2021.

14. Tuženik ističe da je iz dostavljene Obavijesti primateljima leasinga od dana 30.4.2021., dopunjeno 22.9.2021. vidljivo je kako je nadzor proveden nad poslovanjem ukupno 9 leasing društava i to BKS – leasing Croatia, Erste&Steiermaerkische S-Leasing, Impuls Leasing, Mercedes Benz Leasing Hrvatska, HETA Asset Resolution Hrvatska, OTP Leasing, PBZ-LEASING, UniCredit Leasing Croatia i PORSCHE LEASING d.o.o. Iz iste objave HANFA-e utvrđene su nepravilnosti u 8 od 9 najvećih leasing kuća u [adresa]. Nepravilnosti su utvrđene kod BKS – leasing Croatia, . Erste&Steiermaerkische S-Leasing, Impuls Leasing, Mercedes Benz Leasing Hrvatska, HETA Asset Resolution Hrvatska, OTP Leasing, PBZ-LEASING i UniCredit Leasing Croatia. Zbog utvrđenih nepravilnosti na 14. sjednici Upravnog vijeća Hanfe od dana 22.4.2021. Upravno vijeće je donijelo pojedinačna rješenja kojima nalaže da navedenih 8 društava isprave utvrđene nepravilnosti. Tužitelj je dostavio dva, a koja se odnose na Mercedes Benz Leasing Hrvatska d.o.o. od dana 22.04.2021. godine te na Raiffeisen Leasing d.o.o. nad kojim je nadzor proveden godinu dana ranije, a rješenje doneseno 18.3.2020. godine. Nije dostavljeno rješenje za PORSCHE LEASING d.o.o. isključivo zato što nepravilnosti nisu utvrđene te isto ne postoji. Slijedom navedenog, jedino što je tužitelj u ovom postupku nedvojbeno dokazao kako je trgovačko društvo PORSCHE LEASING d.o.o., jedina leasing kuća kod koje nisu utvrđene nepravilnosti, odnosno koja je jedina poštivala propise te nije neopravdano i jednostrano mijenjala kamatnu stopu. Tuženik ujedno ukazuje kako nije leasing društvo, ali kako je PORSCHE LEASING d.o.o. nad čijim je poslovanjem proveden nadzor, njegovo sestrinsko društvo koje posluje po istim principima, štoviše ima i iste zaposlenike. Tužitelj je tužio tuženika jer je smatrao kako je neopravdano i jednostrano mijenjao kamatnu stopu dok upravo iz nadzora HANFA-e proizlazi kako jedino PORSCHE LEASING d.o.o., sestrinsko društvo tuženika koje posluje na jednak način kao i tuženik, nije postupalo protivno zakonu te jednostrano i neopravdano mijenjalo kamatnu stopu. Slijedom navedenog, sasvim je jasno kako su sve tvrdnje tužitelja neopravdane i netočne te se stoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti s nalogom tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak, uvećan za zakonske zatezne kamate.

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu br. 03124 od dana 29.10.2008. koji su sklopili tužitelj u svojstvu korisnika kredita i tuženik u svojstvu davatelja kredita i to:

- odredbu iz čl. 1. u dijelu odredbe II. koja glasi:„ iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od 37.831,18 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja“,

- odredbu iz čl. 5.1. koja glasi:“ Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem prema kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja“

- odredbu iz čl. 6. 2. koja glasi:“kamatna stopa kao i visina mjesečnih obroka kredita promjenjivi su sukladno toč. 9.1. ugovornih uvjeta“

- odredbu iz čl. 7.7. koja glasi:“ davatelju kredita pristoji pravo korisniku kredita temeljem naknade za obračun i obradu nepodmirenih dospjelih tražbina naplatiti iznose od podsjetnik 7-CHF, 1 opomena 22 -CHF, 2 opomena 37-CHF“,

- odredbu čl. 8.7. koja glasi:“ u slučaju prijevremenog prestanka ugovora, a neovisno o razlogu prijevremenog prestanka davatelju kredita pristoji naplatiti i obračunati naknadu štete temeljem izgubljene dobiti, koju bi davatelj kredita stekao da nije došlo do prijevremenog prestanka ugovora, u visini 2% od u trenutku prestanka Ugovora još nedospjelog iznosa glavnice.“

Tužitelj zahtjeva i da mu tuženik vrati neosnovano preplaćene iznose kredita zbog jednostrane promjene kamatne stope odlukom tuženika te zbog povećanja tečaja CHF, odnosno razliku koja je nastala po osnovi razlike naplaćene i početne kamate te razlike koja je nastala između početnog i naplaćenog tečaja CHF, sve uvećano za pripadajuće zatezne kamate od dospijeća pa do isplate. U tužbenom zahtjevu od dana 20.7.2021. potražuje i isplatu naplaćenih opomena te svih ulaznih i izlaznih naknada, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pa do isplate, ne specificira njihovu visinu.

16. Nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 29.10.2008. sklopili Ugovor o kreditu br. 03124 po kojem je tuženik isplatio tužitelju iznos od 37.831,18 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF vrijedećem na dan plaćanja. Kredit je podignut radi financiranja troškova kupnje vozila, sklopljen je na rok od sedam godina, sa mjesečnim anuitetom od 599,09 CHF. U iznos kredita uključeni su i troškovi zaključenja ugovora (uključujući 22% PDV-a) u ukupnom iznosu od 1.629,09 CHF. Sastavni dio ugovora su i tuženikovi Uvjeti ugovora o kreditu. Prodavač sa kojim je tužitelj dogovarao predmetni kredit je bio US. Nije sporno da je tuženik tužitelju ponudio konverzija kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tužitelj je konverziju prihvatio dana 24.11.2015. te mu je temeljem iste tuženik dana 23.12.2015. isplatio iznos od ukupno 23.962,68 kn.

17. Sporni su osnov i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je da li je tuženik tužitelja prije potpisivanja ugovora na jasan i razumljiv način informirao o svim bitnim elementima ugovora, posebno parametrima koji utječu na promjenu kamatne stope, značenju valutne klauzule u valuti CHF te riziku ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom u CHF, je li s tužiteljem pojedinačno pregovarao o ugovornim odredbama, posebno je li mu objasnio na temelju čega je određena visina naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita te opomena i zašto je navedene usluge tuženiku, kao financijskoj organizacija koja se bavi kreditiranjem, potrebno dodatno plaćati. Sporno je da li je tužitelj mogao utjecati na sadržaj pojedinih ugovornih odredbi ili mu je na potpis ponuđen unaprijed sastavljen, standardizirani obrazac ugovora. Sporno je jesu li navedene ugovorne odredbe ništetne. Sporno je mogu li se na konkretan pravni odnos primijeniti pravna shvaćanja izražena u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13.6. 2014. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014. od 9.4.2015. i Rev-2221/2018. od 3.9.2019. s obzirom da je u tim odlukama izraženo pravno shvaćanje da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu sklopljenih između tuženih banaka i potrošača u CHF uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene, a sve sukladno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03) a od 7.8.2007. sukladno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09). Sporno je ima li tužitelj pravnog interesa zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredaba osnovnog Ugovora o kreditu, kao i pravo na zahtijevanu isplatu budući je, nesporno, s tuženikom sklopio Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu EUR, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015, u nastavku ZID ZPK. Sporna je visina tužbenog zahtjeva te osnovanost istaknutog prigovora zastare.

18. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem naprijed pobrojane dokumentacije dostavljene uz tužbu, odgovor na tužbu te podneske od 11.4.2022. i 13.6.2022. Na okolnost mogućnosti pregovara tužitelja sa tuženikom prilikom sklapanja predmetnog ugovora, kao i pojašnjavanja spornih ugovornih odredbi je saslušan tužitelj LS. Tuženik je odustao od prijedloga za saslušanjem svojih radnika CS i ĐS. U zamjenu za neposredno izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka tuženik dostavlja izjavu ĐS ovjerenu od strane javnog bilježnika u kojoj isti pod materijalnom i kaznenom odgovornošću navodi sve što mu je poznato o postupanju tuženika u pogledu sklapanja ugovora o kreditu vezanih uz valutu CHF. Tužitelj se suglasio sa prijedlogom da se opisana izjava pročita pa je sud, iz razloga ekonomičnosti, pročitao dostavljenu izjavu. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva je provedeno financijsko vještačenje. Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku ZPP-a) sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

19. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi sud je saslušao tužitelja LS. Iz njegovog iskaza proizlazi da je u Auto kući Dojkić odlučio kupiti automobil za osobne potrebe, nikada nije imao otvoren obrt niti vlastitu firmu. Tražio je financiranje u EUR, međutim, tuženik mu je nudio isključivo ugovor u valuti CHF. Rekli su da je ugovor u toj valuti najpovoljniji, a valuta stabilna. Ponudili su mu unaprijed sastavljen obrazac ugovora koji su popunili njegovim podacima. Nitko mu nije posebno objašnjavao ugovorne odredbe, a on ništa nisam pitao jer im je vjerovao. Nije niti znao da može raspravljati o pojedinim ugovornim odredbama. Bio j kode tuženika na Jankomiru, tamo je otišao po unaprijed pripremljeni obrazac ugovora, zatim su ugovor potpisali kod javnog bilježnika. Ugovor je pročitao. U vrijeme sklapanja Ugovora nije razumio što znači valutna klauzula, danas to razumije. Nitko mu nije garantirao da se tečaj neće mijenjati, ali su cijelo vrijeme govorili da je ugovor u CHF najpovoljniji.

20. U pisanoj izjavi od dana **.**.2023. ĐS navodi da je u periodu od 2003. pa nadalje bio zaposlenik Porsche Leasing d.o.o., a od početka 2007. pa nadalje zaposlenika tuženika na radnom mjestu area manager za Slavoniju pri čemu je radio na dnevnoj bazi 7 sati za PL i 1 sat za PM. Njegovi radni zadaci su uključivali edukaciju i savjetovanje prodajnih predstavnika po auto kućama u kojima su nudili proizvode PL i PM, kao i informiranje klijenata te je u cijelosti upoznat s politikom poslovanja PL i PM prilikom sklapanja ugovora o financiranju vozila. U bitnome Ističe da su se klijentima nudili i ugovori s valutnom klauzulom u CHF i s valutnom klauzulom u EUR te je isključivo na klijentu bio izbor u kojoj će valuti sklopiti ugovor. Kada je stranka donijela odluku o odabiru vrste proizvoda financiranja i/ili valute u kojoj se isti nudio, stranka bi društvu PM odnosno PL podnijela zahtjev za zaključenje ugovora, u kojem su zahtjevu sadržani trošak obrade ugovora, cijena, rata, rok otplate i kamata (kod ugovora o kreditu ili financijskom leasingu). Trošak obrade kredita pokrivao je troškove solemnizacije ugovora, upisa fiducije, brisanje založnog prava na objektu financiranja, plaćanja AO osiguranja ili osiguranja kredita, a koje je troškove u pravilu plaćalo društvo PM ili PL. Poznato mu je da su troškovi solemnizacije ugovora, upisa fiduciije te brisanja fiducije bili veći od troška obrade kredita. Nakon što bi stranka predala zahtjev za zaključenje ugovora društvo PM ili PL bi odobrilo ili odbilo zahtjev. Nakon odobrenja zahtjeva, klijentu se dostavljala obavijest o odobrenju ugovora te upute o protokolu potpisivanja ugovora. Stranke bi potom u daljnjem roku od 30 dana mogle vratiti potpisani ugovor koji se tada smatra sklopljenim ili odustati od postupka ugovaranja. Ističe da je tijekom otplate kredita kamatna stopa mijenjana isključivo u skladu s izmjenama poreznog zakonodavstva te izmjenama tromjesečnog LIBOR-a na koji PL, odnosno PM nisu imali nikakav utjecaj.

21. Na temelju iskaza tužitelja te čl. 1 predmetnog Ugovora o kreditu i čl. 3 Uvjeta ugovora o kreditu u kojima je navedeno da je namjena kredita financiranje kupnje vozila marke Volkswagen, Tiguan 2.0.TDI Sport & Style sud utvrđuje da tužitelj ima status potrošača tj. da je kao fizička osoba sklopio pravni posao sa tuženikom i da djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, sve sukladno čl. 3 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003). Dakle, tužitelj ispunjava oba kumulativno postavljena uvjeta: 1. radi se o fizičkoj osobi i 2. sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe.

22. Odredbom čl. 295. Zakon o obveznim odnosima (NN br. 35/05, u nastavku ZOO-a) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu određeno je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva (st. 1.), da opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove (st. 2.), da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, vrijede ove posljednje (st. 3.), da se opći uvjeti ugovora moraju objaviti na uobičajeni način (st. 4.) i da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora (st. 5.). Odredbom čl. 269. st. 2. ZOO-a određeno je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, a odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a određeno je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Nadalje, u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 - dalje: ZZP), kao lex specialis, koji odredbom čl. 96. st. 1. propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odredbom čl. 96. st. 2. ZZP-a određeno je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 96. st. 3. ZZP-a određeno je da ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Odredbom čl. 96. st. 4. ZZP-a određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 99. ZZP-a određeno je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

23. Povezujući iskaze tužitelja i svjedoka ĐS koji nema neposrednih saznanja o okolnostima sklapanja predmetnog kredita već iskazuje načelno o onome što je prezentirao i o čemu je educirao trgovce, sa naprijed citiranim zakonskim odredbama sud sa sigurnošću utvrđuje i da tuženik ni na koji način nije upozorio tužitelja na mogućnost promjene tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača, a iz dostupnih informacija tužitelj kao potrošač nije mogao razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF niti je mogao informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama budući ga je ugovor dočekao unaprijed pripremljen od strane tuženika te je sve bilo po principu "uzmi ili ostavi". Smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30.4.2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Tuženik, na kojem je teret dokaza, nije u konkretnom slučaj dokazao da je tužitelj kao potrošač mogao utjecati na sadržaj pojedinih ugovornih odredbi definiranih od strane tuženika kao trgovca slijedom čega sud u potpunosti prihvaća kao istiniti dio iskaza u kojem tužitelj navodi da mu nisu posebno pojašnjavali odredbe ugovora već je pred prodajnim predstavnikom potpisao što su mu dali i jedino što su mu nudili, a nudili su mu predmetni, unaprijed od strane tuženika formulirani ugovor. S obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati sa tuženikom oko valutne klauzule niti mu je tuženik temelju jasnih i razumljivih kriterija objasnio sporne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli, ulaznoj i izlaznoj naknadi te plaćanju opomene, a kako bi tužitelj mogao predvidjeti posljedice koje iz toga proizlaze, to su u pitanju ništetne ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja.

24. U odnosu na sporno pitanje ima li tužitelj pravnog interesa zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredaba osnovnog Ugovora o kreditu broj 03124 budući je, nesporno, dana 24.11.2015. prihvatio konverziju kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR koju mu je tuženik ponudio temeljem odredaba ZID ZPK te mu je temeljem iste dana 23.12.2015. isplatio iznos od ukupno 23.962,68 kn se valja pozvati na stav koji je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u svojoj odluci broj Rev-2868/2018 od dana 12.2.2019. U toj odluci Vrhovni sud republike Hrvatske iznosi da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom.

25. Dakle, sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija po pravilima ZID ZPK iz čl. 19 c. st. 1. t. 6. tužitelj kao korisnik kredita (potrošač) ne gubi niti pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovanog ugovora o kreditu niti pravo potraživati razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu ako se utvrdi da, na štetu potrošača, postoji razlika između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovu ništetnosti navedenih ugovornih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je mu je tuženik uračunao prilikom izračuna konverzije kredita i to po pravilima o stjecanju bez osnove. Za napomenuti je i da se tužitelj potpisom Dodatka Ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK nigdje nije odrekao svojih eventualnih potraživanja prema tuženiku na temelju ništetnih ugovornih odredbi niti bi mu takvo odricanje bilo dopušteno temeljem odredbi Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15) koji u čl. 41.st. 1 propisuje da se potrošač ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju ovog Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Stoga tužitelj ima pravo na razliku između stvarno utvrđene preplate i preplate priznate u konverziji koju je tuženik s osnova valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope od njega neosnovano stekao. Slijedom navedenog, a temeljem odredbi čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a sud je odlučio kao u točci I. izreke ove presude.

26. Temeljem čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takve odredbe. Stoga je tužitelj predložio da se na okolnost utvrđivanja visine preplaćenih anuiteta po osnovi promjene kamatne stope i promjene valute CHF provede financijsko vještačenje. Tuženik se navedenom nije usprotivio te je sud rješenjem poslovni broj P-6281/2021-6 od dana 11.4.2022. odredio provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Denisu Smolaru iz društva Denves consulting.

27. Stalni sudski vještak Denis Smolar je dana 9.1.2023. dostavio svoj nalaz i mišljenje. Prema postavljenom zadatku, a na temelju dokumentacije iz spisa i to Ugovora o kreditu broj 03124, Plana otplate uz Ugovor o kreditu broj 03124, Prometa po kreditu izdanog 12.2.2021., promjena kamatne stope za Ugovoru o kreditu broj 03124, vještak utvrđuje preplaćene anuitete te stoga u obračun uzima samo pozitivne pretplate. Pozitivne pretplate umanjene su za iznos zateznih kamata koje je tužitelj plaćao tuženiku. S obzirom da je tužitelj u određenim mjesecima kasnio sa plaćanjem anuiteta, obračunate su mu i naplaćene zatezne kamate. Iznosi zateznih kamata ne ulaze u pretplatu tužitelja. U skladu sa zaprimljenom dokumentacijom i utvrđenjima i izračunima iz nalaza, vještak je sljedećeg mišljenja: Tužitelj je tuženiku s osnove promjenjive kamatne stope te na ime rasta tečaja valute CHF u odnosu na Kn i iznosa koji bi tužitelj platio tuženiku da do tog rasta nije došlo u odnosu na trenutak isplate kredita tj. 31.10.2008. (tečaj 4,946592) preplatio iznos od 43.423,58 kn. Navedeni ukupno preplaćeni iznos je vještak specificirao po mjesecima u Tablici br. 1 pod stupcem „Pozitivne pretplate" nalaza i mišljenja te u Tablica D. Priloga koja je sastavni dio izvješća. Vještak je preplaćene anuitete po osnovi promjene kamatne stope te promjene valute CHF računao kao razliku između anuiteta po tečajnim promjenama (stupac Z, Tablica D. Priloga) i anuiteta po promijenjenim uvjetima (stupac Y, Tablica D. Priloga). S obzirom da odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena obveza plaćanja zatezne kamate ukoliko se anuitet plaća sa zakašnjenjem nisu ništetne, pretplate su umanjene za iznos zateznih kamata koje je tužitelj plaćao tijekom otplate kredita. Obračun je vršen samo na pozitivnim pretplatama koje su umanjene za iznos zateznih kamata.

28. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje financijskog vještaka. Vještak je utvrdio da ukupna preplata tužitelja po osnovi promjene kamatnih stopa i promjene valute CHF (HRK) iznosi ukupno 43.423,58 kn ili 5.763,30 EUR čime je potvrđena osnovanost tužbenog zahtjeva.

29. Tuženik osporava nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti. Istim nije obuhvaćena stvarna eventualna preplata. Naime, vještaku je naloženo utvrditi pozitivnu razliku između iznosa koji je tužitelj platio tuženiku radi rasta CHF tečaja i iznosa koji bi tužitelj platio da do tog rasta nije došlo u trenutku isplate kredita. Budući da nisu uzete u obzir tzv. negativne razlike koje u slučaju eventualnih preplata idu u korist tuženika, dosudom gore opisanog iznosa tužitelju isti bi stekao nepripadnu korist. Nadalje, vještak nije uzeo u obzir činjenicu da je predmetni ugovor konvertiran. Vještak u svom nalazu i mišljenju zanemaruje navode tuženika iz odgovora na tužbu te dokumentaciju koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu i to Izjavu o prihvatu konverzije ugovora o kreditu, potvrdu o izvršenom povratu sredstava na ime konverzije, konto karticu s napomenama o knjiženjima temeljem “konverzije” te Dodatak ugovoru o kreditu. Naime, temeljem dodatka ugovoru o kreditu, glavnica od 190.449,45 kuna na dan primitka i obrade zahtjeva dana 29.10.2008. pretvorena je po tečaju koji je vrijedio na taj dan u 37.831,18 CHF, odnosno ista glavnica u kunama je na taj dan iznosila 26.268,89 EUR, s kamatnom nominalnom stopom od 7,7% koja je vrijedila u vrijeme predaje zahtjeva za kredit na EUR kredite. Dakle, budući da je tužitelj prihvatio konverziju, tuženik je glavnicu u kunama na dan 29.10.2008. pretvorio u glavnicu u eurima, obračunao tada vrijedeću kamatnu stopu koja je fiksna kroz am plan u eurima od 7,7% te obračunao PDV na kamatu od prvog mjesečnog obroka s dospijećem od 16.11.2008. pa do ukidanja PDV-a na kamatu. Svaki mjesečni obrok tuženik je množio s tečajem važećim na dan obračuna obroka tj. na dan izdavanja računa te dobiveni iznos u kunama komparirao s uplaćenim iznosima u kunama temeljem CHF obroka. Razliku po takvom obračunu tuženik je isplatio tužitelju. Ugovor je sklopljen na 84 mjeseca te je istekao dana 16.10.2015., ali nije konačno obračunat kao istek jer je tužitelj u trenutku isteka ugovora imao otvoreno dugovanje prema tuženiku koje je plaćao pa je tako na dan 11.11.2015. kada je tuženik izvršio provjeru, tužitelj imao otvoreno dugovanje u iznosu od 13,02 CHF, tj. 93,42 kuna. Tuženik u sustavu za konvertirane ugovore ima 2 “ugovora”- jedan u valuti CHF, a drugi paritet u valuti EUR. Na ugovoru je napravljena konverzija po uvjetima konverzije za ugovor koji je na dan 30.9.2015. bio aktivan, odnosno retroaktivno na zahtjev klijenta. Konverzija je izvršena 21.12.2015. Automatskom obradom sustav je CHF ugovor konačno obračunao, s datumom prekida otplatnog plana 30.09.2015. godine. Iznos konverzije od 20.138,84 kuna umanjen je za vrijednost ugovora - ostatak glavnice na dan 30.9.2015. od 412,96 eura, tj. 3.175,66 kn. U konačnici, tužitelju je dana 23.12.2015. izvršena preplata po konverziji u iznosu od 3.116,08 eura tj. 23.962,68 kn. Iz svih gore navedenih razloga, tuženik smatra da nalaz i mišljenje vještaka nije sačinjen u skladu s dokumentacijom u spisu te sadrži netočna utvrđenja, posebno budući da vještak ni u kojem pogledu nije uzeo u obzir izvršenu konverziju. S obzirom na navedeno, tuženik predlaže da vještak ispravi, odnosno dopuni svoj nalaz i mišljenje, sukladno svim navodima tuženika, a podredno da sud odredi novu osobu vještaka radi izrade nalaza i mišljenja koji bi bio utemeljen na dostavljenoj dokumentaciji i činjeničnom stanju.

U prilogu opisanog prigovora tuženika na nalaz i mišljenje vještaka tuženik, iako smatra da su svi njegovi navodi dokazani već dokumentacijom priloženom u odgovoru na tužbu, u spis dostavlja i dodatnu dokumentaciju i Izvode banke – potvrde o uplati, Konto karticu koja knjiži uplate od 1.10.2015., Konto karticu koja, osim uplata po kreditu, sadrži i stavke preplata te iznosa poravnatog po konverziji te Konto karticu koja sadrži samo saldo na dan 21.12.2015. kada je zadan nalog za isplatu preplata.

30. Stalni sudski vještak Denis Smolar se pisanim putem očitovao na istaknute prigovore tuženika da nalazom nije obuhvaćena stvarna eventualna pretplata, da nije uzeo u obzir činjenicu da je predmetni ugovor konvertiran, da nije sačinjen u skladu s dokumentacijom u spisu te sadrži netočna utvrđenja, posebno budući da vještak ni u kojem pogledu nije uzeo u obzir izvršenu konverziju. Vještak pojašnjava da je napravio obračun prema zadatku suda da utvrdi preplaćene anuitete po osnovi promjene kamatnih stopa i promjene valute CHF. U nalazu i mišljenju su navedeni samo pozitivni iznosi jer u zadatku piše preplaćene anuitete što se odnosi na preplate odnosno pozitivne iznose. Dokumentacija koja je priložena u spisu se odnosi na valutu CHF (ugovor o kreditu br. 03124, plan otplate uz ugovor o kreditu br. 03124, prometi po kreditu te promjene kamatnih stopa za ugovor br. 03124). Vještak je prošao svu dokumentaciju u spisu pa tako i odgovor na tužbu u kojem tuženik navodi prihvat konverzije od strane tužitelja dana 24.11.2015. godine. S obzirom da je tuženik dostavio svu dokumentaciju u CHF valuti, a zadatak suda je utvrditi preplaćene anuitete po osnovi promjene kamatnih stopa i promjene valute CHF vještak radi prema zadatku suda te zbog toga računa preplate u valuti CHF ne uzimajući u obzir efekte konverzije. Ukoliko sud odredi dopunu vještačenja sa zadatkom da se prikažu efekti konverzije vještak će napraviti dopunu vještačenja prema dokumentaciji koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, a odnosi se na prihvat konverzije te valutu EUR.

31. Tužitelj u podnesku od dana 8.12.2023. ističe da nema ništa protiv da sud pozove vještaka da o trošku tuženika dopuni nalaz u kojem će iskazati i negativne razlike iako se one ne mogu prebijati s potraživanjem tužitelja jer su nastale za vrijeme dok su anuiteti bili niži od početno ugovorenih, a osim toga za njih je nastupila i zastara. Tužitelj ističe kako smatra da konverzijom nije dobio sve što mu pripada na temelju izuzeća ništetnih ugovornih odredbi, ali se ne protivi da vještak nadopuni nalaz i utvrdi sve parametre po kojima je izvršena konverzija, koliko je tužitelju isplaćeno konverzijom te je li konverzijom tužitelju plaćena i pripadajuća zakonska zatezna kamata.

32. Tuženik je ostao kod istaknutih prigovora na nalaz i mišljenje financijskog vještaka budući da vještak nije obuhvatio uplate učinjene tužitelju temeljem konverzije ugovora iz CHF u EUR čime je od strane tuženika tužitelju isplaćeno 23.962,68 kn. Naime, budući da se vještak u dopunskom nalazu poziva da zadatak nije bio utvrditi preplate uzimajući u obzir i konverziju već samo CHF preplatu, tuženik u cijelosti osporava nalaz i mišljenje vještaka jer bi sukladno istom tuženik trebao tužitelju isplatiti dodatni iznos od 43.423,58 kn, umjesto da se iznos od 43.423,58 kn u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva umanji za već izvršenu isplatu temeljem konverzije u iznosu od 23.962,68 kn. S obzirom da je tužitelj u svom podnesku od 8.12.2023. naveo da se ne protivi da vještak nadopuni nalaz i mišljenje i utvrdi sve parametre po kojima je izvršena konverzija te koliko je tužitelju isplaćeno konverzijom, tuženik predlaže sudu naložiti vještaku novu dopunu nalaza i mišljenja na način da istim u cijelosti obuhvati izvršenu konverziju. Tuženik ne traži da vještak u nalaz i mišljenje uključi izračun negativnih razlika. Tuženik neovisno o gore navedenom smatra da je s obzirom na izvršenu konverziju tužitelj u potpunosti obeštećen te da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, stoga se predlaže sudu isti odbiti.

33. Sudski vještak Denis Smolar je dana 12.6.2024. dostavio dopunu nalaza i mišljenja. Vještak je mišljenja da je tužitelj tuženiku s osnove promjenjive kamatne stope te na ime rasta tečaja valute CHF u odnosu na Kn i iznosa koji bi tužitelj platio tuženiku da do tog rasta nije došlo u odnosu na trenutak isplate kredita to jest 31.10.2008. (tečaj 4,946592) preplatio 43.423,58 kn/EUR 5.763,30 (redak 1), specificiranih po mjesecima u Tablici br. 1 pod stupcem „Pozitivne pretplate" nalaza i mišljenja te u Tablica D. Priloga koja je sastavni dio ovog izvješća. Vještak je preplaćene anuitete po osnovi promjene kamatne stope te promjene valute CHF računao kao razliku između anuiteta po tečajnim promjenama (stupac Z, Tablica D. Priloga) i anuiteta po promijenjenim uvjetima (stupac Y, Tablica D. Priloga). Vještak je iznos pozitivnih preplata umanjio za iznos od HRK 23.962,68 kn/EUR 3.180,39 koji je tuženik uplatio tužitelju zbog provedene konverzije. Sukladno tome, vještak je mišljenja da ukupno potraživanje tužitelja iznosi HRK 19.460,90 kn / 2.582,91 EUR. S obzirom da odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena obveza plaćanja zatezne kamate ukoliko se anuitet plaća sa zakašnjenjem, nisu ništetne preplate su umanjene za iznos zateznih kamata koje je tužitelj plaćao tijekom otplate kredita. Obračun je vršen samo na pozitivnim pretplatama koje su umanjene za iznos zateznih kamata.

34. Tužitelj nije imao prigovora na dopunu nalaza i mišljenja te na novi izračun vještaka koji uključuje iznos koji je tuženik platio tužitelju na ime provedene konverzije. Tuženik nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka. Sud prihvaća nalaz i mišljenje i dopunu nalaza i mišljenja jer su pregledni i jasni te je vještak ispunio postavljene zadatke. Iz istoga proizlazi da je tuženik priznao tužitelju pretplatu koja je manja od stvarno izvršene pretplate. To nadalje znači da tužitelj, iako je proveo konverziju temeljem odredbi ZID ZPK i to čl. 19b kojim je propisano načelo konverzije kredita tako da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, dok je način izračuna konverzije kredita propisan je odredbom čl. 19.c ZID ZPK, , nije u cijelosti obeštećen za preplatu temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope i temeljem valutne klauzule.

35. Tužitelj je dana 29.3.2025. dostavio sudu konačno postavljeni tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu po osnovi razlike preplaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule u CHF, umanjeno za priznati iznos konverzije. Tužitelj je u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu od dana 23.7.2021. od tuženika na ime preplaćenih anuiteta zatražio isplatu ukupnog iznosa od 49.745,98 kn, odnosno, prema fiksnom tečaju 1 EUR = 7,53450 kn isplatu iznosa od 6.602,43 EUR. U navedeni izračun tužitelj nije uračunao iznos priznat konverzijom koji mu je nesporno isplaćen 23.12.2015., sve kako je opisano pod točkom 29. obrazloženja ove presude. Dapače, u navodima tužbe niti ne spominje da je konverzija provedena. Kada je vještak istu obračunao na zahtjev tuženika, tužitelj ne osporava izračun te od tuženika potražuje isplatu ukupnog iznosa od 2.582,91 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta pa do isplate. Tužitelj je ujedno povukao dio zahtjeva za isplatom po osnovi naplaćenih opomena te svih ulaznih i izlaznih naknada, čiju visinu nije odredio niti u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu.

36. Tuženik se protivi djelomičnom povlačenju, odnosno smanjenju tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak.

37. Prema odredbi čl. 193. st. 1. ZPP, tužba se može povući bez pristanka tuženika ako se još nije upustio u raspravljanje o glavnoj stvari. U stavku 2. je propisano da se tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. U ovom konkretnom slučaju tuženik uskraćuje svoj pristanak slijedom čega valja primijeniti pravno shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo na sjednici Građanskog odjela toga suda održanoj dana 26.4.2021. broj Su-IV-16/2021-8, a sukladno kojem smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.

38. Obzirom na navedeno, sud donosi odluku prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu pa kako je od zatraženih 6.602,43 EUR, osnovan zahtjev za isplatom iznosa od 2.582,91 EUR, sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta pa do isplate. Odluka o zakonskim zateznim kamatama se temelji na čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja jer je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da su ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF ništetne. Sud je odbio tužitelja sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom daljnjeg iznosa od 4.019,52 EUR jer isti nije osnovan, sve kako je odlučeno u točkama I. i II. izreke.

39. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. U čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Povezujući navedeno sa pravnim shvaćanjem koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo na sjednici Građanskog odjela toga suda održanoj dana 30.1.2020., broj: Su-IV-47/2020-2, i koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.", sa činjenicom da je tužba u ovom predmetu podnesena dana 23.7.2021. te da je tek ovom presudom utvrđena ništetnost spornih ugovornih odredbi, jasno je da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka za tražbine s naslova stečenog bez osnova iz čl. 225. ZOO-a.

40. Odluka o troška je donesena temeljem čl. 154 st. 2 i čl. 155 ZPP-a, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pri čemu je za napomenuti da smanjenje tužbenog zahtjeva nije bilo od utjecaja na visinu troškova zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku jer je i nakon smanjenja tužbenog zahtjeva (sa 6.602,43 EUR na 2.582,91 EUR) riječ o naknadi koja je u istoj visini propisana Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tbr. 7.t.1. Tarife). Tužitelj je u pogledu osnove uspio u omjeru od 100%, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 39 % pa je omjer uspjeha tužitelja 69,5%, a omjer uspjeha tuženika 30,5%. Nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici (na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela), utvrđen je uspjeh tužitelja u omjeru od 39%. Troškovi koji su tužitelju bili potrebni za svrhovito vođenje postupka odnose se na sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1), podneska od 29.3.2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1), podnesaka od 13.6.2022., 31.1.2023., 8.12.2023., 5.5.2025. u iznosu od po 50 bodova za svaki (Tbr. 8.t.3) te zastupanja na ročištima održanim 11.4.2022. i 6.11.2025. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1). Uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR trošak iznosi 1.200,00 EUR (odvjetnica nije u sustavu PDV-a). Obzirom na omjer uspješnosti od 39% tužitelju pripada pravo na isplatu troška u iznosu od 468,00 EUR. Navedenom treba dodati predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 265,45 EUR pa ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 733,45 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 8.12.2025. pa do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, plativo u roku od 15 dana.

U Zagrebu dana 8. prosinca 2025.

Sutkinja

Ivana Markotić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika