REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Posl. br. P-200/2022-20
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E L J U O D R I CA N J A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Puli-Pola po sucu tog suda Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Radivoju Mačešiću-Biscuoliju odvjetniku iz Pule, protiv tužene OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupan po punomoćnicima iz ZOU Goran Veljović i dr. iz Pule, poradi utvrđenja i isplate, na temelju čl. 331. a ZPP-a, a u svezi s čl. 312. st. 3 ZPP-a, dana 08. prosinca 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se u cijelosti u tužbeni zahtjev tužiteljice ĐZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženiku OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koji tužbeni zahtjev sadržajno glasi:
"Utvrđuju se ništetnom sve odredbe Ugovora o kreditu broj 42231/06 I eventualnih pripadajućih aneksa kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 2006. Godine kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke i dodaci ugovora u tom dijelu ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati novčani iznos od 18.014,43 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:
1,62 kn
10.10.2006.
3,87 kn
12.03.2007.
30,01 kn
10.03.2008.
10,47 kn
10.04.2008.
50,83 kn
10.10.2008.
80,31 kn
10.11.2008.
69,34 kn
10.12.2008.
131,96 kn
12.01.2009.
155,84 kn
10.02.2009.
22,19 kn
10.03.2009.
133,72 kn
10.04.2009.
124,57 kn
11.05.2009.
119,42 kn
10.06.2009.
129,77 kn
10.07.2009.
109,10 kn
10.08.2009.
118,49 kn
10.09.2009.
102,37 kn
12.10.2009.
116,70 kn
10.11.2009.
108,48 kn
10.12.2009.
175,72 kn
11.01.2010.
pa sve do isplate po stopi od 15% godišnje do 31.prosinca 2007.,a od 1.siječnja 2008. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31.srpnja 2015.,a od 1.kolovoza 2015. po stopi koja određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.“
II Svaka strana snosi svoj parnični trošak.
r i j e š i o j e
Odgađa se ročište zakazano za dan 12.12.2025. godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako je temeljem ugovora o kreditu banka je odobrila korisniku (tužitelju) kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.800,00 CHF-a po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita. Ugovorom je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovora, izračunato korištenjem prodajnog tečaja Kreditora(prodajni tečaj kune u odnosu na CHF), vrijedećeg na dan plaćanja. U vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno se mijenjao i to na način da se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.god., pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača, pa su takve odredbe ugovora ništetne. Dakle, navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka. Obzirom se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, a tužitelj kao potrošač u trenutku sklapanja ugovora nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, tužitelj predlaže da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute švicarskog franka. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/2012, potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.god. te posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.god., koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača a kojom se utvrđuje: ništetnost odredbe ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope, ništetnost odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica i anuiteti kredita veže za valutu švicarskog franka, obvezujuća je u pojedinačnim sudskim postupcima koje svaki korisnik kredita pokrene protiv banke. Sve opisane odredbe o valutnoj klauzuli protivni su kogentnim odredbama čl.81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl.87. Zakona o zaštiti potrošača). Sukladno odredbi čl.323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. Prema mišljenju tužitelja u konkretnom slučaju radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa treba se primijeniti početni tečaj švicarskog franka koji je na dan sklapanja predmetnog ugovora obzirom su jedino navedeni parametri tužitelju bili poznati prilikom sklapanja ugovora. Obzirom je zbog nepoštenog ugovaranja ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita, te mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarskog franka tužitelj smatra da je predmetni kredit znatno preplatio za određeni novčani iznos. Nadalje, na svaki pojedino utvrđeni iznos dugovanja tužitelju pripada i zatezna kamata tekuća od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate. Na temelju svega navedenog tužitelj je pretplatio predmetni kredit u iznosu od 18.014,43 kn. Tužitelj navodi da uz glavnicu ima pravo i na zakonske kamate koje teku od 10.10.2006. godine.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tuženik osporava tužbu i tužbene zahtjeve u cijelosti, kako po osnovu tako i po visini te ističe prigovor zastare. Tuženik osporava sve navode iz tužbe te ističe kako tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz o zaključenju Ugovora o kreditu na koji se poziva. Navodi da je odredbama Zakona o parničnom postupku propisano da su stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice., nadalje čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, nadalje čl. 299. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Slijedom toga, a obzirom da tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz o zaključenom ugovoru (a s kojima zasigurno raspolaže obzirom tvrdi da je stranka tog ugovora), tuženik prvenstveno predlaže tužbu odbaciti. Ukoliko tužitelj u konačnici dostavi dokaz o zaključenom ugovoru o kreditu, tuženik će se u daljnjem tijeku postupka, a do zaključenja prethodnog postupka, očitovati na navode iz tužbe. Tuženik predlaže da naloži tužitelju da tužbu ispravi odnosno dopuni na način da dostavi sve dokaze te da mu sud u tu svrhu vrati tužbu radi ispravka i dopune, sukladno članku 281. u svezi s člankom 109. Zakona o parničnom postupku, a sve iz razloga što tužba nije razumljiva i ne sadrži sve potrebno da bi tuženik mogao podnijeti odgovor na tužbu.
3. Zajedničkim podneskom predanim sudu dana 05.12.2025. godine na listu 130 spisa tužitelj je po punomoćniku izjavio kako se tužitelj odriče tužbenog zahtjeva s a da je tuženik suglasan.
4. Na temelju članka 331. a st. 1. Zakona o parničnom postupku, u daljnjem dijelu teksta ZPP-a, propisano je ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev. Prema st. 2. istog članka za odricanje tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika.
5. Sukladno obrazloženom, budući se tužitelj odrekao svog tužbenog zahtjeva, valjalo je temeljem čl. 331. a st. 1. odlučiti kao u izreci ove presude te odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku.
6. Budući se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva valjalo je odgoditi ročište zakazano za dan 12.12.2025.godine kao nepotrebno kako se ne bi stvarali daljnji troškovi postupka
U Puli, 08. prosinca 2025. godine
S u d a c
Saša Javoran
POUK O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležan Županijski sud.
Presuda na temelju odricanja može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2 Zakona o parničnom postupku, ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.
Protiv rješenja žalba nije dopuštena.
Dna:
- Tužitelju po pun.
- Tuženiku po pun.
