1

 

              Poslovni broj: Kž-29/2020-3

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku

                  Dubrovnik                                                                                                 

            Poslovni broj: Kž-29/2020-3

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Zorana Čengije kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nike Tomaš kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv M. N. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog M. N., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem 88 K-623/2018 od 25. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba optuženog M. N. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom, optuženi M. N. oglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi - neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11, te je na temelju odredbe članka 190. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega je  primjenom članka 56. KZ/11 optuženiku izrečena uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju odredbe članka 54. stavak 1. KZ/11 okrivljenom M. N. će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uračunati vrijeme uhićenja od trenutka lišenja slobode dana 03. veljače 2018., u 16,00 sati do dana 03. veljače 2018. u 20,00, koje vrijeme se izjednačuje s jednim danom zatvora.

 

1.2. Na temelju odredbe članka  191. stavak 8. KZ/11. od optuženika se trajno oduzima 1 (jedna) prozirno plava vrećica sa ZIP zatvaračem i natpisom "GIZEH" unutar koje se nalaze 3 (tri) bijele PVC vrećice sa sadržajem bijele praškaste tvari karakteristične za drogu "amfetamin" tzv. speed pojedinačnih težina T1=25,3 grama, T2=22,3 grama, T 3=10,1 gram, sveukupno 57,6 grama, oduzeta po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske, Službe kriminalističke policije, serijski broj …

 

1.3. Na temelju odredbe od optuženika  M. N. se oduzima 1 (jedna) crna digitalna vaga za precizno mjerenje težine, u obliku miša za osobno računalo sa tragovima NN bijele praškaste tvari,  oduzeta po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske, Službe kriminalističke policije, serijski broj …

 

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženik je obvezan na snošenje troškova vještačenja u u iznosu od 4.800,00 (četiri tisuće osamsto) kuna kao i paušalnog troška kaznenog postupka u iznosu od 500,00 (petsto) kuna.

 

2. Protiv presude žalbu je podnijela optuženi M. N. putem branitelja S. L., odvjetnika u Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi od optužbe, podredno da ga oslobodi od kazne, odnosno da pobijanu presudu u potpunosti ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

 

3. Žalba optuženog M. N. nije osnovana.

 

4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 11. ZKP/08 citirajući sadržaj navedene zakonske odredbe te navodeći da je sud spominjući u obrazloženju presude predmete koji se ne spominju u predmetnom kaznenom postupku nadodao znatnu kriminalnu količinu od one stavljene optuženiku na teret optužbom čime je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupak jer je prekoračio optužbu.

 

4.1. Prije svega treba istaći da iako se žalitelj poziva na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 11.  ZKP/08, iz sadržaja žalbe  razvidno je da se zapravo upućuje na postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08, jer se tvrdi da je sud intervenirao na način da je nadodao znatnu kriminalnu količinu te da je time prekoračio optužbu.

 

4.2. Međutim, uvidom u optužni akt i izreku pobijane presude utvrđeno je da sud prvog stupnja nije na bilo koji način intervenirao u činjenični niti pravni, a niti zakonski opis kaznenog djela opisanog u izreci pobijane presude pa su stoga neosnovani navodi žalbe istaknuti u tom pravcu

 

4.3. Drugostupanjski sud je ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 utvrdio da niti jedna takva povreda bilo formalne bilo materijalne naravi, nije počinjenja, pa je neosnovana žalba optuženika izjavljena iz ovog žalbenog osnova.

 

5. Također nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Naime, po stajalištu žalitelja došlo je do povrede kaznenog zakona na štetu optuženika iz članka 469. stavka 1. točke 1. ZKP/08 jer djelo za koje se progoni, nije kazneno djelo. Ovo iz razloga što bi činjenični opis djela bio potpuno istovjetan zakonskom opisu kaznenog djela, budući da se navodi da je optuženik radi prodaje posjedovao tvari koje su propisom proglašene drogom, pa da zakonski opis djela ne proizlazi iz činjeničnog opisa u kojemu je bilo nužno navesti sve okolnosti događaja koje upućuju na to da je droga bila namijenjena daljnjoj prodaji.

 

5.1. Međutim, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, to što žalitelj smatra da u njegovom ponašanju (posjedovanju 45,20 grama opojne droge amfetamin, tzv. "Speed" upakirane u tri bijele PVC vrećice pojedinačnih težina 20,59 grama, 17,93 grama i 6,68 grama) nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude, suprotno stajalištu žalitelja, utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11 i to posjedovanja droge koja je namijenjena neovlaštenoj prodaji, kao jedan od modaliteta počinjenja toga kaznenog djela, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona pa ni ona istaknuta u žalbi iz članka 469. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Stoga, kako ovaj drugostupanjski sud nije našao niti povrede na koje pazi po službenoj dužnosti iz članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08, to je neosnovana žalba optuženika izjavljena zbog povrede kaznenog zakona.

 

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u stvari samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj u žalbi ističe da samo na temelju okolnosti da je kod njega zatečena droga amfetamin ne ukazuje nedvojbeno na činjenicu da je bila namijenjena daljnjoj prodaji, jer niti jedna druga okolnost na to ne upućuje. Žalitelj smatra da se utvrđenje prvostupanjskog suda, da bi zatečena količina droge amfetamin bila namijenjena daljnjoj prodaji, temelji isključivo na pretpostavci. Optuženik u svojoj obrani, a koju ponavlja i u žalbi, ne poriče da je droga koja je kod njega pronađena i uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta oduzeta, njegovo vlasništvo, ali je tvrdio da je droga namijenjena za njegovu osobnu uporabu. Optužbom se tereti da je opojnu drogu neovlašteno nabavio i posjedovao, te da je ista namijenjena neovlaštenoj prodaji.

 

6.1. Prvostupanjski sud s pravom otklanja takovu obranu optuženika. Prije svega se dovodi u vezu količina pronađene i oduzete droge sa primanjima optuženika. Prvostupanjski sud životno i logično zaključuje da nesrazmjer primanja i količina i vrijednost droge upućuju na zaključak da je droga bila namijenjena neovlaštenoj prodaji. Druga važna okolnost koja upućuje na istovjetni zaključak je činjenica da optuženik nije ovisnik o drogama. Prema tome, nema osnove za zaključak da je droga u količini koja je pronađena kod optuženika, a za koju je nesporno toksikološkim vještačenjem utvrđeno da se radi o amfetaminu, namijenjena za njegovu osobnu uporabu, već je opravdan zaključak da se radi o drogi koja je namijenjena daljnjoj neovlaštenoj prodaji pogotovo imajući u vidu nespornu činjenicu da je kod optuženika pronađena digitalna vaga za precizno mjerenje.

 

6.2. Suprotno izloženim žalbenim razlozima, prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi, iznio uvjerljive, logične i životne razloge iz kojih smatra da je zatečena količina droge amfetamin kod optuženika bila namijenjena daljnjoj prodaji. Temeljem prednje izloženih zaključaka i utvrđenja, osnovano prvostupanjski sud, potom zaključuje da obrana optuženika u kojoj bi iskazivao da je tu količinu droge nabavio za osobnu uporabu, je dana u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti za učin ovog kaznenog djela.

 

6.3. Valja navesti i da krivnja u kaznenom postupku mora biti dokazana izvan svake razborite sumnje, tako da okolnosti da je kod optuženika nađena digitalna vaga za precizno mjerenje, količina 45,20 grama opojne droge amfetamin, tzv. "Speed" upakirane u tri bijele PVC vrećice pojedinačnih težina 20,59 grama, 17,93 grama i 6,68 grama, očito pripremljeno za daljnju distribuciju konzumentima, činjenica da je optuženik ima minimalna primanja te da nije evidentiran kao ovisnik su takvog značaja i karaktera da rezultiraju nedvojbenim zaključkom o krivnji optuženog za terećeno kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11.

 

6.4. Dakle, prvostupanjski je sud na pravilnom i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika M. N. za učin kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11, pa žalba optuženika izjavljena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

7. Optuženik se žali i zbog odluke o kaznenoj sankciji, te ovaj sud ocjenjuje da je žalba i u tom dijelu neosnovana. Naime, prvostupanjski sud je pravilno sveobuhvatno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi odluka o vrsti i visini kaznene sankcije. Kao olakotno je sud imao u vidu da optuženik do sada nije osuđivan, kao i njegovo djelomično priznanje, dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Stoga se izrečena uvjetna osuda ukazuje primjerenom i adekvatnom kaznenom sankcijom. Kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je optuženik osuđen se neće izvršiti ukoliko optuženik u vrijeme od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Takovom sankcijom bit će u cijelosti ostvarena zakonska svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

 

8. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

 

Dubrovnik 18. listopada 2023.

 

Predsjednik vijeća:

 

                                                                                                                Pero Miloglav,v.r.