REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
P-384/2024-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A
Općinski sud u Bjelovaru po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja IA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Daliboru Diviću, odvjetniku u Bjelovaru, A.K.Miošića 22, protiv I. -tuženika VA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], II.-tužene OA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćnici ČA, odvjetnici u [adresa].-tuženika GA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku HA, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, dana 08. prosinca 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj IA OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik nekretnine upisane kod Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Bjelovar i to u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - čkbr. [katastarska čestica] Livada Veliko Brdo sa 64 čhv, a tuženici VA OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], OA [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i GA OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], su dužni trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Zemljišnoknjižnim odjelom Bjelovar, upiše kao vlasnik te nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to čkbr. [katastarska čestica] Livada Veliko Brdo sa 64 čhv.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika (kao troje suvlasnika predmetne nekretnine) podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] Livada Veliko Brdo sa 64 čhv. Iako je tužitelj u historijatu tužbe kao temelj stjecanja prava vlasništva naveo dosjelost iz nekog razloga poznatog samo odvjetniku tužitelja (ali i nekim drugim odvjetnicima u Republici Hrvatskoj, koji sasvim bespotrebno u takvim pravnim situacijama tužbenim zahtjevom predlažu da tuženik "prizna tužitelju pravo vlasništva u roku od 15 dana, a što će u suprotnom zamijeniti ova presuda" ili "dozvoli tužitelju upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi"), tužitelj je tužbenim zahtjevom prvo zatražio da se utvrdi njegovo pravo vlasništva na navedenoj nekretnini, a potom da tuženici "priznaju" tužitelju pravo vlasništva i "dozvole" tužitelju u roku od 15 dana, upis uknjižbe prava vlasništva na toj nekretnini u zemljišnoj knjizi ovoga suda, a što će u suprotnom (misli se na sasvim nepotrebno priznanje prava vlasništva i nekakvu besmislenu i suvišnu dozvolu), zamijeniti predmetna presuda.
2. Kako je tijekom postupka svo troje tuženika priznalo tužbeni zahtjev tužitelja, potpuno je nebitno u tom kontekstu koje je sve činjenice tužitelj iznio u historijatu tužbe u vezi predmetne nekretnine, osim što je bitno da je tužitelj svojatanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, odnosno stjecanje prava vlasništva utemeljio na dosjelosti, navevši da već više od punih 20 godina "uživa" (očito je tužitelj posredstvom odvjetnika ovdje namjeravao reći da koristi i posjeduje nekretninu – opaska suca) tu nekretninu, te da mu baš nitko u tom razdoblju nije osporavao niti posjed, nit vlasništvo na toj nekretnini.
3. Kako je to već navedeno u prethodnoj točci ovog obrazloženja, tuženici su priznali navedeni nesretno i nespretno sročeni tužbeni zahtjev tužitelja, prilikom podnošenja kojeg se odvjetnik tužitelja čak našao potrebnim "zaigrati" na način da neka slova u tužbenom zahtjevu istakne štampano, neka pisano, ali i da neka slova boldira (istakne masnim slovima – naglašeno). Naime, nakon što je prvo III-tuženik, podneskom od 07. lipnja 2024. godine, posredstvom punomoćnika u osobi odvjetnika, osporavao tužbeni zahtjev tužitelja, podneskom od 10. studenog 2025. godine, III - tuženik je posredstvom istog punomoćnika u osobi odvjetnika, priznao tužbeni zahtjev tužitelja, navevši da je sa tužiteljem postigao izvansudsko sporazumno rješenja, te da stoga priznaje tužbeni zahtjev.
4. Osim toga, I- tuženik i II-tužena su također, podneskom dostavljenom sudu dana 09. listopada 2025. godine, prvo osporavali tužbeni zahtjev tužitelja, a potom su nadatiranim podneskom, kojeg su dostavili sudu dana 05. prosinca 2025. godine, posredstvom iste punomoćnice u osobi odvjetnice, priznali tužbeni zahtjev tužitelja, obzirom da su sa tužiteljem postigli izvansudsku nagodbu u vezi predmeta spora.
5. Obzirom da sud ne smije i neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti sa prisilnim propisima, kako to propisuje čl. 3.st.3. Zakona o parničnom postupku, sud je ovom presudom na temelju priznanja udovoljio samo smislenom dijelu tužbenog zahtjeva, koji je uostalom bio i istaknut u skladu sa prisilnim propisima kada se radi o utvrđenju prava vlasništva na nekretnini, stečenom dosjelošću, a iz izreke tužbenog zahtjeva je izostavio potpuno besmislene riječi poput "dozvoliti" (naime, radi se o riječi, glagolu, koja dolazi iz ruskog jezika, a od osamostaljenja Republike Hrvatske, kao države, dakle već duže od punih 20 godina , ipak je primjerenije, ukoliko bi se uopće trebalo koristiti u tužbenim zahtjevima u nekom slučaju zamjenska riječ, koristiti riječ "dopustiti", da se artikulira potpuno ista ideja), pa potom nepotrebne riječi poput "priznati", ali i davanju nekakvog krajnje suvišnog ili nepotrebnog roka od 15 dana tuženika, da kao nešto prizna ili dozvoli, uz uputu da će u suprotnom tako nešto zamijeniti predmetna presuda.
6. Pravo vlasništva na nekretnini se stječe dosjelošću, već po ispunjenju zakonskih pretpostavki ili uvjeta za stjecanje prava vlasništva na nekretnini na taj način (a koje pretpostavke su sada propisane Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) i tako stečeno "izvanknjižno" pravo vlasništva na toj nekretnini je dakle već stečeno, neovisno o tome da li tuženik u sudskom postupku to priznaje tužitelju ili ne (često tako nešto tuženik ne priznaje, sve do okončanja parnice) i neovisno o tome, dopušta li tuženik da tužitelj upiše u zemljišnu knjigu svoje izvanknjižno pravo vlasništva na nekoj nekretnini, a svakome tko se iole u pravosuđu bavi ovom temom bi bar trebalo biti poznato da upis uknjižbe prava vlasništva na nekretnini u zemljišnoj knjizi, koje vlasništvo je inače stečeno dosjelošću, nema konstitutivni značaj (za razliku primjerice od upisa uknjižbe prava vlasništva, temeljem pravnog posla), već samo deklaratorni značaj, a upravo ta činjenica povlači za sobom i zaključak da u tužbenim zahtjevima svaki tužitelj treba samo tražiti da se utvrdi njegovo pravo vlasništva (stečeno na opisani način), ali i da tuženik trpi upis uknjižbe prava vlasništva na ime tužitelja na spornoj nekretnini u zemljišnoj knjizi.
7. Sve ostale ideje prilikom isticanja tužbenih zahtjeva u ovakvim predmetima, kojima obiluje sudska praksa u Republici Hrvatskoj (očito stoga jer postoje i suci koji ne luče razliku između dopuštenih i osnovanih zahtjeva u vezi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću, sukladno pozitivnim propisima i neosnovanih i nepotrebnih - suvišnih zahtjeva u kontekstu svoje sudačke dužnosti da ne uvaže raspolaganja stranaka, koja su u suprotnosti sa prisilnim propisima), poput tuženikove dozvole uknjižbe ili tuženikovog priznanja tužiteljevog prava vlasništva, pa čak i dodjeljivanja nekakvog određenog roka za priznanje prava vlasništva i dozvolu uknjižbe u zemljišnoj knjizi, a što bi u suprotnom zamijenila sudska odluka (na temelju koje sudske odluke će ionako tužitelj upisati svoje izvanknjižno, već stečeno pravo vlasništva na nekretnini u zemljišnoj knjizi) su potpuno nepotrebne i suvišne u kontekstu pozitivnih propisa, koje sud primjenjuje kada donosi odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja.
8. Odluku o parničnom trošku sud nije niti donio jer niti jedna stranka nije niti tražila naknadu parničnih troškova.
U Bjelovaru, 08. prosinca 2025. godine.
S u d a c
Sanjin Milošević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude na temelju priznanja i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o podnesenoj žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda na temelju priznanja se može pobijati zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.
U Bjelovaru, dana 08. prosinca 2025.g.
Sudac:
Sanjin Milošević