- 1 -             

                            Poslovni broj: 24 Gž-1619/2021-6

 

 

Poslovni broj: 24 Gž-1619/2021-6

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. (nominativ: M.) Z. iz V., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku u V., protiv tuženika Z. b. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici u Z., radi utvrđenja i isplate, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-617/2019-27 od 13. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Djelomično se odbija žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-617/2019-27 od 13. listopada 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim su utvrđene ništetnim i bez pravnih učinaka odredba članka 2. ugovora o kreditu broj 3210374827 koji su stranke sklopile 6. kolovoza 2007. u dijelu kojim je među strankama ugovoreno da se redovna kamatna stopa mijenja i obračunava temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d. i odredba članka 7. tog ugovora u dijelu kojim je među strankama ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu u CHF i obveza tužitelja da pristaje na isplatu izmijenjenih anuiteta uslijed izmjene kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Z. b. d.d.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-617/2019-27 od 13. listopada 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim su utvrđene ništetnim odredba članka 1. ugovora o kreditu broj 3210374827 koji su stranke sklopile 6. kolovoza 2007. u dijelu koji glasi: "... u kunskog protuvrijednosti ... CHF ... obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke" i odredbe članaka 23.K, 23.L i 23.R tog ugovora te pod točkama II. i III. izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom su presudom u točci I. izreke utvrđene ništetnim i bez pravnog učinka ugovorna odredba članka 1. ugovora o kreditu broj 3210374827 koji su stranke sklopile 6. kolovoza 2007. u dijelu kojim je ugovorena obveza tuženika isplatiti tužitelju kredit s valutnom klauzulom u CHF prema ugovorenom tečaju, ugovorna odredba članka 2. u dijelu kojim je među strankama ugovorena promjena redovne kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, ugovorna odredba članka 7. u dijelu kojim je među strankama ugovorena obveza tužitelja na otplatu kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i otplatu promijenjenih anuiteta uslijed promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, ugovorna odredba članka 23.K kojim su se stranke sporazumjele da se na njihov ugovorni odnos primjenjuju i sve izmjene i dopune općih uvjeta poslovanja tuženika, ugovorna odredba članka 23.L kojim je ugovoreno da EKS/RGKS može biti primijenjen (pravilno: promijenjen) uslijed promjene kamatne stope na kredit kao i promjene zakonske regulative kojom se definira izračun RKS-a/RGKS-1 (pravilno: EKS-a/RGKS-a) i ugovorna odredba članka 23.R kojim je tužitelj (i ostale ugovorne strane na njegovoj strani) izjavio da je upoznat s činjenicom da je obveza povrata predmetnog kredita vezana za valutnu klauzulu te da pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornih odnosa na temelju tog ugovora. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 48.961,61 kn sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke dok mu je točkom III. izreke naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka od 13.922,00 kn sa zakonskim zateznim kamata od 13. listopada 2021. do isplate.

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i  89/2014.,  dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. i 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično je neosnovana.

 

5. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu broj 3210374827 od 6. kolovoza 2007. te kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i nepoštene ugovorene odredbe o jednostranoj izmjeni redovne kamatne stope koje su odredbe sadržane u tom ugovoru za koji tužitelj tvrdi da je potrošački.

 

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i koje je utvrdio pregledavanjem isprava i provedenim financijskim vještačenjem, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

 

- da je 6. kolovoza 2007. u V. između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o namjenskom stambenom kreditu (za adaptaciju stana) s ugovorenim iznosom kredita od 82.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja (isplate) kredita, uz redovnu kamatu od 4,30% godišnje, promjenjivu u skladu s odlukom tuženika, s rokom otplate od 10 godina

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile valutnu klauzulu – da se kredit ispunjava u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju

- da su se stranke bez pojedinačnog pregovaranja sporazumjele o tome da će tužiteljica plaćati tuženiku promjenjive kamate te o tome da će se stopa tih promjenjivih kamata utvrđivati u skladu s odlukom o kamatama kreditora,

- da je dogovor stranaka o početnoj kamatnoj stopi od 4,30 % godišnje valjan

- da je riječ o potrošačkom ugovoru zaključenom 6. kolovoza 2007. koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i Z. b. d.d. te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P-1401/2012 i koja je u odnosu ovdje tuženika u odluci o jednostranoj izmjeni kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odluci o valutnoj klauzuli u CHF 14. lipnja 2018.

- da je kad je riječ o spornoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 1. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-8832/17-10 odbijena žalba ovdje tuženika, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je Z. b. d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007., suprotno odredbama članka 81., 82. i 90.  Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2003., 46/2007., 79/2007., dalje: ZZP/2003) i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/2007. i 125/2007., dalje: ZZP/2007), povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita korištenjem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba kojima je otplatu glavnice kredita vezala uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača

- da je kad je riječ o spornoj odredbi o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13-4 odbijena žalba ovdje tuženika, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je Z. b. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP/2003 i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. ZZP/2007 povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom prvotužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora prvototužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali

- da se, imajući na umu odredbu članka 502.c ZPP-a, opravdano tužitelj u ovoj (posebnoj) parnici za utvrđenje i naknadu poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012, jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene (i ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te o izmjeni promjenjive kamate svojom jednostranom odlukom, čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača

- da je u skladu s navedenom zakonskom odredbom, u ovoj parnici u kojoj se tužitelj poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je zahtjev za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača usvojen

- da za razdoblje od 1. listopada 2007. do 1. rujna 2015. razlika između stvarno naplaćenih anuiteta i anuiteta koji bi bili obračunati da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa (iskazana u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju na dan korištenja kredita iznosi) iznosi 28.190,50 kn

- umnožak stvarno obračunatog anuiteta u CHF u razdoblju od 1. listopada 2007. do 1. rujna 2015. i razlike primijenjenog tečaja i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita iznosi 94.520,24 kn

- da su stranke 18. prosinca 2015. sklopile dodatak ugovoru o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/2015., dalje: ZID ZPK/2015)

- da je taj dodatak ugovoru o kreditu sklopljen i ispunjen u skladu s odredbama ZID ZPK/2015

- da je izračun konverzije u skladu s odredbama članka 19.c ZPK-a i

- da je prema izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. postojala preplata čiju visinu sud prvog stupnja u pobijanoj presudi nije utvrdio, ali iz spisa predmeta (dodatka ugovora o konverziji) proizlazi da je preplata na dan 30. rujna 2015. iznosila 78.934,00 kn

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 7. lipnja 2019.

 

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud sporne dijelove ugovornih odredbi članaka 1., 2. 7., 23.K, 23. L i 23. R ugovora o kreditu utvrdio ništetnim te je uz primjenu članaka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021., dalje ZOO) zaključio da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju uplate koje su učinjene na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i ništetne ugovorene odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope do dana obračuna konverzije tog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR umanjene za iznos preplate utvrđen obračunom konverzije te ga je obvezao na isplatu u tužbi zatraženog iznosa od 48.961,61 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate o kojoj je kamati odlučio uz primjenu članka 1115. ZOO-a. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

 

8. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u odnosu na odluku o ništetnosti ugovornih odredbi članka 2. u dijelu kojim je među strankama ugovorena jednostrana izmjena kamate stope odlukom kreditora i članka 7. u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i otplatu anuiteta po jednostranoj pomjeni kamatne stope, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi nisu nejasni niti proturječni pa se u tom dijelu pobijane točke I. izreke može ispitati.

 

8.1. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud retroaktivno primijenio odredbu članka 502.c ZPP-a te time povrijedio zakon. Suprotno pravnom shvaćanju tuženika, riječ je o odredbi koja je u smislu članka 54. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/2011.) stupila na snagu na dan prijema Republike Hrvatske u Europsku uniju (1. srpnja 2013.). Postupak u ovoj pravnoj stvari započeo je 7. lipnja 2019. kada je podnesena tužba pa se žalbeni navod da je odredba članka 502.c ZPP-a primijenjena retroaktivno ne može prihvatiti. Pravno shvaćanje o primjeni članka 502.c ZPP-a u postupcima s podudarnim činjeničnim i pravnim situacijama izraženo je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. i Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.)

 

8.2. Pravilno je primijenjena odredba članka 502.c ZPP-a kojom je propisana vezanost suda za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 kojom je u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača.

 

8.3. Imajući na umu da je sud prvog stupnja u svojoj odluci dao dostatne i odlučne razloge o primjeni utvrđenja iz spora za kolektivnu zaštitu prava i interesa potrošača, pravilno pritom utvrđujući da je tužitelj predmetni ugovor zaključio kao potrošač u smislu članka 3. točke 1. ZZP/2003, neosnovano tuženik u žalbi navodi da presuda u pobijenom dijelu kojim je utvrđena djelomična ništetnost spornih odredbi članka 2. i 7. ugovora o kreditu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da sud prvog stupnja nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Za odgovoriti je žalitelju i to da je iz članka 2. samog ugovora iz 2007. razvidno da je riječ o stambenom kreditu koji je sklopljen s tužiteljem kao sa zaposlenikom društva članica G. N. pa se tvrdnje da je riječ o ugovoru koji je sklopljen u vezi s trgovačkim društvom koje je tužitelj osnovao 2011. ne mogu prihvatiti. Osim toga, nema spora da su stranke zaključile dodatak ugovora u skladu sa ZID ZPK/2015 kojim se regulira (samo) potrošačko kreditiranje.

 

9. Pravilan je, stoga, zaključak suda prvog stupnja o tome da je riječ o odredbama koje nisu jasno i razumljivo sastavljene i koje su nepoštene jer stvaraju znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Zbog toga je na pravilno utvrđenu činjenicu da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 87. stavka 1. ZZP/2003 u dijelu točke I. izreke pobijane presude iste ocijenio ništetnim pa je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a u tom dijelu žalba odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

10. Međutim, prihvaćanje zahtjeva za utvrđenje da je ništetan sporazum stranaka iz članka 2. ugovora o kreditu koji se odnosi na isplatu (korištenje), ne na otplatu (vraćanje) kredita, izlazi iz okvira pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. s obzirom na to da iz odluke u kolektivnom sporu proizlazi da ta odredba kojom se uređuje obveza banke, a ne potrošača, nije u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom. Zbog toga na utvrđenje ništetnosti tog dijela ugovora o kreditu broj 3210374827 od 6. kolovoza 2007. utvrđenja iz te presude nemaju obvezujući učinak pa je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio zahtjev u tom dijelu pozivom na presudu iz spora za kolektivnu zaštitu prava i interesa potrošača. S obzirom na to da izvan tog okvira nije iznio razloge na temelju kojih je utvrdio ništetnost dijela odredbe članka 2. ugovora o kreditu nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama. Osim toga, odluka suda kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o odobravanju (isplati) kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF proturječna je odluci o isplati sadržanoj u točci 2. izreke i razlozima koji su za tu odluku izneseni u obrazloženju pobijane presude, imajući na umu da su iznosi koje je na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF stvarno platio tužitelj obračunavani upravo u odnosu na tečaj koji je, u skladu s člankom 2. ugovora o kreditu, bio važeći na dan korištenja kredita. Zbog toga je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti pa je uz primjenu članka 369. stavka 1. ZPP-a u dijelu pod točkom I. koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti dijela odredba članka 2. ugovora o kreditu broj 3210374827 od 6. kolovoza 2007. ukinuta prvostupanjska presuda te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na novo suđenje.

 

11. Iz istog je razloga ukinuta pobijana presuda u dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev za utvrđenje da su ništetne odredbe članaka 23.K, 23.L i 23.R ugovora o kreditu broj 3210374827 od 6. kolovoza 2007. jer niti ove ugovorne odredbe nisu utvrđene nepoštenim u kolektivnom sporu, a sud prvog stupnja za ocjenu njihove ništetnosti nije dao odlučne razloge pa osnovano tuženik u žalbi prigovara da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Pritom su razlozi koje je sud prvog stupnja iznio u točci 12. pobijane odluke dostatni za utvrđenje da je riječ o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo u smislu članka 81. stavka 2. ZZP/2003, ali ta činjenica sama za sebe ne znači da je riječ o odredbama koje su nepoštene u smislu članka 81. stavka 3. ZZP/2003 jer je u potpunosti izostala ocjena nepoštenosti u smislu članka 83. ZZP/2003.

 

12. Odluka suda prvog stupnja kojom je u točci II. izreke pobijane presude naloženo tuženiku vratiti tužitelju isplate koje su učinjene na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i valutne klauzule sadržanih u člancima 2. i 7. spornog ugovora o kreditu i to u visini koja je utvrđena kao razlika između stvarno naplaćenih anuiteta koji je od početka otplate kredita do konverzije kredita obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i promijenjenom tečaju i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa iskazana u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju na dan isplate (korištenja) kredita, ne može se ispitati jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi koji su izneseni proturječni su izreci i ispravama koje su u spisu te je sud prvog stupnja propustio raspraviti sve po tuženiku istaknute prigovore pa pravilno tuženik u žalbi prigovara da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zbog kojih se pobijana odluka ni u tom dijelu ne može ispitati.

 

13. Iz utvrđenja suda prvog stupnja i iz stanja spisa proizlazi da su stranke 18. prosinca 2015. sklopile dodatak ugovoru o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/2015, da je prema izračunu konverzije iznos preplate na dan 30. rujna 2015. iznosio 78.934,00 kn

i da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 1. listopada 2007. do 1. rujna 2015. (dan obračuna konverzije) na ime nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i valutne klauzule u CHF platio tuženiku iznos od 122.710,74 kn.

 

13.1. Ocjenjujući da tužitelj osnovano zahtijeva razliku između iznosa koji je ukupno plaćen na ime nepoštenih ugovornih odredbi (122.710,74 kn) i iznosa preplate koji je utvrđen u konverziji koji pritom ne određuje, ali iz dodataka ugovoru o kreditu proizlazi da je riječ o 78.934,00 kn, sud prvog stupnja dosuđuje tužitelju iznos od 48.961,61 kn. S obzirom na to da razlika iznosa 122.710,74 kn i 78.934,00 kn ne iznosi 48.961,61 kn, nego 43.776,74 kn, izreka presude kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 48.961,61 kn je proturječna razlozima kojima se sud rukovodio u utvrđenju tog iznosa.

 

13.2. Osim toga, iako je sud prvog stupnja naložio tuženiku isplatiti tužitelju 48.961,61 kn na taj mu je iznos dosudio zateznu kamatu na pojedine iznose koji u zbroju višestruko premašuju taj iznos (176.857,24 kn). Stoga je odluka suda o isplati iz točke II. izreke presude nerazumljiva i proturječna samoj sebi.

 

14. Nadalje, iz rješenja suda prvog stupnja o određivanju financijskog vještačenja od 11. veljače 2021. proizlazi da je zadatak vještaka (bio) utvrditi "koliko je tužitelj platio svoju obvezu po kreditu više po osnovi povećanja kamatne stope na način da vještak izračuna razliku između početno ugovorne stope i svake naknadno povećane kamatne stope u svakom od anuiteta od sklapanja ugovora pa do konverzije kredita, kao i da izračuna koliko je tužitelj pretplatio (pravilno: preplatio) obvezu po kreditu zbog povećanja tečaja na način da izračuna razliku između tečaja važećeg na dan isplate kredita i svakog naknadnog povećanja tečaja od sklapanja ugovora pa do konverzije kredita sve izraženo u kunama."

 

14.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka koji je dan u skladu sa zadatkom suda citiranim u točci 12.4. ovog rješenja proizlazi da je tužitelj preplatio iznos od 122.710,74 kn.

 

14.2. Imajući na umu zadatak vještaka i nalaz i mišljenje koji su dani s tim zadatkom, razlozi suda prvog stupnja sadržani u točci 12. obrazloženja pobijane odluke o tome "da je provedenim vještačenjem utvrđeno da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana" proturječni su sadržaju nalaza i mišljenja vještaka, imajući na umu da vještak nije utvrđivao nikakve parametre o kojima ovisi ravnoteža niti mu je sud prvog stupnja dao to u zadatak. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi jedino iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na ime nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i o vlalutnoj klauzuli od 1. listopada 2007. do 1. rujna 2015.

 

14.3. Odlučni razlozi za zaključak o neravnoteži ne proizlaze niti iz daljnjeg obrazloženja suda prvog stupnja sadržanog u istoj točci obrazloženja s obzirom na to da sud prvog stupnja obrazlaže pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti nakon konverzije, a koji je interes neodlučan za ocjenu o osnovanosti zahtjeva za isplatu.

 

15. Nije sporno da su stranke 18. prosinca 2015. sklopile dodatak ugovoru o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/2015. Tim su dodatkom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je sadržavao ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF i ništetnu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope, izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., i 52/16., dalje ZPK) na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF iskorišteni u korist tužitelja i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene dodatkom ugovora o kreditu čija valjanost nije dovedena u pitanje u ovom postupku. Drugim riječima, proizlazilo bi da su u obračun konverzije uzeti i iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su utvrđene ništetnima.

 

16. S obzirom na to da odluka suda prvog stupnja kojom je unatoč nespornoj činjenici i propisu iz točke 15. ovog rješenja naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznose koje je primio zbog primjene valutne klauzule u CHF i povećanja kamatne stope, a da pritom nisu izneseni odlučni razlozi zbog kojih sud prvog stupnja smatra da dodatak uz sporni ugovor o kreditu čija valjanost nije dovedena u pitanje nije od utjecaja na osnovanost  kondikcijskog zahtjeva za povrat iznosa koji su tuženiku plaćeni od 1. listopada 2010. do 30. rujna 2015. iako bi iz zakonskog obračuna konverzije proizlazilo da su i ti iznosi uzeti u obzir prilikom izračuna konverzije, odluci o isplati sadržanoj u stavku II. izreke pobijane presude nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama pa se i zbog toga ne može ispitati.

 

17. Zbog razloga iznesenih u točkama od 12. do 16. ovog rješenja počinjene su bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a pa je djelomično prihvaćena žalba tuženika te je primjenom članka 369. stavka 1. ZPP-a, u pobijenom dijelu pod točkom II. izreke, ukinuta prvostupanjska presuda te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na novo suđenje.

 

18. S obzirom na to da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točci III. izreke pobijane presude, dok je na temelju članka 166. stavka 3. ZPP-a odluka o troškovima žalbe ostavljena za konačnu odluku.

 

19. U ponovnom će postupku sud prvog stupnja:

- otkloniti bitne povrede parničnog postupka navedene u točkama 10. i 11. ovog obrazloženja na način da jasno i određeno navede razloge na temelju kojih utvrđuje ništetnim sporazum stranaka o tome da tuženik odobrava tužitelju kredit u kunskog protuvrijednosti CHF obračunato prema srednjem tečaju na dan korištenja kredita kao i ugovorne odredbe članaka 23.K, 23.L i 23. R

- otkloniti bitne povrede parničnog postupka navedene u točkama 13. do 16. ovog rješenja na način da jasno i određeno navede razloge o osnovanosti zahtjeva za isplatom, ocjenjujući pritom od kakvog je utjecaja na taj zahtjev činjenica da je među strankama sklopljen dodatak ugovora o kreditu čija valjanost u postupku nije dovedena u pitanje (a proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. ožujka 2020. donesenog u oglednom postupku koji se pred tim Sudom vodio pod brojem Gos 1/2019) i na temelju kojeg je u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 provedena konverzija tog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR te od kakvog je utjecaja na zahtjev za isplatu činjenica da je tuženik, u skladu s člankom 19.c. ZPK-a bio dužan  iznose koje je primio od tužitelja na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o jednostranoj izmjeni kamatne stope iskoristiti za ispunjenje tužiteljevih obveza po konvertiranom kreditu s valutnom klauzulom u EUR.

- na temelju ocjene svih odlučnih činjenica sud prvog stupnja će ocijeniti jesu li ispunjene pretpostavke za primjenu članka 1111. ZOO-a te ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu vodeći računa o odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a kojom je propisano da će u obrazloženju presude sud  sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. U skladu s tom zakonskom odredbom, sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka. Pritom će iznijeti odlučne, dostatne i neproturječne razloge za izreku koja će biti jasna, razumljiva i neproturječna samoj sebi

- uzeti u obzir žalbene navode o obveznoj dostavi podnesaka u elektroničkom obliku i dužnostima i ovlastima suda u primjeni članka 106.a ZPP-a

- preispitati svoje pravno shvaćanje o primjeni sudske prakse Suda Europske unije u tumačenju Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima na ovaj predmet imajući na umu obvezujuće tumačenje toga Suda o njezinoj vremenskoj (i rationae materiae) primjeni izraženo u presudi od 5. svibnja 2022., Zagrebačka banka, C-567/2020.

- u novoj odluci ujedno ujedno odlučiti o svim troškovima postupka.

 

U Varaždinu 18. listopada 2023.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                                  Dubravka Bosilj v.r.