REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 101 R1 Ob-2704/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Brkljačiću, u pravnoj stvari predlagatelja JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv protustranke Lucky Juma Asewe iz Savezne Republike Njemačke, Riedmattenstrasse 14, Rherinfeldenm, OIB: radi odluke o zahtjevu predlagatelja za povratkom nezakonito zadržane mlt. djece, dana 08. prosinca 2025. godine
r i j e š i o j e
Ovaj sud proglašava se nenadležnim za postupanje u odnosu na zahtjev za predlagatelja od dana 01. prosinca 2025. godine.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je dana 01. prosinca 2025. godine podnio ovome sudu zahtjev za vraćanje zajedničke djece stranaka, mlt. J i mlt. JZP i to temeljem odredbi Haške konvencije o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece (od 25. listopada 1980. godine, Sl.list MU 7/91, notifikacijom o sukcesiji Republika Hrvatska je stranka od 8. listopada 1991. NN MU 4/94; u daljnjem tekstu Konvencija).
2. U odnosu na ovakav zahtjev predlagatelja, za navesti je da iz sadržaja Konvencije, dopunjene u dijelu nadležnosti odredbama Uredbe Vijeća br. 2201/2003 o nadležnosti, priznanju i ovrsi odluka u bračnim predmetima te pitanjima roditeljske odgovornosti (Uredba br. 1347/2000-Uredba Brussels II bis), proizlazi da se zahtjev za predaju djeteta podnosi sudovima države „utočišta“, odnosno države u koju je dijete prema navodima podnositelja zahtjeva nezakonito odvedeno ili zadržano. Navedeno stoga što su upravo sudovi u zemlji u kojoj se dijete trenutno nalazi, u boljem položaju brzo i učinkovito izvršiti odluku o predaji (ako ona bude donesena). Konvencija stoga tijelima države otmice daje nadležnost samo za odlučivanje o zahtjevu za povrat djeteta (u državu njegova uobičajenog boravišta), dok o pitanjima roditeljske odgovornosti nadležnost zadržavaju sudovi državne članice u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište prije nezakonitog odvođenja ili zadržavanja (čl. 10. Uredbe Brussels II bis). Da o zahtjevu za predaju djeteta odlučuje sud države u koju je dijete odvedeno, dodatno proizlazi i iz odredbe čl. 12. Konvencije, kojom je propisano da ako sudsko ili upravno tijelo u zamoljenoj državi ima razloga vjerovati da je dijete odvedeno u drugu državu, može prekinuti postupak ili odbaciti zahtjev za povratak djeteta, a jednako tako i iz izričitog naslova odredbe čl. 9. Zakona o provedbi Haške Konvencije, koji govori o postupanju po zahtjevu za povratak djeteta iz Republike Hrvatske.
3. Ne ulazeći u pitanja odlučna za prosuđivanje dopuštenosti i osnovanosti zahtjeva za povrat (pitanje posljednjeg uobičajenog boravišta mlt. djece, pitanje nezakonitog odvođenja i sl.), za navesti je da već iz činjeničnih navoda predlagatelja proizlazi da se mlt. djeca ne nalaze u Republici Hrvatskoj, već da ih je majka, ovdje protustranka zadržala u Njemačkoj, gdje se aktualno i nalaze. Kako stoga Republika Hrvatska ovdje nije država „utočišta“, već je to Savezna Republika Njemačka, to ovaj sud nije nadležan odlučivati o predmetnom zahtjevu za povrat te je temeljem odredbi Haške konvencije o otmici, Uredbe Brussels II bis (čl. 10.) i primjenom odredbi Zakona o provedbi Haške Konvencije (čl. 9.) odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu, 08. prosinca 2025. godine
Sudac
Ante Brkljačić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana po primitku istog. Žalba se predaje pismeno u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda.
DNA:
-predlagatelju
