Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Prekršajni odjel
Poslovni broj Pp-1401/2024-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu Ladi Pažanin, na prijedlog i uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalista Sanje Crljen Mrvoš, u prekršajnom postupku protiv okrivljene BT, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 2. i drugih Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 dalje: ZSPC), u povodu prigovora protiv obaveznog prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave primorsko-goranske Postaje prometne policije Rijeka Klasa 211-07/24-2/6840 od 17. veljače 2024., u žurnom postupku izvan glavne rasprave, nakon ročišta održanog 14. listopada 2025. u prisutnosti okrivljenice te ročišta održanih 19. studenog 2025. i 08. prosinca 2025. u odsutnosti okrivljenice, dana 08. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Okrivljena BT kći LT i VT, rođ. B, rođena u [adresa], s prebivalištem u [adresa], rođena **.**.1980., državljanka Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], po zanimanju pismoslikar, zaposlena, s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.000,00 eura, u izvanbračnoj zajednici, majka jednog djeteta, prekršajno nekažnjavana, ne vodi se drugi postupak
na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 dalje: PZ)
oslobađa se optužbe
da je
dana 17. 02. 2024. u 21,10 sati u Rijeci, Kozala bb, kao nova vlasnica odnosno osoba kojoj je vozilo marke Citroen registarske oznake [registarska oznaka] povjereno od strane vlasnika vozila upisanog u prometnoj dozvoli RT, dala na upravljanje vozilo osobi ZT za kojeg je znala ili morala znati da nema pravo upravljati vozilom, kojom prilikom je isti dana 17.02.2024. upravljajući navedenim vozilom oko 21,10 sati u Rijeci u ulici Kozala kod raskrižja sa ulicom Mihačeva draga, krećući se iz smjera ulice Drenovski put u smjeru Baštijanove ulice izazvao prometnu nesreću, prilikom očevida prometne nesreće utvrđeno je da je vozač ZT upravljao vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, odnosno nema položen vozački ispit određene kategorije, a izvršenim alkotestom utvrđeno je da je isti pod utjecajem alkohola, utvrđena koncentracija uređajem Drager 7000 iznosi 2,22 g/kg umanjenog za granicu dopuštene pogreške mjerenja od 0,10 g/kg što iznosi 2,12 g/kg,
dakle, kao vlasnik vozila dala vozilo na upravljanje osobi za koju je mogla ili morala znati da nema pravo upravljati vozilom prije stjecanja prava na upravljanje,
pa da je time počinila prekršaj iz članka 229. stavka 2. i 6. ZSPC.
II. Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. PZ troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. PZ padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Postaja prometne policije Rijeka dostavila je sudu predmet u povodu pravovremenog i dopuštenog prigovora protiv obaveznog prekršajnog naloga kojim je okrivljenica proglašena krivom zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 390,00 eura te joj je naloženo plaćanje troškova prekršajnog postupka od 13,27 eura.
1.1. Obavezni prekršajni nalog stavljen je izvan snage.
2. U povodu prigovora okrivljenice određeno je ročište radi njezinog ispitivanja na kojem je iznijela obranu.
2.1. Ne smatra se krivom za optuženi prekršaj. Ona živi u izvanbračnoj zajednici sa ZT te ključeve uvijek drži u kući na istome mjestu, u svojoj torbici ili na stolu. Ona zna da ZT nema vozačku dozvolu, ali on zna voziti. Predmetnog dana da je došla s posla, misli da je u tom periodu radila u Lidlu i smjene su im bile jako naporne, te je otišla spavati. Prometna koja se dogodila, desila se vrlo blizu njihove kuće i nju je u stvari probudio poziv supruga koji joj je javio da napravio glupost i da se dogodila prometna. Ona da nije niti čula, a niti vidjela da je on uzeo auto, a u autu je bio on i njezin pokojni sin. Po pozivu njezina supruga došla je na mjesto nezgode, te je tamo već bila policija i on je i njima dala izjavu. Dodala je da se ovako nešto nije nikada dogodilo i ona nije imala nikakvog razloga da skriva ključeve od svog muža pogotovo zato što nemaju takav odnos, niti smatra da je normalno da krije stvari. On nikada ranije nije uzimao njezin automobil, niti činio ovakve prekršaje. Automobil da je u to vrijeme kupila od RT, ali nisu napravili prijepis pa je zato ĆT bio i dalje upisan kao vlasnik vozila u prometnoj dozvoli. Kako je šteta na automobilu nakon prometne bila jako velika ona je taj auto odvezla na Metis, odnosno odvezao ga je ĆT jer ga nisu mogli popraviti te iz tog razloga nikada nije auto formalno prepisala na sebe.
2.2. Na ročištu je pročitana i pregledana dokumentacija dostavljena uz optužni akt i to Zapisnik o očevidu od 08.03.2024., Službena zabilješka od 17.02.2024., Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola od 17.02.2024., Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 17.02.2024. i Potvrda iz prekršajne evidencije za okrivljenicu, a pregledani su situacijski plan prometne nesreće i fotografije.
2.3. Iz zapisnika o očevidu Postaje prometne policije Rijeka od 08. ožujka 2024. slijedi da je 17. veljače 2024. došlo do prometne nesreće u kojoj se sudjelovao ZT kao vozač vozila marke Citroen registarske oznake [registarska oznaka], vlasnik vozila ĆT. Zapisniku prileži situacijski plan prometne nesreće te fotografije mjesta nesreće i nastalih oštećenja na vozilu i ogradi. Iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 17. veljače 2024. slijedi da je ZT imao izmjerenu koncentraciju od 2,12 g/kg alkohola u organizmu, a iz Službene zabilješke Postaje prometne policije Rijeka od 17. veljače 2024. da se ZT ne vodi u evidencijama vozača i vozačkih dozvola.
2.3. Okrivljenica nije imala primjedbi na pročitanu i pregledanu dokumentaciju.
2.4. U tijeku dokaznog postupka kao svjedok ispitan je ŠT, policijski službenik koji je iskazao kako se sjeća predmetne prometne nesreće, okrivljena da je bila ili vlasnik ili posjednik vozila, to se ne može točno sjetiti, ali se sjeća da je ona došla odmah nakon prometne nesreće na lice mjesta. Okrivljena da je svakako omogućila vozaču tog vozila da on uzme ključeve vozila jer su mu očito ti ključevi bili dostupni. Ne može točno reći detaljnije o toj okolnosti jer oni da ne ispituju osobne odnose osoba, ali može reći da je svakako okrivljena omogućila takvo postupanje jer je znala da vozač nema položen vozački ispit.
2.5. U tijeku dokaznog postupka kao svjedok ispitan je ZT, izvanbračni suprug okrivljene, koji je iskazao kako se sjeća predmetnog događaja, tada da je još bio živ sin BT iz prvog braka, L. On je nakon dužeg vremena došao kući jer se nalazio na liječenju od ovisnosti o drogi te su se oni kod kuće zapričali, malo su popili i načeli neke "teške teme". L da je želio otići se provozati i on je nesmotreno i samoinicijativno uzeo ključ sa stola. Taj ključ od vozila njemu nije dala BT, ona u tom trenutku nije niti bila s njima nego se nalazila, misli, na katu kuće. Nije trebao to napraviti, ali je uzeo ključeve i oni su kao dečki zajedno otišli autom te se dogodila prometna nesreća. Nakon prometne nesreće on da je zvao okrivljenu da joj kaže što se dogodilo. Inače da nikada nije uzimao ključeve od auta jer mu je vozačka dozvola oduzeta još negdje od 90-tih godina i to trajno, a ovaj događaj bio je izoliran te nikada prije i nikada poslije nije ništa tako napravio. Još jednom je istaknuo da okrivljena uopće nije znala da je on uzeo ključeve i njezino vozilo, niti je ona imala razloga od njega skrivati ključeve.
3. U smislu članka 182. točke 3. PZ nije dokazano da je okrivljenica počinila djelo za koje se optužuje.
4. Člankom 229. stavka 2. ZSPC određeno je da vlasnik vozila odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno ne smije dati vozilo na upravljanje osobi za koju je mogao ili morao znati da nema pravo upravljati vozilom (upravlja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, za vrijeme dok joj je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja vozilom ili zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom ili mjera opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole ili je isključena iz prometa, nema upisanu odgovarajuću kategoriju, upravlja vozilom bez pomagala ili ne postupa po uvjetima i ograničenjima navedenim u vozačkoj dozvoli, kojoj je vozačka dozvola oduzeta ili ukinuta), osobi za koju se na temelju njezina ponašanja može zaključiti da je pod utjecajem droga ili lijekova ili koja u krvi ima nedozvoljenu količinu alkohola ili je pod vidnim utjecajem alkohola ili je u tolikoj mjeri umorna ili bolesna da nije u stanju na siguran način upravljati vozilom.
4.1. Člankom 229. stavka 6. ZSPC određeno je da će se novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 920,00 eura kazniti za prekršaj vlasnik vozila i osoba kojoj je vozilo povjereno ako vozilo da na upravljanje osobi iz članka 229. stavka 2. ZSPC.
5. U ovom postupku nije sporno da je okrivljenica BT inkriminirane zgode bila u posjedu vozila marke Citroen registarske oznake [registarska oznaka], jer iako je vozilo kupila od RT, vlasništvo nad vozilom nije formalno preneseno. Također, nije sporno ni da je ZT upravljajući predmetnim vozilom pod utjecajem alkohola prouzročio prometnu nesreću samo s materijalnom štetom te da isti nema vozačku dozvolu odnosno pravo upravljati vozilom. Sve navedeno proizlazi iz pročitane i pregledane materijalne dokumentacije u tijeku dokaznog postupka, a navedene činjenice u skladu su i sa obranom okrivljenice.
6. Sporno jest je li okrivljena BT kao vlasnica vozila dala vozilo na upravljanje ZT za kojeg je znala da nema pravo upravljati vozilom jer nema položen vozački ispit, a na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, ocjene dokaza i utvrđenih činjenica, sud smatra kako nije dokazano da bi okrivljenica počinila prekršaj za koji je optužena.
6.1. Naime, iz sadržaja optužnog prijedloga te iskaza uređujućeg policijskog službenika prilikom prometne nesreće nije nedvojbeno utvrđeno da bi BT vozilo dala na upravljanje ZT već ovlašteni tužitelj takvu činjenicu povlači isključivo iz njezina vlasničkog odnosa spram vozila te izvanbračne zajednice sa osobom koja je prouzročila prometnu nesreću. Za ostvarenje odlučnog bića prekršaja za koje se okrivljena tereti potrebno je dokazati činjenicu da je vlasnik vozila dao vozilo na upravljanje osobi za koju je mogao ili morao zvati da nema pravo upravljati vozilom, pa je tužitelj trebao priložiti dokaze takve uvjerljivosti i kvalitete koji bi upućivali na opravdanu mogućnost zaključivanja da je terećeno djelo ostvareno na način kako proizlazi iz optužbe. S druge strane, iz obrane okrivljenice koja je u cijelosti u skladu sa iskazom svjedoka ZT, a koje ovaj sud prihvaća kao vjerodostojne jer su dani suglasno, životno i uvjerljivo, proizlazi kako se radilo o izoliranom incidentu jer ZT nikada ranije nije uzimao ključeve vozila okrivljenice, da je okrivljenica ključeve ostavljala uvijek na istom mjestu te ih nije skrivala jer za to nije imala razloga, a posebice da okrivljenica uopće nije bila nazočna kada je ZT uzeo ključeve vozila koji su se nalazili na stolu.
7. Time, u izostanku bilo kakvih dokaza koji podupiru navode iz obaveznog prekršajnog naloga, nije dokazano da je okrivljenica dala vozilo na upravljanje ZT jer samo činjenica da su ključevi automobila bili dostupni izvanbračnom suprugu okrivljenice, kao osobi zrele životne dobi, unutar prostorija njihovog zajedničkog kućanstva gdje žive, prema stavu suda nije dostatna za ostvarenje bića prekršaja.
8. Imajući u vidu sve navedeno nije dokazano da je okrivljenica počinila optuženi prekršaj te je istu valjalo osloboditi od optužbe.
9. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na članku 140. stavka 1. i 2. PZ.
U Rijeci 08. prosinca 2025.
Viši sudski savjetnik-specijalist
Sudac
Sanja Crljen Mrvoš, v.r.
Lada Pažanin, v.r.
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv presude nije dopuštena žalba.
DNA:
- ovlašteni tužitelj;
- okrivljenica
