REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-1083/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupan po punomoćniku Vjeranu Blažeku, odvjetniku u Osijeku, protiv I. tuženika ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mariji Štritersk, odvjetnici u Garešnici, II. tuženice TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tuženika LJ iz [adresa], zastupan po punomoćniku Tihomiru Voliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Volić, Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Garešnice i IV. tuženika DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, od 26. ožujka 2025., poslovni broj: P-1147/2024-15, 8. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I Žalba tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, od 26. ožujka 2025., poslovni broj: P-1147/2024-15, u pobijanom dijelu pod točkom II izreke.

II Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I Utvrđuje se povlačenje tužbe.

II Nalaže se tužitelju naknaditi I tuženom ČJ OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 € u roku 15 dana.“

2. Protiv navedenog rješenja pod točkom II izreke, tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka jer smatra da je rješenje nejasno i proturječno.

2.1. U žalbi ističe navode iz obrazloženja rješenja prvostupanjskog suda, te navodi da je suprotno tvrdnjama prvostupanjskog suda u podnesku od 28. veljače 2025., jasno naveo kada je dug plaćen te na što se uplate odnose, da je u tom podnesku istakao da je 21. siječnja 2025. plaćena glavnica duga u iznosu od 39,96 eura, te dio sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 2,85 eura, te da su 28. siječnja 2025. plaćene zatezne kamate na glavnicu, parnični trošak u iznosu od 250,00 eura i razlika sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 3,79 eura, da je jasno naglasio da su uplate izvršene po predmetnom ugovornom računu broj: 2200575801, odnosno da je plaćen parnični trošak koji je potraživao u postupku, pa kako je navedenim uplatama plaćen utuženi dug da je povukao tužbeni zahtjev u cijelosti, pa da stoga sud nije imao zakonske osnove naložiti mu da naknadi troškove postupka I. tuženiku.

2.2. Predlaže da se žalba uvaži i pobijano rješenje preinači na način da se I. tuženik odbije sa zahtjevom za naknadu parničnog troška. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 75,00 eura (PDV uključen) te trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i postupak koji mu je prethodio, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP), u vezi s člankom 365. stavka 2. ZPP-a, te člankom 381. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Rješenje prvostupanjskog suda jasno je i razumljivo, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem istog rješenja nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu neplaćenih računa za korištenje električne energije u iznosu od 39,96 eura zajedno sa zateznom kamatom, koji zahtjev temelji na tvrdnji da su tuženici suvlasnici nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], označenih kao kč. br. [katastarska čestica], pri čemu se tužitelj poziva na članak 24. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom i Zakon o tržištu električne energije, prema kojima da su tuženici bili u obvezi bez odgađanja pisanim putem prijaviti promjenu vlasništva nad stambenim/poslovnim prostorom kako bi se prijavljena promjena vlasništva odnosno promjena krajnjeg kupca električne energije mogla primjenjivati od sljedećeg mjesečnog obračuna električne energije, a obzirom da to nisu učinili, da su računi za isporučenu električnu energiju izdavani na ranijeg vlasnika FJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], slijedom čega da su se tuženici neosnovano obogatili za iznos mjesečnih računa za isporučenu električnu energiju u iznosu od 39,96 eura.

6.1. Obzirom da je utuženi iznos plaćen nakon podnošenja tužbe, tužitelj je povukao tužbu, pa je prvostupanjski sud odlučio kako je navedeno pod točkom I izreke rješenja, u kojem dijelu se žalbom ne pobija odluka prvostupanjskog suda.

6.2. U ovom žalbenom postupku sporno je pripada li I. tuženiku pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura.

7. Iz spisa predmeta prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je tužitelj uz tužbu priložio neslužbenu kopiju povijesnog prikaza izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i izvod iz poslovnih knjiga od 21. studenog 2024. koji se odnosi na neplaćene račune za korištenje električne energije na adresi [adresa],

- da je u odgovoru na tužbu I. tuženik ĐJ naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da su nekretnine na koje se poziva tužitelj, upisane u zemljišnim knjigama kao put i da u naravi čine put, te da na istima nema građevinskih objekata, dok se kuća na adresi [adresa], na koju se odnosi obveza plaćanja troška isporučene električne energije ne nalazi na u tužbi navedenim nekretninama, niti da je on vlasnik ili suvlasnik nekretnina na adresi [adresa], već da je ista samovlasništvo DJ, u dokaz čega je priložio z.k. izvatke iz kojih su vidljive navedene činjenice,

- da je tužitelj podneskom od 29. siječnja 2025. povukao tužbu navodeći da je predmetni dug podmiren nakon podnošenja tužbe,

- da se I. tuženik u podnesku od 17. veljače 2025. suglasio sa povlačenjem tužbe,

- da je I. tuženik u odgovoru na tužbu i u navedenom podnesku postavio zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 125,00 eura, jer smatra da mu je tužitelj neosnovano prouzročio trošak, time da je ostao kod prigovora promašene pasivne legitimacije, a naveo je i da on nije platio predmetni dug, već da je to učinio vlasnik predmetne nekretnine IV. tuženik MJ,

- da je obzirom na navode I. tuženika prvostupanjski sud dopisom od 24. veljače 2025., a potome i dopisom od 14. ožujka 2025., zatražio od tužitelja očitovanje o tome tko je, kada i za koji objekt, platio predmetni dug, te da navede točan broj katastarske čestice na kojoj je izgrađen objekt za koji je podnesena tužba, kojem traženju suda tužitelj nije udovoljio, već je u podnesku od 4. ožujka 2025. samo uopćeno opisao tijek plaćanja predmetnog potraživanja,

- da je prvostupanjski sud a obzirom na činjenicu da tužitelj nije dokazao opravdanost podnesene tužbe protiv I. tuženika, obvezao tužitelja na naknadu parničnog troška I. tuženiku (točka II izreke pobijanog rješenja).

8. Prvostupanjski sud se u odluci o parničnom trošku pravilno pozvao na odredbu članka 158. stavka 1. ZPP-a, te je pravilno primijenio Tbr. 7/9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) važećom u vrijeme donošenja odluke.

9. Prema odredbi članka 158. stavka 1. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka, a prema stavku 2. istog članka, iznimno od stavka 1. toga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

10. Rješenje o troškovima u parničnom postupku nema samostalnu procesnu sudbinu, već se troškovi određuje prema uspjehu u postupku i procesnom ponašanju stranaka. Pri tome valja navesti i da tužitelj u žalbi ne iznosi niti jedan relevantan žalbeni razlog kojim bi doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, niti osporava visinu dosuđenog troška.

11. Uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja, posebno činjenice da tužitelj nije dokazao opravdanost podnošenja tužbe protiv I. tuženika, te da I. tuženik nije platio utuženo potraživanje jer to nije niti bio u obvezi učiniti, za zaključiti je da je tužitelj prouzročio trošak I. tuženiku, tako da je odluka prvostupanjskog sud pravilna kako po osnovi (članak 154. stavka 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. stavka 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tbr. 7/9 Tarife, a odnose se jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 eura uvećanoj za PDV što ukupno iznosi 125,00 eura.

12. Slijedom navedenog, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana, te je u potvrđeno pobijano rješenje pod točkom II izreke.

13. Obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, ne pripada mu pravo na naknadu troška žalbenog postupka, pa je na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavka 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci pod točkom II.

Slavonski Brod, 8. prosinac 2025.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec