REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 Pn-1210/2021-67.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik ĆV, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Klaić & Klaić, protiv I. tuženika ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica ŽV, odvjetnica iz [adresa] i II. tuženika ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica TV, odvjetnica iz [adresa], radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 4. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja ĆV, I. tuženika osobno, punomoćnice I. tuženika ŽV, odvjetnice, II. tuženika osobno i punomoćnice II. tuženika TV, odvjetnice, dana 8. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženiku ŠV i II. tuženiku ĐV da solidarno isplate tužitelju BV iznos od 3.616,25 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 3.466,45 EUR od 16. listopada 2020. do isplate,

- 150,00 EUR od 8. prosinca 2025. do isplate, te da mu solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.645,28 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje od dospijeća do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3.616,45

II. Nalaže se I. tuženiku ŠV da isplati tužitelju BV iznos od 477,80 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2020. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 1.996,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.10.2020. do isplate, u dijelu u kojem od II. tuženika ĐV potražuje solidarnu isplatu iznosa od 477,80 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.10.2020. do isplate, zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 150,00 EUR od 16.10.2020. do 8. prosinca 2025., kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 1.644,44 EUR, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev I. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.937,50 EUR, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev II. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.312,50 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako su ga dana 17. travnja 2020. oko 12,00 sati na adresi [adresa], ispred ulaza u zgradu na adresi gdje je sjedište Wolta, fizički napali ovdje tuženici, nakon verbalnog sukoba i to na način da mu je I. tuženik ŠV istrgnuo mobitel iPhone 7 kojeg je tužitelj držao u ruci, nakon čega ga je bacio na pod i više puta nagazio nogom, a zatim ga zatvorenom šakom desne ruke udario u predjelu desne strane lica, da bi potom II. tuženik ĐV zatvorenom šakom desne ruke udario tužitelja u predjelu desne strane lica te su ga potom obojica tuženika oborili na tlo i udarali nogama, da bi ga onda podigli i sa visine od oko 1 m bacili na nogostup ulice gdje su ga nastavili cipelariti, a tužitelj je ostao nepomično ležati dok su se tuženici udaljili u nepoznatom smjeru. U predmetnom štetnom događaju tužitelj je zadobio teške tjelesne povrede te mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa na ime naknade neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege koja mu je pružana tijekom liječenja potražuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 19. listopada 2024., a prema sljedećim kriterijima:

- za pretrpljene fizičke bolove

1.050,00 EUR

- za pretrpljeni strah

1.150,00 EUR

- za pretrpljene duševne bolove zbog

smanjenja životnih aktivnosti

3.100,00 EUR

- za tuđu pomoć i njegu

150,00 EUR

odnosno sveukupno iznos od 5.450,00 EUR. Tužitelj također na ime troškova liječenja potražuje iznos od 162,58 EUR te na ime uništenog mobilnog uređaja iznos od 477,80 EUR pa sveukupno potražuje iznos od 6.090,38 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2020. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. I. i II. tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju navode tužbe u cijelosti. Osporavaju svoju pasivnu legitimaciju, bilo kakvu svoju odgovornost za naknadu navodne štete tužitelju u konkretnom slučaju, te ističe prigovor isključive krivnje tužitelja. Također ističu i prigovor nedostatka uzročno - posljedične veze između ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji koju tužitelj dostavlja uz svoju tužbu i predmetnog navodnog događaja u cijelosti. Iz povijesti bolesti Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, Klinika za kirurgiju, datiran sa danom 17.4.2020. proizlazi da je tužitelj zaprimljen u 13:43 sati, a otpušten istog dana u 15,00 sati, bez ikakvih indikacija za hitnim kirurškim liječenjem, dok je svaki daljnji pregled i sa time u vezi dostavljena dokumentacije obavljena na traženje ovdje tužitelja. Prigovaraju visini tužbenog zahtjeva i utuženom tijeku kamata. Osporavaju troškova liječenja jer je navedene pretrage tužitelj obavljao samoinicijativno, bez ikakvih indikacija za obavljanjem istih. Osim toga, da je tužitelj imao plaćeno osnovno i dopunsko zdravstveno osiguranje, navedene bi troškove u cijelosti podmirio HZZO. Protive se i potraživanju tužitelja s osnova naknade navodne imovinske štete u iznosu od 477,80 EUR, od sebe otklanjanju bilo kakvu odgovornost za eventualnu štetu te prigovoraju i visini te štete. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška I. i II. tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Izvršen je uvid u dopis MUP-a od 14.7.2020. (list 7 spisa), potvrdu MUP-a od 28.5.2020. (list 8 spisa), odštetne zahtjeve (list 9-14 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 15-34, 100-130 spisa), fotografiju naljepnice sa mjesta štetnog događaja (list 35 spisa), fotografiju mjesta štetnog događaja (list 36 spisa), račune (list 37-45 spisa), presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl. broj PpJ-2151/2020 od 10.3.2022. (list 73-82 spisa), saslušani su svjedoci UV (list 135-136 spisa), PV (list 136-137 spisa), FV (list 138-39 spisa), SV (list 190-191 spisa), NV (list 191-192 spisa), parnične stranke (list 229-233 spisa), te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Predragu Paviću, kirurgu i dr. Lani Mužinić Marinić, psihijatru (list 199-201 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među parničnim strankama sporna je pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost za nastanak štetnog događaja te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dakle, da bi postojala izvanugovorna odgovornost za štetu I. i II. tuženika u smislu čl. 1045. st. 1. ZOO-a moraju biti ispunjene sljedeće pretpostavke: moraju postojati subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu – štetnik i oštećenik, mora postojati štetna radnja koju je počinio štetnik, a na strani oštećenika mora nastati šteta. Nadalje, mora postojati uzročna veza između izvršene štetne radnje štetnika i štete koja je nastala oštećeniku te mora postojati protupravnost štetne radnje, dok se krivnja štetnika presumira. Temeljem čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, a pod koje se razumijevaju i pravo na duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo.

7. Radi utvrđenja nastanka štetnog događaja i odgovornosti za nastanak istog saslušane su parnične stranke i svjedoci UV, PV, FV, SV i NV.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je 16.4.2020. došao u ured Wolta u [adresa] da bi se sastao s IV. Ured Wolta je u poslovnoj zgradi u kojoj ima više ureda različitih firmi i taj dan ulazna vrata nisu bila zaključana. Na ulazu u tu zgradu je bio zaštitar te mu je rekao da je došao na sastanak, ali ga je on obavijestio da u uredu nema nikoga pa je nazvao g. LV koji mu je rekao da dođe sutra u 12,00 h te je dao svoju osobnu iskaznicu tom zaštitaru, misli da se zove FV, koji ga je zapisao u neku bilježnicu za sutra u 12,00 h i rekao mu da dođe malo ranije. Tada mu je komentirao da što taj LV misli da su oni njegova služba, jer da sutra tamo ni B neće moći ući te se pritom uhvatio za pištolj. On je sutradan došao malo ranije. Pred tom zgradom je bilo nekih 10-15 ljudi, vrata su bila zaključana, pa je pokucao na prozorčić zaštitaru, koji je bio isti kao i dan ranije te mu rekao da ima sastanak, a on mu je odgovorio da nema nikog u uredu i pritom mu se učinio nervoznim. On je stajao ispred s ovim ostalim ljudima koji su čekali i oko 11,50 sati je vidio da dolazi LV koji je u kutijama nosio neku opremu te su se vidjeli ali mu nije prilazio jer je imao tu opremu. Malo kasnije je došao i GV te je i njega zaštitar tražio osobnu, a budući se poznaju od ranije mu je komentirao da tu radi svaki dan i da ga sad čovjek maltretira, međutim njega je zaštitar pustio. U 12,00 sati je ponovno došao do zaštitara i rekao da ima sastanak, ali mu je on rekao da ne može ući i da se taj s kim ima sastanak treba spustiti po njega. Nazvao je g. LV koji mu je rekao da se ne može spustiti po njega već da će poslati AV. Ubrzo je došao GV, otključao vrata i pustio ga unutra, a kako je zaštitar bio leđima okrenut prema njima, on mu je išao odnijeti osobnu da zabilježi da je ušao u zgradu. Kada se zaštitar okrenuo, počeo je vikati na njega da mora izaći van i on je potom izašao van. Prije toga mu je GV rekao da on ima sastanak, no zaštitar je komentirao da on nema ništa i da mora izaći van. Kada je izašao van na ulazu u zgradu je bila naljepnica zaštitarske tvrtke s dva broja telefona i on je nazvao taj prvi telefon i rekao da je na toj adresi i da ima zakazan sastanak, ali da ga nitko ne pušta u zgradu, a ta osoba koju je nazvao ga je pitala da zašto ju zove i bio je dosta neugodan preko telefona te mu je rekao da će doći za 5 minuta. Prošlo je još nekih 25 minuta te je nazvao drugi broj s naljepnice. Javio mu se neki gospodin s kojim je bilo ugodnije razgovarati i pitao ga otkud je dobio njegov broj te mu je rekao da je broj na naljepnici na zgradi i ispričao mu da ne može ući u zgradu, na što je on odgovorio da je kolega krenuo i da će uskoro doći. On nije znao da kada je zvao prvi broj da je tada dobio I. tuženika jer ga nije prije niti poznavao. Primijetio je da dolaze dva čovjeka kojima je zaštitar otključao vrata te su oni ušli unutra i kratko s njim razgovarali. On je ispred te poslovne zgrade stajao s torbom, a u rukama je imao laptop i mobitel. Prvo je izašao I. tuženik koji mu se obratio psovkama i potjerao ga. Potom mu je I. tuženik iz ruke istrgnuo mobitel i ponovno ga potjerao, a on je tražio da mu vrati mobitel na što mu je I. tuženik rekao da neće, a potom ga je udario u predjelu lica, ali ne zna da li otvorenom ili zatvorenom šakom. Sve se brzo odvijalo, ali misli da je prvo bacio njegov mobitel na pod i zgnječio ga nogom, a potom ga nastavio udarati, te ga je i II. tuženik također udarao. On je počeo uzmicati, ali oni su nasrtali na njega te su ga gurnuli s tog platoa ispred zgrade, koji ima oko 5 stepenica, na asfalt. Pao je na leđa, a oni su ga počeli cipelariti te se sklupčao na podu. U tom trenutku su ljudi koji su bili ispred zgrade skočili da mu pomognu, međutim I. i II. tuženik su onda pobjegli, ali su ih ti svjedoci slikali, slikali su i registraciju auta te su potom pozvali policiju, hitnu pomoć i njegovog oca dok je on ostao ležati na podu. Po pozivu su došli i policija i hitna pomoć i njegov otac. Nije ni vrijeđao niti prijetio tom zaštitaru koji ga nije želio pustiti u zgradu. Nije lupao po vratima nakon što mu je rekao da mora izaći van. Hitna ga je odvela u Vinogradsku bolnicu na liječničku obradu. Imao je bol u desnom ramenu, hematome po trupu, a šaka mu je bila ogrebana te je osjećao bol u glavi od pada. Po povratku iz bolnice je još 2 puta zvao hitnu pomoć, a drugi put je ponovno bolnički liječen, a potom je od svoje liječnice tražio uputnicu za psihijatra te se zbog posljedica ovog događaja i dalje liječi po psihijatru. Po ozljeđivanju je bio kod majke koja mu je pružala pomoć i njegu, tada nije izlazio jer ga je bilo strah ostati sam te je boravio kod majke koja je kuhala i obavljala sve kućanske poslove, a osobnu higijenu je mogao obavljati sam. Kada je tamo došao nitko nije imao zaštitne maske, niti zaštitar, niti ljudi koji su stajali ispred, a niti policija kada su došli, samo su djelatnici hitne pomoći imali zaštitne maske. Ne sjeća se da li su službeno bile na snazi epidemiološke mjere protiv COVID-a. Prije 16.4.2020. je dolazio na tu adresu. U toj zgradi je bio tjedan dana ranije i bio je neki drugi zaštitar koji nije tražio osobnu iskaznicu te su slobodno ulazili u zgradu, a nakon ovog događaja nije više dolazio u tu zgradu. Laptop je bio u njegovoj torbi, a dok su ga I. i II. tuženici gurali s platoa, torbu je držao ispred sebe, a mobitel je držao u drugoj ruci sve dok mu ga I. tuženik nije otrgnuo iz ruke. Laptop se nije razbio, a mobitel je bio potpuno smrskan. Jedan od svjedoka je zvao njegovog oca sa svog mobitela. I. i II. tuženik su se udaljili s mjesta događaja ubrzano hodajući. Nakon ovog štetnog događaja 2 godine i 8 mjeseci nije radio nigdje.

9. Iz iskaza I. tuženika ŠV proizlazi da ga je tog dana oko 11,30 sati nazvao čovjek koji je bio vrlo neugodan, vikao je da ne može ući u zgradu jer ga zaštitar ne želi pustiti. On je pokušao smiriti situaciju i objasniti mu da su na snazi epidemiološke mjere koje je propisao vlasnik zgrade i koje su bile izvješene, a u kojima je bilo određeno da u zgradu nema ulaska bez najave. Potom je nazvao zaštitara u toj zgradi koji mu je rekao da je ispred zgrade nekih 15-20 ljudi koji udaraju nogama u vrata, lupaju i deru se, a u zgradu nisu mogli ući jer nisu bili najavljeni niti je itko došao po njih. Prošlo je otprilike pola sata i ponovno ga je nazvao isti čovjek koji mu je prijetio da će vidjeti tko je on, da će ih uništiti i da će im zatvoriti firmu. On je krenuo na lice mjesta te je došao za cca 15-ak minuta, pokucao je zaštitaru i ušao unutra. Dok je on bio tamo su pokušavali otvoriti vrata, lupali po staklu i bili bezobrazni. Tužitelj je stajao prvi do vrata, a iza njega su bila još dvojica. On je izašao van i rekao da se maknu i da ne mogu ulaziti unutra. Ova dvojica su se odmah maknuli, a i ostali su sišli s tog platoa, ali je tužitelj ostao stajati i nije se htio maknuti. On ga je primio za ruku i maknuo od ulaza te je on otišao sjesti na stepenice i dalje se nastavio derati i vrištati, a oni su otišli u zgradu. Za nekih 10-ak minuta je došla policija i hitna. Kroz stražnja vrata zgrade su otišli u policijsku postaju i tamo su pričekali dok se tužitelj nije vratio iz bolnice, a kada je utvrđeno da nema nikakvih ozljeda oni su pušteni kući. Niti jedan od zaštitara u toj zgradi ne nosi oružje jer je zakonom strogo propisano kada se i u kojim slučajevima smije nositi oružje. Na naljepnici na zgradi je broj telefona interventne ekipe zaštitarske firme u kojoj on radi i po dojavama stranaka izlaze na intervenciju ukoliko postoje neki problemi. Firma se zove Eurolex zaštita. U toj zgradi vrše zaštitarske usluge od 2008. kontinuirano. Ove mjere kakve je opisao bile su na snazi 6 mjeseci, a potom su bile malo blaže, ali je uvijek netko iz firmi korisnika prostora morao doći po osobu koja je došla na neki sastanak. S ostalim firmama nije bilo problema, ali bi Ć naručio 20-ak ljudi i onda ne bi htjeli doći po njih, iako su bili upoznati s ovim propisanim mjerama. Jednom prilikom su im opremu dijelili ispred zgrade, nisu ih htjeli primiti u poslovnim prostorijama. Nije niti udario niti gurao tužitelja, samo ga je primio za ruku i udaljio od vrata, a nakon što nije htio postupiti po njegovom nalogu i udaljiti se sam, a što su ovlasti koje može primijeniti u takvom slučaju. Nije mu uzeo mobitel nego je i njemu i tužitelju ispao mobitel na pod te je svatko posegnuo za svojim mobitelom, a da li je tužiteljev mobitel bio razbijen, o tome nema saznanja. Ne zna kada su točno propisane epidemiološke mjere od strane države, ali onog trenutka kad ih je vlasnik zgrade provodio oni su važeći protokol vidno istaknuli na vratima zgrade te dali upute zaštitarima na koji način trebaju provoditi taj protokol. Svaki vlasnik zgrade određuje kućni red i pravila ulaska u zgradu, a oni su angažirani da ta pravila provode. Policija je došla na njihov poziv, a zvali su ju jer je 20-ak ljudi lupalo po ulazu u zgradu. Protiv njega je povodom ovog događaja proveden prekršajni postupak u kojem je kažnjen, a u kaznenom postupku je oslobođen.

10. Iz iskaza II. tuženika ĐV proizlazi da je slušao iskaz I. tuženika te se u cijelosti pridružuje navodima I. tuženika. Toga dana ga je nazvao I. tuženik, koji je njegov otac, oko 12,00 sati da dođe u [adresa] jer da imaju neki problem na objektu kojeg štite. Došli su tamo, ušli unutra i popričali sa FV koji im je rekao da ljudi ispred vrata negoduju, a da se nitko iz Wolta ne želi spustiti po njih. Nije istina da je tužitelj ušao u zgradu pa da ga je FV istjerao, a to mu je rekao FV. Poslije mu je I. tuženik rekao da je utvrdio da ga je dva puta zvao ovdje tužitelj i da je na telefonu bio jako bezobrazan. I. tuženik ga je zamolio da se udalji od vrata i nakon što je on odbio je upotrijebio svoju tjelesnu snagu i maknuo ga od vrata, a on s tužiteljem nije imao nikakav fizički kontakt. Također mu je simptomatično da ako je držao laptop u ruci i pao da je neobično da se laptopu nije ništa dogodilo. Oni su zvali policiju i potom su otišli u policijsku postaju i kada je utvrđeno da tužitelj nije zadobio nikakve ozljede pušteni su kući. On je tužitelja negdje tjedan dana poslije ovog događaja vidio u uniformi Š pa pretpostavlja da je obavljao dostavu, a potom ga je više puta vidio u Ć uniformi, tijekom duljeg vremenskog perioda, i to nakon ovog događaja. Pojašnjava da je I. tuženik upotrijebio tjelesnu snagu na način da je primio tužitelja za ruku i odgurnuo ga od vrata i to je bio jedini fizički kontakt između tužitelja i I. tuženika. Ne može se više sjetiti za koju točno ruku ga je primio da ga udalji od vrata, ali primio ga je za podlakticu. Nije vidio da bi I. tuženik u bilo kojem trenutku držao mobitel tužitelja. I. tuženik mu je rekao da je u drugom razgovoru ta osoba koja je nazvala psovala i prijetila da će zatvoriti firmu. I. tuženik ga je zvao jer je znao da je tamo 20-ak ljudi pa nije znao da li će moći tu situaciju sam riješiti odnosno kako će oni reagirati. Tada je bio suvlasnik i direktor te zaštitarske firme. Tužitelja je viđao više puta u Wolt uniformi, tijekom duljeg vremenskog perioda, a nakon ovog događaja. Povodom ovog događaja je u prekršajnom postupku osuđen za remećenje javnog reda i mira, a u kaznenom postupku su oslobođeni jer je utvrđeno da je tužitelj zadobio samo oguljotine šake. Nema saznanja od čega je tužitelj zadobio oguljotine šake, to je utvrđivao sudski vještak, a ne on.

11. Iz iskaza svjedoka UV proizlazi da je tog dana bio ispred zgrade u [adresa]. Tada je radio kao dostavljač Wolta te su trebali doći po neke majice i kako je počela pandemija i dezinfekcijska sredstva i rukavice koje su pripremili za njih. Bilo ih je oko 20-30 ispred te zgrade. Tada je vidio kako ovdje tužitelja iz tog ulaza izbacuju dva zaštitara, stjerali su ga u kut, uzeli mu mobitel i tjerali ga, ali su mu zapravo prepriječili put tako da nije mogao otići. On je tražio da mu vrate mobitel da može otići, a oni su ga počeli udarati šakama u glavu i u trbuh, a jedan od njih je bacio mobitel na pod i počeo ga gaziti dok ga nije potpuno smrskao. Počeli su ga udarati koljenima i nakon što je jedan od njih razbio mobitel, povukao je tužitelja za kosu i gurnuo niz stepenice. Tamo su na tom platou bile 4 do 5 betonskih stepenica i tužitelj je pao, udario glavom o beton i dok je ostao ležati na podu oni su mu prišli i nastavili ga udarati. Njemu je bilo krivo što smo oni tamo stajali i nitko od njih mu nije pomogao pa je zavikao da jesu li normalni, što to rade i zašto ga udaraju kad on ne pruža otpor. Prišao je da pomogne tužitelju da ustane i nakon toga su se oni razišli. Ispred te zgrade stajao je otprilike sat vremena, vidio je tužitelja ispred zgrade, vidio ga je kako ulazi u ulaz i nakon toga ovaj događaj koji je opisao, a nema saznanja što se dogodilo u zgradi. Ostao je na licu mjesta do dolaska policije. Nije primijetio ništa neobično u ponašanju tužitelja. Svi su stajali vani u redu. U Wolt su prvo trebali ulaziti jedan po jedan, zatim im je rečeno da će ulaziti po dvoje, potom im je rečeno da će ulaziti po troje, da bi u konačnici gospodin iz Wolta izašao van i podijelio im robu. Vidio je da tužitelj prije štetnog događaja razgovara s nekim na mobitel, a nije primijetio ništa neobično, nije gestikulirao nego je samo razgovarao s nekim na mobitel, nije čuo sadržaj razgovora.

12. Iz iskaza svjedoka PV proizlazi da je u vrijeme događaja koji je predmet ovog postupka bilo razdoblje nakon potresa i karantene te se zaposlio u Woltu i taj dan je došao preuzeti opremu. U trenutku dolaska kada je vezao svoj bicikl čuo je neko komešanje i tada nije vidio što se događa, ali je čuo da je nešto udarilo i palo na pod. Nakon toga je vidio kako zaštitar napada jednog čovjeka kojeg je udario i gurnuo niz stepenice. Tada je vidio jednog zaštitara, ali na licu mjesta ih je bilo više, jer kada je pokušao ući u zgradu drugi zaštitar ga nije pustio i u konačnici je opremu dobio kroz prozor. Zaštitar mu nije objasnio iz kojeg ga razloga ne može pustiti u zgradu, bio je vrlo neugodan i bahat, a kako je svjedočio ovom ranije opisanom događaju, nije želio dalje ulaziti u razgovor. Tamo ih je bila nekolicina pa su krenuli pomoći tom čovjeku kojeg je zaštitar udario, neki su zvali policiju i hitnu, a on je ostao do dolaska policije koja je bila na licu mjesta, ali nije dao iskaz.

13. Iz iskaza svjedoka FV proizlazi da je tada bio zaposlen u trgovačkom društvu Eurolex zaštita kao voditelj poslova zaštite na radu, a sada je na funkciji direktora za poslove tehničke zaštite. Tog dana je bilo jako puno kandidata koji su dolazili na razgovor za posao u Wolt u [adresa], a s obzirom da su bile na snazi mjere zbog COVID-a, policija je održavala red kako bi se održao propisani razmak i pridržavali se svih propisanih mjera. Policajac ga je došao pitati da li je nešto vidio i on mu je odgovorio da nije vidio nikakav događaj. Konkretan štetni događaj koji je predmet ovog događaja nije vidio. Nakon toga ga je gospodin iz Wolta za kojeg misli da se preziva Ž zatražio uvid u snimku. Oni na licu mjesta mogu vidjeti snimke s kamere u realnom vremenu, ali nemaju pristup tom sigurnosnom sustavu pa ga je dalje uputio na predstavnika suvlasnika g. VV, a budući su suvlasnici postavili video nadzor u zgradi. Taj dan je bio na recepciji te zgrade i u nju se moglo ući po pozivu. Predstavnik Š je silazio po svakog kandidata i nakon toga bi oni ušli u zgradu. Bio je dugačak red i nekoliko je ljudi pokušalo ući preko reda pa su zamoljeni da se strpe i da pričekaju da netko dođe po njih. I. i II. tuženik nisu radili taj dan s njim, oni su došli po pozivu, ali ne zna po čijem. Na ulazu zgrade je naljepnica sa podacima zaštitarske firme i kontakt brojevima od kojeg je jedan bio od I. tuženika, a drugi od g. JV koji je bio suvlasnik firme. Policija je već bila tamo i kada ga je policijski službenik došao pitati da li je nešto vidio rekao je da nije ništa vidio niti neposredno niti preko videonadzora, ali da je čuo neko komešanje. Policajac ga je zamolio da da bocu vodu za ozlijeđenog te je otišao po nju. Izašao je van predati tu bocu policajcu, ali nije vidio tko je ozlijeđen.

14. Iz iskaza svjedoka AV proizlazi da je tamo bio u grupi od 30-ak ljudi, i svi su čekali Ć. Nitko nije mogao ući u zgradu jer nisu puštali unutra zbog epidemioloških mjera. U jednom trenutku je na lice mjesta došao tužitelj i htio je ući u zgradu i zaštitaru je rekao da ima dogovoren sastanak, ali ga zaštitar nije pustio u zgradu. Oni su tamo stajali oko 45 minuta i nije cijelo vrijeme obraćao pažnju na tužitelja pa se ne sjeća da li je telefonirao na mobitelu. U jednom trenutku su na lice mjesta u automobilu, za kojeg misli da je Mercedes, došle dvije muške osobe, jedan je bio stariji, a drugi mlađi. On je bio relativno blizu, oni su bili par metara udaljeni od njega i između njih i tužitelja je prvo došlo do naguravanja, zatim su se porječkali i potom je stariji muškarac ošamario tužitelja, uzeo mu mobitel, bacio ga na pod i počeo ga gaziti. Tužitelj se krenuo odmaknuti i onda ga je mlađi muškarac odgurnuo i on je "preletio" preko 5-6 stepenica i pao. Oni su tada zvali hitnu, a ova dva muškarca su se udaljili u automobil s kojim su došli. Tužitelj nije bio agresivan, pokušao je ući u zgradu i tvrdio da ima sastanak, ali osim toga nije bilo nikakve neobičnosti u njegovom ponašanju. Ne sjeća se da li je bio krvav. Pod naguravanje je mislio da se taj stariji muškarac tužitelju unosio u lice, a prije tog šamara nije bilo fizičkog kontakta.

15. Iz iskaza svjedoka NV proizlazi da je tada bio djelatnik Wolta i njih 20-ak je čekalo ispred zgrade, čekali su opremu jer su na snazi bile epidemiološke mjere. To je bilo oko 12,00 popodne. U nekom trenutku je došlo do strke, čuo je visoke tonove i nadglasavanje te je čuo udarce, ali nije u tom trenutku vidio tučnjavu. Kada se okrenuo vidio je mlađeg muškarca od 30- ak godina koji je zamahnuo prema tužitelju, a pored njega je bio stariji muškarac oko 55-60 godina, ćelave glave i sa brkovima koji je psovao i vikao. Ne zna povod ovog sukoba, ali je vidio kako je tužitelj "preletio" preko 8 stepenica, imao je raskrvaren nos, počeo je plakati, a ova dvojica muškaraca koje je opisao su pobjegli i vrlo brzo je došla policija. Sjeća se i da je zaštitar iz zgrade bio vrlo neugodan prema tužitelju, a i prema svima njima tamo bez ikakvog povoda. Prije ove tučnjave je tužitelj samo stajao i slušao što mu govore, nije ni na koji način pružao ni fizički ni verbalni otpor, radi se o mladiću niskog rasta male tjelesne mase, po njegovoj procjeni oko 60-70 kila. Od mjesta događaja je bio udaljen nekoliko metara, on je bio ispod tih stepenica na pločniku, a oni su bili na vrhu stepenica, a ima nekih 8 stepenica na tom mjestu.

16. Sud vjeruje iskazu tužitelja u kojem iskazuje o dinamici nastanka štetnog događaja jer je isti iskazivao uvjerljivo, logično i životno te njegov iskaz obiluje detaljima s kojima čini smislenu cjelinu, a u bitnom je suglasan sa iskazima svjedoka UV, PV, AV i NV. Svi oni u bitnom suglasno iskazuju da tužitelj prije ovog štetnog događaja nije bio agresivan te da su ga I. i II. tuženik fizički napali i udarali te da mu je jedan od njih uzeo mobitel kojeg je bacio na pod i uništio. Pritom se radi o svjedocima koji ni na koji način nisu zainteresirani za ishod ovog spora. Sud iskaz svjedoka FV nije posebno cijenio jer isti nema neposrednih saznanja o predmetnom štetnom događaju. Sud ne vjeruje iskazima I. i II. tuženika jer su isti neuvjerljivi, neživotni, suprotni sa preostalim provedenim dokazima u spisu te usmjereni isključivo ka otklanjanju odgovornosti I. i II. tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja.

17. Uvidom u presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl. broj PpJ- 2151/2020 od 10.3.2022. utvrđeno je da su ovdje I. i II. tuženik osuđeni da su dana 17.4.2020. oko 12,30 u Zagrebu, ispred ulaznog dijela zgrade u [adresa] remetili javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način tako da je I. tuženik ŠV iz ruke tužitelja BV istrgnuo mobitel, bacio ga na pod i više ga puta nagazio nogom pri čemu su na mobitelu nastala oštećenja, nakon čega je zatvoreno šakom desne ruke udario tužitelja u desnu stranu lica, a II. tuženik ĐV je udario tužitelja dva puta zatvoreno šakom desne ruke u desnu stranu lica, nakon čega su I. i II. tuženik zajedno srušili tužitelja na tlo te su ga svaki jedanput nogom udarili u tijelo i potom ga sa ulaznog dijela zgrade sa visine od 1 metra bacili na nogostup pa su time remetili javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način.

18. Iako se ne radi o presudi iz kaznenog postupka pa da bi sud sukladno čl. 12. st. 3. ZPP-a bio vezan za istu u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja kojom se optuženik oglašava krivim, sudska presuda iz prekršajnog postupka je javna isprava koja u smislu čl. 230. st. 1. ZPP-a dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

19. Nadalje, u odnosu na navode I. tuženika da je koristio dopuštena sredstva prisile ističe se da sukladno čl. 51. st. 1. i 3. tada važećeg Zakona o privatnoj zaštiti ("Narodne novine" br. 16/20, u daljnjem tekstu: ZPZ) zaštitar i zaštitar specijalist smiju u štićenom objektu, prostoru ili na štićenoj površini uporabiti sredstva prisile u slučajevima propisanim ovim Zakonom radi zaštite života ljudi, svladavanja otpora, sprječavanja bijega, odbijanja napada i otklanjanja opasnosti ako mjerama upozorenja i naredbi ne postižu cilj, a sredstva prisile primijenit će se nakon prethodnog upozorenja, osim u situacijama u kojima bi prethodno upozorenje ugrozilo postizanje cilja. Sukladno čl. 52. st. 1. ZPZ-a pod tjelesnom snagom, smatra se udarac dijelom tijela, uporaba zahvata različitih borilačkih vještina ili njima sličnih postupaka na tijelu druge osobe, kojima je cilj zaštita života ljudi, sprječavanje bijega, otklanjanje opasnosti, odbijanje napada ili svladavanje otpora, uz nanošenje što manjih štetnih posljedica, a provode je zaštitari i zaštitari specijalisti.

20. Iz iskaza tužitelja i svjedoka UV, PV, AV i NV ne proizlazi da su bile ispunjene zakonom propisane pretpostavke za primjenu sile od strane I. i II. tuženika kao zaštitara. Pritom ni I. ni II. tuženik nisu dokazali da su isti zaštitar i zaštitar specijalist u smislu odredbi ZPZ-a pa da imaju ovlasti primijeniti sredstva prisile. Nadalje, cilj uporabe sredstva prisile – a to su zaštita života ljudi, sprječavanje bijega, otklanjanje opasnosti, odbijanje napada ili svladavanje otpora, uz nanošenje što manjih štetnih posljedica – u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene jer tužitelj nije pružao nikakav otpor, a eventualni verbalni sukob kojeg spominju I. i II. tuženici (ali ne i tužitelj i ostali svjedoci čijim iskazima sud vjeruje) ni na koji način ne opravdava upotrebu fizičke sile za rješavanje eventualnog verbalnog sukoba. Prema mišljenju ovog suda, I. i II. tuženici su uporabili fizičku silu bez ikakvog povoda od strane tužitelja, izrevoltirani što je isti zvao I. tuženika da se požali da ne može ući na dogovoreni sastanak te je takvo drsko, nepristojno i nasilničko ponašanje potpuno neprihvatljivo u uređenom demokratskom društvu. Navode I. i II. tuženika da su tužitelj i ostale osobe koje su bile pred zgradom lupale po vratima i pokušale ući u zgradu nije potvrdio čak ni svjedok FV, zaposlenik tvrtke u suvlasništvu II. tuženika u vrijeme nastanka štetnog događaja, a koji je prethodno bio u toj zgradi.

21. Stoga ovaj sud smatra da su I. i II. tuženici odgovorni za nastanak štetnog događaja u kojem su neslaganje sa tužiteljem odlučili riješiti fizičkom silom na štetu tužitelja i pritom istom uzrokovali ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, a koje nasilničko ponašanje I. i II. tuženika je za svaku društvenu osudu te predstavlja temelj njihove odgovornosti za štetu kao protupravno ponašanje.

22. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva neimovinske i imovinske štete tužitelja proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Predraga Pavića, kirurga, i dr. Lane Mužinić Marinić, psihijatra.

23. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju dana 17.4.2020. zadobio natučenje glave, lijevoga prsišta, lijeve strane leđa, te oguljotinu desne šake i prstiju. Provedeno je liječenje po kirurgu, neurologu, neurokirurgu i psihijatru, uz navedenu RTG i CT dijagnostičku obradu. U priloženoj medicinskoj dokumentaciji nema dokaza o provedenoj fizikalnoj terapiji. Po završetku liječenja, kod tužitelja su zaostale opisane subjektivne tegobe i kliničkim vještačkim pregledom utvrđena diskretna palpacijska bolnost PVM slabinske kralježnice uz uredan tonus i trofiku. Bol jačega intenziteta trajala je 1 dan, srednje jakoga intenziteta 10 dana, slabijega intenziteta 3 tjedna. U vrijeme događaja postojao je intenzivan primarni strah nakon kojeg se javlja sekundarni strah (strah vezan za zdravlje i posljedice ozljeđivanja te smirivanje akutnih simptoma traume) koji je bio jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana, te slabijeg intenziteta mjesec dana. Kod tužitelja su prisutne trajne psihičke smetnje uslijed štetnog događaja u vidu anksiozno depresivne simptomatologije s elementima posttraumatskog stresnog poremećaja. Kod tužitelja sa kirurškog aspekta nije došlo do smanjenje životne aktivnosti, u kojem obimu bi trpio duševne boli i morao ulagati pojačane napore u svakodnevnome životu. S psihijatrijskog aspekta smanjenje životne aktivnosti uslijed anksiozno depresivnog poremećaja sa elementima posttraumatskog stresnog poremećaja iznosi 7%. Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna 2 sata dnevno prva 2 tjedna po ozljeđivanju. Naruženosti nema.

24. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Predraga Pavića i dr. Lane Mužinić Marinić i to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužitelja, a nisi stranke nisu imale primjedbe na isti.

25. Temeljem navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

26. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga je, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju, potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

27. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 1.000,00 EUR.

28. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje straha, kao i vodeći računa o načinu ozljeđivanja tužitelja, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 950,00 EUR.

29. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen opseg pojačanih napora u omjeru od 7%, pojavne oblike kroz koje se te posljedice očituju, dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja, kao i način ozljeđivanja, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 1.500,00 EUR.

30. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada iznos od 3.450,00 EUR, dok je preostali iznos od 1.850,00 EUR do ukupno zatraženih 5.300,00 EUR odbijen kao neosnovan.

31. S naslova tuđe pomoći i njege, a obzirom na utvrđeni opseg iste od strane vještaka (28 sati) te kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja bi cijena sata, sukladno Zakonu o minimalnoj plaći ("Narodne novine" br. 118/18, 120/21 i 152/24) i Uredbi o visini minimalne plaće za 2025. ("Narodne novine" br. 124/24) koja iznosi 970,00 EUR bruto, iznosila 5,99 EUR, sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 150,00 EUR.

32. U odnosu na troškove liječenja tužitelju je priznat trošak od 16,45 EUR po računu KBC Sestra milosrdnica na dan štetnog događaja, dok mu preostali troškovi liječenja u privatnim ordinacijama nisu priznati jer je iste mogao po uputnici obiteljskog liječnika obaviti i na trošak HZZO-a.

33. Tužitelju je za trošak uništenog mobitela sukladno čl. 223. st. 1. ZPP-a dosuđen zatraženi iznos od 477,80 EUR, ali kako je iz iskaza stranaka i saslušanih svjedoka nedvojbeno utvrđeno da je isti uništio I. tuženik ŠV to je I. tuženiku naloženo da tužitelju naknadi navedeni iznos.

34. Tužitelju je sveukupno na ime neimovinske i imovinske štete dosuđen iznos od 4.094,25 EUR te je sukladno čl. 1107. st. 1. ZOO-a naloženo I. i II. tuženiku da naknade tužitelju solidarno iznos od 3.616,45 EUR.

35. Tužitelj ima pravo na kamate sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a, a u vezi s čl. 1086. i 1103. ZOO-a. Odredba čl. 1086. ZOO-a propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je čl. 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

36. Budući je tužitelj odštetni zahtjev I. i II. tuženiku podnio 16. listopada 2020., zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu su mu sukladno čl. 1103. ZOO-a dosuđene od 16. listopada 2020. do isplate, a sukladno čl. 2. st. 1. ZZP-a na iznos od 477,80 EUR također od zatraženih 16. listopada 2020. do isplate.

37. U odnosu na nenovčanu imovinsku štetu, valja reći kako visina iste može biti poznata tek onda kad je na pravno obvezujući način izražena u novcu, dakle kada nenovčana imovinska šteta dobije značenje novčane obveze. Zbog toga sud smatra da tužitelj ima pravo na zatezne kamate na utvrđeni iznos nenovčane imovinske štete od dana donošenja prvostupanjske presude jer je tim danom nenovčana imovinska šteta dobila karakter novčane, te je stoga tužitelju dosudio zateznu kamatu na naknadu za tuđu pomoć i njegu od dana donošenja ove presude do isplate.

38. Stopa zakonske zatezne kamate određena je temeljem čl. 29. st. 2. ZOO-a.

39. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

40. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

41. Temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

42. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine svog zahtjeva uspio je sa 67% svog zahtjeva u odnosu na I. tuženika, a sa 59% u odnosu na II. tuženika. I. tuženik je u odnosu na tužitelja što se tiče visine tužbenog zahtjeva uspio sa 33%, a II. tuženik sa 41%. Uzimajući u obzir omjer 100:67:59 u odnosu na 0:33:41, tužitelj je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP- a uspio u sporu 75%, a I. i II. tuženici 25% pa je sveukupni uspjeh tužitelja 50% te je I. i II. tuženiku naloženo da temeljem čl. 161. st. 3. ZPP-a tužitelju solidarno naknade trošak, i to u cijelosti, a budući za dio tužbenog zahtjeva vezano uz naknadu štete za uništeni mobitel nisu nastali posebni troškovi, a uspjeh tužitelja u tom dijelu zahtjeva je već cijenjen kroz odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a.

43. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (6.090,38 EUR), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1), za sastav obrazloženih podnesaka predanih 8.7.2021., 12.4.2022. i 19.10.2024. po 100 bodova (tbr. 8/1), za sastav podnesaka od 14.7.2022., 29.7.2022., 16.10.2023. i 24.10.2024. po 25 bodova (tbr. 8/4), za pristup na ročišta 14.6.2022., 9.2.2023., 12.3.2024. i 4.11.2025. po 100 bodova (tbr. 9/1) te za pristup na ročište 28.9.2023. po 25 bodova (tbr. 9/5) odnosno sveukupno 925 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 1.850,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 2.312,50 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 93,45 EUR i na presudu u iznosu od 53,68 EUR, tako da mu je priznat parnični trošak u iznosu od 2.459,63 EUR. Kako je tužitelj u ovom sporu uspio sa 50% zahtjeva to je istom priznat trošak u iznosu od 1.229,82 EUR, a u cijelosti mu je priznat kao nužan i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR i trošak predujma za sudskog dostavljača u iznosu od 15,46 EUR, tako da je tužitelju sveukupno priznat parnični trošak u iznosu od 1.645,28 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

44. Tužitelju nije priznat trošak cjelokupne plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 187,13 EUR jer je isti bio dužan platiti pristojbu već prilikom podnošenja tužbe pa bi sukladno čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18 i 51/23, u daljnjem tekstu: ZSP) ostvario oslobođenje od plaćanja polovice pristojbe, stoga navedeni trošak sukladno čl. 156. st. 1. ZPP-a ne može pasti na teret protivne strane. Tužitelju također nije priznat trošak pristupa na ročište 22.10.2024. jer je isto odgođeno jer tužitelj nije pristupio osobno radi saslušanja pa navedeni trošak također sukladno čl. 156. st. 1. ZPP-a ne može pasti na teret protivne strane.

45. Zahtjev I. i II. tuženika za naknadu troškova postupka je odbijen jer isti nisu uspjeli u sporu.

46. Utuženi iznosi preračunati su u službenu valutu euro temeljem čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/2022).

47. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. užitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu – 107,36 EUR

2. I. tuženiku po pun.

3. II. tuženiku po pun.