- 1 -              Revd 2958/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2958/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. D. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku G. M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. i p. iz Z., protiv tuženika R. M. S. E., P., Republika A., OIB …, zastupanog po punomoćniku N. R., odvjetniku iz Odvjetničkog društva R. i R. j.t.d. iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž-856/2022-6 od 3. ožujka 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6697/21-8 od 12. rujna 2022., u sjednici održanoj 17. listopada 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              I.  Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

              II. Odbija se zahtjev tuženice za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog tužitelja.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž-856/2022-6 od 3. ožujka 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 82 P-6697/21-8 od 12. rujna 2022., a u prijedlogu je postavio pitanja koja glase:

 

              ''1. Je li dopuštena ovrha nepostojeće tražbine?,

              2. Je li ovrha nedopuštena ako tražbina ne postoji?,

              3. Na koji se način dužniku (ovršeniku) omogućuje pravna zaštita u slučaju naplate nepostojeće tražbine u vidu previsoko obračunatih troškova postupka u dijelu ovršnog postupka kada je već provedena ovrha na nekretninama dužnika (ovršenika)?".

 

2. Navedena pitanja smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te tvrdi da je riječ o pravnim pitanjima koja su važna za razvoj sudske prakse

 

3. 1. Nižestupanjski sudovi su odbacili tužbu tužitelja iz razloga to je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi u predmetu poslovni broj: Ovr-1963/15 iako ga na to nije uputio ovršni sud, i što je ovrha na temelju tog rješenja već provedena, nekretnina predana u posjed kupcu.

 

4. U odgovoru na prijedlog tuženica osporava dopuštenost prijedloga, predlaže isti odbaciti i traži troškove sastava odgovora na prijedlog.

 

5. Prijedlog je nedopušten.

 

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZPP), revizijski sud je utvrdio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih predlagatelj smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6. Naime, u prijedlogu za dopuštenje revizije nema određeno naznačenih podataka iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da u istoj ili sličnoj pravnoj stvari postoje različite (konkretne) odluke drugostupanjskih sudova, a niti da je pobijana drugostupanjska odluka, u odnosu na postavljena pitanja nepodudarna s nekom revizijskom odlukom.

 

7. Međutim, za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije nije dovoljno samo navesti da ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenom pitanju i da je odgovor na postavljeno pitanje važan zbog zauzimanja općenitog stava za sve buduće sudske postupke za nedopuštenost ovrhe, već je u prijedlogu za dopuštenje revizije se moraju iznijeti argumenti za tezu da je riječ o pitanju o kojem bi praksa drugostupanjskih sudova mogla biti različita i to takvi koji će uvjeriti revizijski sud da postoji visoki stupanj vjerojatnosti, da će se osim ovog pravnog shvaćanja zauzetog u pobijanoj odluci, o istom pravnom pitanju u budućnosti pojaviti i drugostupanjske odluke u kojima će biti zauzeto drugačije pravno shvaćanje, kao i zbog  čega bi postavljena pitanja bila važna za razvoj sudske prakse.

 

8. Pored ukazivanja na nedostatke tumačenja iz pobijane odluke predlagatelj mora iznijeti jednu ili više interpretativnih varijanti koje je prema njegovom mišljenju trebalo primijeniti i koje će drugostupanjski sudovi u budućnosti vjerojatno primjenjivati, obrazlažući pritom zašto bi pravno shvaćanje za koje je on smatrao da je u konkretnom slučaju trebalo zauzeti moglo biti jedno od njih.

 

9. U konkretnom slučaju tužitelj iznesenim navodima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije uvjerio ovaj sud o očekivanoj različitoj praksi drugostupanjskih sudova o pitanjima zbog kojih je prijedlog za dopuštenje revizije podnesen, pa se postavljena pitanja ne mogu smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj kroz sudsku praksu.

 

10. Naprotiv, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj samo iznosi svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a koji bi u cilju izučavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

 

11. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a ZPP-a, pa je na temelju odredbe čl. 389.a. st. 3. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

12. Tuženici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog jer je ta radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 17. listopada 2023.