- 1 -              U-zpz 40/2021-8

Broj: U-zpz 40/2021-8

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja Ustanove za zdravstvenu njegu u kući i rehabilitaciju T., iz V. G., …, kojeg zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske iz Z., …, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske komore fizioterapeuta iz Z., …, radi zdravstveno inspekcijskog nadzora, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske poslovni broj GZ-DO-52/2021-4 od 16. lipnja 2021. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, protiv presude Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2644/2018-6 od 28. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-1521/2016-30 od 1. veljače 2018., u sjednici održanoj 17. listopada 2023.,

p r e s u d i o   j e:

              Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2644/2018-6 od 28. listopada 2020. odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske Klasa: UP/I-520-02/16-02/11, Urbroj: 534-04-2-1-1/1-16 -1 od 12. travnja 2016. kojim se tužitelju zabranjuje obavljanje djelatnosti fizikalne terapije te je određen rok za izvršenje rješenja po primitku rješenja. Naime, tuženik je donio citirano rješenje smatrajući da se u sjedištu ustanove tužitelja obavlja djelatnost fizikalne terapije bez odobrenja ministra nadležnog za zdravstvo, protivno odredbi članka 50. stavka 1. i članka 82. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine". broj 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 12/12, 35/12, 70/12, 82/13, 159/13 i 22/14 - dalje: ZZZ). Razlog za poništenje citiranog rješenje tuženika prvostupanjski sud nalazi u ocjeni nepravilnosti zaključka tuženika da je tužitelj obavljao navedenu djelatnost bez odobrenja za rad.

2. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je pobijanom presudom odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu ocjenjujući da se mjera zabrane obavljanja djelatnosti fizikalne terapije nije mogla valjano izreći na temelju odredbe članka 50. stavka 1. i članka 82. ZZZ stoga što se, u bitnom, radi o strogoj mjeri koja ima dalekosežne posljedice, ali i da, bez obzira na to, stranka u postupku ima pravo znati koje to propisano odobrenje nema, a na temelju kojeg joj se zabranjuje obavljanje već započete djelatnosti, dok u spomenutom rješenju tuženika nije navedena činjenična ni pravna osnova za izricanje zabrane obavljanja djelatnosti.

3. Protiv navedene presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti obje nižestupanjske presude, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno rješavanje.

5. U odgovoru na zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti presude tužitelj je predložio zahtjev odbaciti kao nepravovremen, podredno odbiti kao neosnovan.

6. Zahtjev je pravovremen, ali nije osnovan.

7. Pogrešno tužitelj smatra da rok za podnošenje predmetnoga izvanrednog pravnog lijeka teče od pravomoćnosti drugostupanjske presude (28. listopada 2020.) jer je odredbom članka 78. stavka 2. ZUS propisano da zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne sudske odluke može podnijeti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u roku od šest mjeseci od dana dostave pravomoćne sudske presude strankama, a u tom je roku zahtjev i podnesen jer je tužitelju drugostupanjska presuda dostavljena 17. prosinca 2020., dok je zahtjev podnesen 17. lipnja 2021.

8. Predmet je postupka povodom zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zabrana obavljanja djelatnosti fizikalne terapije tužitelju koji je tu djelatnost obavljao na temelju rješenja tuženika od 15. travnja 2003. kojim mu je odobreno obavljanje njege i rehabilitacije bolesnika po uputama i pod stručnim nadzorom doktora medicine.

9. Postupajući na temelju odredbe članka 49. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 29/17 i 110/21 - dalje: ZUS), Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u granicama zahtjeva DORH.

10. Između stranaka nije sporno ovlaštenje tužitelja za obavljanje fizikalne terapije u kući jer se ne osporava da tužitelj za tu vrstu zdravstvene usluge ispunjava uvjete propisane Pravilnikom o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti, već je sporno obavljanje fizikalne terapije u prostoru tužitelja.

11. Uvjete koje je potrebno zdravstvenoj ustanovi ispuniti u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme propisuje ministar rješenjem, u skladu s odredbom članka 50. ZZZ, dok je ustanova za zdravstvenu njegu zdravstvena ustanova u skladu s odredbom članka 82. stavka 1. ZZZ. Ta ustanova, prema stavku 2. istog članka, može, sukladno izvješću patronažne sestre i prema uputama doktora medicine, privremeno stacionarno zbrinjavati bolesnike kojima je potrebna zdravstvena njega i rehabilitacija.

12. Ministar zdravstva i socijalne skrbi je donio Pravilnik o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti ("Narodne novine", broj 61/11, 128/12, 124/15, 8/16 i 77/18 - dalje: Pravilnik) koji je stupio na snagu 11. lipnja 2011., kojim je u odredbi članka 30. po prvi put uredio uvjete potrebne za obavljanje djelatnosti fizikalne terapije.

13. Prijelaznim i završnim odredbama Pravilnika propisano je postupanje zdravstvenih ustanova koje su započele s radom prije stupanja na snagu Pravilnika te je tako u odredbi članka 56. stavka 1. Pravilnika propisano da zdravstvene ustanove, zdravstveni radnici koji obavljaju zdravstvenu djelatnost u privatnoj praksi te trgovačka društva koja obavljaju zdravstvenu djelatnost, a koja su započela s radom prije stupanja na snagu ovoga Pravilnika, moraju uskladiti svoj rad u pogledu radnika s odredbama ovoga Pravilnika u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog Pravilnika. Stavkom 2. istog članka propisano je da zdravstvene ustanove, zdravstveni radnici koji obavljaju zdravstvenu djelatnost u privatnoj praksi te trgovačka društva koja obavljaju zdravstvenu djelatnost, a koja su započela s radom prije stupanja na snagu ovoga Pravilnika moraju uskladiti svoj rad u pogledu medicinsko-tehničke opreme s odredbama ovoga Pravilnika.

14. Iz navedenoga proizlazi da Pravilnik propisuje obvezu zdravstvenih ustanova koje su započele s radom prije njegova stupanja na snagu, uskladiti svoj rad u pogledu radnika i medicinsko-tehničke opreme s odredbama Pravilnika, dok takvu obvezu ne propisuje u odnosu na uvjete prostora. U takvim je okolnostima pravilna ocjena nižestupanjskih sudova da rješenje tuženika nije zakonito jer u njemu nije navedena činjenična ni pravna osnova za izricanje zabrane obavljanja djelatnosti, niti je ta osnova sadržana u odredbama članka 50. stavka 1. i članka 82. ZZZ na kojima je rješenje utemeljeno.

15. Stoga se predmetni zahtjev ukazuje neosnovanim pa ga je valjalo odbiti na temelju odredbe članka 78. stavka 3. ZUS radi čega je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 17. listopada 2023.