- 1 -              Revd 2315/2023-2

Broj: Revd 2315/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Goranke Barać Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice – protutuženice (dalje: tužiteljica) M. Š. iz S., B., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u Z., protiv: tuženika – protutužitelja 1. O. K. iz Z., OIB: … (dalje: tuženik pod 1.), 2. tuženice – protutužiteljice E. K. iz Z., OIB: … (dalje: tuženica pod 2.), koje zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica u Z. i 3. tuženika S. J. iz V., K., kojeg zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici u Z., radi utvrđenja i dr., odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž - 280/2023-9 od 25. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P - 783/10 od 28. studenog 2012., u sjednici održanoj 17. listopada 2023.,

r i j e š i o   j e:

              I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

              II. Zahtjev tuženika pod 1. i 2. za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž - 280/2023-9 od 25. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P - 783/10 od 28. studenog 2012.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženici pod 1. i 2. osporavaju istaknute navode tužiteljice, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Naime, pobijana presuda temelji se na činjeničnom utvrđenju: - da ugovor od 26. ožujka 1984. „...nije potpisan od strane potonjeg (S. J.) kao prodavatelja te je njegov potpis krivotvoren...(...)...da je ugovor protivan prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega je ništav...“, da „...nema uvjerljivih dokaza da bi on bio doista i realiziran odnosno da je izvorni tužitelj M. Š. uselio u nekretninu i koristio je jer to nije ni mogao...“. U navedenom činjeničnom utvrđenju i razlozima temeljem kojih je pobijanom presudom odlučeno o zahtjevu tužiteljice i protutužbenom zahtjevu tuženika, pravna pitanja kako ih je u prijedlogu naznačila tužiteljica ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja na kojima je donijeta pobijana odluka i u bitnom se odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako, prema u prijedlogu naznačenim razlozima važnosti nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, ako o postavljenom pitanju ne postoji praksa revizijskog suda (kako to tužiteljica tvrdi u prijedlogu), onda valja ukazati na eventualno različite odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima, zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane revizijskog suda. Paušalni navod o tome da je riječ o pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda, bez jasnije naznake zašto bi, u situaciji kada tužiteljica ne tvrdi da bi praksa drugostupanjskih sudova o tim pitanjima bila nejedinstvena, odgovor na postavljena pitanja prelazio okvire važnosti konkretnog spora, odnosno zašto bi ta pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za

razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP-a riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

6. Zahtjev tuženika pod 1. i 2. za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan, jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a (izreka pod t. II.).

Zagreb, 17. listopada 2023.