Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 5074/2019-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te Goranke Barać-Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja B. K., OIB: ..., K., ..., kojeg zastupa punomoćnik M. T., odvjetnik u K., protiv protustranaka 1. S. I. D. Z., 2. S. A. D. Z. i 3. M. V. D. V., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-120/2019-2 od 19. veljače 2019. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Z-274/2017 od 22. veljače 2018., u sjednici održanoj 17. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija predlagatelja, ukidaju rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-120/2019-2 od 19. veljače 2019. i rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Z-274/2017 od 22. veljače 2018., te se odbacuje prigovor Republike Hrvatske protiv rješenja Općinskog suda u Malom Lošinju poslovni broj Z-2878/2006 od 13. prosinca 2007.
II. Nalaže se Općinskom sudu u Rijeci, Stalnoj službi u Malom Lošinju – zemljišnoknjižnom odjelu, uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Z-274/2017 od 22. veljače 2018. potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-120/2019-2 od 19. veljače 2019.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je prigovor Republike Hrvatske, preinačeno je rješenje Općinskog suda u Malom Lošinju poslovni broj Z-2878/2006 od 13. prosinca 2007. te je odbijen prijedlog za upis uknjižbe prava vlasništva na određenim nekretninama. Naložena je uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije dopuštenog upisa.
2. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba predlagatelja i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja.
3. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 -. dalje: ZPP) podnio je predlagatelj zbog pravnih pitanja koje smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u R., u odgovoru na reviziju predložila je odbaciti reviziju kao nedopuštenu.
5. Člankom 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 60/13 - dalje: ZZK) propisano je da zemljišnoknjižni sud postupa po pravilima izvanparničnog postupka, a podredno parničnog postupka ako zakonom nije što drugo određeno.
6. Revizija je osnovana.
7. Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP a u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjskog rješenja ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice kako je to navedeno u čl. 382. st. 2. t. 1. do 3. ZPP-a.
8. Predlagatelj u reviziji postavlja sljedeća pitanja:
''I. Da li osoba (pravna ili fizička) koja nije bila upisana u zemljišne knjige niti je predložila uknjižbu prava vlasništva (potencijalni izvanknjižni vlasnik) može ulagati pravni lijek (prigovor, žalbu) protiv rješenja kojim je dopušten upis prava vlasništva?
II. Da li sud u zemljišnoknjižnom postupku može utvrđivati pravno sljedništvo ili izvanknjižno vlasništvo pravnih osoba za koje to u odgovarajućim postupcima nisu utvrdila nadležna upravna ili sudska tijela?''
9. Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pitanja revident se u odnosu na prvo pitanje poziva na rješenje ovoga suda poslovni broj Rev-1029/2014 od 4. listopada 2016., a naknadno i na rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Zk-27/2019 od 18. srpnja 2019.
10. Ovaj sud smatra da je samo prvo pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, imajući u vidu navedenu odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici, ali i rješenje ovoga suda poslovni broj Rev 977/2009-2 od 27. travnja 2010.
11. Iz odredbe čl. 95. st. 1. ZZK slijedi da se strankom u zemljišnoknjižnom postupku smatra osoba koja bi upisom u zemljišne knjige stekla, promijenila ili izgubila knjižno pravo te je ovlaštena staviti prijedlog za upis. ZZK ne sadrži izričitu odredbu o tome tko se može smatrati strankom u tom postupku.
12. Odredbom čl. 120. st. 1. ZZK propisano je kome je zemljišnoknjižni sud dužan dostaviti rješenje u zemljišnoknjižnom postupku pa se tako određuje da se rješenje dostavlja predlagatelju ili njegovom punomoćniku i osobama na čijoj se nekretnini stječe knjižno pravo i čija se knjižna prava prenose, opterećuju, ograničavaju ili ukidaju, kao i osobi protiv koje je provedena zabilježba. Stoga tim osobama treba priznati pravo na izjavljivanje pravnih lijekova u smislu čl. 123. ZZK. Osim toga, u pravilu će na ulaganje žalbe, osim stranaka, biti ovlaštene i osobe kojima se primjenom čl. 121. ZZK mora dostaviti zemljišnoknjižno rješenje. Međutim, samo dostavljanje odluke suda prvog stupnja nekoj fizičkoj ili pravnoj osobi ne znači samo po sebi i da takva osoba ima u sudskom postupku status stranke ili osobe koja je sa strankom izjednačena ako istovremeno nije udovoljeno kriterijima iz navedenih odredaba (tako i u rješenju ovoga suda poslovni broj Rev-977/2009-2 od 27. travnja 2010.).
13. Dakle, u zemljišnoknjižnom postupku žalbu ili prigovor su ovlaštene uložiti stranke u zemljišnoknjižnom postupku i osobe na čija se knjižna prava upis odnosi i koje su provedenim upisom na neki način neposredno povrijeđene u svom pravu. Stoga osoba (pravna ili fizička) koja nije bila upisana u zemljišne knjige odnosno koja nije jedna od osoba navedenih u prethodnoj rečenici, ne može uložiti pravni lijek (prigovor, žalbu) protiv rješenja kojim je dopušten upis prava vlasništva.
14. Republika Hrvatska u ovom postupku nije ni predlagatelj niti protustranka. Imajući u vidu da je zemljišnoknjižni postupak strogo formalan postupak i da Republika Hrvatska nije svoje pravo na podnošenje prigovora temeljila na podnesenim ispravama iz kojih bi bilo vidljivo da je stekla, promijenila ili izgubila određeno knjižno pravo na predmetnoj nekretnini, a koje pravo bi joj dalo pravo na podnošenje prigovora, a niti da se radi o nekoj od osoba kojima se, primjenom čl. 120. i čl. 121. ZZK, dostavlja rješenje o uknjižbi prava vlasništva, prigovor Republike Hrvatske valjalo je odbaciti kao nedopušten.
15. Pritom valja dodati i da se Republika Hrvatska u prigovoru samo na uopćen i proturječan način poziva na stjecanje prava vlasništva temeljem Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji (Sl. list DFJ br. 64/45, 16/46, 21/46, 99/46, 101/47, 105/48, 4/51, 19/51, 43/51, 21/56, 52/57, 55/57 i 10/65), odnosno temeljem Zakona o zakladama i fundacijama (''Narodne novine'', broj 36/95 i 64/01), oboje u vezi s čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZV). Međutim, Republika Hrvatska nije na odgovarajući, pod t. 14. opisani, način u ovom strogo formalnom zemljišnoknjižnom postupku dokazala da su predmetne nekretnine u sporno vrijeme bile u društvenom vlasništvu (s čim u vezi niti da su protustranke imale ili da imaju pravni status zaklade), a što ukazuje na nemogućnost primjene odredbe čl. 362. st. 3. ZV prema kojoj se smatra da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenoga vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz st. 1. i 2. toga članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. No, sve to ne sprječava Republiku Hrvatsku da dokazuje navedeno ili postojanje drugih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama u parničnom postupku.
16. Slijedom navedenog, valjalo je, primjenom čl. 394. ZPP u vezi s čl. 128. st. 1. t. c) ZZK, odlučiti kao u izreci.
Renata Šantek, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.