Poslovni broj: Povrv 57/2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Kate Ogresta Jović, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Ulica Grada Vukovara 37, 10000 Zagreb, OIB: 43965974818, koju zastupa punomoćnik Miho Perović, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika LK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik, KK, odvjetnik u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 27. listopada 2025. godine, dana 8. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika Iva Radovića iz Dubrovnika, posl br. Ovrv-1143/2020 od dana 16. studenoga 2020. u kojem se je tuženiku naloženo da tužitelju u roku od 15 dana plati iznos glavnice od 1.270,40 EUR zajedno sa zateznim kamatama do 31.12.2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do dana plaćanja zateznim kamatama prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.a koje teku

▪ na iznos od 1.270,40 EUR (9.571,84 HRK) od 03.04.2020. pa do dana plaćanja, zajedno sa ovršnim troškom , te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 803,09 EUR u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, kod javnog bilježnika pokrenuo ovršni postupak protiv tuženika poradi naplate novčane tražbine u iznosu navedenom u izreci temeljem vjerodostojne isprave - izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga.

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika navedenim u izreci, ovršeniku je naloženo da u roku od 8 dana od dostave rješenja namiri tražbinu ovrhovoditelja zajedno s odmjerenim troškovima.

3. Predmetno rješenje o ovrsi tuženik je, osporio pravodobnim prigovorom .

4. U prigovoru ovršenik navodi da u cijelosti pobija isto rješenje, kako u pogledu izdanog platnog naloga, tako i određene ovrhe, jer ovršenik nije ništa dužan ovrhovoditelju. Također, iz dokumentacije koja prileži pobijanom rješenju o ovrsi, a zapravo je riječ o samo jednom internom dokumentu kojeg ovrhovoditelj naziva "Izvod iz poslovnih knjiga", uopće nije razvidno na što se to odnosi navodno potraživanje niti je isto to potraživanje na bilo koji drugi način odredivo. Unatoč tome što je navodno potraživanje nepostojeće, ovršenik dodatno, opreza radi, ističe i prigovor zastare u odnosu cjelokupno potraživanje. Zbog navedenog predlaže se nadležnom sudu da ukine pobijano rješenje, a daljnji postupak nastaviti kao u povodu protiv platnog naloga.

5. U podnesku tužitelja od 16. lipnja 2025. tužitelj navodi da je prigovor je posve paušalan i neutemeljen. Prije svega, ističe se da se u ovom predmetu radi o Obračunskom mjernom mjestu koje je u utuženom razdoblju glasilo upravo na tuženika, a koje se nalazi na adresi [adresa], broj obračunskog mjernog mjesta (OMM) 1600105151. Tuženik je na navedenom mjernom mjestu evidentiran temeljem dokumentacije dostavljene dokumentacije temeljem koje je upravo tuženik postao (su)vlasnik nekretnine na navedenom mjernom mjestu, i to temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29.12.2014., te temeljem suglasnosti tuženika od dana 20.04.2015. kojom je upravo tuženik izričito dao svoju suglasnost da svi budući računi od toga dana na navedenoj nekretnini terete upravo tuženika. Među ovim strankama se već u odnosu na drugo razdoblje i na drugo mjerno mjesto na istoj adresi i temeljem istih ovih isprava, pred ovim vodio spor (Povrv-20/2025)u kojemu je tuženik na zapisnik dana 12.7.2021. priznao da se na suglasnosti nalazi njegov potpis. Stoga je nedvojbeno da je sam tuženik pristao da se upravo njega tereti za isporučenu električnu energiju na navedenom mjernom mjestu. Što se tiče materijalnog prava koji uređuje odnos među strankama ovdje se upućuje na Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/2015) koji su vrijedili u utuženom razdoblju i koje je donijela Hrvatska energetska regulatorna agencije (HERA), na temelju ovlasti iz članka 59. stavka 1. Zakona o tržištu električne energije (NN broj 22/13 i dr), i koji akt predstavlja podzakonski propis. Osim spomenutih općih akata, u prilogu se posebno dostavljaju i opći uvjeti tužitelja iz kolovoza 2019. a koji su vrijedili u utuženom razdoblju. Također, za napomenuti je da je tužitelj opskrbljivač električnom energijom u okviru javne usluge, kako je to propisano Zakonom o tržištu električne energije iz 2013 (čl. 5. st. 5. i dr.). Tuženiku je uredno isporučivana električna energija. Račun tužitelja je uredno izdan s danom 17.3.2020., te sa rokom dospijeća 2.4.2020.. Iz navedenih računa je vidljiv i iznos svakog pojedinog računa, te potrošnja, tarifni model, kao i broj obračunskog mjernog mjesta (broj 1600105151 na adresi [adresa]). Nadalje, račun je uredno ispostavljen. Također, a, kako proizlazi iz spisa predmeta Povrv-25/2025, navedena nekretnina nije kupljena kako bi se koristila za stanovanje, niti je tuženik ikada tu stanovao ili koristio nekretninu u svrhe kućanstva, već se koristila u svrhu izgradnje nove nekretnine, dakle, u poduzetničke svrhe pa nema govora o zastari potraživanja. U svakom slučaju, ako su i nastale kakve promjene u odnosu, tužitelj ističe kako pruža usluge isporuke električne energije velikom broju korisnika te usluge utvrđuje prema svojoj evidenciji zbog čega je tuženik kao sudionik u obveznom odnosu dužan postupati s pažnjom dobrog domaćina i pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, te je bio dužan obavijestiti tužitelja o bilo kakvim promjenama, kako sukladno općim načelima, tako i prema gore spomenutim Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/2015). Sukladno Općim uvjetima za korištenje mreže i isporuku električne energije (NN 85/2015), odnosno članku 30. stavak 1. navedenih uvjeta "Krajnji kupac vlasnik građevine ili dijela građevine koji prenese vlasničko pravo na građevini ili dijelu građevine na novog vlasnika dužan je u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnijeti operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, a novi vlasnik dužan je u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva" Jednako tako, tuženik nije postupio sukladno članku 13. navedenih općih uvjeta i nije zatražio prijenos ugovora na drugog korisnika, već je upravo tuženikov prednik to napravio, i o tome obavijestio HEP ODS d.o.o., te posredno i tužitelja, koji je upravo sukladno volji i izjavi tuženika, proveo promjenu, i evidentirao tuženika kao korisnika. Također, jednake su obveze propisane i člancima 22. i 23. Uvjeta opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom, protivno kojoj obvezi je tuženik također postupio.

6. U podnesku tuženika od 15. srpnja 2025. navodi a nastavno na podnesak tužitelja u ovoj pravnoj stvari, u kojemu je tuženik ustrajao u svom zahtjevu da mu tuženik plati navodno dugovanje u iznosu od 1.270,40 EUR (9.571,94 kn), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama još od dana 03.04.2020.g. i troškovima ovog postupka. Kako je tuženik i do sada isticao, ovakav je zahtjev tužitelja u potpunosti neosnovan i promašen, jer tužitelj svojim zadnjim podneskom nije dokazao ni isporuku električne energije čije plaćanje sada zahtijeva, a kamoli da bi takvu isporuku, čak i da je učinjena, bio dužan platiti tuženik. Naime, nesporno je da tuženik s tužiteljem, kada je u pitanju predmetna nekretnina, nema s tužiteljem bilo kakav ugovor o priključenju i isporuku električne energije, kakav je tužitelj bio dužan ponuditi na sklapanje tuženiku, odmah po prispijeću obavijesti o vlasničkoj promjeni, sve sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o tržištu električne energije i Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energije korištenje mreže, koji u čl.10.st.1. istih izrijekom određuju kako se „Prava i obveze između opskrbljivača i krajnjeg kupca uređuju se ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca.“

Identičnu odredbu sadrže i Uvjeti opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom, koje je tužitelj i priložio uz svoj zadnji podnesak, i to u članku 5., koji određuje kako se u svakom slučaju s krajnjim kupcem ima zaključiti ugovor o opskrbi, pod prijetnjom prestanka daljnje opskrbe istekom obračunskog razdoblja. Kao što je poznato, tužitelj nije tako postupio odnosno on nije nikada tuženiku ni ponudio a kamoli da je s njim zaključio ugovor o opskrbi. Čak štoviše, tužitelj je osnovom zahtjeva CVINAR ČK, ugovorni račun CVINAR MARIA (obračunsko mjerno mjesto: 105151) prenio na tuženika, što nije mogao niti smio učiniti, jer, najprije za takav je prijenos trebao imati i suglasnost SK ili barem njegovu punomoć da takav zahtjev u njegovo ime može podnijeti ČK, a dakako i suglasnost samog tužitelja kao novog kupca, u vidu zaključenja novog ugovora o opskrbi s njim. Dakle, tužitelj u ovoj prilici nije poštovao niti navedene zakonske odredbe niti uvjete koje je sam propisao, pa se u ovom konkretnom slučaju i odnosu nikako ne može govoriti o njegovoj savjesnosti i poštenju u smislu čl. 4. Zakona o obveznim odnosima. Znači, tužitelj i tuženik, očito je, nisu bili u ugovornom odnosu, kada je u pitanju predmetna nekretnina na adresi [adresa] u [adresa]. Osim toga, tužitelj nije dokazao niti da je zaista isporučio predmetnu uslugu odnosno da je isporučio električnu energiju baš u vrijednosti predmetnih 9.571,94 kn. Naime, takvo dugovanje sigurno ne proizlazi iz priložene Kartice analitičkog knjigovodstva od 5.6.2025.g., koju je tužitelj jednostrano i samovlasno vodio za tuženika pod oznakom ugovornog računa: 2201645879, premda s njim nikada nije imao zaključeni ugovor. U istoj je Kartici zaista unesen dana 17.03.2020.g. račun električne energije u iznosu od 1.270,40 (pretpostavljamo eura), a što je upravo iznos koji tužitelj zahtijeva u ovoj parnici. Isti je račun od 17.03.2020.g., na kojemu tužitelj zasniva isključivo svoj tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari, tužitelj i priložio, za razdoblje od 14.09.2018 pa do 18.02.2020.g., i u iznosu od 14.360,62 kn, što je 1.905,15 eura, dakle više od iznosa unesenog u analitičku karticu istog tužitelja, što već ukazuje na nevjerodostojnost samog računa odnosno da račun kojega spominje Kartica nije identičan tom računu. Analizom obračuna potrošnje prikazanom na samom računu, zaključuje se da je na obračunskom mjernom mjestu 160015151, koji se, očito je, neovlašteno od strane tužitelja vodio na ime tuženika, na brojilu broja 7431174, u razdoblju od 14.09.2018 pa do 22.11.2018.g. potrošeno 7910 kw skupe struje i 3128,00 kw jeftine struje, a koja je potrošnja upravo osnovica za izračun ukupnog računa u iznosu od 14.360,62 kn. Dakle, iznos ovog računa nije 9571,94 kn nego 14360,62 kn, pa ovaj račun od 17.03.2020.g. nije onaj koji se navodi u analitičkoj karici, osim ako tužitelj istog dana nije izdao još jedan račun tužitelju u iznosu od 9571,94 kn, kojega je u duhu savjesnog i urednog vođenja knjigovodstva pomiješao s ovim iz kartice. Nadalje, nemoguće je uopće potrošiti u nepuna dva mjeseca ovoliku količinu struje u jednoj posve uobičajenoj obiteljskoj kući, čak i da je u toj kući bilo njezinih ukućana i čak da je ta kuća zaista i postojala u materijalnom i fizičkom smislu. Naime, kao što se zna, kuća koja se nalazila na predmetnoj adresi [adresa], imala je katastarsku oznaku zgr. 659, te je bila izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], započela se uklanjati, dakle rušiti, dana 17.5.2018.g., te se u narednih nekoliko dana i fizički cijela uklonila. Značajno ranije nego li se kuća počela rušiti, već kada je tuženik preuzeo posjed na istoj, a što se desilo dana 13.09. 2016.g., u njoj ni tada nije bilo ukućana niti potrošnje električne energije, kako to dokazuju svjedoci saslušani u ovosudnom parničnom postupku Povrv-200/2025, ranije, Povrv-175/2019, kojeg tužitelj i navodi u svom podnesku. Stoga se tuženik pita kako je moguće evidentirati potrošnju struje tijekom rujna, listopada i studenoga 2018.g. u kući, u kojoj još 2016.g. nije bilo ni priključka iste struje ni ukućana i koja je prije toga, još u svibnju 2018.g. – uklonjena.

Na mjestu nekadašnje kuće, tijekom 2018. i 2019.g. izgrađena je nova stambeno- poslovna zgrada od strane investitora Cvijeta nekretnine d.o.o. Navedeni je investitor, putem svog direktora AK, još dana 02.10.2020.g. uputio pismo tužitelju, te ga obavijestio da je uklonio raniju zgradu i izgradio novu, te moli da tužitelj ukloni iz međašnog zida, jer nisu u uporabi i smetaju, dva električna brojila, i to broj 11060545, na ime LK, i broj 105149 na ime MK. Iz gornjeg računa osnovom kojega tužitelj potražuje predmetni novčani iznos proizlazi da je broj brojila koji je registrirao takvu potrošnju 7431174, dakle ne radi se o brojilu koji je opće bio instaliran na predmetnoj nekretnini, pa je potpuno izvjesno kako tužitelj prijevarno pokušava ovim postupkom naplatiti od tuženika, osnovom potpuno pogrešnih, čak i izmišljenih podataka unesenih u svojim evidencijama. Isti ovakav dug, koji nikako nije mogao nastati na predmetnoj nekretnini, obzirom da nije bila nastanjena, i u njoj nije bilo priključka na struju a 2018.g. je srušena, tužitelj pokušava naplatiti od tuženika i u ovosudnom postupku Povrv-200/2025, ranije, Povrv-175/2019. Također, i ovom se prilikom ustraje, opreza radi i na prigovoru zastare, obzirom da je predmetno potraživanje nastalo najkasnije u studenome 2018.g., a prijedlog radi ovrhe osnovom vjerodostojne isprave je podnesen dana 16.11.2020.g., dakle nakon što je istekao jednogodišnji rok iz članka 232.st.1.toč. Zakona o obveznim odnosima, u kojemu zastarijevaju tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Slijedom svega navedenog, a kako je posve izvjesno da je tužba u ovoj pravnoj stvari ne samo neosnovana nego i šikanozna, sudu se predlaže istu odbiti, a uz to, tužitelja i obvezati da mu naknadi sav pričinjeni parnični trošak.

7. . U dokaznom postupku izvršen je uvid u sve pravno relevantne isprave priložene u spisu i to , račun koji je tužitelj priložio u ovaj spis, karticu tuženika, preslik zapisnika obavijest, dakle sve isprave priložene u ovaj spis kao i preslik presude ovog suda Povrv 20/2025 . Saslušan je svjedok AK.

7.1. Iz potvrde ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], razvidno je da potvrđuje da je do današnjeg dana primila iznos od 41.998,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, na koji su joj način KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u cijelosti isplatili novčane obveze iz čl. 3. Dodatka Ugovora o kupoprodaji nekretnine, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika, broj OV-2979/15 od 15. travnja 2015., tako da prema njima, s ovog osnova u ovom trenutku nema nikakvih potraživanja. Također, potvrđuje da su KK i LK, kao kupci nekretnina koje us upisane u z. ul. k. o. [katastarska općina], a koje su isti kupili putem Ugovora o kupoprodaji nekretnine, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika, broj OV-9008/14 od 30. prosinca 2014., u cijelosti ispunili prema njoj i sve obveze s osnova isplate kupoprodajne cijene kako je bila dogovorena u navedenom Ugovoru i Dodatku istoga ugovora i s tog osnova prema njima nema nikakvih također neizmirenih potraživanja.

7.2. Na pripremnom ročištu od 1 listopada 2025 punomoćnici su suglasni da se iskazi svjedoka pročitaju iz spisa Povrv 20/2025 ranije 175/2019. pa je tako sud i postupio te se navode slijedeći iskazi koji su pročitani

7.3. . Svjedok VK na saslušanju iskazuje da je dolazio dosta puta s obzirom da je gradio zgradu u blizini te je prije nego što je bilo rušenje predmetne zgrade uzeo i kamen sa te zgrade. Ne može se sjetiti kad je to točno bilo, koliko se sjeća misli da su tu prije živjele dvije obitelji koje su misli iselile nekih 5 do 6 mjeseci prije rušenja. Tu je također bio i Foto studio a misli da je on najkasnije izašao iz te kuće. Kada je prije rušenja došao da uzme kamen i drugi sličan materijal pitao je ima li tu struje te su mu rekli da misle da nema, i nije bilo struje te je morao poći kupit kabel dužine od oko 50 metara te ga prikopčao u susjeda koji ima kuću točno poviše kako bi mogli aparate uključiti u struju radi skidanja kamena. Koliko mu je poznato tuženik nije nikada tu živio, misli da je živio negdje u gradu a zapravo ga nije nikad pitao gdje točno živi. Napominje samo da su mu rekli da jedini ormarić od struje koji tu ima je jedan ulični ormarić smješten sa istočne strane, a koji je ormarić kontrolirao i u njemu nije bilo struje.

Na poseban upit punomoćnika tužitelja jesu li bili satovi u tome ormariću, odgovara da misli da je bio neki limitator i neki sat ali da svakako nije bilo struje jer zasigurno ne bi išao u susjeda da je bilo struje. Sve radove je obavljao uz pomoć prijatelja EK, a koji je imao prijatelja poviše koji im je posudio struju.

Na poseban upit punomoćnika tuženika da li je od trenutka kada je tuženik kupio predmetnu nekretninu ikad itko u njoj živio odgovara da koliko mu je poznato da se iz predmetne zgrade zadnji iselio foto studio te da više nitko tamo nije živio. Na daljnje pitanje da li mu je bilo poznato tko je bio vlasnik tog foto studia i da li je on prodavao predmetnu nekretninu odgovara da je znao prezime ali da ga se sad ne može sjetiti kao i da mu nije poznato tko je prodavao predmetnu nekretninu.

7.4. Svjedok KK na saslušanju iskazuje da su on i tuženik kupili predmetnu kuću negdje početkom 2015. i to tuženi za 9/10 dijela prava vlasništva, a on za 1/10 prava vlasništva i s obzirom da je tu bilo dosta problema hipoteka i zabilježba sporova tek su 2016. godine isplatili bivše vlasnike i to oca i kćer ŠK i DK. Također je u svemu tome sudjelovao i suprug od DK OK koji je inače bio vlasnik Foto Studia koji se zvao Foto Leo i imao je ugovor o zakupu. Točno je da je on zadnji iselio i da nakon toga nitko nije živio u predmetnoj nekretnini a niti je predmetna nekretnina kupljena da bi se u njoj živjelo obzirom da je sve bilo derutno, prokišnjavalo je i slično te je u proljeće 2017. godine predmetna zgrada bila srušena dok je nova izgrađena 2020. godine. Dogovor sa prijašnjim vlasnicima i RK je bio da poplaćaju sve učinjene račune prije iseljenja i da odjave vodu i struju te su držali da su oni po tome postupili i da su voda i struja odjavljeni. Kad je započeta izgradnja nove zgrade Cvijeta nekretnine kao izvođač radova je pošao u HEP obzirom su mu rekli da u nekretnini nema struje te su mu iz HEP-a rekli da na predmetnoj nekretnini postoje tri sata te ih je on pitao može li koristit jedan sat kao privremeni gradilišni te su mu rekli da nemaju ništa protiv. Nakon toga ih je zvao te im je rekao da postoji dug od 20.000,00 do 30.000,00 kuna i to je bilo njihovo prvo saznanje da postoji ikakav dug za struju. Držali su da je to dug iz ranijeg razdoblja te ga iz navedenog razloga nisu niti platili, a L je kao jeftiniju opciju odlučio sam platiti priključak za gradilište. Tri godine su radili na projektu uklanjanja, rušenja i izgradnje te za to vrijeme kako je već rekao u predmetnoj nekretnini nitko nije živio. Koliko mu je poznato tuženik je živio na relaciji Dubrovnik Zagreb, a nakon što je dobio dijete više vremena je provodio u Dubrovniku i to na adresi [adresa], a kasnije na adresi [adresa] dok je on cijelo vrijeme živio na adresi IK.Na poseban upit punomoćnika tužitelja kada je izašao iz predmetne zgrade Foto studio odgovara da pretpostavlja u rujnu 2016. godine kada su preuzeli posjed s time da je tuženik više vodio računa o tim nekim tehničkim stvarima a on o pravnim. Na daljnje pitanje nakon što je svjedoku pokazao suglasnost koja se nalazi na listu spisa 180 da li se njegov potpis nalazi na predmetnoj suglasnosti odgovara da jest.

U odnosu na pokazanu mu suglasnost svjedok iskazuje da je suglasnost potpisana kao rezultat njihovog prvotnog dogovora s obzirom da su oni trebali preuzeti posjed predmetne nekretnine do Uskrsa 2015. ali s obzirom da su na nekretnini postojale zabilježbe misli kredita i hipoteka PBZ-a i OTP-a u dogovoru sa prijašnjom vlasnicom je došlo do promjene tog prvotnog dogovora jer je u to vrijeme obzirom da je u kreditima u švicarcima bilo došlo do konverzije kredita te je ona molila da joj ne isplaćuju navedeni iznos jer da će se tek po dovršenoj konverziji znati točno koliki je dug prema banci odnosno da li je ona pretplatila već ranijim uplatama dio kredita te su zbog toga koliko se sjeća sklopili dodatak ugovora o kupoprodaji i nakon toga su se dogovorili da će oni preuzeti posjed znači 2016. po isplati kupoprodajne cijene a da će oni podmiriti svo dugovanje koje je do toga trenutka nastalo kao i odjaviti struju i vodu. Na daljnje pitanje punomoćnika tužitelja kad je na kraju odjavljen priključak odgovara da ne zna ni jeli odjavljen.Na daljnje pitanje da li je svjedoku poznato da je L tražila od HEP-a da uklone brojila od LK i MK obzirom da im smetaju odgovara da mu nije poznato te da prvi put čuje nakon što mu je uručena kao punomoćniku dokumentacija vidio to ime MK i da jedino što može reći da MK od osnutka zemljišne knjige nikad nije bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine.

7.5.. LK na saslušanju iskazuje da su on i KK, misli 2015. kupili kuću i tu je OK, suprug od DK u jednom dograđenom dijelu držao Foto studio dok je u ostatku kuće također držao neke svoje stvari kao što je kajak, biciklo i slično a čak je i preko puta kuće imao kiosk koji je koristio za potrebe foto studia dakle on je imao jako puno stvari i zadnji je izašao iz predmetne nekretnine. Predmetna nekretnina je bila u jako lošem i derutnom stanju te u njoj usudio bih se reći ne bi mogli živjeti ni štakori a kamoli ljudi. Nikad nije živio u predmetnoj nekretnini iz razloga što je bila u jako lošem stanju, dakle u istoj se nije moglo živjeti a u Dubrovniku ima još šest nekretnina, a u to vrijeme je i dobio dijete. Nakon nekog vremena su ga zazvali iz Cvijeta nekretnine te su mu rekli da ima neki dug za struju i tad je prvi put saznao za taj dug. Nije uopće znao da su oni prebacili struju na njegovo ime, a obzirom da je nekretninu kupio zajedno sa KK bilo bi mu logičnije da su prebacili na njih oboje. Nakon toga ga HEP zvao da ima nekakvu snagu na kući da može mijenjati međutim rekao im je da on nema pojma ništa u vezi struje i to su sva nejgova saznanja o tome. U trenutku kad je kupio predmetnu nekretninu je misli već preselio u kuću na adresi [adresa] obzirom da je istu kupio oko 2014. godine.

7.6. Svjedok AK na saslušanju iskazuje da je kao direktor Cvijeta nekretnine sklopio ortački ugovor sa KK i ZK za gradnju stambenog objekta, gdje je bilo potrebno srušiti kuću, ishoditi dozvolu i sagraditi novu. 2017. na jesen je ulazio u postojeći objekt, u njemu nije bilo svjetla, trebali su otvoriti persijane da bi vidjeli prostor u kući. Na njegov upit gospodin ZK mu je rekao da je tu struja isključena. Nakon toga su ishodili dozvolu i počeli raditi. Sjeća se kada su završavali gradnju u ogradnom zidu prema carini nalazila su se dva brojila koja nisu vodila nigdje i tražili su od HEP-a da ih uklone jer su tu gradili novi zid. Ona su vjerojatno prije naših rušenja vodila prema kući. Brojila su bila na ime LK i MK, to je bilo 5. listopada 2020. -kada su tražili od HEP-a da ukloni ta dva brojila. Ta brojila su bila pod HEP-om, aktivna mada nisu nigdje vodila. Mora reći kada su počinjali raditi oko zgrade da su bila u tom ormaru tri brojila, a ne zna čiji je treći niti su tada to istraživali, niti im je to bilo bitno za njihove radove, njima je bilo bitno da u kući nema struje da mogu raditi."

Na pitanje zamjenika pun. tužitelja od čega se sastoje prostori u kući, svjedok odgovara tu su bili stambeni prostori sa nekoliko ulaza, a ne zna jesu li bili poslovni prostori. On se tu prije 10 godina slikao za osobnu iskaznicu, to je bio maleni prostor.

7.7 Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog 29. prosinca 2014. između prodavatelja DK i ŠK te kupaca LK i KK uz sudjelovanje trgovačkog društva ROMAN-LEON d.o.o. i osobno RK, a koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Nikše Viđen 30.prosinca 2014. pod brojem OV-9008/14, proizlazi da je predmet kupoprodaje bila nekretnina oznake čest. zgr. [katastarska čestica] izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina]. Tim ugovorom je ugovoreno da će kupci stupiti u posjed predmetnih nekretnina danom isplate dijela kupoprodajne cijene koji se izravno uplaćuje prodavateljima u gotovu novcu (iz članka 4. ugovora) radi čega su stranke suglasne kako će sav dotadašnji trošak svih mogućih obaveza, kao i komunalnih usluga i priključaka (struja, telefon, pričuva, komunalna naknada, voda i sl.) koji terete predmetnu nekretninu do dana stupanja u posjed podmiriti prodavatelji, a od dana stupanja u posjed to će činiti kupac (članak 8.). Iz suglasnosti koju su naknadno izdali kupci KK i tuženik proizlazi njihova suglasnost (potvrda) da od 20. travnja 2015. svi budući računi komunalnih usluga (struja, telefon, pričuva, komunalna naknada, voda i sl.) nekretnine u [adresa] u [adresa] koju su kupili od ŠK i DK, terete LK (tuženika), te da se dostavljaju na adresu istovjetnu onoj na kojoj se nekretnina nalazi.

7.8. Iz zahtjeva razvidno je da istog podnosi ČK, promjena imena kupca sa ĆK na LK, OMM 105151, HEP u, dana 29 4 2015.

7 9. iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja razvidno je da je utuženi iznos 9.571,84 kn, da je dospio 2 travnja 2020.

7.10. Iz obavijesti Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Grada Dubrovnika klasa: 361-03/18-07/000092, urbroj: 2117/01- 15/7-18-0003 od 23. svibnja 2018. proizlazi da je 17. svibnja 2018. prijavljen početak uklanjanja građevine katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema projektu uklanjanje građevine oznake TD.K33/18 izrađen po ORTO d.o.o. Dubrovnik koji su podnijeli LK i KK. Pregledom dopisa od 2. listopada 2020. utvrđeno je da je trgovačko društvo CVIJETA NEKRETNINE d.o.o. uputilo HEP- OPERATOR DISTRIBUCIJSKOM SUSTAVU d.o.o. zahtjev da se uklone dva brojila i to brojilo broj 11060545 koji glasi na ime LK i brojilo broj 105149 na ime MK a koji se nalaze u ormariću u međašnom zidu nekretnine, a nisu u nikakvoj upotrebi i smetaju, a obzirom da je postojeći objekt koji je bio prikopčan na elektro-energetsku mrežu putem tri brojila koja su se nalazila u međašnom zidu okrenut prema susjednoj parceli uklonjen te je temeljem ortačkog ugovora zaključenog s LK na toj čestici izgrađen novi stambenoposlovni objekt

7.11. Iz dopisa AK upućen tužitelju razvidno je da su temeljem ortačkog ugovora sa tuženikom izgradili stambeno poslovni objekt na čest 516/2 KO [katastarska općina].

7 12. U spisu Povrv 20/2025 gdje su iste stranke, iz kojeg spisa su čitani zapisnici / donesena je presuda kojom se rješenje o ovrsi održava na snazi, naravno za drugo utuženo razdoblje, koja presuda je potvrđena presudom Gž 586/2025. također je razvidno da je u evidencijama tužitelja i HEP-OPERATORA DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA d.o.o. je kao korisnik mreže na obračunskom mjernom mjestu broj: 1600105151 na adresi [adresa], nakon odobrenog prijenosa ugovora sa trgovačkog društva ROMAN-LEON d.o.o. koji je imao ugovoren model obračuna za poduzetnike, od travnja 2015. evidentiran tuženik, i to na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog 29. prosinca 2014. između prodavatelja DK i ŠK te kupaca LK i KK uz sudjelovanje trgovačkog društva ROMAN-LEON d.o.o. i osobno RK te suglasnosti kupaca od 20. travnja 2015.

7 13 iz računa ls 51 razvidno je da je ukupno dugovanje 14.360,62 KN. Na računu je navedeno razdoblje od 14 rujna 2018 do 18 veljače 2020

7.14 iz kartice analitičkog knjigovodstva razvidno je dugovanje za razdoblje od 16 studenog 2015 pa sve do ožujka 2023.

8. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl 8 Zakona o parničnom postupku NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/03, 57/11 25/13 i 28/13 sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan

9. Prema članku 13. stavak 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" broj 85/2015, dalje: Opći uvjeti), opskrbljivač može krajnjem kupcu na njegov zahtjev omogućiti prijenos ugovora o opskrbi krajnjeg kupca trećoj osobi.

9.1. Suglasno članku 30. stavak 1. Općih uvjeta, krajnji kupac vlasnik građevine ili dijela građevine koji prenese vlasničko pravo na građevini ili dijelu građevine na novog vlasnika dužan je u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnijeti operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, a novi vlasnik dužan je u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva

10 Dakle iz iskaza svjedoka ŽK, GK i KK, kada se isti dovedu u vezu jedan s drugim, u bitnome proizlazi da je raniji objekt koji je bio izgrađen na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] srušen, a da su ranije u njemu živjeli dotadašnji vlasnici , s tim da tuženik nikada u tom objektu nije živio jer je objekt bio u derutnom stanju, a nekretnina nije niti kupljena za stanovanje, već je objekt bio predviđen za rušenje radi izgradnje novog objekta (iskazuje svjedok KK). U predmetnom je objektu bio i poslovni prostor – foto studio naziva Foto Leo, koji je zadnji izišao iz kuće odnosno iselio Nakon iseljenja tog foto studija nitko više nije živio u predmetnom objektu. Svjedok KK iskazuje kako pretpostavlja da je foto studio izašao iz objekta u rujnu 2016. kada su on i tuženik preuzeli posjed predmetne nekretnine. Isti navodi da su tuženik i on kupili predmetnu kuću negdje početkom 2015. i to tuženi za 9/10 dijela prava vlasništva a on za 1/10 prava vlasništva i s obzirom da je tu bilo dosta problema, hipoteka i zabilježbi sporova da su tek 2016. isplatili bivše vlasnike i to oca i kćer ŠK i DK, a u svemu tome sudjelovao je i suprug od DK, OK, koji je inače bio vlasnik Foto Leona i imao je ugovor o zakupu. Već u proljeće 2017. je predmetna zgrada srušena radi izgradnje nove zgrade koja je izgrađena 2020. Iskazao je da je dogovor sa prijašnjim vlasnicima i RK bio da poplaćaju sve učinjene račune prije iseljenja i da odjave vodu i struju te su oni kao kupci držali da su prodavatelji po tome postupili i da su voda i struja odjavljeni. Međutim, kad je započeta izgradnja nove zgrade, CVIJETA NEKRETNINE d.o.o., kao izvođač radova, je pošao u HEP jer su im rekli da u nekretnini nema struje te su im iz HEP-a rekli da na predmetnoj nekretnini postoje tri sata te su ih pitali može li koristit jedan sat kao privremeni gradilišni, a iz HEP-a su im rekli da nemaju ništa protiv i nakon toga su iz iz HEP-a zvali te im rekli da postoji dug i to im je bilo prvo saznanje da postoji ikakav dug za struju, a držali su da je to dug iz ranijeg razdoblja te ga iz navedenog razloga nisu niti platili, a L je kao jeftiniju opciju odlučio sam platiti priključak za gradilište. Iskazao je i da je potpis na suglasnosti koja se nalazi njegov, da je suglasnost potpisana kao rezultat prvotnog dogovora s obzirom da su oni (kupci) trebali preuzeti posjed predmetne nekretnine do Uskrsa 2015., ali s obzirom da su na nekretnini postojale zabilježbe kredita i hipoteka PBZ-a i OTP-a, u dogovoru s prijašnjom vlasnicom je došlo do promjene tog prvotnog dogovora jer je u to vrijeme obzirom da je kreditima u švicarcima bilo došlo do konverzije kredita, te je vlasnica molila da joj ne isplaćuju navedeni iznos jer da će se tek po dovršenoj konverziji znati točno koliki je dug prema banci odnosno da li je ona pretplatila već ranijim uplatama dio kredita, te su zbog toga, koliko se sjeća, sklopili dodatak ugovora o kupoprodaji i nakon toga su se dogovorili da će kupci preuzeti posjed 2016. po isplati kupoprodajne cijene, a da će prodavatelji podmiriti svo dugovanje koje je do toga trenutka nastalo, kao i odjaviti struju i vodu. Nadalje je iskazao da mu nije poznato kad je odjavljen priključak i da li je odjavljen, a niti mu je poznato da je CVIJETA NEKRETNINE d.o.o. tražila od HEP-a da uklone brojila od LK i MK obzirom da im smetaju i da je prvi put ime MK vidio nakon što mu je uručena kao punomoćniku dokumentacija koji od osnutka zemljišne knjige nikad nije bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. . Tuženik iskazuje istovjetno kao svjedoci kako je foto studio bio zadnji koji je iselio iz nekretnine, da je objekt bio u derutnom stanju i da on osobno nije nikada tamo živio.

11 Zaključuje se da je tuženik kupoprodajnim ugovorom od 29. prosinca 2014. godine sklopljenim sa prodavateljima DK i ĐK, uz sudjelovanje društva ROMAN-LEON d.o.o., kupio predmetnu kuću u [adresa] za suvlasnički dio od 9/10 dijela, a kupac KK za 1/10 dijela, da su kupci dana 20. travnja 2015. godine potpisali ispravu "Suglasnost" kojom su potvrdili da svi budući računi komunalnih usluga (struja, voda, telefon, internet, komunalna i vodna naknada i sl.) za nekretninu koju su kupili od prodavatelja K DK terete tuženika, da je dotadašnji krajnji kupac električne energije za predmetnu nekretninu društvo ROMAN-LEON d.o.o. na temelju kupoprodajnog ugovora i izjave "Suglasnost" od 20. travnja 2015. godine o promjeni krajnjeg kupca izvijestio tužitelja kao opskrbljivača, da je tuženik zaveden u evidenciji tužitelja kao krajnji kupac za obračunsko mjesto koje je utuženo, za utuženo razdoblje dostavljeni po tužitelju ispostavljeni računi u koje nije podmirio, da je ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 14. prosinca 2016. godine tuženik CK kao kupcu prodao svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine, te da nije tužitelju prijavio promjenu vlasništva na nekretnini, da je kuća na predmetnoj nekretnini srušena 2018. godine, da je potom izgrađena nova zgrada, te da je povodom zahtjeva novog vlasnika društva CVIJETA NEKRETNINE d.o.o. 2020. godine izvršeno uklanjanje brojila broj 11060545 koje je glasilo na tuženika, a koje se nalazilo u ormariću u međašnom zidu nekretnine . Konkretno, na zahtjev trgovačkog društva ROMAN-LEON d.o.o., koji je do tada bio evidentiran kao krajnji kupac na obračunskom mjestu broj: 11060545, je odobren i izvršen prijenos ugovora o korištenju mreže i opskrbi na treću osobu – tuženika, te je tuženik u evidencijama tužitelja i HEP- OPERATORA DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA d.o.o. evidentiran kao kupac na predmetnom obračunskom mjestu, nakon čega je isti terećen za naknade i potrošnju na predmetnom mjernom mjestu po dotadašnjim uvjetima, odnosno u kategoriji poduzetništvo za zajamčenu opskrbu. Tako je tužitelj, sukladno Općim uvjetima, u dobroj vjeri, na temelju dostavljenog ugovora o kupoprodaji od 29. prosinca 2014. u kojem je u članku 8. uglavljeno da kupci KK i tuženik preuzimaju trošak komunalnih usluga, pa tako i plaćanja struje, od dana stupanja u posjed, te na temelju suglasnosti koju su KK i tuženik izdali 20. travnja 2015. u kojoj je jasno navedeno da svi budući računi predmetnog objekta na adresi [adresa] u [adresa] terete tuženika, izvršio prijenos ugovora s ROMAN-LEON d.o.o. na tuženika. Tuženik u ovom postupku osporava da bi on ikada živio u predmetnoj nekretnini i koristio struju te tvrdi da je u posjed nekretnine stupio tek u rujnu 2016. nakon čega je već u prosincu nekretninu prodao trećoj osobi. Iako zaista iz provedenih dokaza proizlazi da tuženik nije živio u objektu na predmetnoj adresi koji je naknadno srušen, to za ovaj postupak nije odlučno, kao ni činjenica kada je zaista tuženik stupio u posjed i koliko je dugo bio u posjedu. Naime, tuženik je imao mogućnost urediti odnos s tužiteljem pa makar od trenutka kada je prodao nekretninu, no to nije napravio. Sam tuženik u svom iskazu navodi da je od strane CVIJETA NEKRETNINE d.o.o. doznao da ga tužitelj tereti za dugovanje vezano za objekt koji je kupio sa KK, te da je kontaktiran i od strane tužitelja kada mu je rečeno da na kući ima „neku snagu“ koju može promijeniti, međutim isti na navedeno nije reagirao. Bitno je za ovaj postupak istaknuti da odnosi između ranijih i kasnijih vlasnika nekretnine nisu morali biti poznati tužitelju kao opskrbljivaču. Tužitelj, nakon zaključenja ugovora o opskrbi, saznanja o izmjeni krajnjeg kupca ili prijenosu ugovora na treću osobu dobiva upravo od osoba s kojima je zaključio ugovor (krajnji kupac) ili osoba kojima je prenesena nekretnina na koju se odnosi određeno obračunsko mjesto. S obzirom da je u konkretnom slučaju tužitelj od strane evidentiranog krajnjeg kupca ROMAN-LEON d.o.o. obaviješten o prijenosu te mu je dostavljena dokumentacija iz koje se može zaključiti da je do prijenosa došlo jer kada se odredbe ugovora o kupoprodaji od 29. prosinca 2014. dovedu u vezu sa suglasnošću od 20. travnja 2015., tužitelj nije imao razloga sumnjati da je do dogovora između ranijeg krajnjeg kupca i tuženika došlo, te da od 20. travnja 2015. svi (budući) računi terete upravo tuženika koji se s time pisanim putem suglasio.

11 . Što se tiče prigovora zastare, mjerodavne su odredbe članka 214. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje u tekstu ZOO), kojim je propisano da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, s tim da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje svoje obveze. Temeljem odredbe članka 215. stavak 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, s tim da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (članak 216. ZOO).

12 Sukladno odredbi članka 232. stavka 1. točka 1. ZOO-a, tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, dimnjačarske usluge i usluge za održavanje čistoće, kada su te usluge obavljene za potrebe kućanstva, zastarijevaju za jednu godinu, dok sukladno odredbi članka 226. stavka 1. ZOO-a Tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja 13. U konkretnom slučaju, kako je u travnju 2015. došlo do prijenosa ugovora o opskrbi s dotadašnjeg krajnjeg kupca ROMAN-LEON d.o.o. na tuženika, tako je, tuženik evidentiran u kategoriji poduzetništva u okviru zajamčene opskrbe koja se prema odredbama članka 49. stavka 12. Zakona o tržištu električnom energijom („Narodne novine“ broj: 22/13, 95/15) ne primjenjuje na kupce kategorije kućanstva

13 Tuženik ni u jednom trenutku nije obavijestio tužitelja o izmijenjenim okolnostima vezanima uz kategoriju potrošnje, pa čak ni onda kada je bio obaviješten od strane tužitelja da "ima neku snagu na kući koju može mijenjati". Sukladno navedenome, tužitelj je u spornom razdoblju nastavio pružati usluge u okviru kategorije poduzetničke djelatnosti. Upravo stoga, zaključak je ovog suda da se u konkretnom slučaju ne radi o naknadama za isporučenu električnu energiju u odnosu na koje se primjenjuje zastarni rok od jedne godine jer je tužitelj kao opskrbljivač predmetno potrošačko mjesto opskrbljivao za potrebe poduzetničke djelatnosti, a ne za potrebe kućanstva. S time da, sama činjenica je li tuženik na predmetnom potrošačkom mjestu obavljao poduzetničku djelatnost ili nije, ni u pogledu odlučivanja o tome jesu li potraživanja tužitelja iz ovog postupka zastarjela nije odlučna u okviru odnosa tužitelja i tuženika. Naime, kako je to već ranije obrazloženo, tužitelj je postupao u dobroj vjeri prilikom odobrenja prijenosa ugovora, te s obzirom na to da nije imao saznanja o drukčijem odnosu ranijeg krajnjeg kupca i tuženika u pogledu obveza prema tužitelju, tako ne može na teret tužitelja pasti eventualna odgovornost ranijeg kupca za ponašanje koje ne bi bilo u skladu s načelom savjesnosti i poštenja pored činjenice da tuženik ni u jednom trenutku nije ni pokušao regulirati svoj status kod tužitelja, odnosno nije prijavio niti jednu od više promjena u vlasništvu nekretnine u kojima je sam sudjelovao te u okviru kojih je regulirana obveza prijašnjih i budućih obveza ugovornih strana u pogledu podmirivanja dospjelih komunalnih usluga (pa tako i ove), niti je obavijestio tužitelja o promjeni u pogledu kategorije potrošnje u odnosu na predmetno potrošačko mjesto.

15 Zbog navedenog, na konkretan pravni odnos valja primijeniti odredbu članka 226. stavka 1. ZOO-a, pa kako se ovdje ne radi o naknadi za uslugu isporučene električne energije za potrebe kućanstva, tako se radi o povremenim tražbinama koje zastarijevaju u roku od tri godine, a ne u roku od jedne godine kako to tvrdi tuženik.

16 S obzirom na to da se dugovanje odnosi , kako bi to iz računa proizlazilo na razdoblje od 14 rujna 2018 do veljače 2020, iako navedeno nije jasno u postupku precizirano , ali u svakom slučaju na razdoblje od 2018 dalje, , a prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave je podnesen 16 11 2020 ., tako tražbine tužitelja koje isti utužuje u ovom postupku nisu zastarjele, pa je neosnovan prigovor zastare koji u ovom postupku ističe tuženik.

17 Međutim iz presude ovog suda Povrv 70/2025 razvidno je da je obuhvaćeno utuženo razdoblje od travnja 2018 do prosinca 2018 a odnosi se na iste parnične stranke i isto mjerno mjesto.

-Iz izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja u ovom spisu nije jasno naznačeno na koje se razdoblje odnosi utuženi iznos

Za dodati je da u ovom spisu tužitelj nije niti odredio tijek kamata po mjesecima kako bi se jasno i točno odredilo na koje se razdoblje odnosi utuženi iznos, kao npr u spisu Povrv 70/2025 i spisu Povrv 20/2025. gdje su iste parnične stranke

Ponovno sud navodi da je rujan, listopad , studeni i prosinac 2018 obuhvaćen i u spisu Povrv 70/2025.

U spisu Povrv 20/2025 obuhvaćen je razdoblje od svibnja 2016 pa sve do siječnja 2018.

Ono što je najbitnije za istaknuti da iz samog računa ls 51 razvidno je da je ukupno dugovanje 14.360,62 KN. Na računu je navedeno razdoblje od 14 rujna 2018 do 18 2 2020 Iznos naveden u tužbi dobije kada se od tamo navedenog ukupnog iznosa računa 10 533,04 KN oduzme iznos od 962,10 kn koji prema računu predstavlja iznos zbroja izdanih rata za obračunsko razdoblje od 14 rujna 2018 do 18 veljače 2020. i dobije se navedeni iznos. Ponovno nije jasno navedeno na koje razdoblje bi se odnosio taj ukupno utuženi iznos a nije na sudu da sam istraživa na koje se razdoblje odnosi tužbeni zahtjev.

Nije točan navod tužitelja u njegovom podnesku, da je vidljiv iznos svakog pojedinog računa.

Dakle razvidno je dugovanja na dan obračuna prikazano pod D na dan 17 ožujka 2020 i to 4. 788,78 kn, ukupno za platiti C plus D i to 14.360,62 kn, a utuženi iznos je naveden pod C i to kao razlika A ,minus B , A predstavlja ukupan iznos računa, a B zbroj računa za obračunsko razdoblje od 14 rujna 2018 do 18 veljače 2020.

Ono što sud želi istaknuti da nije precizno određeno na koje se utuženo razdoblje od 2018 na ovamo odnosi utuženi iznos, a to sud sam ne može odredit, naime teret dokaza je na tužitelju.Isto nije jasno niti kada se dovede u vezu sa analitičkom karticom.

18 Čl 2 Zakona o parničnom postupku propisano je da sud odlučuje o granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku

Čl 3 istog Zakona je propisano da stranke mogu slobodno raspolagati svojim zahtjevima u tijeku postupka,

Čl 7 istog Zakona je propisano da stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojim se utvrđuju te činjenice.

Ćl 8 istog Zakona je propisano da koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza kao svakog zasebno tako i i svih dokaza zajedno vezi. čl 221 a istog Zakona je propisano da Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja.

19 Dakle ponovno sud navodi da tužitelj nije u postupku jasno odredio na koje se utuženo razdoblje odnosi tužbeni zahtjev, a teret dokaza je na tužitelju, nije precizirao pojedina razdoblja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao što je uradio u spisima ranije navedenim u ovoj presudi, isto nije jasno razvidno iz računa priloženog u spis, ponovno sud navodi da zadatak određivanja vremena na koje se odnosi utuženo razdoblje nije na sudu, uopće teret dokaza nije na sudu, pa je glede svega iznesenoj u ovoj presudi tužbeni zahtjev trebalo odbiti.

Tuženik je potrošač kojeg štiti Zakon o zaštiti potrošača pa je i u tom vidu tužitelj trebao jasno odrediti na koje se razdoblje odnosi tužbeni zahtjev tim više radi izbjegavanja ispreplitanja sa utuženim razdobljem u spisima Povrv 20/2025 i Povrv 70/2025.

20 Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 88/05, 02/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, u daljnjem tekstu: ZPP), a tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku - odvjetniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to sastav prigovora , te podneska od 15. srpnja 2025. ., zastupanja na ročištima 30 rujna i 27 listopad 2025. svaka radnja po 75 bodova, vrijednost boda 2 EUR, plus PDV uz pristojbu za prigovor 53,09 EUR pa dakle cjelokupni trošak iznosi 803,09 EUR

U Dubrovniku, 8. prosinca 2025.

Sutkinja:

Kate Ogresta Jović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN-a:

1. tužitelj putem punomoćnika

2. tuženik putem punomoćnika