REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb-Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-767/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Martini Klanac, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Boris Kelemen, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ĐA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Sven Skračić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 30. listopada 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja TA i punomoćnika tuženika, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.875,30 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 267,10 eura od 1.10.2022 do isplate;

- na iznos od 267,10 eura od 1.11.2022 do isplate;

- na iznos od 267,10 eura od 1.12.2022 do isplate;

- na iznos od 267,10 eura od 1.01.2023 do isplate;

- na iznos od 267,05 eura od 1.02.2023 do isplate;

- na iznos od 267,05 eura od 1.03.2023 do isplate;

- na iznos od 267,05 eura od 1.04.2023 do isplate;

- na iznos od 267,05 eura od 1.05.2023 do isplate;

- na iznos od 267,05 eura od 1.06.2023 do isplate;

- na iznos od 267,05 eura od 1.07.2023 do isplate;

- na iznos od 267,05 eura od 1.08.2023 do isplate;

- na iznos od 267,05 eura od 1.09.2023 do isplate;

- na iznos od 267,05 eura od 1.10.2023 do isplate;

- na iznos od 267,05 eura od 1.11.2023 do isplate;

- na iznos od 267,05 eura od 1.12.2023 do isplate;

- na iznos od 267,05 eura od 1.01.2024 do isplate;

- na iznos od 267,05 eura od 1.02.2024 do isplate;

- na iznos od 267,05 eura od 1.03.2024 do isplate;

- na iznos od 267,05 eura od 1.04.2024 do isplate;

- na iznos od 267,05 eura od 1.05.2024 do isplate;

- na iznos od 267,05 eura od 1.06.2024 do isplate;

- na iznos od 267,05 eura od 1.07.2024 do isplate;

po stopi koja se od 01. 08. 2015. pa do 31.12.2022. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.01.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne tope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa 555,88 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 25,30 eura od 1.10.2022 do isplate;

- na iznos od 25,30 eura od 1.11.2022 do isplate;

- na iznos od 25,30 eura od 1.12.2022 do isplate;

- na iznos od 25,30 eura od 1.01.2023 do isplate;

- na iznos od 25,26 eura od 1.02.2023 do isplate;

- na iznos od 25,26 eura od 1.03.2023 do isplate;

- na iznos od 25,26 eura od 1.04.2023 do isplate;

- na iznos od 25,26 eura od 1.05.2023 do isplate;

- na iznos od 25,26 eura od 1.06.2023 do isplate;

- na iznos od 25,26 eura od 1.07.2023 do isplate;

- na iznos od 25,26 eura od 1.08.2023 do isplate;

- na iznos od 25,26 eura od 1.09.2023 do isplate;

- na iznos od 25,26 eura od 1.10.2023 do isplate;

- na iznos od 25,26 eura od 1.11.2023 do isplate;

- na iznos od 26,26 eura od 1.12.2023 do isplate;

- na iznos od 26,26 eura od 1.01.2024 do isplate;

- na iznos od 26,26 eura od 1.02.2024 do isplate;

- na iznos od 26,26 eura od 1.03.2024 do isplate;

- na iznos od 25,26 eura od 1.04.2024 do isplate;

- na iznos od 25,26 eura od 1.05.2024 do isplate;

- na iznos od 25,26 eura od 1.06.2024 do isplate;

- na iznos od 25,26 eura od 1.07.2024 do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu 1.375,00 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je trgovačko društvo koje je osnovao Grad Zagreb kao jedini osnivač te da obavlja djelatnost davanja u zakup poslovnih prostora na gradskim tržnicama u skladu sa Zakonom o komunalnom gospodarstvu i odlukama Grada Zagreba. Tvrdi da je na temelju odluke Grada od 18. travnja 2018. ovlašten voditi postupke kao zakupodavac i pravno ovlašteni imatelj stveri. Ističe da je između njega, odnosno njegova pravnog prednika, i tuženika 1. rujna 2004. bio sklopljen ugovor o zakupu kioska površine 17,5 m² na tržnici Branimirova, koji je vrijedio od 1. listopada 2004. do 30. rujna 2005., ali da tuženik i nakon isteka ugovora i dalje posjeduje predmetni prostor bez plaćanja naknade. Smatra da je aktivno legitimiran potraživati naknadu za korištenje prostora bez valjane pravne osnove, kao i naknadu režijskih troškova, te da je visina mjesečne naknade određena prema važećem cjeniku, na temelju kojeg je izračunao ukupni iznos potraživanja od 6.431,18 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Stoga od tuženika zahtjeva isplatu navedenog iznosa sa zateznim kamatama tekućim od prvog dana u mjesecu, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti poriče osnovanost tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja te prigovor zastare. Smatra da se tužitelj ne može valjano pozivati na Zakon o komunalnom gospodarstvu ni na odluke Grada Zagreba jer je, prema njegovu stajalištu, ključno pitanje vlasništva nad poslovnim prostorom, a niti tužitelj, niti Grad Zagreb, nisu vlasnici predmetnog prostora. Stoga smatra da tužitelj nije ovlašten tražiti naplatu potraživanja. Navodi da je točno da se nalazio u posjedu kioska na tržnici Branimirova u utuženom razdoblju, ali osporava pravni temelj na kojem tužitelj temelji zahtjev. Dodatno tvrdi da se potraživanje temelji na cjeniku koji se odnosi na tržišne, a ne komunalne djelatnosti, pa je i zbog toga pozivanje na Zakon o komunalnom gospodarstvu neosnovano. U odnosu na ugovor o zakupu iz 2004., tuženik tvrdi da je ugovor ništetan jer nije sklopljen putem javnog natječaja niti je pribavljeno mišljenje državnog pravobranitelja, što je bilo obvezno prema tadašnjem Zakonu o zakupu poslovnog prostora. Navodi da se za ništetan ugovor smatra kao da nikada nije postojao te da uopće nije valjano sklopljen ugovor o zakupu između stranaka. Tuženik se poziva na brojnu sudsku praksu Visokog trgovačkog suda i županijskih sudova u gotovo istovjetnim predmetima između istih stranaka, u kojima su tužbeni zahtjevi Zagrebačkog holdinga bili odbijeni zbog nedostatka aktivne legitimacije. Predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev te da tužitelju naloži naknadu troškova postupka.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Zaključak Grada Zagreba o davanju na upravljanje i održavanje nekretnina – tržnica na malo (list 6-10 spisa), Odluku Grada Zagreba o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti usluge javnih tržnica na malo na području Grada Zagreba (list 11), Ugovor br. 17108 o zakupu prodajnog prostora na tržnici Branimirova sa specifikacijom (list 12-16), Potvrdu Trgovačkog suda u Zagrebu br. R3-15717/15 od 30. rujna 2015. (list 17-18), povijesne izvatke iz sudskog registra za prednika tužitelja i tužitelja (list 19-52), izvadak iz obrtnog registra za obrt tuženika (list 53), Cjenik Tržnica Zagreb (list 70-75), obračune mjesečne naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove (list 78-99), zemljišnoknjižni izvadak (list 125-126), izvod iz katastarskog plana (list 142), izvod iz posjedovnog lista (list 143), presudu Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1510/21 od 18. travnja 2023 (list 144-151)izvod otvorenih stavaka (list 153-154), dopis Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 8. svibnja 2025. (list 157-158), geodetski elaborat (list 159-163 i 170-174), fotografije predmetnog objekta (list 164- 166), dopis Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 8. svibnja 2025. od 12. svibnja 2025. (list 168-169) te odluke sudova u predmetima koji su se vodili između stranaka u vezi s predmetom spora (list 193-236).

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za korištenje bez valjane pravne osnove prodajnog prostora – kioska površine 17,50 m2, na tržnici Branimirova u Zagrebu za razdoblje od rujna 2022. do lipnja 2024. godine.

6. Prema čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

7. Među strankama nije sporno da je tuženik bio posjednik predmetnog prodajnog prostora u utuženom razdoblju.

8. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, sporno je tko je vlasnik predmetnog prodajnog prostora, sporna je valjanost Ugovora o zakupu od 1. rujna 2004., sporna je zastara tražbine te je sporna visina potraživanja u dijelu koji se odnosi na stavku „voda paušal“.

9. Prije svega, treba reći da je tuženik u utuženom razdoblju bio nepošteni posjednik predmetnog kioska. Naime, prema čl. 18. st. 3. ZV posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

10. Iz sadržaja solemniziranog Ugovora br. 17108 o zakupu prodajnog prostora na tržnici proizlazi da je tuženik pravo na posjed predmetnog prodajnog prostora imao samo za vrijeme trajanja tog Ugovora od 1. listopada 2004. do 30. rujna 2005., nakon čega je tuženikovo pravo na posjed prestalo. Kako je nakon prestanka Ugovora tuženik znao da mu pravo na posjed ne pripada, on je do tada nepošten posjednik, kako je to propisano čl. 18. st. 3. ZV, pri čemu se ističe i da tuženik nije istaknuo postojanje nekog drugog temelja posjedovanja.

11. Nadalje, treba reći da neosnovano tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja. Naime, prema stavu ovoga suda, aktivna legitimacija tužitelja prije svega proizlazi iz Odluke Gradske skupštine Grada Zagreba o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti usluge javnih tržnica na malo na području Grada Zagreba od 18. travnja 2019. (dalje: Odluka) i iz Zaključka Gradonačelnika Grada Zagreba o davanju na upravljanje i održavanje nekretnina – tržnica na malo od 7. svibnja 2019. (dalje: Zaključak).

12. Odredbom čl. 1. Odluke povjereno je tužitelju obavljanje komunalne djelatnosti usluge javnih tržnica na malo na području Grada Zagreba. Prema čl. 3. podružnica tužitelja obvezana je, između ostalog, davati u zakup dijelove nekretnine te voditi postupke pred sudom i drugim tijelima u svojstvu zakupodavca, odnosno pravno ovlaštenog imatelja stvari. Odredbom čl. 5. Odluke određeno je da se nekretnine u vlasništvu Grada Zagreba koje se daju na upravljanje i održavanje tužitelju određuju posebnim aktom gradonačelnika Grada Zagreba.

13. Prema toč. 1.10. Zaključka Grad Zagreb daje tužitelju, bez naknade, na upravljanje i održavanje Tržnicu Branimirova – zelenu tržnica sa svim pratećim objektima i prostorima, i to kč. br. [katastarska čestica], ukupne površine 5.343 m2, koja odgovara zk.č.br. 2276/1, ukupne površine 5.343 m2.

14. Tuženik u odgovoru na tužbu izričito navodi da se predmetni prodajni prostor nalazi na tržnici Branimirova, ali na pripremnom ročištu od 22. travnja 2025. ističe da se isti nalazi na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te navodi kako ta čestica nije predmet zaključka Grada Zagreba na kojoj tužitelj temelji aktivnu legitimaciju u ovom postupku. Kako nije bilo sporno da se predmetni kiosk nalazi na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], to nije bilo potrebno provoditi geodetsko vještačenje radi identifikacije čestice.

15. S obzirom na to da iz preslike geodetskog elaborata na listu 170-174 spisa proizlazi da je predmetna kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], formirana tek 2024. godine cijepanjem kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 5.343 m2, zaključak je suda da je ta čestica obuhvaćena Zaključkom od 7. svibnja 2019. Pritom valja istaknuti i da je Grad Zagreb prema zemljišnoknjižnom izvatku na listu 125-126 spisa isključivi vlasnik predmetne nekretnine, uz napomenu da se prema čl. 8. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine“ broj 63/19, 128/22. 155/23 i 127/24) smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

16. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci posl. br. Rev-207/2022 od 27. ožujka 2024., donesenoj u bitno istoj pravnoj i činjeničnoj situaciji, tužitelj je aktivno legitimiran na temelju Zaključka Grada Zagreba. o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvu Grada Zagreba potraživati od tuženika u svoje ime i za svoj račun naknadu u smislu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

17. Slijedom navedenog, kako je predmetna nekretnina obuhvaćena Zaključkom Gradonačelnika Grada Zagreba o davanju na upravljanje i održavanje nekretnina – tržnica na malo od 7. svibnja 2019., ocjena je ovog suda da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati od tuženika naknadu za korištenje predmetnog prodajnog prostora. Pritom se ističe i da je tužitelj već prethodno u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-2887/18 (Presuda na listu 193- 200 spisa) zatražio predaju predmetnog kioska u posjed, na koji način je i izrazio volju za posjedovanjem tog kioska.

18. U odnosu na visinu naknade za korištenje, treba reći da ista odgovara zakupnini koju bi za predmetni kiosk tužitelj inače ostvario, a ona je utvrđena na temelju Cjenika Tržnica Zagreb i računa tužitelja, pri čemu se ukazuje i da je tuženik priznao visinu potraživanja koje je u računima sadržano kao „Kiosk trgovačka djelatnost I br. 015“ u iznosu 267,05 eura (prije uvođenja eura 2.012,50 kuna) mjesečno, koja umanjena za rabat 20% i zatim uvećana za PDV 25% daje upravo 267,05 eura / odnosno prije 2.012.,50 kuna, ali da je osporio stavku „Voda paušal“ u iznosu 20,21 eura mjesečno. Kako se zakupnina određuje prema Cjeniku tužitelja (s čim se usuglasio i tuženik), to nije bilo potrebe za provođenjem građevinskog vještačenja radi utvrđivanja iznosa zakupnine.

19. Prema općim odredbama Cjenika Tržnica Zagreb, ako u konkretnom prostoru ne postoji kontrolno brojilo, tada se obračun vode vrši u paušalnom iznosu, vodeći računa o djelatnosti koja se obavlja u konkretnom prostoru, kao i o vrsti i količini trošila koja se nalaze u prostoru. Dakle, visina paušala nije proizvoljna, već isti treba biti razuman i razmjeran te utvrđen na osnovu procjene očekivane potrošnje, koja prema Cjeniku tužitelja zavisi od vrste djelatnosti (npr. frizerski salon, restoran, mesar ili bravar) i vrste i količine trošila (npr. broja slavina ili sanitarnih čvorova). Međutim, kako tužitelj, usprkos izričitom osporavanju tuženika, nije u tijeku postupka naveo elemente izračuna paušalnog iznosa od 20,21 eura i kako nije dostavio odluku ili sporazum kojim bi ti elementi bili određeni, ocjena je ovog suda da je u dijelu kojim traži isplatu paušalnog iznosa potrošnje vode s PDV-om neosnovan.

20. O prigovoru zastare tuženika treba reći da prema čl. 165. st. 2. ZV, vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. tog članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana. Slijedom navedenog, kako iz stanja spisa ne proizlazi da je predmetni kiosk vraćen u posjed tužitelju, to zastara nije niti počela teći. Stoga je neosnovan prigovor zastare tuženika.

21. Kako je sud utvrdio da je posjed tuženika bio nepošten i prije početka utuženog razdoblja, to tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od isteka svakog prethodnog mjeseca u kojem je ostvarena korist („Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-666/2023 od 22. studenoga 2023.). Stopa zateznih kamata određena je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO).

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I. i II. izreke.

23. S obzirom na to da je tužitelj u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva (naknada za korištenje) uspio sa 100%, a u odnosu na visinu s oko 86%, sud je ocijenio da tužitelj nije uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom djelu tužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Stoga je odluka o parničnom trošku donesena na temelju čl. 154. st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa).

24. Tako je tužitelju dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka kojim se očituje na navode tuženika od 10. ožujka 2025. i 9. svibnja 2025. u iznosu 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1) te trošak zastupanja na ročištima od 22. travnja 2025. i 30. listopada 2025. u iznosu od 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1) te trošak ročišta za objavu presude u iznosu 50 bodova (Tbr. 9/3). Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podneska od 13. svibnja 2025. jer u tom podnesku ponavlja navode iz podneska od 9. svibnja 2025. i dostavlja geodetski elaborat kojeg je već ranije dostavio.

25. Dakle, ukupno je tužitelju dosuđen trošak u iznosu 550 bodova što, imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura i PDV 25% daje iznos 1.375,00 eura. Sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana donošenja odluke o trošku.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. III. izreke.

U Zagrebu 8. prosinca 2025.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika