REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 Pn-3251/2021-48.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužiteljice ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tužiteljice ŽLC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i III. tužiteljice ILC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik iz Zadra, protiv tuženika KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA SESTRE MILOSRDNICE, OIB: 84924656517, sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 6. studenog 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika I.-III. tužiteljica IL, odvjetnika i punomoćnice tuženika ČLC, dana 8. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KBC Sestre Milosrdnice da isplati I. tužiteljici ŽL iznos od 65.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi /koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku KBC Sestre Milosrdnice da isplati II. tužiteljici ŽLC iznos od 40.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi /koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku KBC Sestre Milosrdnice da isplati III. tužiteljici ĐLC iznos od 40.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi /koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku KBC Sestre Milosrdnice da naknadi I. tužiteljici ŽL, II. tužiteljici ŽLC I III. tužiteljici ĐLC ČL trošak parničnog postupka u iznosu od 34.373,62 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužbeni zahtjev I. tužiteljice u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 1.361,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.5.2021. do isplate, kao i zakonske zatezne kamate na iznos od 65.000,00 EUR od 16.5.2021. do 20.12.2021., tužbeni zahtjev II. tužiteljice u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 26.361,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.5.2021. do isplate, kao i zakonske zatezne kamate na iznos od 40.000,00 EUR od 16.5.2021. do 20.12.2021., tužbeni zahtjev III. tužiteljice u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 26.361,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.5.2021. do isplate, kao i zakonske zatezne kamate na iznos od 40.000,00 EUR od 16.5.2021. do 20.12.2021., te zahtjev I. -III. tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 11.199,60 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. I.-III. tužiteljice u tužbi i tijekom postupka navode da je uslijed neadekvatnog i zakašnjelog liječenja te počinjenih liječničkih pogreški tuženika smrtno stradao ĐL, suprug I. tužiteljice i otac II. i IIII. tužiteljica. Pokojni ĐL **.**.2021. kolima HMP zaprimljen je kod tuženika na Hitnoj kirurškoj ordinaciji I, Klinika za kirurgiju, nakon što je u svom stanu u [adresa], pao s visine (stolice i podesta) na leđa te pritom snažno udario glavom o pod. Prilikom pregleda na hitnom prijemu tuženika, utvrđeno je, između ostalog, kako RTG snimku vratne kralježnice nije moguće sigurno očitati, te "koliko se može očitati ne nalazi se sigurnih znakova akutne koštane frakture", navedeno je kako je "vrat bezbolan i pokretan", a postavljena je dijagnoza: "contusio capitis, SAH". Oštećeni je zadržan na bolničkom liječenju na odjelu Spinalne kirurgije te je sutradan 20. siječnja otpušten kući. Prilikom otpusta, tijekom vožnje prema kući i za vrijeme mirovanja u svom domu oštećeni Ž žalio se na izrazito snažne bolove zbog čega je isti dan pozvan liječnik obiteljske medicine iz [adresa] /dr. I koji mu je dao injekciju voltarena za bolove i manju dozu apaurina. Sutradan, u rano jutro 21. siječnja u 06,00 sati oštećeni se probudio u snažnim bolovima, pa kada je oko 08,00 sati izgubio osjet i mogućnost pokreta lijevom rukom ponovno je pozvana HMP te se ĐL po drugi puta zaprima kod tuženika u 9,00 sati. U bolnici se oštećeni podvrgava dodatnim pretragama dok se njegovo zdravstveno stanje znatno pogoršava, stalno mu pada tlak, srce prestaje raditi, a u jednom trenutku praktično umire. Svakako tek iza 15,00 sati obavlja se CT vratne kralježnice kada je konačno utvrđena fraktura četvrtog i petog vratnog kralješka s bilateralnom fasetnom dislokacijom i antepozicijom trupa C5 u odnosu na trup C6 kralješka za oko 10 mm. Nakon toga oštećeni se tek po prvi puta imobilizira u bolnici Schantzovim ovratnikom i odmah odvozi u Kliniku za traumatologijutuženika gdje se zaprima oko 17 sati i gdje se nakon kratke obrade odmah podvrgne operativnom zahvatu sanacije prijeloma vratnih kralježaka repozicijom i prednjom stabilizacijom. Postoperativno oštećeni dolazi u JIL intubiran, na respiratoru u izrazito lošem zdravstvenom stanju opasnom po život, potpuno tetraplegičan - ASIA A. Tijekom bolničkog liječenja u više navrata je liječen zbog pneumonije kao očekivane komplikacije kod respiratorne insuficijencije u sklopu tetraplegije. Nakon 74 dana premješta se u poluintenzivnu sobu gdje se zbog porasta upalnih parametara liječi i zbog urinoinfekta. U konačnici je oštećeni 89. dan boravka na Klinici dana 12.05.2021. god. otpušten od strane tuženika i prevezen u Specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice. Liječnici u Varaždinskim Toplicama odmah po primitku oštećenog utvrđuju njegovo izuzetno loše i po život opasno zdravstveno stanje, nisku saturaciju kisikom kao i znatno povišene upalne parametre (CRP 167,4), a zbog čega je odmah ujutro 13.5.2021. odvezen u Opću bolnicu u Varaždinu. Dijagnostičkom obradom u Općoj bolnici u Varaždinu odmah je utvrđena pneumonija i urinarni infekt, a RTG obrada pokazala je desnostrani infiltrat na plućima - pleuralni izljev, lijevostrani izljev, suspektni infiltrat. Usprkos poduzetim osnovnim mjerama liječenja, oštećeni ĐL ubrzo dana 15.5.2021. umire u jutarnjim satima. Tužiteljice drže da je smrt njihova supruga, odnosno oca isključiva posljedica propusta tuženika prilikom početnog bolničkog liječenja tijekom kojeg nije izvršena pravilna dijagnostička obrada. Djelatnici tuženika nisu postupali po pravilima medicinske struke ("MSD priručnik" sastavljen u suradnji s Hrvatskom liječničkom komorom) koja nalažu da se prilikom pada, pogotovo starije osobe, na leđa, na glavu, utvrdi sa sigurnošću je li takav pad prouzročio frakturu vratne kralježnice. Međutim, liječnici koji su pregledavali oštećenog, nisu mogli iz RTG snimke utvrditi stanje vratne kralježnice, no usprkos tome nisu poduzeli drugu pretragu, odnosno izvršili CT snimanje sukladno pravilima struke, već su to učinili tek trećeg dana, nakon što su ga prethodno otpustili na kućno liječenje, a na kojem snimku je odmah jasno bila vidljiva fraktura vratne kralježnice s dislokacijom i antepozicijom trupa C5 u odnosu na trup C6 za oko 10 mm. Zbog liječničke pogreške temeljene na neprepoznavanju prijeloma vratne kralježnice nakon pada s visine na leđa i na glavu došlo je do teškog i nepovratnog narušenja zdravstvenog stanja oštećenika ĐL koji je nakon teškog i dugotrajnog liječenja kompliciranog zbog pneumonije kao očekivane komplikacije kod respiratorne insuficijencije u sklopu tetraplegije i urinoinfekta u konačnici i preminuo. Nakon smrti oštećenika obavljena je obdukcija koja je kao uzrok smrti utvrdila pneumoniju nastalu zbog tetraplegije. Smrću supruga, odnosno oca tužiteljice su pretrpjele povredu prava osobnosti iz čl.19. Zakona o obveznim odnosima te im u skladu s odredbama čl.1101. ZOO-a pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete. Pa smatraju da im uslijed smrti supruga, odnosno smrti oca, kao i svih okolnosti koje su dovele do njegove smrti pripada pravična novčana naknada pa potražuju svaka iznos od 66.361,40 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tijekom hospitalizacije u Klinici za neurokirurgiju KBC-a Sestre milosrdnice od 19. do **.**.2021. ĐL nije se žalio na tegobe vezane uz vratnu kralješnicu niti je klinički status u bilo kojem elementu upućivao na moguću ozljedu vrata. U kliničkom statusu opisano je da je vrat bezbolan i bez znakova meningealnog podražaja, pacijent je dobrog općeg stanja, urednog stanja svijesti, GCS 15, bez žarišnih neuroloških ispada i bez epizoda krize svijesti. Sukladno pravilima struke, a u odnosu na prijemnu dijagnozu učinjena je kontrolna CT obrada neurokranija kojom je opisana regresivna dinamika ranije opisanih krvarenja. Status prilikom otpisa opisan je kao poboljšan, GCS 15 (najbolji odgovor pacijenta na neurološkoj skali razine svijesti), bez neurološkog deficita i samostalno pokretan. S obzirom na navedeno, a naročito odsutstvo bilo kakvih tegoba ili kliničkih ispada od strane vrata tuženik smatra da je dijagnostički i terapijski postupak proveden sukladno pravilima struke. Slijedom navedenog, tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti te predlaže isti odbiti kao neosnovan, uz naknadu troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Izvršen je uvid u vjenčani list (list 13-14 spisa), izvadak iz matice vjenčanih (list 15 spisa), elektronički zapis iz matice rođenih za II. tužiteljicu (list 16 spisa), elektronički zapis iz matice rođenih za III. tužiteljicu (list 18 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 19-25, 34-104, 116-199, 136-275, 280- 283 spisa), rješenje o nasljeđivanju ovog suda posl. broj O-4943/2021 od 15.6.2021. (list 26-33 spisa), dopis Ministarstva zdravstva (list 105 spisa),

zahtjev za naknadu štete (list 106-115 spisa), dopise Croatia osiguranja d.d. od 6.5.2021. (list 120-124 spisa), policu osiguranja (list 128-131 spisa), nagodbu od 26.10.2021. (list 132-133 spisa), dopis Croatia osiguranja d.d. od 26.10.2021. (list 134-135 spisa), stručno mišljenje Povjerenstva za stručna pitanja i stručni nadzor Hrvatske liječničke komore (list 285-288 spisa), obdukcijski nalaz i mišljenje od 28.5.2021. (list 295-297 spisa), odštetne spise Croatia osiguranja d.d. (list 309-311 spisa), saslušan je svjedok BL (list 333 spisa), saslušana je III. tužiteljica (list 334-335 spisa) te je provedeno medicinsko vještačenje po Medicinskom fakultetu u Splitu (list 360-370 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev pretežito osnovan.

5. Među parničnim strankama nesporno je da je pok. HL liječen kod tuženika, dok je sporno da li postoji odgovornost tuženika odnosno da li je prilikom liječenja istog počinjena liječnička pogreška te visina tužbenog zahtjeva.

6. Iz iskaza svjedoka BL proizlazi da je od 2021. u mirovini, a inače je neurokirurg i sveučilišni profesor na Medicinskom fakultetu, Kineziološkom fakultetu i Zdravstvenom veleučilištu. Pok. ĐL je kao pacijent primljen kod tuženika dan ranije jer je gledao uru te je pao i udario glavom pa je bio primljen pod dijagnozom potresa mozga, napravljen je CT mozga i tijekom istog nije utvrđena kraniocerebralna ozljeda. On je to jutro bio u viziti, a kako je pacijenta prethodno poznavao oni su se pozdravili, on je u krevetu sjedio i sa njim razgovarao i bio je pri punoj svijesti te nije pokazivao nikakve znakove neurološkog ispada. Rekao je da bi htio napustiti bolnicu i ići kući, a on mu je odgovorio da bi bilo pametnije da ostane još u bolnici međutim on je inzistirao na odlasku kući te su iz tog razloga napisali otpusno pismo i otpustili ga s liječenja. Potpisuje i kontrolira otpusna pisma, a ne može se sjetiti da li je potpisao i ovo otpusno pismo, pretpostavlja da je. Ne može se sjetiti ni koje su točno dijagnoze navedene u otpusnom pismu jer su prošle već 3 godine. Kada mu se predočava otpusno pismo (list 35 spisa) odgovara da dijagnoza na otpusnom pismu SAH znači krvarenje po meko moždanim ovojnicama i takve pacijente u pravilu zadržavaju još jedan dan u bolnici i ako su urednog neurološkog statusa otpuštaju ih sljedeći dan, i to je vjerojatno razlog zašto je predložio pacijentu da ostane u bolnici. Dijagnoza SAH može upućivati na traumu središnjeg živčanog sustava, zbog udarca glavom može doći zbog utjecaja kinetičke sile do pucanja krvnih žilica u mozgu budući su one najosjetljivije i najfragilnije krvne žile u ljudskom tijelu i u ovom slučaju je najvjerojatnije došlo do toga udarcem pacijenta glavom. Ne sjeća se da li je rađena još koja dijagnostička pretraga, zna da je rađen CT glave, pretpostavlja i kraniogram i RTG vratne kralježnice, ali ove posljednje dvije pretrage su njegova pretpostavka, ne sjeća se da je pregledavao snimku vratne kralježnice. U slučaju ovakvih ozljeda postoji algoritam da se radi kraniogram, RTG vratne kralježnice i CT mozga, te ukoliko pacijent nema nekih neuroloških ispada, a što je bio i slučaj kod prednika I.-III. tužiteljice, tada se ne rade daljnje pretrage, u slučaju neuroloških ispada obavlja se i CT cijelog neuroaksisa. Dob pacijenta i stanje njegove vratne kralježnice nije odlučno za opisani postupak, prvenstveno se gleda neurološki status jer i osoba mlađe životne dobi može imati degenerativne promjene vratne kralježnice. Ne može komentirati što se na snimci vratne kralježnice treba vidjeti jer se ne sjeća da je istu u ovom slučaju vidio. U slučaju pada s visine na glavu i dijagnozu SAH-a ne postoji potreba za nošenjem imobilizacije vratne kralježnice tzv. Schanzovog ovratnika jer se radi o ozljedi moždane ovojnice, a ne o ozljedi vrata. Padom s visine na glavu teoretski može doći do ozljede vratne kralježnice međutim pacijent je bio urednog stanja.

7. Ovaj sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka BL vezano uz tijek liječenja prednika I.-III. tužiteljice, a budući se isti bitnih detalja ne sjeća, dok njegovom iskazu u dijelu u kojem je iskazivao da je prednik I. -III. tužiteljica pušten kući na vlastiti zahtjev unatoč preporuci liječnika ne vjeruje jer je isti neživotan i nelogičan, budući bi u otpusnom pismu tuženika tada moralo biti navedeno da je pacijent pušten iz bolnice na vlastiti zahtjev, a što se u istome ne navodi.

8. Iz iskaza III. tužiteljice ILC proizlazi da je njezin otac u svom uredu u Gajevoj 57, a to su stare zgrade sa 4 metra visine stropa, išao poslikati brojilo plina. Popeo se na stolicu i potom na podest da bi slikao brojilo i kada se htio vratiti na stolicu ona se otkliznula i on je pao na glavu s visine i to unatrag. Kod njega su bili jedan stečajni upravitelj i sudski vještak na sastanku te su pozvali hitnu koja mu je stavila ovratnik i odvela ga na hitan prijem kod tuženika. Ona živi u [adresa] pa ju je to popodne sestra nazvala da je pao, ali da se ništa ne brine. Sutradan ju je sestra nazvala da su ga otpustili iz bolnice i da ga je nećak vozio i da se jako žalio na bolove i da je bio živčan te je išao leći kad je došao kući. Sestra joj je slikala otpusno pismo koje je ona poslala nekolicini liječnika koje poznaje i koji su svi komentirali kako ga nije trebalo otpustiti iz bolnice, a među njima je bio i profesor Č koji ju je nazvao i komentirao da su joj oca ubili na njegovom odjelu, ali s obzirom da je već 15 godina u mirovini da njegovo mišljenje ne vrijedi. Otac je samo ležao i žalio se na bolove te su pozvali liječnika obiteljske medicine koji mu je dao injekciju protiv bolova i ona je sljedeće jutro trebala doći iz Zadra kad ju je sestra nazvala da mu nije dobro i da ne može micati lijevu ruku. Došla je hitna koja ga je posjela u kolica i odvela kod tuženika i nisu ga imobilizirali te su mislili da je dobio moždani udar pa su mu radili CT glave i vratnih žila te su u jednom trenutku morali raditi reanimaciju. Oni su čekali ispred kada je izašao profesor Đ i pitao što mu je pa smo mu rekli da je pao na što je on zaključio da je moguće da ima emboliju pluća te su na toj snimci u pet popodne vidjeli puknuće 5. kralješka, međutim od tog silnog treskanja bez imobilizacije na razne pretrage došlo je do rastrgnuća leđne moždine i tetraplegije. Ona se kasnije raspitivala kod raznih liječnika i čitala razne stručne članke i svugdje je našla da je protokol postupanja kod pada s visine snimanje glave i vrata do 6. kralješka. Otac je premješten u traumu gdje su ga operirali i nakon toga je bio u JIL-u na respiratoru. To je bilo vrijeme COVID-a kada nitko nije smio dolaziti u posjet pacijentima, ali je ona pisala ministru B pa je dobila nakon 25 mailova odobrenje za posjetu. Ta 4 mjeseca je otac imao dvije sepse i pet upala pluća, ona je svaki drugi dan putovala iz Zadra da ga posjećuje i zanemarila vlastitu obitelj. Oni su u kući sve uredili kako bi se mogli o njemu brinuti i prošli su obuku za njegu. Bilo joj ga je jako teško gledati jer je jako patio. Od čovjeka koji je uvijek sve radio za ljude oko sebe je postao nepokretan i nemoćan, a nisu mu niti htjeli reći u kakvom je točno stanju. Prije premještaja u Varaždinske Toplice on je mislio da će tamo prohodati. Kada su ga premjestili u Varaždinske Toplice tamo je došao sa teškom upalom pluća i bez papirologije, te je već sutradan završio u bolnici, htjeli su ga premjestiti natrag u Zagreb, ali to liječnik nije dopustio i sutradan je preminuo. Najviše ju pogađa što se nitko iz bolnice nije ispričao niti izrazio sućut, a on je tamo puno ljudi poznavao. Strah ju je ići na hitan prijem, a njezina sestra se liječi u Austriji. Svako malo kad to uspije potisnuti se dogodi nešto što ju na to podsjeti primjerice ovo ljeto je jedan skiper komentirao njezinom mužu kako je vozio neke doktore koji su pričali o tome kao su zeznuli njezinog oca u bolnici, a i zna iz drugih neformalnih kontakata da se o tome priča među liječnicima. U kaznenom postupku Medicinski fakultet u Zagrebu ne želi vještačiti u predmetu jer se radi o njihovim kolegama. Njezin otac nije tražio prijevremeni otpust iz bolnice i ništa takvo nije potpisao, nego su ga oni otpustili misleći da mu nije ništa. Njezina majka otkad se ovo desilo više uopće ne funkcionira, a posebno još i sad kad joj je sestra ponovno dobila karcinom. Sestra je bila jako vezana za oca, oni su inače jako povezana obitelj, često su se obiteljski družili, a povezana su i njihova djeca. Njezina kćer je završila Pravni fakultet i htjela je raditi s djedom, ali nakon njegove smrti ne želi više niti ući u njegov ured niti baviti se odvjetništvom. Nitko od njih ne može ući u taj stan, jako im je to teško.

9. Sud vjeruje iskazu III. tužiteljice jer je isti životan, logičan, uvjerljiv te u skladu sa preostalim provedenim dokazima u spisu.

10. Radi utvrđivanja postojanja uzročno-posljedične veze između postupanja djelatnika tuženika i nastupanja smrtne posljedice pok. ĐL proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po Medicinskom fakultetu u Splitu.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se, nakon uvida u opsežnu medicinsku dokumentaciju, može utvrditi iz dokumentacije i iskaza u spisu da je pok. ĐL dana 19. siječnja 2021. pao sa sjedalice (i podesta) na kojoj je stajao i udario glavom o pod. Radilo se o osobi staroj 71 godinu, visine 175 cm (prema nalazu obdukcije) Pozvana je Hitna medicinska pomoć koja ga dovodi kod tuženika. Po dolasku kod tuženika uzete su informacije od pacijenta koji je bio pri punoj svijesti te je obavljen klinički pregled. Unatoč punoj svijesti, podatku da nije gubio svijest te da negira mučninu i nije povratio, a nalazeći ozljedu glave (rana zatiljno) naloži se učiniti CT mozga. Isto tako, makar nije bilo znakova ozljede vrata uputi se na RTG vratne kralježnice. Pretraga je i učinjena, ali su prikazana samo prva 4 vratna kralješka, a ne svih 7 kako bi pretraga bila potpuna. Za ova prikazana prva 4 vratna kralješka radiolog navodi da je adekvatna analiza otežana radi degenerativnih promjena (promjena povezanih sa životnom dobi). Učinjen je još RTG oba ramena i obje ključne kosti, za koje radiolog navodi da nema sigurnih znakova prijeloma. Nejasan je razlog snimanja oba ramena i ključne kosti, jer se u nalazu iz Hitne kirurške ordinacije te Otpusnom pismu iz Klinike za neurokirurgiju u dijagnozama nigdje ne spominje natuk ramena ili sl. (ovo se u dijagnozama spominje od strane Hitne kirurške ordinacije I, 21.1.2021. kao St. post contusio omeris bilateralis a.d. II – Stanje nakon udarca u oba ramena prije dva dana). Za boravka u Klinici stanje je stabilno (GSC 15), kao i kod prijama pa je sljedećeg dana, 20.1.2021., otpušten na kućnu skrb, uz preporuku uzimanja lijekova protiv bolova. Po dolasku kući, sjedi i hoda, a radi jakih bolova poziva izabranog liječnika koji ordinira injekcijsku terapiju i preporuči uzeti nadalje lijek protiv bolova na usta. Odlazi u krevet koji je na katu kuće u kojoj živi, tada još uvijek bez ikakvih slabosti udova. Sutradan, 21.2.2021., bez ikakvih podataka o novoj ozljedi, požali se na slabost lijevih udova radi čega ga HMP prevozi ponovo kod tuženika, kada se ustanovi da je GSC 15, unatoč opisanoj slabosti udova. Tijekom ekstenzivne obrade dolazi do urušaja krvnog tlaka (u nekom trenutku nemjerljiv), te potrebe za pojačanom oksigenacijom (kisik na masku) na što se stanje popravlja, a obradom se ustanovi prijelom u razini između 5. i 6. vratnog kralješka. Postave se dijagnoze prijeloma 5. -6. vratnog kralješka, stanja iza traumatskog subarahnoidalnog krvarenja, stanja iza natuka oba ramena i lijevostrana paraplegia (oduzetost lijeve strane) pa se, radi potrebe za operacijskim liječenjem, premješta u Kliniku za traumatologiju. U Klinici za traumatologiju je operiran, potom liječen u Jedinici intenzivnog liječenja te u konačnici premješten na rehabilitaciju. Uslijedio je smrtni ishod u svibnju 2021. zbog posttraumatske upale pluća.

12. Pri padu osobe stare 71 godinu koja je pritom stajala na stolici i zadobila udarac u glavu moguće je da je pretpjela ozljede poput krvarenja u mozgovne ovojnice i prijelom vratne kralježnice (poglavito kod udarca zatiljkom o rub stola kako se u nekom od navoda može iščitati). Kod inicijalnog pregleda 19.1.2021. učinjen je ispravno CT mozga makar je neurološki status bio uredan (GSC 15), a nije bilo podataka ni o gubitku svijesti niti o povraćanju. Naime, sukladno Canadian CT Head Rule ispunjeni su uvjeti poput "životna doba preko 65 godina i opisani mehanizam ozljede" (pad s 3 ili više stopa tj. 90 ili više cm). Učinjena je i nativna snimka vratne kralježnice kojom su prikazani kralješci, profilno, do 4. vratnog kralješka. Ukoliko je bilo indikacije za snimanje vratne kralježnice te je ista zatražena, tada je jedino ispravno prosudbu o možebitnoj ozljedi donijeti prikazom svih 7 vratnih kralješaka, ne zadovoljavajući se tek djelomičnom te time i nepotpunom pretragom. Kod asimptomatske ozljede vratne kralježnice, o čemu se ovdje moguće radilo, u konkretnoj situaciji i za konkretnog bolesnika, trebalo se voditi naputkom Canadian C-spine rule (životna dob preko 65 godina i opasan mehanizam ozljede), slijedom čega je bilo potrebno učiniti potpunu radiološku obradu vratne kralježnice, bilo nativnim RTG snimanjem (svih 7 vratnih kralješaka) ili, ukoliko se nije uspjelo tako prikazati čitavu vratnu kralježnicu, kao u konkretnom slučaju, tada je trebalo zatražiti CT snimanje vratne kralježnice, da bi se upravo izbjeglo propustiti asimptomatsku ozljedu vratne kralježnice. Kako se to propustilo učiniti kod inicijalne obrade, a ukoliko nije bilo novih ozljeđivanja od tada do ponovnog javljanja 21.1.2021., tada se obrada može smatrati nepotpunom i zaključiti da je propušteno dijagnosticirati prijelom vratne kralježnice u razini između 5. i 6. vratnog kralješka. Ostaje dvojbeno je li se radilo o potpuno asimptomatskoj ozljedi vratne kralježnice, kada se ima na umu da je rađeno (19.1.2021.) snimanje oba ramena iz nepoznata razloga. Naime, u nalazu od 19.1.2021. ne navodi se ozljeda jednog ili oba ramena, pa se postavlja pitanje je li bila nazočna samo bol u ramenima, bez drugih znakova ozljede te tjelesne regije ili se propustilo samo opisati te ozljede i navesti ih u dijagnozama. Naravno da, ukoliko nije bilo znakova ozljeđivanja, već su ramena "samo boljela", ta se bol mogla razumjeti kao bol zbog oštećenja 4./5. živčanog korijena. Ovo nije od utjecaja na konačan ishod jer se, kao što je već rečeno, sukladno Canadian C-spine Rule, trebala učiniti potpuna radiološka obrada vratne kralježnice. Uzevši u obzir sve gore navedeno, vještaci su mišljenja kako je uslijed propusta tj. nestručnog i nepravilnog postupanja u inicijalnoj obradi pok. ĐL došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja koje je u konačnici uzročno-posljedično dovelo do smrtnog ishoda te zaključno navode da je došlo do stručnih propusta u liječenju te postoji uzročno-posljedična veza između propusta i konačne smrtne posljedice koja je nastupila kod pok. ĐL.

13. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka Medicinskog fakulteta u Splitu i to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju, a niti stranke nisu imale primjedbi na isto.

14. U konkretnom slučaju se radi se o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, po načelu presumirane krivnje, prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) koja propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. To znači da oštećenik treba dokazati da postoji šteta, što ovdje I.-III. tužitelj jesu, da postoji štetna radnja, što je tužitelj dokazao, te uzročna veza, što je također tužitelj dokazao. Osoba koja odgovara za štetu (poslodavac liječnika, medicinske sestre, ustanova i sl.) neće odgovarati za štetu ako se utvrdi da nema uzročne veze između postupanja zdravstvene ustanove i nastale štete i ako tuženik dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odgovornost tuženika temelji se na odredbi članka 1061. ZOO-a. Na građanskopravnu odgovornost liječnika i ostalih zdravstvenih djelatnika primjenjuje se opća odredba o odgovornosti koja određuje da je sudionik u obveznom odnosu i u izvršavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, s pažnjom dobrog stručnjaka. To znači da je liječnik i svaki drugi zdravstveni djelatnik dužan postupati s povećanom pažnjom. Kako se odgovara po načelu presumirane krivnje, tuženik, u ovoj vrsti parnica, mora u postupku naknade štete dokazivati da nije kriv, odnosno da je prilikom pružanja zdravstvene usluge njegov djelatnik postupao lege artis, prema pravilima struke, te primjena stručnih znanja i općepriznatih medicinskih dostignuća, važećih u vrijeme štetnog događaja (ex ante). Dva su temeljna oblika krivnje, namjera i nepažnja, što znači da krivnja postoji kad je štetnik, zdravstveni radnik, prouzročio štetu namjerno ili s nepažnjom. Namjerno postupa onaj koji postupa znajući i hotimice, dok s nepažnjom postupa onaj koji ne upotrijebi potreban stupanj pažnje, dakle onu pažnju koju bi upotrijebio prosječan, dobar liječnik/zdravstveni djelatnik. Predmnijeva se obična nepažnja, kao najbliži oblik i stupanj krivnje štetnika. To znači da se pretpostavlja da je zdravstveni radnik kriv za počinjenu štetu jer nije postupao u obavljanju zdravstvene djelatnosti kao dobar stručnjak, odnosno dobar profesionalac. Postupajući protivno pravilima struke važećim u vrijeme nastanka štetnog događaja, contra legem artis, čini se liječnička greška, a odgovornost tuženika postoji ako je greška nastupila zbog nestručnog, nepažljivog i nepropisnog rada zdravstvenog osoblja, čiji uzroci mogu biti u neznanju ili nemaru. Liječnička greška je medicinski pojam. Za pravnu znanost i sudsku praksu je relevantno je li došlo do propusta u radu djelatnika medicinske ustanove. Do toga može doći u liječenju, profilaksi, dijagnostici, invazivnim liječenjima, rehabilitaciji, skrbi bolesnika i dr., a zbog zanemarivanja ili odstupanja od medicinskih standarda ili pravila medicinske struke, činjenjem ili nečinjenjem. Pritom se pojam "liječničke greške" i "komplikacija" različito tumači u medicinskoj i pravnoj struci, te se pod pojmom "komplikacija" vrlo često podrazumijevaju jatrogene ozljede. Sudskomedicinski pojam komplikacije moguće je definirati kao slučajnu štetu. Slučajna šteta je situacija kada pacijent trpi neželjene posljedice na svoje zdravlje koje nisu nastale zbog povreda pravila i metoda/standarda rada zdravstvene struke, dakle kao neizbježan životni tijek događaja. Slučaj je upravo takav događaj koji bi smo da smo ga predvidjeli mogli spriječiti, i štetnik čija se odgovornost temelji na načelu krivnje neće odgovarati. Od komplikacija se razlikuje nepovoljan ili jatrogeni događaj kao događaj u kojem dolazi do nenamjerne i nepoželjne štete za pacijenta (ozljeda ili komplikacija) liječenjem, a koje treba razlikovati od komplikacija koje mogu nastati tijekom ispravne primjene liječenja. Komplikacija nastaje usprkos medicinski ispravnom provedenom postupku koji je izveden pravilnom uporabom ispravne opreme i sredstava i organizacijom rada. Kad komplikacije prijeđu granice prihvatljivoga uobičajenog rizika nastaje odgovornost pružatelja zdravstvene usluge. U slučajevima nastanka štete mora se jasno razdvojiti je li do štete došlo neželjenim ishodom pojedinog postupka ili je do štete došlo greškom pružatelja zdravstvenih usluga. Odgovornost postoji ako je greška prilikom liječenja nastupila zbog nestručnog, nepažljivog i nepropisnog rada zdravstvenog osoblja (ovakvo pravno shvaćanje zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju posl. broj Rev-608/2019 od 23. siječnja 2024.).

15. Budući je iz nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u Splitu razvidno da je došlo do stručnih propusta u liječenju pok. ĐL jer nije učinjena potpuna radiološka obrada vratne kralježnice te posljedično nije dijagnosticiran prijelom u razini između 5. i 6. vratnog kralješka te da postoji uzročno-posljedična veza između propusta i konačne smrtne posljedice koja je nastupila kod istog to je tuženik sukladno čl. 1045. st. 1. i čl. 1061. st. 1. ZOO- a dužan naknaditi I.-III. tužiteljici nastalu štetu.

16. Uzimajući u obzir činjenicu da je I. tužiteljica sa pok. ĐL bila u braku od 1971. te da je isti prije ovog štetnog događaja bio vitalna osoba, okolnosti njegovog stradavanja te pogreške u liječenju koje je dovelo do njegove smrti, kao i da su bili u skladnim obiteljskim odnosima, sud je I. tužiteljici ŽL temeljem čl. 1101. st. 1. ZOO-a dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 65.000,00 EUR.

17. Uzimajući u obzir činjenicu da je II. tužiteljica odrasla osoba koja se više ne nalazi na skrbi i odgoju kod roditelja, ali imajući u vidu okolnosti stradavanja njezinog oca, pogreške u liječenju njezinog oca te u konačnici smrtnog ishoda, kao i da se radilo o obitelji sa skladnim i povezanim obiteljskim odnosima, sud je II. tužiteljici ŽLC temeljem čl. 1101. st. 1. ZOO-a dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 40.000,00 EUR.

18. Uzimajući u obzir činjenicu da je III. tužiteljica odrasla osoba koja se više ne nalazi na skrbi i odgoju kod roditelja, ali imajući u vidu okolnosti stradavanja njezinog oca, pogreške u liječenju njezinog oca te u konačnici smrtnog ishoda, kao i da se radilo o obitelji sa skladnim i povezanim obiteljskim odnosima, sud je III. tužiteljici ĐLC temeljem čl. 1101. st. 1. ZOO-a dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 40.000,00 EUR.

19. I-III. tužiteljice imaju pravo na kamate sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a, a u vezi s čl. 1103. ZOO-a. Odredba čl. 1103. ZOO-a propisuje da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući spisu ne prileži dokaz kada je odštetni zahtjev od 27.4.2021. upućen tuženiku ili dostavljen tuženiku, I.-III. tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe (20. prosinca 2021.) do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

20. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Naime, I.-III. tužiteljice su u cijelosti uspjele s osnovom svog zahtjeva, a tuženik je osporavao svoju odgovornost, I. tužiteljica je u visini uspjela sa 98% zahtjeva, a II. i III. tužiteljice sa 60% svog zahtjeva, a zbog utvrđivanja visine njihovih zahtjeva nisu nastali posebni troškovi pa je odlučeno da tuženik nadoknadi I. -III. tužiteljici sve troškove.

22. Vrijednost predmeta spora utvrđena je u iznosu od 199.084,20 EUR. Naime, temeljem odredbe čl. 161. st. 1. ZPP-a suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, a prema st. 2. tog članka ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru toga udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara. Postojanje udjela suparničara u predmetu spora u slučaju subjektivne kumulacije podrazumijeva da ti udjeli predstavljaju zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva. Stoga je, kod donošenja odluke o troškovima postupka, vrijednost predmeta spora utvrđena zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja, ali bez povećanja sukladno Tbr. 40. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT). Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. broj Rev- 791/2023-3 od 2.7.2025.

23. I-III. tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (199.084,20 EUR), a prema odredbama OT, i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. I.-III. tužiteljici je priznat trošak za sastav odštetnog zahtjeva po 1498 bodova (tbr. 32), za sastav tužbe 1498 bodova (tbr. 7/1), za sastav obrazloženih podnesaka od 25.1.2023., 21.2.2023. i 23.5.2025. po 1498 bodova (tbr. 8/1), za sastav podnesaka od 16.2.2022. i 12.9.2023. po 50 bodova (tbr. 8/4) te za pristup na ročišta 27.1.2023., 19.4.2024. i 6.11.2025. po 1498 bodova (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 12084 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 24.168,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 30.210,00 EUR. I.-III. tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 EUR i na presudu u iznosu od 331,81 EUR te trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 3.500,00 EUR, tako da im je sveukupno priznat parnični trošak u iznosu od 34.373,62 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

24. I-III. tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 24.10.2025. jer isti po mišljenju ovog suda nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

25. U odnosu na zahtjev tuženika za naknadu troškova sudskih pristojbi prema određenju suda ističe se da je sukladno čl. 3. st. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18 i 51/23, u daljnjem tekstu: ZSP) pristojbe propisane ZSP-om dužna platiti osoba na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom, a za odluke prvostupanjskog suda pristojbu je dužna platiti osoba koja pokreće postupak. Što se tiče troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu, obveza plaćanja pristojbe sukladno čl. 4. toč. 2. ZSP-a nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Budući postupak nije pravomoćno završen, navedena pristojbena obveza nije niti nastala.

26. Utuženi iznosi preračunati su u službenu valutu euro temeljem čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22 i 88/22).

27. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. I.-III. tužiteljici po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu – 663,61 EUR

2. tuženiku