Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž -1648/2025-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Nataši Peršić Brleković, u pravnoj stvari tužitelja ČĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1021/2024 od 21. veljače 2025., 8. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1021/2024 od 21. veljače 2025. u točki I. izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ČĆ iznos od 37,16 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te u točki II. izreke u dijelu u kojem se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 29,75 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Djelomično se prihvaća kao osnovana žalba tuženika te se djelomično preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1021/2024 od 21. veljače 2025., u pobijanom dijelu pod točkom I. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 130,84 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do isplate, te u dijelu u točki II. izreke kojim se nalaže tuženiku naknaditi parnični trošak tužitelju daljnji iznos od 105,75 eur s pripadajućim kamatama i sudi:

„Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 130,84 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 10.4.2020. do isplate kao i zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 105,75 eur s pripadajućim kamatama.“

III. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1021/2024 od 21. veljače 2025., potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužitelj sa tužbenim zahtjevom u preostalom dijelu za isplatu iznosa od 177,29 eura sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom od 28.11.2012. do isplate.

IV. Nalaže se tužitelju ČĆ naknaditi tuženiku Republici Hrvatskoj trošak žalbenog postupka u iznosu od 30,66 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 168,00 €, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. pa do 31.prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, dok se u preostalom dijelu od dosuđenog tužbeni zahtjev odbija.

II. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 135,50 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.“

2. Protiv navedene presude pravovremene i dopuštene žalbe podnose obje parnične stranke.

2.1. Tužitelj žalbom pobija presudu suda prvog stupnja u odnosu na odbijajući dio pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tuženika na naknadu parničnih i žalbenih troškova tužitelju.

2.2. U bitnome tužitelj u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije pregledao spis Županijskog suda u Splitu broj K 13/2018, niti je pribavio i pregledao spis Ministarstva pravosuđa i uprave broj UP/I-702-03/20-01/52, te da nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja. Smatra da mu je trebalo dosuditi sveukupan utuženi iznos naknade štete.

2.3. Tuženik pobija presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. u svezi članka 467. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužitelja na naknadu parničnih i žalbenih troškova tuženiku.

2.4. Tuženik u žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno otklonio kao neosnovan prigovor vezan za valjanost punomoći, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo odbijanjem prigovora zastare, da ponuda nadležnog Ministarstva od 2. veljače 2023. u iznosu od 46.078,40 eura nema značaj priznanja duga te da je tužitelj od nadležnog Ministarstva zatražio isplatu iznosa od 66,36 eura po danu provedenom u pritvoru dok predmetnim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 345,29 eura pa da je u odnosu na razliku između tih iznosa trebalo tužbu odbaciti jer u tomu dijelu tužbeni zahtjev da ne korespondira s traženjem iz zakonom predviđenog postupka mirnog rješavanja spora kao i da tražbina naknade štete za svaki pojedini dan proveden u pritvoru ne može egzistirati kao samostalna cjelina.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja je neosnovana dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode i nezakonitog boravka u pritvoru na dan 27.11.2012. u iznosu 345,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.11.2012. do isplate.

6. Prije svega valja navesti, obzirom na vrijednost predmeta spora, da se u smislu odredbe iz članka 458. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga se žalbeni razlozi koji se tiču pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP nisu ni razmatrali.

7. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP jer da punomoćnik tužitelja nema valjanu punomoć za zastupanje tužitelja u ovom predmetu jer prema članku 354. stavku 3. ZPP-a takvu žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču, dakle, tužitelj.

8. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano upire tuženik žalbom obzirom da presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te je presudu moguće pravno ispitati.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđene su slijedeće činjenice:

-da je protiv tužitelja u predmetu poslovni broj: K-13/18 pred Županijskim sudom u Splitu vođen kazneni postupak u kojem ga se teretio za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/05, 51/05, 111/03, 190/03, 105/04, 71/06 i 110/07),

- da je presudom VSRH I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe, koju je punomoćnik tužitelja zaprimio 3.1.2020., a tužitelj osobno 9.1.2020.,

-da je tužitelj ukupno bio u pritvoru 1240 dana, u razdoblju od 9.2.2010. do 2.7.2013.,

- da se tužitelj obratio Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske 10. travnja 2020. da mu, u skladu s odredbom iz članka 480. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04 i 115/06 – dalje: ZKP/97) nadoknadi štetu koju je trpio za vrijeme dok je bio neosnovano lišen slobode i dok se nalazio u istražnom zatvoru,

- da je Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske u predmetu poslovne oznake UP/I-702-03/20-01/52 dopisom od 2. veljače 2023. našlo pravno osnovanim zahtjev tužitelja te mu ponudilo isplatu iznosa od 46.078,40 EUR, odnosno 37,16 eur po danu.

9.1. Slijedom prednjih utvrđenja prvostupanjski sud otklanja prigovor zastare te pozivom na odredbu članka 1100. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23 i 155/23.; dalje ZOO) u svezi članka 1103. ZOO-a, obvezuje tuženika na naknadu štete tužitelju u iznosu od 168,00 eur sa pripadajućom zateznom kamatom od 10.4.2020. do isplate dok u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev te obvezuje tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju u iznosu od 135,50 eur s kamatom od presuđenja do isplate.

10. U žalbenoj fazi postupka prijeporna je osnovanost prigovora zastare kojeg ističe tuženik.

11. Prema odredbi iz članka 477. stavka 1. ZKP pravo na naknadu štete zastarijeva u roku od tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višega suda.

11.1. Tužitelj je odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj Kž 679/2018-7 od 17. prosinca 2019. zaprimio 3. siječnju 2020. pa je sukladno odredbi članka 478. stavka 1. ZKP tada počeo teći zastarni rok koji je prestao teći 10. travnja 2020. kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora sukladno odredbi članka 478. stavka 2. ZKP, kada je i nastupio zastoj postupka koji je trajao tri mjeseca, odnosno do 10. srpnja 2020.

11.2. Naime, prema odredbi iz članka 478. stavka 1. ZKP ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu iz čega proizlazi da tada, kada su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe, zastarni rok počinje teći iznova, pa je u konkretnom pravnom slučaju zastarni rok za podnošenje tužbe računajući od 10. srpnja 2020. istekao s danom 10. srpnja 2023. Iz stanja spisa proizlazi da je tužba u predmetu podnesena 28. ožujka 2024. kada je zastara već nastupila.

12. Međutim, nije prijeporno da je tuženik dopisom od 2. veljače 2023. utvrdio da je zahtjev tužitelja pravno osnovan te mu je ponudio plaćanje iznosa od 46.078,40 eura s osnova naknade štete, što znači da je tuženik priznao zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 EUR po danu.

12.1. Tuženik je dakle priznao zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 eura po danu te je za taj iznos prema članku 240. stavka 1. ZOO-a nastupio prekid zastare koja je ponovno počela teći od dana priznanja, odnosno od 2. veljače 2023. (članak 245. stavak 2. ZOO), a kako je tužba podnesena sudu 28. ožujka 2024. - za taj iznos tražbina tužitelja nije u zastari.

13. Slijedom izloženog tužitelju pripada s osnova naknade štete iznos od 37,16 eura s pravilno dosuđenom zakonskom zateznom kamatom od 10.4.2020. do isplate u visini kamatne stope propisane odredbom članka 29. st. 2. ZOO-a, pa je u tom dijelu žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu odluku potvrditi dok je u preostalom dosuđujućem dijelu koji se odnosi na plaćanje iznosa od 130,84 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do isplate žalba tuženika osnovana, te je prvostupanjsku odluku u tom dijelu valjalo preinačiti i odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

13.1. Također je, zbog nastupanja zastare potraživanja pravilno odbijen zahtjev tužitelja za plaćanje iznosa od 177,29 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, pa je stoga žalbu tužitelja kao neosnovanu valjalo u cijelosti odbiti.

14. O troškovima parničnog postupka, ovaj sud je odlučio primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u svezi s člankom 154. stavak 2. i člankom 155. ZPP -a, uzimajući u obzir kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužitelja u ovom sporu od 10,76% (100+10,76=110,76 : 2=55,38-44,62=10,76%) kao i odmjerene troškove po radnjama punomoćnika tužitelja primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – Tarifa) i sudskih pristojbi koje je pravilno prvostupanjski sud utvrdio u ukupnom iznosu od 276,54 eur. Stoga je, razmjerno uspjehu tužitelja u ovom sporu od 10,76%, valjalo obvezati tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju u iznosu od 29,75 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema odredbi čl. 151. stavak 3. ZPP-a.

15. Iz navedenih razloga te primjenom odredbe članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP-a trebalo je odlučiti kao u točki I., II. i III. izreke ove presude.

16. Glede troška žalbenog postupka, a obzirom na uspjeh tuženika u istom u omjeru od 55,76% (77,88-22,12), valjalo je temeljem odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a te primjenom odredbe Tbr. 10.1. Tarife i troškovniku za sastav žalbe u iznosu od 75,00 eur (prema pobijanom dijelu), priznati tuženiku razmjerno njegovom uspjehu u žalbenom postupku trošak u iznosu od 30,66 eur te odlučiti kao u točki IV. izreke ove presude.

U Rijeci 8. prosinca 2025.

Sutkinja

Nataša Peršić Brleković