Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 P-13531/2019-88.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dino Vukšić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Marković i partneri, radi poništaja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 4. studenog 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Matije Bartola, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Petre Vatavuk, odvjetnice, dana 8. prosinca 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Poništavaju se:

1.1. Posebna punomoć od 9.XII.2019.g., glede koje je 9.XII.2019.g. izvršena ovjera tužiteljevog potpisa od strane javnog bilježnika UO iz 3 [adresa], pod brojem OV-14762/2019, u dijelu koji sadrži sljedeće odredbe: 1.1.1. da tuženik 'tu kupovninu može u cijelosti zadržati i s njom neograničeno raspolagati', te

1.1.2. 'Izjavljujem da mi nitko u svezi gore navedene nekretnine ništa ne duguje, sva moja potraživanja su namirena, te prema nikome za nekretninu iz ove Specijalne punomoći nemam nikakva potraživanja.,

1.2. Posebna punomoć od 9.XII.2019.g., glede koje je 10.XII.2019.g. izvršena ovjera tužiteljevog potpisa od strane javnog bilježnika UO iz [adresa], pod brojem OV-14831/2019, u dijelu koji sadrži sljedeće odredbe: 1.2.1. da tuženik 'tu kupovninu može u cijelosti zadržati i s njom neograničeno raspolagati', te

1.2.2. 'Kategorički izjavljujem da mi nitko u svezi pod I. navedene nekretnine ništa ne duguje, sva su moja potraživanja namirena, te prema nikome za nekretninu iz ove punomoći nemam nikakvih potraživanja'.

2. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju iznos od 35.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11.XII.2019.g. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju procesne troškove ovog postupka, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekucim na taj iznos od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Odbija se prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "1.Utvrduju se ništetnim:

1.1. Posebna punomoć od 9.XII.2019.g., glede koje je 9.XII.2019.g. izvršena ovjera tužiteljevog potpisa od strane javnog bilježnika UO iz [adresa], pod brojem OV-14762/2019, u dijelu koji sadrži sljedeće odredbe: 1.1.1. da tuženik 'tu kupovninu može u cijelosti zadržati i s njom neograničeno raspolagati', te

1.1.2. 'Izjavljujem da mi nitko u svezi gore navedene nekretnine ništa ne duguje , sva moja potraživanja su namirena , te prema nikome za nekretninu iz ove Specijalne punomoći nemam nikakva potraživanja'.,

1.2. Posebna punomoc od 9.XII.2019.g., glede koje je 10.XII.2019.g. izvršena ovjera tužiteljevog potpisa od strane javnog bilježnika UO iz [adresa], pod brojem OV-14831/2019, u dijelu koji sadrži sljedeće odredbe: 1.2.1. da tuženik 'tu kupovninu može u cijelosti zadržati i s njom neograničeno raspolagati', te

stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju procesne troškove ovog postupka, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

III. Odbija se drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "1.Poništava se u cijelosti:

1.1. Posebna punomoć od 9.XII.2019.g., glede koje je 9.XII.2019.g. izvršena ovjera tužiteljevog potpisa od strane javnog bilježnika UO iz [adresa]

[adresa], pod brojem OV-14762/2019,

1.2. Posebna punomoc od 9.XII.2019.g., glede koje je 10.XII.2019.g. izvršena ovjera tužiteljevog potpisa od strane javnog bilježnika UO iz [adresa]

[adresa], pod brojem OV-14831/2019.,

2. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju iznos od 35.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne

banke na dan isplate, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11.XII.2019.g. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Odbija se treći eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Utvrduju se ništetnim u cijelosti:

1.1. Posebna punomoć od 9.XII.2019.g., glede koje je 9.XII.2019.g. izvršena ovjera tužiteljevog potpisa od strane javnog bilježnika UO iz [adresa]

[adresa], pod brojem OV-14762/2019,

1.2. Posebna punomoć od 9.XII.2019.g., glede koje je 10.XII.2019.g. izvršena ovjera tužiteljevog potpisa od strane javnog bilježnika UO iz [adresa]

[adresa], pod brojem OV-14831/2019.,

2. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju iznos od 35.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne

V. Nalaže se tužitelju DO da naknadi tuženiku GO trošak parničnog postupka u iznosu od 11.375,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 9. prosinca 2019. izdao tuženiku dvije punomoći za prodaju tužiteljevog stana u [adresa] u [adresa]. Potpis tužitelja na prvoj takvoj punomoći od 9.12.2019. je ovjeren 9.12.2019. od strane javnog bilježnika a na drugoj punomoći 10.12.2019. Uslijed izvanrednih okolnosti potpisivanja i općenito nastanka tih punomoći, tužitelj iste nije mogao pročitati, a niti je zaprimio primjerak istih, a saznao je za sadržaj tih punomoći tek 16.12.2019.kada je vidio kako te punomoći sadrže krajnje neuobičajene odredbe koje nikada nisu bile izraz tužiteljeve volje. U Posebnoj punomoći od 9.12.2019., glede koje je 9.12.2019. izvršena ovjera tužiteljevog potpisa od strane javnog bilježnika UO iz [adresa], pod brojem OV-14762/2019, sadržane su odredbe da: 1.1. tuženik "tu kupovninu može u cijelosti zadržati i s njom neograničeno raspolagati", te 1.2. "Izjavljujem da mi nitko u svezi gore navedene nekretnine ništa ne duguje , sva moja potraživanja su namirena, te prema nikome za nekretninu iz ove Specijalne punomoći nemam nikakva potraživanja". U Posebnoj punomoći od 9.12.2019., glede koje je 10.12.2019. izvršena ovjera tužiteljevog potpisa od strane javnog bilježnika UO iz [adresa], pod brojem OV-14831/2019, sadržane su odredbe da: 2.1. tuženik "tu kupovninu može u cijelosti zadržati i s njom neograničeno raspolagati", te 2.2. "Kategorički izjavljujem da mi nitko u svezi pod I. navedene nekretnine ništa ne duguje, sva su moja potraživanja namirena, te prema nikome za nekretninu iz ove punomoći nemam nikakvih potraživanja". Dana 11.12.2019. tuženik je iskoristio citirane punomoći kako bi prodao navedeni stan trećoj osobi (TO) za iznos od 35.000,00 EUR-a. Iako se stranke nikada nisu nalazile u ikakvim imovinskim odnosima (tužitelj je profesor povijesti u Općoj privatnoj gimnaziji u Zagrebu, koji je godinama bio razrednik tuženikovoj djeci), tuženik odbija proslijediti tužitelju citiranu kupovninu. Budući je tuženik bez pravne osnove zadržao iznos od 35.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti i neosnovano odbija isplatiti tužitelju taj novčani iznos. Također smatra da je iz navoda tužbe razvidno da je tuženik podvalio tužitelju na potpis citirane odredbe navedenih punomoći, tako da se iste ukazuju grubo nezakonitima (ništetnima odnosno pobojnima) pa prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi citirane dijelove Posebnih punomoći od 9.12.2019., potom postavlja prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim predlaže da sud citirane dijelove Posebnih punomoći od 9.12.2019. utvrdi ništetnim. Drugim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom predlaže da sud u cijelosti poništi Posebne punomoći od 9.12.2019., a trećim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom predlaže da sud utvrdi Posebne punomoći od 9.12.2019. ništetnim, uz naknadu troškova parničnog postupka tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužitelj u tužbi naveo da je dana 9. prosinca 2019. izdao tuženiku 2 punomoći za prodaju tužiteljevog stana u [adresa] u [adresa], a na kojima je potpis tužitelja ovjeren od strane javnog bilježnika. Nadalje u tužbi navodi da uslijed izvanrednih okolnosti potpisivanja općenito nastanka tih punomoći, tužitelj iste nije mogao pročitati, niti je zaprimio je primjerak istih te je za sadržaj tih punomoći saznao tek 16. prosinca 2019. Tuženik u cijelosti osporava navode tužbe. Prvenstveno ističe da tužitelj u tužbi ne obrazlaže koje su to okolnosti u kojima se nalazio prilikom potpisivanja navedenih punomoći i ovjeravanja svog potpisa, kao niti od kojeg bi utjecaja te okolnosti bile na dano očitovanje volje odnosno na mogućnost postupanja tužitelja u skladu s očitovanom voljom i spoznajom o danom očitovanju i njegovim posljedicama. Samim time je, već iz navode tužbe ne proizlazi strani tužitelja postojale mane volje, a posebno ne da bi tužitelj bio odgovoran za iste. U odnosu na navode tužitelja da je tek kasnije pročitao sadržaj potpisanih punomoći ističe da navedeno ne odgovara istini jer su sastavljene prema prethodno postignutom sporazumu između stranaka. Od svih sudionika u pravnom prometu se očekuje da postupaju s dužnom pažnjom pa je tako tužitelj prije nego li je javno ovjerio svoj potpis bio dužan pročitati pismeno koje potpisuje. Na temelju spornih punomoći tuženik je prodao predmetnu nekretninu, a tužitelj je tek nakon kupoprodaje ustao s ovom tužbom pobijajući punomoći, sve s ciljem da preuzme kupoprodajnu cijenu, a predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Posebnu punomoć ovjerenu kod javnog bilježnika UO pod brojem OV-14672/2019 od 9.12.2019. (list 7-8, 199-200 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između ovdje tužitelja kao prodavatelja, a potpisan po posebnoj punomoći ovdje tuženika sa kupcem ZO i ovjeren kod javnog bilježnika UO pod brojem OV-14879/2019 dana 11.12.2019. (list 9-11, 26-28, 192-194 spisa), Posebnu punomoć ovjerenu kod javnog bilježnika UO pod brojem OV-14831/2019 od 10.12.2019. (list 12-13, 29-30, 196-196 spisa), punomoć kupca RO (list 14-15, 31-32, 197-19 spisa), dopis tužitelja od 19.12.2019. (list 16-18, 96-98, 137-139,285-287 spisa), povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga za [broj poduloška] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 20- 23, 188-191 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 24-25, 38-39 spisa), prijepis poruka (list 40-41 spisa), kaznene prijave (list 42-49, 99-108, 126-127, 140-147 spisa), pretragu (list 89, 118, 154, 294 spisa), prijepis službenih zabilješki MUP-a (list 90-92, 119-124, 151- 153, 155-156, 158, 293, 296-296, 298 spisa), presudu zbog ogluhe ovog suda poslovni broj P-13532/2019 od 1.6.2020. (list 93-95, 132-134, 290-292 spisa), e-mail od 19.12.2019. (list 125, 283 spisa), e-mail od 19.12.2019 (list 128, 284 spisa), potvrdu od 27.11.2019. (list 129 spisa), dopis MUP-a od 15.10.2020. (list 130 spisa), profil korisnika (list 131, 157, 297 spisa), presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj P-p J-1489/2020 od 20.5.2020. (list 135-136, 288-289 spisa), račun Tele 2 izdan na odvjetnika Zvonimira Raića (list 201-204 spisa), ispis prometa (list 205-273 spisa), račun Tele 2 izdan na tužitelja (list 274-276 spisa), ispis prometa (list 277-282 spisa), pročitan je spis Općinskog kaznenog državnog odvjetništva poslovni broj KP-DO-2823/20 (list 315 spisa), pročitani su spisi ovog suda poslovni broj P-11148/2021 i P- 13532/2019 (list 315-316 spisa), saslušan je tužitelj (list 316-318 spisa), tuženik (list 319-320 spisa), svjedoci RO (list 356-357 spisa), HO (list 357-358 spisa), SO (list 388-389 spisa), FO (list 389 spisa), IO (list 389-390 spisa), LO (list 390-391 spisa), UO (list 392-393 spisa), ČO (list 393-394 spisa), EO (list 394 spisa), ŽO (list 397-398 spisa) i OO (list 399 spisa).

4. Tužitelj je predložio i saslušanje svjedoka MO, koji nije pristupio na ročišta za glavnu raspravu 15.10.2024., 28.5.2024. i 4.11.2025. te nije opravdao izostanak. Sukladno čl. 226. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) sud je na ročištu 28. svibnja 2025. odredio rok do 3. studenog 2025. do kojeg će se čekati sa provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka MO. Nadalje, na ročište 4. studenog 2025. navedeni svjedok nije pristupio te je provjerom u e-spisu utvrđeno da za svjedoka MO nema OIB [osobni identifikacijski broj]a te se po provjeri u evidenciji MUP-a po skupu podataka utvrđuje da je u evidenciji prebivališta upisano 11 osoba pod imenom MO, od kojih niti jedan nema prijavljenu adresu prebivališta u [adresa]. Stoga je temeljem čl. 226. st. 2. ZPP-a glavna rasprava održana bez obzira što navedeni dokaz nije izveden.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan, kao i preostala tri eventualno kumulirana tužbena zahtjeva.

6. Među parničnim strankama nesporno je da je tužitelj potpisao i ovjerio sporne punomoći na temelju kojih je tuženik sa kupcem VO sklopio ugovor o kupoprodaji, dok je sporno da li su kod tužitelja prilikom davanja očitovanja volje postojale mane volje, odnosno da li su navedene punomoći ništetne u svom dijelu ili u cijelosti.

7. Razlozi za pobojnost pravnih poslova zbog mana volje su prijetnja i sila (čl. 279. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO)), bitna zabluda (čl. 280. ZOO-a) i prijevara (čl. 284. ZOO-a). Temeljem odredbe čl. 279. st. 1. i 2. ZOO-a ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi, a strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe. Temeljem odredbe čl. 280. st. 1. i 2. ZOO-a strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude, a zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor. Temeljem čl. 284. st. 1. ZOO-a ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna.

8. Temeljem odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je. Ugovor i zbog mana volje može biti ništetan ukoliko je ugovor sklopljen uporabom sile (čl. 279. st. 3. ZOO-a). Nadalje, temeljem čl. 329. st. 1. ZOO-a ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

9. Uvidom u Posebnu punomoć ovjerenu kod javnog bilježnika UO pod brojem OV-14672/2019 od 9.12.2019. utvrđeno je da je istom ovdje tužitelj ovlastio ovdje tuženika da ga zastupa u prodaji stana u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čest. br. 2154/26 po novoj izmjeri čest. br. 6482 k. o. [katastarska općina], broj [broj poduloška], z. k. ul. [broj ZK uloška], a koji stan se nalazi u prizemlju lijevo i sastoji se od jedne sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 18,37 m2, da potpiše i ovjeri predugovor i ugovor o kupoprodaji u ime i u korist bilo kojeg stjecatelja te da ga zastupa pri prodaji, da pregovara i ugovori bilo koju kupoprodajnu cijenu, proda, potpiše i ovjeri predugovor, ugovor o kupoprodaji, a po potrebi potpiše i ovjeri eventualne anekse po tom ugovoru, da zaprimi kupoprodajnu cijenu za prodaju predmetnog stana na bilo koji način te da tu kupovninu može u cijelosti zadržati i s njom neograničeno raspolagati. U navedenoj punomoći tužitelj je izjavio da mu nitko u vezi gore navedene nekretnine ništa ne duguje, da su sva njegova potraživanja namirena te da prema nikome za tu nekretninu nema nikakva potraživanja.

Punomoć je izdana bez vremenskog ograničenja.

10. Uvidom u Posebnu punomoć ovjerenu kod javnog bilježnika UO pod brojem OV-14831/2019 od 10.12.2019. utvrđeno je da je istom ovdje tužitelj ovlastio ovdje tuženika da ga zastupa u svim sudskim i upravnim postupcima vezano za predmetnu nekretninu, da poduzima sve potrebne radnje vezane za prodaju nekretnine da pregovara o svim bitnim i sporednim elementima predugovora i ugovora, da samostalno ugovara kupu procjenu po svom nahođenju, sklapa i potpisuje sve potrebne isprave i dokumente, da primi kaparu i kupovninu, da o tome izda potvrdu te da kupovninu može u cijelosti zadržati i s njom neograničeno raspolagati te da izda tabularnu izjavu. U navedenoj punomoći tužitelj je izjavio da mu nitko u vezi gore navedene nekretnine ništa ne duguje, da su sva njegova potraživanja namirena te da prema nikome za tu nekretninu nema nikakva potraživanja. Tri primjerka ovjerene preslike navedenih punomoći izdane su od strane javnog bilježnika UO pod brojem OV-14832/2019 dana 10. prosinca 2019. na zahtjev tužitelja.

11. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između ovdje tužitelja kao prodavatelja, a potpisan po posebnoj punomoći ovdje tuženika sa kupcem ZO i ovjeren kod javnog bilježnika UO pod brojem OV- 14879/2019 dana 11.12.2019. utvrđeno je da je ovdje tužitelj kao prodavatelj prodao VO kao kupcu predmetnu nekretninu za iznos kupoprodajne cijene od 35.000,00 EUR, a u ime tužitelja je predmetni ugovor potpisao ovdje tuženik po posebnoj punomoći ovjerenoj 10. prosinca 2019. kod javne bilježnice UO pod brojem OV-14831/2019.

12. Uvidom u spis Općinskog kaznenog odvjetništva u Zagrebu, posl. br. KP-DO- 2383/20 utvrđeno je da je dana 31. prosinca 2019. podnesena kaznena prijava oštećenika DO protiv GO, AO i FO radi kaznenog dijela prijevare i iznude. Navedena kaznena prijava odbačena je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 14. srpnja 2020.

13. Uvidom u spis ovog suda posl. br. P-11148/01 utvrđeno je da je u istom tužitelj DO tužbom od 10. listopada 2001. protiv tuženika DOČ, FO i PO podnio tužbu radi utvrđenja pravne valjanosti usmene oporuke pok. NO. Rješenjem od 28. siječnja 2011. utvrđeno je da je tužba povučena te je naloženo tužitelju da I. tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 35.288,70 kuna, a II. tuženici FO iznos od 44.280,00 kn. Žalba tužitelja odbijena je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-7644/11 od 6. rujna 2011. i potvrđeno je rješenje od 28. siječnja 2011. u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka.

14. Uvidom u spis ovog suda posl. br. P-13532/19 utvrđeno je da je tužbom tužitelja DO od 24. prosinca 2019. protiv tuženice FO predloženo da se poništi isprava sačinjena 27. studenog 2019. između stranaka sadržaja: "Ja DO dana 27.11.2019. predao sam 10.000,00 kn u gotovini FO.". Presudom zbog ogluhe od 1. lipnja 2020. poništena je navedena isprava, točkom II. je utvrđeno kako tuženica nema novčanu tražbinu prema tužitelju, a točkom III. joj je naloženo da isplati iznos od 10.000,00 kn sa pripadajućim kamatama od 27. studenog 2019. kao i trošak postupka u iznosu od 1.537,50 kn sa zateznim kamatama od 1.06.2020. do isplate. Protiv navedene presude je tuženica izjavila žalbu 23. lipnja 2020. koja je rješenjem od 9. srpnja 2020. odbačena kao nepravovremena.

15. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je odlučio prodati taj stan koji je bio u njegovom vlasništvu jer ima i drugu nekretninu u svom vlasništvu u kojoj stanuje, a u ovom stanu je stanovala njegova majka o kojoj se brinuo i koja je preminula. Tuženika poznaje jer su radili zajedno u školi u kojoj je prije radio i u koju su išla njegova djeca i s njim je bio u dobrim odnosima. Kada mu je rekao da želi prodati stan, tuženik mu je rekao da će mu on pomoći da ne bi trebao angažirati agenciju koja bi uzela proviziju. Tada su se u tu priču upetljali FO i njegov bratić HO koji mu je upao u stan, dva sata mu prijetio da će mu rasporiti unutrašnje organe i sve to snimati i kada je otišao on je vidno uznemiren nazvao tuženika koji mu je rekao da to ne treba prijavljivati policiji i da će ga on zaštititi. Kako nije želio angažirati agenciju jer je očekivao veću materijalnu dobit od prodaje tog stana trebao je potpisati specijalnu punomoć tuženiku, međutim kada su došli kod javnog bilježnika on je već bio toliko vidno uznemiren da nije niti pročitao sadržaj te punomoći, a tuženik mu je rekao da mora potpisati punomoć jer da će doći neki D i po nalogu HO mu polomiti noge radi povrata duga koji prema bratiću HO uopće ne postoji. Stoga je on potpisao punomoć, a nije obraćao pažnju na njezin sadržaj. Mislio je angažirati tuženika za pomoć u prodaji tog stana jer mu je tuženik rekao da će on putem svojih kontakta u investicijskim fondovima pokušati ishoditi što bolju cijenu, a pretpostavlja da je smatrao da će on imati ulogu nekog posrednika. Kada su razgovarali o prodaji stana nisu spominjali posebne punomoći. Kada su došli kod javnog bilježnika on je već bio uznemiren, čekali su iza nekoliko stranaka te kada su došli na red pred njega su stavljene te tri punomoći obimnog teksta i on je mislio da potpisuje punomoć kojom ovlašćuje tuženika da proda njegov stan, a ne da njegov stan netko zadrži za sebe. Nije tražio da pročita sadržaj tih punomoći jer mu nisu date na uvid već su stavljene pred njega na stol. Nema saznanja tko je sastavio tekst te punomoći, a donio ih je tuženik. Nije dobio primjerak tih punomoći. Taj dan je potpisao tri punomoći i za dan-dva je opet vođen kod javnog bilježnika, a ne zna zašto, i tada je opet nešto potpisao. Ni tada nije dobio primjerak toga što je potpisao. Ne može se sjetiti točno zašto su morali ponovno ići, tuženik mu je rekao da nešto ne odgovara u formulaciji teksta ranije punomoći. HO ga je neprestano zvao telefonom i prijetio mu i uznemiravao ga pa je bio u takvom psihičkom stanju da je samo želio da to prestane. Tuženik ga je u isto vrijeme branio. Nije prijavio prijetnje HO jer to nije učinio ni prvi put zato što mu je tuženik rekao da se to može riješiti na drugačiji način, a poslije to nije učinio jer se nadao da će to prestati, kada je naposljetku prijavio HO policiji, prijetnje su prestale, no tada je bilo prekasno. Nije osobno prijavio HO policiji, a pretpostavlja da njegov odvjetnik je, a ne zna kako je taj postupak okončan. Putem e-građana je utvrdio da taj stan više nije u njegovom vlasništvu, a tuženik ga nije obavijestio da ga je prodao. Došao je kod njega u stan i nakon nekoliko pića on je pozvao svoju prijateljicu G, koja je donijela papir i običnu olovku, te potom otišla, a tuženik ga je pitao što želi da mu sačuva iz tog stana, na što mu je odgovorio da želi majčinu sliku dok je bila trudna s njim i dva ćupa, a što je tuženik zapisao i tražio da to potpiše običnom olovkom, što je on odbio te je posumnjao da se tu nešto događa i slijedeći se dan obratio svom odvjetniku i od tada nema komunikaciju ni sa tuženikom ni sa FO ni sa HO. Tuženik mu nije predao novac na ime kupoprodajne cijene niti mu je rekao za koji iznos je stan prodan. Gđu. IO je sretao u stanu tuženika, misli da je njegova prijateljica, tijekom njihovih druženja od rujna do prosinca te godine mu je ona jednom rekla da ništa ne brine, da se ta punomoć odnosi samo za ovu nekretninu o kojoj je cijelo vrijeme bilo riječi. Tijekom njihovim druženja bila je prisutna gđa. IO te ponekad djeca koja su išla u školu u kojoj je on prije radio, a u kojoj školi u tom trenutku više nije bio zaposlen. Nije imao nikakva dugovanja prema tuženiku. Kada je nosio teti iznos od 11.500,00 kn je tražio da mu potpiše potvrdu da joj je predao novac, a ovdje se radi o višestrukom iznosu o kojem ne postoji nikakva potvrda što je neobično. Svom odvjetniku je rekao koje su ga sve osobe kontaktirale, a misli da nije imao ispis poziva. Sam tuženik mu se pohvalio kako ima veći broj nekretnina u Zagrebu i kako se bavi prodajom nekretnina, a čak mu je pokazao izvana stan u zgradi u [adresa] i rekao da mu ga kao poznaniku može "srediti" za 500 EUR/m2, a što mu je tada bilo čudno, no nije bio zainteresiran za kupnju drugog stana. Također mu je spomenuo da to ne spominje nikome, a kako je sljedeće godine trebalo doći na red predsjedanje Hrvatske nad Vijećem Europske unije, spomenuo mu je kako mu treba neka osoba koja će se brinuti o tim nekretninama i ubiranju najamnine. Nije bila ugovorena nikakva naknada za tuženika jer mu je rekao da to radi za njega kao za prijatelja. Ključeve je predao neposredno pred potpisivanje te punomoći tuženiku jer je neka osoba trebala urediti stan za prodaju i od tada više nije imao ključeve tog stana. Predao ih je tuženiku jer je u njegu imao povjerenje jer mu se predstavio kao osoba da će ga zaštiti od ovih prijetnji da će mu se slomiti noge. Na punomoćima koje su predmet ovog spora se nalazi njegov potpis, ali on ih nije sastavljao niti ih je donio u javnobilježnički ured. Kod potpisivanja obje punomoći je bio u jednakom psihičkom stanju, to maltretiranje od HO je trajalo od studenog do sredine prosinca i sigurno se u jednom danu to nije riješilo. Bez obzira što je sa gđom. IO razgovarao o punomoći, nisu razgovarali o detaljima niti sadržaju punomoći. U razdoblju koje je opisivao nije se obratio liječniku jer misli da mu ne bi mogao pomoći. Nakon što mu je HO prvi puta prijetio on se za pomoć obratio tuženiku i tad je tuženik kontaktirao HO. On nije htio u tome sudjelovati, a oni su navodno bili na kavi i moguće da je bila prisutna i IO i FO. HO ga je dalje nazivao na telefon i uznemiravao, a tuženik ga je navodno štitio. Čak je tog g. U koji je bio angažiran da mu lomi noge uspio spriječiti da prijeđe granicu i rekao mu je da će sada HO biti u problemu jer posao nije izvršen, misli da je tada potpisao ovu prvu punomoć. Tuženik mu nikada nije predao iznos od 35.000 EUR u svom stanu u [adresa] jer bi tada potpisao priznanicu. Za njega je to bilo izričito teško razdoblje, preminula mu je majka, uginuo mu je kućni ljubimac, došlo je do raspada privatne veze i promjene posla, te je zaista teško funkcionirao, a nije očekivao da će mu se ovakvo nešto dogoditi, to je prije gledao na filmovima. Nikada se nije liječio od nekih psihičkih bolesti ili poremećaja, samo je vrlo emotivan, a nije koristio niti opojne droge.

16. Iz iskaza tuženika proizlazi da je tužitelja upoznao jer je predavao u privatnoj gimnaziji koju su pohađala njegova tri sina, a koji nisu bili dobri učenici pa je tijekom njihovog školovanja platio tužitelju sve skupa 40.000 EUR kako bi razgovarao s njihovim profesorima i sređivao razredbene ispite. Tužitelj vodi život koji si ne može priuštiti pa mu je platio putovanje u Afganistan te na druga mjesta. On je skoro 5 mjeseci pokušao prodati taj stan, a radi se o vrlo neuglednom prostoru i molio ga je i nagovarao da mu proda stan, a on ga je 5 mjeseci izbjegavao, a tužitelj je htio to hitno prodati jer mu je trebao novac da bi podmirio svoje dugove. Naposljetku je pristao i našli su se kod javnog bilježnika UO te je tužitelj donio prvu punomoć koju je ovjerio. Nakon toga je UO rekla da ta punomoć nije dobra jer ne sadrži tabularnu ispravu pa je trebalo ovjeriti drugu punomoć koja je sadržavala tabularnu ispravu, a moguće da ju je čak i ona sastavila. Prije nego što su išli ovjeriti tu punomoć oko 5-6 sati popodne su se našli u Gajevoj 40 gdje mu je isplatio 35.000 EUR u apoenima od 500,00 EUR, a to je bila kupoprodajna cijena oko koje su se dogovorili danima prije te su nakon toga otišli kod javnog bilježnika potpisati tu drugu punomoć. Prilikom primopredaje novca bila je prisutna IO. Nakon što mu je predao novce tužitelj mu je predao ključeve tog stana, to se sve dogodilo istovremeno. Poznato mu je da je tužiteljev bratić HO, koji je psihički bolesnik i navodno boluje od shizofrenije. Koliko mu je poznato, njemu je bio dužan i on ga je doista nazivao da mu prijeti, ali on sa g. HO nema nikakve veze, nazvao ga je jednom da pokuša smiriti situaciju na nagovor tužitelja, ali se dalje u njihov odnos nije želio petljati. Oba puta kada su išli kod javnog bilježnika tužitelj je bio dobro raspoložen, smijali su se i šalili i bio je potpuno lucidan. Ni traga nije bilo tjeskobi, strahu i stresu i smatra da sada glumi. Nema nikakvih saznanja o tim nekim T koji su mu trebali doći polomiti noge niti od kud takva konstrukcija. Poznato mu je da tužitelj već godinama koristi opojne droge i jednom kada mu je trebao novac išao je s njim i on je preda njim sa novcem koju mu je dao kupio tu drogu. Ne zna na koji način je ta droga djelovala na njega, ali on je uvijek u kontaktima bio veseo, euforičan i dobre volje, i nije bilo niti traga toj tjeskobi koju opisuje, čak i tada kada mu je taj njegov bratić prijetio, niti je pokazivao bilo kakvu zabrinutost. Zna od prodavačica na uglu [adresa] i [adresa] da je nakon što mu je predao novac, sutradan potrošio oko 20.000,00 kn na odjeću. Novac je predao tužitelju dva dana nakon potpisivanja prve punomoći, a neposredno prije potpisivanja druge punomoći i tada su se našli u Gajevoj 40 i tada mu je predao novce kako je opisao. Htio je punomoć, a ne kupoprodajni ugovor jer on taj stan nije htio zadržati. Vezano uz ovaj događaj je dao izjavu i na policiji. On je taj iznos koji je predao imao na raspolaganju jer mjesečno zarađuje dosta veliki iznos od najma stanova te dividendi, a tu gotovinu mu je taj dan predala njegova prva supruga OO. Nije od tužitelja tražio posebnu potvrdu jer je već u punomoći bilo sadržano da on može zadržati kupovninu pa mu takva potvrda nije bila potrebna, a kada mu je predao novac, onda je tužitelj nekoliko puta izbrojao da utvrdi da li se radi o točnom iznosu. Predmetni stan je prodao VO za iznos od 35.000 EUR, a tog kupca je našla njegova prva supruga OO, on je samo došao na potpisivanje ugovora, a tada je njemu kupac isplatio kupoprodajnu cijenu. Ne sjeća se za koji iznos je prodan taj stan, ali piše u kupoprodajnom ugovoru. Nije nikada osuđivan niti u kaznenom niti u prekršajnom postupku za bilo kakve postupke vezano za prodaju nekretnine.

17. Iz iskaza svjedoka RO proizlazi da je imao neke novce koje je želio uložiti, te je na Njuškalu vidio oglas za taj stan koji je bio na Kvatriću, u blizini gdje mu žive roditelji. On se iz Zagreba preselio u Dubrovnik pa je zamolio svog oca da ode pogledati taj stan i on ga je nazvao i rekao da je pogledao stan i da je to dobra prilika. Potom je nazvao broj iz oglasa i javila mu se neka ženska osoba po imenu Z ili OO i rekao joj je da je zainteresiran za kupnju tog stana, ali da mora doći iz Dubrovnika pa da ju moli da stan ne proda jer je ozbiljan kupac. Zamijenio se s kolegom za smjenu i sjeo na autobus i došao u Zagreb, otišao je pogledati stan sa tom osobom i on je odgovarao slikama iz oglasa. Tada su mu predočeni dokumenti od stana i vidio je da je vlasnik DO, ali da je izdana posebna punomoć GO da proda taj stan. To mu je bilo malo neobično, nije to nikada prije vidio, ali je ta punomoć bila ovjerena od javnog bilježnika pa je zaključio da je to u redu. Nakon što je rekao da želi kupiti taj stan ta ženska osoba je rekla da idu riješiti papire, no on je inzistirao da dođe GO koji je bio ovlašten po toj punomoći prodati stan. Otišli su kod istog javnog bilježnika potpisati kupoprodajni ugovor i potom su otišli u Zagrebačku banku. Bili su prisutni on, ovdje tuženik i ta ženska osoba, te njegov otac. Tuženik nije imao otvoren račun u toj banci pa su otprilike sat vremena bili u banci dok je on otvorio račun, dok su se prenijeli novci, a potom misli da je čak i fizički podigao dio novaca, a moguće i da je zatvorio račun. On je još u stanu pitao gdje je vlasnik stana na što mu je ova ženska osoba odgovorila da ne može doći, a kako je tuženik imao punomoć ovjerenu od javnog bilježnika zaključio je da su možda neka rodbina i da zapravo nije njegova stvar iz kojeg razloga nema vlasnika stana. Par mjeseci nakon kupnje tog stana zvao ga je policijski službenik iz postaje u Nehajskoj, te je tamo išao dati iskaz, a ispitivao ga je o okolnostima kupnje tog stana, te mu je predočio slike tuženika i te žene koje je prepoznao. Otac mu je rekao da se radi o dobroj prilici prvenstveno zbog lokacije stana. Stan nije bio previše uredan i naknadno su morali mijenjati neke instalacije, ali to se nije moglo vidjeti golim okom prilikom prodaje. Njegov otac ne poznaje tužitelja. Koliko se sjeća bila je oglašena cijena od 40.000,00 EUR, a misli da je toliko i isplatio kao kupoprodajnu cijenu. Kada su došli kod javnog bilježnika je sastavljen ugovor od javnog bilježnika jer je on platio uslugu od javnog bilježnika, a prethodno nije bio pripremljen nikakav tekst ugovora. Predočena mu je jedna punomoć. Prethodno nije poznavao niti stranke niti tu gospođu s kojom je razgovarao preko telefona i potom uživo, njegov prvi kontakt s njima bio je preko oglasa na Njuškalu i nema nikakvih saznanja o njihovim međusobnim odnosima. Kada su došli kod javnog bilježnika na sklapanje ugovora nitko ga od zaposlenika tog ureda niti javni bilježnik nisu upozoravali da nešto ne bi bilo u redu sa dokumentacijom tog stana. Niti prije, a niti nakon kupnje tog stana ga nije kontaktirao tužitelj.

18. Iz iskaza svjedoka HO proizlazi da je bratić tužitelja, a tuženika poznaje jer je išao s njegovim bratom u srednju školu, međutim dugo se nisu vidjeli, a ponovno su se povezali prije nekih 5-6 godina i to upravo zbog tužitelja. Tuženikova djeca su pohađala školu u kojoj je tužitelj bio nastavnik, i tužitelj mu je rekao da je on pomagao toj djeci, dok mu je tuženik rekao da je na ime pomoći njegovoj djeci isplatio tužitelju sveukupan iznos od 40.000,00 EUR. Pokojna tužiteljeva majka, njegova majka i njihov brat su od svoje majke naslijedili stan na Ribnjaku, međutim tužitelj je podnio tužbu da je baka njemu usmenom oporukom ostavila taj stan. Od te tužbe je odustao nakon 10 godina i taj stan je izgubio na vrijednosti, prodan je za 180.000,00 EUR te je svatko od njih dobio 1/3. Majka tužitelja je od tih novaca kupila stan u [adresa] za sebe i stan u [adresa] za tužitelja, a taj stan u [adresa] je trebalo renovirati za što nisu imali novaca pa je njegova majka svojoj sestri pozajmila 5.000,00 EUR za uređenje stana. Dok se taj stan renovirao tužitelj je 2 mjeseca živio kod njegove majke, a u međuvremenu je tužiteljeva majka preminula i on je od njega tražio povrat novaca. Budući je majka na njega prije smrti prepisala stan u [adresa], on mu je rekao da će prodati stan kako bi im vratio novce i podmirio svoje ostale dugove, a imao je puno vjerovnika, na što mu je on rekao da digne kredit koliko može i da im barem dio novaca isplati. Novac je majci isplatio na tramvajskoj stanici i tražio da nešto potpiše, a ona je slabovidna. On je saznao da je tužio majku za poništaj isprave koja je bila ispisana na starom žutom papiru i pisaćoj mašini i na kojoj su bili krivotvoreni potpisi, te se naljutio i nazvao ga i rekao da ću mu polomiti noge. Zbog toga ga je prijavio policiji i sudu za obiteljsko nasilje, a koja prijava je odbačena jer nisu u užem krvnom srodstvu. Tada ga je kontaktirao tuženik kojeg je tužitelj zamolio da mu pomogne oko njega i tuženiku je preko telefona rekao da ga ne zanima tko će vratiti novac, da samo žele da im vrati pozajmicu. Tada se preko telefona tuženik i on nisu prepoznali, dogovorili su se da se nađu na kavi i kada su se sreli u kavani Palace su utvrdili da se poznaju te su se ponovno počeli družiti, a tuženik to nije želio reći tužitelju jer nije htio da mu tužitelj ne vrati novce ako sazna da se druže. Vezano uz prodaju ovog stana tuženik mu je rekao da je otkupio stan od tužitelja, ali da mu stan nije trebao pa da je tražio punomoć da ga može dalje prodati koju punomoć mu je tužitelj potpisao, međutim u prvoj punomoći nije pisalo da je u cijelosti isplaćen, pa mu je tužitelj potpisao još jednu punomoć koju mu je tuženik i pokazao. Tuženik mu je rekao da je isplatio tužitelja za stan i to prilikom sastavljanja punomoći. Bio je u stanu tužitelja u [adresa], normalno je s njim razgovarao on mu je tada pričao kako će prodati stan, ali svejedno ga je prijavio policiji za prijetnju iako su normalno razgovarali. Tužitelj mu je rekao da je našao kupca za stan, ali da je stan prodan je saznao tek od tuženika. Tuženik je pomogao tužitelju ishoditi i ovaj kredit od 10.000,00 kuna jer je tužitelj bio insolventan. Uopće nije razgovarao sa tužiteljem otkako je podnio tužbu za stan na Ribnjaku, a osim ovog incidenta koji je opisao kada mu je preko telefona rekao da će mu polomiti noge, drugih incidenata i sukoba nije bilo. Nakon što mu je tuženik rekao da je tužitelju isplatio kupoprodajnu cijenu je nazvao tužitelja i tražio da im vrati novac, na što mu je odgovorio da ima puno dugova i odugovlačio je s vraćanjem duga pa mu je tada rekao da će mu polomiti noge. Pojašnjava da je to bio jedini put kada mu je prijetio preko telefona i vremenski je to bilo nakon što je s njim razgovarao u [adresa] i rekao mu da digne kredit i nakon što je donio njegovoj majci 10.000,00 kuna, a neposredno nakon što mu je tuženik rekao da mu je isplatio novce za stan. Tada mu nije osporavao da je primio novce, tek je kasnije od tuženika saznao da osporava da ih je primio. Razgovor s tužiteljem je tekao na način da je tužitelju rekao da zna da je prodao stan i da im vrati novce, na što je on odgovorio da ima puno dugova i da ih vraća po redu. Koliko mu je poznato iznos njegovih dugova je puno veći od iznosa koji je primio od tuženika.

19. Iz iskaza svjedoka SO, zaposlenika VII. policijske postaje u Zagrebu, proizlazi da se konkretnog predmeta više ne sjeća. Misli da je postupao po zahtjevima ODO-a i o svemu o čemu je neka osoba iskazivala je sastavio službenu zabilješku u kojoj je navedeno što je iskazivala. Zbog proteka vremena i velikog broja predmeta ne može se više uopće sjetiti o čemu se radilo u ovom predmetu.

20. Iz iskaza svjedoka FO proizlazi, tete tužitelja, proizlazi da nema neposrednih saznanja o odnosu između stranaka, a vezano uz prodaju spornog stana tužitelja, zna samo ono što joj je njezin sin ispričao, a to je da je tužitelj ponudio tuženiku taj stan i nagovorio ga da ga kupi i da mu je tuženik isplatio ugovorenu cijenu, mislim da se radilo o 28.000,00 EUR, ali nije sigurna. Nema saznanja da li je tuženik zadržao novac koji je primio od kupca. Tužitelj je nakon smrti njezine majke lažno naveo da mu je ista usmenom oporukom ostavila stan pa se godinama vodio spor koji je on izgubio. Njoj je bio dužan za troškove tog postupka 42.000,00 kn, a njezinom bratu 38.000,00 kn. Isplatio joj je dio, a kako je tada uređivao stan ona je imala razumijevanja i rekao joj je da će joj ostatak isplatiti nakon prodaje kuće u [adresa] u kojem je živjela njegova baka. Prošlo je nekoliko godina i on taj iznos nije isplatio, a baka mu je u međuvremenu umrla pa ga je njezin sin nazvao na telefon i tražio isplatu tog novca, a pritom nije bio ugodan. Nema saznanja o izdavanju neke specijalne punomoći.

21. Iz iskaza svjedoka IO proizlazi da je prijateljica od tuženika, a tužitelja poznaje kao profesora koji je predavao i njezinoj djeci, ali ga privatno slabo poznaje. Poznato joj je da su tužitelj i tuženik bili u dobrim prijateljskim odnosima i nekoliko puta su zajedno dolazili kod nje doma. Tada se u razgovoru spomenulo da tuženik tužitelju pomaže oko prodaje tog spornog stana, radilo se o nekom neuglednom stančiću i tužitelj ga je već neko vrijeme pokušavao prodati. Tužitelj je imao psa koji je bio bolestan i imao je neki tumor, a kako on ne vozi, ona je vozila psa na operaciju. Oni su imali neki sporazum i išli kod javnog bilježnika, ali ona nije previše obraćala pažnju na njihove razgovore dok su bili u njezinoj kući jer ima teško bolesno dijete o kojem skrbi 24 sata dnevno pa se nije time previše zamarala. Nije bila prisutna nikakvom sklapanju pravnih poslova između stranaka. Tuženik je dao tužitelju neke novce, jednom ju je zamolio da mu doda torbicu u kojoj je držao novce, tužitelj je spominjao da želi ići na neko putovanje za koje nije imao novaca, i zna da mu je tuženik davao neke novce, ali ne zna iz kojeg razloga, oni su imali neke svoje kombinacije. Nema saznanja da li je tužitelj protiv tuženika podnosio neku kaznenu prijavu niti ima saznanja o odnosu između tužitelja i HO. Ona je s tuženikom bila u vezi sve do prije godinu i pol dana. Ne zna s kojom svrhom je tuženik predao tužitelju novac, moguće je da je to bila i kupovnina od stana, ne sjeća se više iznosa, ali radilo se o većim iznosima. Tužitelj i tuženik nakon prodaje tog stana bili su u dobrim odnosima, družili su se, a ona je s njima jednom bila i u kinu. Tužitelj se volio lijepo obući i puno je putovao, a njoj je bilo čudno da si to može priuštiti od profesorske plaće, no nema saznanja da li je imao i neke druge izvore prihoda.

22. Iz iskaza svjedoka LO proizlazi da ga je u prosincu 2019. nazvao sin RO, koji živi i radi u Dubrovniku i zamolio da pogleda stan koji je vidio u oglasu na Njuškalu. Stan mu je pokazala neka gospođa čijeg se imena ne može sjetiti. On je pogledao stan te je tražio na uvid vlasnički list. Uz vlasnički list je bila i neka punomoć za prodaju. Budući je ekonomist po struci i cijeli život se bavio ugovorima, zaključio je da nema nikakvih pravnih smetnji. Nazvao je VO i rekao mu da taj stan ima svojih prednosti i mana, ali da nema nikakvih pravnih ni tehničkih smetnji za kupnju tog stana, ukoliko se on odluči da bi ga kupio. On se vrlo brzo odlučio za taj stan te je dobio na e-mail prijedlog ugovora koji je proslijedio njemu, radilo se o uobičajenom kratkom ugovoru koji je sadržavao sve bitne sastojke odnosno opis stana, cijenu, tabularnu izjavu i specijalnu punomoć koja je bila ovjerena od javnog bilježnika. RO je potom došao u Zagreb i on, ta gospođa koja mu je pokazala stan i još jedan gospodin i on su otišli kod javnog bilježnika na Tomislavovom trgu radi sklapanja ugovora. Nakon što su RO i taj gospodin za kojeg misli da se zvao GO jer je bio tako naveden u punomoći sklopili ugovor, otišli su u poslovnicu Zagrebačke banke u Vlaškoj kako bi se izvršila isplata. On je inzistirao da isplata bude na računu kako bi imali dokaz o isplati radi tabularne isprave. Gospodin GO je otvorio tekući račun u Zagrebačkoj banci na koji je izvršena isplata ugovorene cijene. Oni su potom otišli u taj stan da bi preuzeli ključeve, a kako je imao cilindar odmah je i promijenio bravu. Potom su otišli kod javnog bilježnika po tabularnu ispravu i onda je predložio sinu da javni bilježnik elektronskim putem podnese prijedlog za uknjižbu jer je to tada uvedeno i nije se radilo o nekom većem trošku, a uknjižba se ionako trebala platiti. On gospodina GO i tu gospođu prije prodaje ovog stana nije nikada prije vidio, a niti poslije, misli da su oni bili muž i žena, ali nije ništa pitao jer mu se to nije činilo prikladnim. Stan je bio u derutnom stanju, nije bio pogodan za stanovanje, nije imao grijanje i u njemu je bio samo stari namještaj. On je rekao sinu da će mu trebati otprilike 10.000,00 EUR da ga osposobi za stanovanje, a sve pokretnine koje su bile unutra su bacili, nije bilo nikakvih pokretnina veće vrijednosti. U vlasničkom listu kao vlasnik stana bio je naveden DO, ta osoba ga nikada nije kontaktirala, ni nakon kupovine ovog stana. Nakon uvida u specijalnu punomoć utvrdio je da je osoba koja je upisana kao vlasnik ujedno i izdavatelj specijalne punomoći.

23. Iz iskaza svjedoka UO, javnog bilježnika, proizlazi da je nakon uvida u sporne punomoći utvrdila da se ne sjeća stranaka. Vidi da se radi o ovjeri potpisa, a s obzirom da se radi o 2019. te isprave se više ne čuvaju u njezinom uredu, a niti na sudu. Ne sjeća se okolnosti potpisivanja predmetnih isprava.

24. Iz iskaza svjedoka ČO proizlazi da su ona i tužitelj poznanici, ona je njemu bila profesorica u osnovnoj školi, a honorarno je radio u privatnoj školi u Petrinjskoj pa je znao navratiti do nje. Jesen prije potresa, dakle 2019. mu je umrla majka te je došao kod nje i pričao joj da će prodati njezin stan. Radi se o malom stanu blizu Kvatrića. Pitala ga je da li će angažirati agenciju, a on je rekao da neće, da ima jednog gospodina i bio je razrednik njegovo četvero djece, taj gospodin se bavi nekretninama i on u njega ima puno povjerenje. Još su u 2-3 navrata razgovarali o toj prodaji i jednom prilikom je došao jako prestrašen. Ispričao joj je da ga naganja njegov bratić za izmišljeni dug njegove pokojne majke, da mu ona nije bila ništa dužna, a da mu je taj bratić upadao u stan i prijetio da će ga pretući. Ne zna o kojoj se svoti radilo. Predložila mu je da o tome obavijesti policiju, a on joj je na to rekao da mu je taj otac od te djece kojima je bio razrednik obećao da će on to sve riješiti, a da je to i gospodin koji će mu pomoći prodati stan. Nakon nekog vremena, ne zna točno koliko, ali svakako prije Božića došao je kod nje i rekao da je totalno prevaren. Pitala ga je da li je što potpisao, a on joj je odgovorio da bi potpisao bilo što samo da ga se spasi od rođaka. Ona tužitelja poznaje od 7. razreda osnovne škole i uvijek je bio jako strašljiv i bio je sklon histerizirati. Rekla mu je da mora nazvati policiju na što joj je on odgovorio da neće jer se radi o bandi koja će ga odvesti na Sljeme i slično. Rekao joj je da je tuženik kontaktirao njegovog bratića i da su tada prestali prijetnje i progoni njegovog bratića. Kada ga je tuženik obavijestio da je prodao stan, radilo se o nekih 30.000,00 do 35.000,00 EUR, tužitelj je došao kod tuženika po novce i tad mu je on rekao da je tužitelj potpisao da svi novci ostaju tuženiku za dug. Navodno se radilo o dugu koji je njegova pokojna majka bila dužna svojoj sestri, majci njegovog bratića. Nakon nekog vremena joj je rekao da je sve predao odvjetniku jer je bio prevaren i da je saznao da se njegov rođak HO i tuženik poznaju od ranije. Tužitelj joj je ispričao da mu je HO upao u stan i odvukao ga u auto te ga maltretirao i rekao mu da mora donijeti njegovoj majci novce inače će ga odvesti na Sljeme i pozvati neku srpsku bandu koja će ga silovati. Tužitelj je bio jako prestrašen i uznemiren. Ona mu je rekla da mora zvati policiju, ali on je to odbijao jer se bojao da će ga njegov rođak pretući, a on mu je zaprijetio da ne smije ići na policiju. On se toliko bojao da je digao kredit i dio novaca odnio teti, a onda mu se ovaj gospodin ponudio da će mu pomoći i stvarno mu je pomogao.

25. Iz iskaza svjedoka EO proizlazi da je susjeda i prijateljica tužitelja i te 2019. mu je uginuo pas i umrla majka pa je emocionalno bio vrlo nisko. Rekao joj je da je majka imala neke dugove pa da je zbog toga digao kredit i da će prodati stan kako bi vratio taj kredit. Napomenuo joj je da se otac od njegovog učenika bavi nekretninama i da će mu pomoći u toj prodaji. U nekom trenutku se pojavio i bratić, sin od njegove tete, koji je tražio neke novce koje je njegovoj teti navodno ostala dužna njegova majka. Nakon nekog vremena joj se požalio da je ostao i bez stana i bez novaca i da ga je taj čovjek prevario. Tužitelj joj je rekao da je išao sa tim gospodinom kod javnog bilježnika potpisati neke papire i da je morao ići ponovno nešto potpisivati jer sa prvim papirima nešto nije bilo u redu, a da ga je taj gospodin ohrabrivao i da će sve biti u redu i da će on dobiti svoje novce. U nekom trenutku se pojavio i taj bratić koji mu je prijetio pa mu je taj gospodin rekao da se ništa ne brine i da će mu on to riješiti. Rekao joj je da je taj bratić došao jednom u taj stan, da je jednom otišao s njim u auto i da mu je na kraju i dao neke novce iako je imao potvrdu da njegova teta i majka nemaju međusobnih potraživanja. Ona tu potvrdu nije vidjela, on joj je samo pričao o njoj. On je tada bio u smrtnom strahu i bojao se za svoj život. Ne zna nikakve detalji oko novca o prodaji stana, zna samo da joj je rekao da ih nije dobio. Rekao joj je da mu je bratić prijetio da će mu polomiti sve ruke i noge i da neki D samo čekaju na granici na njegov poziv. Također joj je rekao da je nazvao oca od svog učenika jer je znao da se on bavi nekretninama, a htio je stan prodati što prije kako bi vratio te dugove u banci. Tužitelj nije paničar, ali je jako strašljiv, puno vjeruje ljudima ali nije primijetila nikakvo njegovo euforično ponašanje.

26. Iz iskaza svjedokinje ŽO proizlazi da tuženika ne poznaje, a poznaje tužitelja s kojim je studirala. O odnosu između stranaka zna samo iz pričanja tužitelja. Njemu je 2019. umrla majka te je naslijedio stan u [adresa] te joj se požalio da mu njegov bratić prijeti da mu je majka ostala dužna neke novce njegovoj teti, a sada bratiću i da traži te novce. Ona mu je odmah rekla da to prijavi policiji na što mu je on odgovorio da ima prijatelja kojem se obratio za pomoć. Nije spominjao ime tog prijatelja, ali je spomenuo da je predavao njegovoj djeci. Rekao joj je da će taj prijatelj to spriječiti i da je kontaktirao njegovog bratića. Ti razgovori su trajali nekoliko mjeseci, bratić mu je dolazio kući prijetiti kao i na posao, misli da ga je u nekom trenutku kada mu je došao kući prijavio na policiju, ali nije sigurna. Taj bratić mu je prijetio da će doći neki D da ga likvidiraju. On je tada bio jako rastresen i uplašen da će ga netko ubiti i rekao joj je da je tom svom prijatelju potpisao ovlaštenje da proda njegov stan, a ona ga je pitala da zašto je to učinio, na što je on rekao da tom prijatelju bezgranično vjeruje što njoj nije baš normalno ponašanje pa ga je još jednom pitala da kako je mogao nekome dati ovlaštenje da raspolaže s njegovim stanom. Kasnije se ispostavilo da je stan prodan u roku 2 dana, a on te novce nije dobio. Tužitelj joj je rekao da mu je taj prijatelj rekao da se bavi prodajom nekretnina i da mu je bilo lakše preko njega prodati stan, a tužitelj je to vrijeme bio u Zagrebu. Poznato joj je da je potpisao dvije punomoći, rekao joj je da je potpisao prvu punomoć pa ga je sutradan zvao taj prijatelj da nešto ne valja s tom punomoći pa su ponovno otišli kod javnog bilježnika gdje je potpisao još jednu punomoć. Nema saznanja da li je tuženik zadržao te novce niti ima saznanja da li su imali neki drugi poslovni odnos. Poznato joj je da su stranke bile na kaznenom sudu, ali ne sjeća se više detalja. Nadalje navodi kako joj je tužitelj rekao da je tek kasnije shvatio da se tuženik i njegov bratić poznaju od prije, a da to nije znao kada se to sve počelo odvijati. Nema saznanja o odnosu između tuženika i tuženikova bratića, a tužitelj joj je rekao da misli da su tuženik i njegov bratić cijelo vrijeme bili u kontaktu i to sve koordinirali, odnosno da mu bratić prijeti pa da se tužitelj obrati tuženiku za pomoć kako bi ga spasio. Poznato joj je da je tužitelj prijavio svog bratića na kazneni sud, a što je bilo dalje nije joj poznato. Potpisivanje tih punomoći bilo je 2019., ne može se točno sjetiti datuma jer je to bilo prije 6 godina. Majka tužitelja je preminula u kolovozu, a on je te punomoći potpisao par dana prije prodaje stana, ali u svakom slučaju nakon kolovoza. Ako mu je bratić dolazio na posao onda pretpostavlja je to bilo nakon rujna kada počinje školska godina. Ne zna iz kojeg razloga je u punomoći bilo navedeno da tuženik može zadržati novac, ona je odmah tužitelju rekla da to njoj nije normalno, a on joj je rekao da je bio toliko preplašen da je takvu punomoć potpisao. Nije joj poznato zašto je tužitelj tuženiku predao sve ključeve od stana.

27. Iz iskaza svjedoka OO, supruge tuženika, proizlazi da je tužitelj bio profesor njezinom sinu u privatnoj gimnaziji te joj je poznato da je vodio raskalašen život i imao velike dugove. Suprug mu je neko vrijeme pomagao, a to zna iz suprugovog pričanja, međutim, nije bila prisutna kada bi mu davao neke novce, ali je znala da mu je pomogao jer je princip u školi bio da kada se pomogne školi da djeca imaju bolji tretman. Tužitelj je ponudio suprugu stan koji je imao i suprug mu je za to ponudio veću svotu novaca. Radilo se oko 40.000,00 EUR. Tužitelj je došao po te novce i donio je ključeve od stana. Suprug ju je zamolio da oglasi taj stan i kada su se javili kupci da im pokaže stan. Radilo se o ocu i sinu iz Dubrovnika kojima je pokazala taj stan. Stan je bio u vrlo lošem stanju i prema njezinoj procjeni tamo se nije moglo živjeti. Zna da je stan prodan tim kupcima, ali nema saznanja o sklapanju ugovora, ona je samo te kupce spojila sa suprugom, a oni su dalje rješavali sve potrebno oko prodaje. Koliko se sjeća suprug je imao punomoć za prodaju stana. U prvoj punomoći je nešto nedostajalo, pa su morali sastaviti drugu punomoć, a nema saznanja tko je sastavljao te punomoći, pretpostavlja tužitelj ili javni bilježnik. Njezin suprug je uzeo novce koje je spomenula i odnio ih tužitelju, ona nije bila prisutna kada je tužitelj preuzeo novce, a suprug je po povratku imao ključeve od stana i rekao joj da mu ih je dao tužitelj. Pojašnjava da je tuženik odnio novce tužitelju te da u ranijem iskazu nije razumjela pitanje. Misli da je punomoć bila potpisana prije nego što je suprug donio ključeve od tog stana. Bila je prisutna kada je suprug uzimao novce da ih odnese tužitelju, a samoj primopredaji novaca nije bila prisutna. Nije joj poznata osoba HO, niti da li je suprug pokretao kazneni postupak protiv tužitelja, a niti da li je tužitelj pokrenuo kazneni postupak protiv njega.

28. Sud ne vjeruje iskazu tužitelja u dijelu u kojem iskazuje da nije znao za sadržaj punomoći niti da ih je pročitao jer je njegov iskaz u tom dijelu neuvjerljiv, neživotan i nelogičan. Naime, sukladno čl. 10. st. 1. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina). Iz same preslike punomoći koju je tužitelj dostavio u spis proizlazi da su tri primjerka ovjerene preslike navedenih punomoći izdane od strane javnog bilježnika UO pod brojem OV-14832/2019 dana 10. prosinca 2019. na zahtjev samog tužitelja. Ovom sudu je potpuno nelogično da bi dva puta ovjerio potpis na punomoćima u bitnome istog sadržaja, odnosno da ovlašćuje tuženika da zadrži kupoprodajnu cijenu. Nadalje, iz iskaza svjedokinje ŽO proizlazi da joj je rekao da je svom prijatelju potpisao ovlaštenje da proda njegov stan, kao i da je u punomoći bilo navedeno da tuženik može zadržati novac, a da mu je ona odmah rekla da to njoj nije normalno. Nadalje, iz iskaza samog tužitelja, tuženika, a i svjedoka HO doista proizlazi da mu HO je prijetio, ali ovom sudu je nelogično i neživotno da je tužitelj, ukoliko se doista bojao za svoj život, odbijao prijaviti policiji navedene prijetnje, a na što su ga upućivale svjedokinje ČO i ŽO. U svom je iskazu naveo da ga nije prijavio policiji već je to moguće učinio njegov odvjetnik, dok iz presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl. broj Pp J-1489/2020 da je HO doista prijavljen te je pokrenut prekršajni postupak, ali za događaj od 17. svibnja 2020., dakle nakon potpisivanja ovih punomoći, te je isti u tom postupku oslobođen za počinjenje prekršaja iz čl. 10. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Također se konstrukcije tužitelja oko srpskih bandi koje mu trebaju polomiti noge ovom sudu čine preuveličane i pretjerane te je potpuno nelogično da bilo koja osoba takve prijetnje ne prijavi policiji, nego se za pomoć obrati prijatelju. Iz iskaza svjedokinje ČO proizlazi da je tužitelj uvijek bio jako strašljiv i bio je sklon histerizirati, a i svjedokinja EO je iskazivala da je bio jako strašljiv. Stoga ovaj sud ne vjeruje iskazu tužitelja i smatra kako je njegov iskaz usmjeren isključivo ka cilju poboljšanja svog uspjeha u ovoj parnici. Tužitelj i tuženik su u bitnom suglasno iskazivali o činjenici da je tuženik pomagao tužitelju prodati taj stan, a što je u konačnici i učinio sklopivši ugovor sa kupcem VO. Sud vjeruje iskazu tuženika u dijelu u kojem iskazuje da od tužitelja nije tražio posebnu priznanicu da je primio novac jer da je u punomoći navedeno da ima ovlast zadržati kupovninu pa da mu je to bilo dovoljno. Ostatak iskaza kako tužitelja, tako i tuženika o njihovim međusobnim odnosima sud nije posebno cijenio jer isti nisu odlučni za rješenje ovog spora.

29. Sud također nije posebno cijenio iskaze svjedoka RO i LO jer su isti iskazivali o načinu kupnje stana, a što među strankama nije niti sporno. Svjedoci SO i UO nisu imali nikakvih saznanja o odnosu između stranaka, kao niti svjedoci HO i FO, koji su iskazivali o dugovima koje je tužitelj imao prema FO, svojoj teti, dok je HO iskazivao svoja posredna saznanja o njihovom odnosu iz pričanja tuženika. Nadalje niti svjedoci IO, ČO, EO, ŽO i OO nemaju neposrednih saznanja o dogovoru između stranaka, nego samo posredno, iz pričanja samih parničnih stranaka te zapravo prepričavaju viđenje one parnične stranke koja im je ispričala svoju stranu priče pa niti njihovi iskazi nisu odlučni za rješenje ovog spora.

30. Ovaj sud smatra kako tužitelj nije dokazao da su ispunjeni zakonski uvjeti da bi predmetne punomoći bile pobojne kako u djelomično, tako i u cijelosti, odnosno da ih je tužitelj potpisao pod prijetnjom ili silom (čl. 279. st. 1. i 2. ZOO-a), da je bio u bitnoj zabludi oko sadržaja navedenih punomoći (čl. 280. ZOO-a) odnosno da ih je potpisao zbog prijevare tuženika ili treće osobe (čl. 284. ZOO-a) pa da bi bili ispunjeni zakonski uvjeti da sud navedene punomoći poništi. Također, tužitelj nije dokazao da bi predmetne punomoći bile ništetne sukladno čl. 322. st. 1. ZOO-a, niti da je ugovor sklopljen uporabom sile (čl. 279. st. 3. ZOO-a), a niti da su ispunjeni uvjeti iz čl. 329. st. 1. ZOO-a pa su stoga prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, kao i preostala tri eventualno kumulirana tužbena zahtjeva odbijeni kao neosnovani.

31. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari, a i preostali dokazni prijedlozi stranaka su odbijeni jer je sud temeljem čl. 304. ZPP-a smatrao da je predmet dovoljno raspravljen da se može donijeti odluka.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

33. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen jer isti nije uspio u sporu.

34. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora (300.000,00 kn = 39.816,84 EUR), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu od 26.3.2020. po 500 bodova (tbr. 8/1), za pristup na ročišta 29.11.2022., 31.3.2023., 19.9.2023., 12.3.2024., 15.10.2024., 15.10.2024., 28.04.2025. i 4.11.2025. po 500 bodova (tbr. 9/1) te za pristup na ročište 7.3.2022. po 50 bodova (tbr. 9/5) odnosno sveukupno 4550 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 9.100,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 11.375,00 EUR.

35. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer navedeni trošak nije još nastao budući sukladno čl. 4. toč. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18 i 51/23, u daljnjem tekstu: ZSP) obveza plaćanja pristojbe nastaje za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) u trenutku kada se predaju, a za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

36. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu – 444,62 EUR

2. tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte