1

 

Poslovni broj: 17 Gž R-995/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž R-995/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. I. iz O., OIB:…, zastupane po punomoćniku D. B., odvjetniku u P., protiv tuženika R. j.d.o.o., P., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. Č., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. i p. d.o.o., S. B., radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-24/2022-12 od 10. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 17. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

  I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-24/2022-12 od 10. svibnja 2023.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 306,92 eura / 2.312,50 kuna[1].

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 74,65 eura / 562,45 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.     Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da nije dopušten izvanredni otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 13. rujna 2022. između tužiteljice i tuženika, a koji otkaz je sadržan u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem zaposlenika (točka I. izreke), te je raskinut Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 13. rujna 2022. između tužiteljice i tuženika s danom podnošenja tužbe, odnosno s 9. prosincem 2022. (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo i da tužiteljici nadoknadi štetu u iznosu od 3.185,35 eura / 24.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2023. do isplate (točka III. izreke), te da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 497,71 eura / 3.750,00 kuna (točka IV. izreke).

 

2.     Protiv presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženika odbije.

 

4.     Žalba nije osnovana.

 

5.     Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem otkaza nedopuštenim, sudskim raskidom ugovora o radu i naknadom štete.

 

6.     Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tuženik.

 

7.     Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

8.     Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

              - da je tužiteljica najprije bila zaposlena kod tuženika od 1. ožujka 2022. na temelju ugovora o radu koji su bili sklopljeni na određeno vrijeme,

              - da je tužiteljica od 13. rujna 2022. kod tuženika zaposlena na neodređeno vrijeme temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. rujna 2022. na radnom mjestu administrativnog referenta,

              - da je Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem zaposlenika od 16. studenog 2022. tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu,

              - da je tužiteljici ugovor o radu otkazan iz razloga što nije izvršavala svoje radne zadatke, obavještavala klijente o novim ponudama, vodila životopise po datumima primitka i upisivala kandidate u tablice evidencije i stoga što nije promijenila boravište odnosno prebivalište,

              - da tuženik nije omogućio tužiteljici iznošenje obrane,

              - da je tuženik tužiteljicu neposredno prije otkazivanja i to u tri navrata 8. studenog, 9. studenog i 10. studenog 2022. upozoravao na obveze iz radnog odnosa,

              - da je tužiteljica dana 21. studenog 2022. tuženiku podnijela zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio.

 

9.     Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporno je da li je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Naime, sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio da tuženik nije dokazao da je tužiteljica počinila povrede radne obveze koje joj se odlukom o otkazu stavljaju na teret, te je na temelju takvih utvrđenja ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za davanje otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika iz čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR).

 

10. Tuženik žalbenim navodima osporava utvrđenje suda prvog stupnja da tuženik, sukladno obvezi iz čl. 135. st. 3. ZR u postupku nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Takvi žalbeni navodi tuženika su međutim, neosnovani. To iz razloga što je sud prvog stupnja u odnosu na postojanje opravdanog razloga za otkaz pravilno, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, ocijenio sve dokaze, kako personalne  tako i materijalne, te je na temelju istih pravilno utvrdio da u postupku tuženik nije dokazao da bi tužiteljica počinila povrede radnih obveza zbog kojih joj je otkazan ugovor o radu. Pritom je sud prvog stupnja pravilno uočio da je tužiteljici nakon što je kod tuženika bila zaposlena od 1. ožujka 2022. u samo tri dana (8., 9. i 10. studenog 2022.) tri puta upozoravao na mogućnost otkaza, te da nakon posljednjeg upozorenja nakon kojeg joj je 16. studenog 2022. otkazan ugovor o radu tužiteljica uopće i nije mogla kršiti obveze iz radnog odnosa jer se nalazila na bolovanju.

 

11. U žalbi tuženik ističe i da bila u obvezi zaposliti 35 ljudi mjesečno, te da je po nepoznatoj muškoj osobi poslala potvrdu o nesposobnosti za rad i ključeve poslovnih prostorija. Međutim, iz odluke o otkazu proizlazi tužiteljici zbog tih okolnosti uopće nije otkazan ugovor o radu niti se te okolnosti uopće u odluci o otkazu spominju. Iz predmetne odluke proizlazi da je tužiteljici ugovor o radu otkazan primarno zbog neodgovarajuće komunikacije s klijentima i nevođenja odgovarajuće evidencije o istima, što je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom dokaza pravilno utvrdio da u postupku nije dokazano. Slijedom toga, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također ističe tuženik.

 

12. Neosnovano tuženik ističe i da tužiteljica nije podnijela zahtjev za zaštitu prava, te da nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 133. st. 3. ZR za podnošenje tužbe. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da dopis koji je tužiteljica uputila tuženiku (str. 19 spisa), a koji tuženik ne osporava da je primio, predstavlja zahtjev za zaštitu prava iz čl. 133. st. 1. ZR, te da je tužiteljičina tužba podnijeta sukladno odredbi čl. 133. st. 3. ZR. Nisu stoga osnovani niti žalbeni navodi tuženika da nisu bile ispunjene pretpostavke za pružanje sudske zaštite iz čl. 133. st. 3. ZR.
13. Bez utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude su i žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje da je autonomno pravo tuženika da organizira proces rada na najučinkovitiji način. Naime, tuženik tužiteljici nije dao poslovno uvjetovani otkaz iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR, već otkaz skrivljenim ponašanjem radnika iz čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR, pa je stoga predmetno ukazivanje tuženika na njegova prava koja se tiču organizacije rada irelevantni za postupak. Također, neosnovano je i tuženikovo ukazivanje da je nakon donošenja prvostupanjske presude saznao za nove činjenice i dokaze koji se odnose na kriminalističko istraživanje koje se provodi protiv tužiteljice. Naime, sukladno čl. 352. st. 1. ZPP, u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi tako da predmetni žalbeni navodi tuženika nisu mogli biti predmetom razmatranja u žalbenom postupku.

 

14. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 115. st. 1. toč. 3. i čl. 125. ZR kada je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tuženik.

 

15. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

 

16. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

 

17. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

 

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 17. listopada 2023.

 

 

              Predsjednica vijeća:

                    Vesna Žulj, v.r.