REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1130/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Mariji Sošić, u pravnoj stvari tužitelja 1. ŽD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]; 2. GD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]; 3. INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. (OIB: 27759560625) sa sjedištem u [adresa]; 4. ZD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]; 5. LD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]; 6. ND (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]; 7. AD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 8. Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje (OIB: 43664740219) sa sjedištem u [adresa]; 9. ĆD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]; 10. TD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]; 11. PD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]; 12. ŠD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. JD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanih po upravitelju STAMBENI PULS d.o.o. (OIB: 31550519361) sa sjedištem u [adresa], a on po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milica Nenadović Timarac i Marko Bebek, odvjetnicima u Sisku, protiv tuženika HD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Nadi Kovačević, odvjetnici u Sisku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude poslovni broj: Povrv-73/2023-9 od 16. svibnja 2025. Općinskog suda u Kutini, 8. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te potvrđuje presuda poslovni broj: Povrv-73/2023-9 od 16. svibnja 2025. Općinskog suda u Kutini.

i

r i j e š i o  j e

Djelomično se prihvaća, a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana žalba tuženika te se rješenje poslovni broj: Povrv-73/2023-9 od 16. svibnja 2025. Općinskog suda u Kutini:

- ukida u točki I. izreke i predmet se u tom dijelu vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovan postupak;

- potvrđuje u točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gordane Briševac Imprić iz [adresa] poslovni broj: Ovrv- 2032/2020 od 9. studenog 2020. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 459,22 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa, specificiranih u izreci presude, pa do isplate. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika za isplatom iznosa od 8.841,50 kuna za izvršene radove popravka s kamatama tekućom od podnošenja tužbe do plateža, kao i zahtjev tuženika za isplatu troška postupka (točka I. izreke) te je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 114,47 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate (točka II. izreke).

2. Tuženik je protiv navedene presude i rješenja podnio "prigovor", sadržajno žalbu, zbog „povrede pravila postupka”. Navodi da je sud na raspravi odbacio njegov protutužbeni tužbeni zahtjev, ali da o tome nije donio posebno rješenje niti je objasnio kako sud ovdje pobijanim rješenjem odbija protutužbeni zahtjev. Smatra da tužitelji nisu dokazali aktivnu legitimaciju upravitelja, s obzirom na to da ugovor o upravljanju zgradom nije dostavljen u spis. Navodi da prvostupanjski sud nije odlučio o prigovoru zastare niti je dokazana visina tražbine. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i rješenje, odnosno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet je spora, koji se vodi povodom prigovora tuženika protiv platnog naloga sadržanog u javnobilježničkom rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zahtjev tužitelja za isplatu zajedničke pričuve za razdoblje od veljače 2019. do rujna 2020. po 22,96 eura mjesečno ili ukupno 459,22 eura. Tijekom postupka tuženik je podnio protutužbu radi isplate troškova za sanaciju štete u svome stanu, koja šteta da bi trebala biti podmirena iz sredstava pričuve, međutim raspravnim rješenjem od 27. rujna 2022. odlučeno je da se „odbija zahtjev tuženika za postavljanje protutužbenog zahtjeva u ovom postupku, te se isti odbacuje.” (stranica 26 spisa).

5.1. Prvostupanjski sud je, ovdje pobijanom odlukom, održao na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi, u bitnome s obrazloženjem da je tuženik, kao suvlasnik nekretnine, dužan plaćati zajedničku pričuvu, kao namjenski vezanu zajedničku imovinu svih suvlasnika, na što ne utječu njegova potraživanja na ime sanacije štete nastale u njegovom stanu, o čemu je tuženik podnio protutužbeni zahtjev koji je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan primjenom pravila o teretu dokazivanja.

6. U ovom postupku, s obzirom na vrijednost predmeta spora (kako u odnosu na tužbu tako i u odnosu na protutužbu), radi se o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe od članka 457. do članka 467.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

6.1. Prema odredbi članka 467. stavaka 1. i 2. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupcima u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP (osim one iz točke 3. toga stavka), a povodom žalbe ne primjenjuju se odredbe članka 370. ZPP.

8. Postupajući u smislu odredbe članka 365. u vezi s odredbom članka 457. ZPP, ovaj žalbeni sud je ispitao pobijanu presudu i rješenje u granicama žalbenih navoda tuženika, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (izuzev u dijelu odluke o troškovima postupka) kao i na zakonom predviđene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. stavak 2. ZPP). Po tako provedenom ispitivanju, ocjena je ovog suda da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita, dok pobijano rješenje nije zakonito ni pravilno u dijelu izreke kojim je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika.

7. U odnosu na prvostupanjsku presudu kojom je održan na snazi platni nalog na plaćanje zajedničke pričuve, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavka 2. ZPP), a nije ni pogrešno primijenio materijalno pravo.

7.1. Naime, prvostupanjski sud je, na temelju pravilnih utvrđenja da je tuženik suvlasnik predmetne nekretnine (zgrade) i da nije podmirio predmetno dugovanje na ime zajedničke pričuve za razdoblje od veljače 2019. do rujna 2020. pravilnom primjenom odredaba članka 89. stavka 1. i članka 90. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP) održao na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu koji se odnosi na glavnicu i pripadajuće zatezne kamate koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa naznačenih u izreci presude.

7.2. Suprotno žalbenim navodima tuženika, činjenica da upravitelj nije dostavio u spis ugovor o upravljanju zgradom, ne utječe na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude, s obzirom na to da tuženik nije u tijeku postupka isticao materijalnopravni prigovor nedostatka aktivne legitimacije, pa takav prigovor ne može isticati ni u žalbi (članak 352. stavak 2. ZPP). Uostalom, tužitelji u predmetnoj parnici su ostali suvlasnici zgrade, a ne neposredno upravitelj koji nastupa kao zastupnik svih suvlasnika (članak 93. stavak 1. ZVDSP), pa se tuženik ne bi ni mogao pozivati u žalbi na eventualne nedostatke u zastupanju na strani tužitelja (članak 354. stavak 3. ZPP).

7.3. Tijekom prvostupanjskog postupka tuženik nije iznosio ni prigovor zastare pa ga iz prethodno iznesenih razloga, ne može isticati ni sada u žalbi, sve povrh činjenice da zastara u predmetnom slučaju očito nije ni mogla nastupiti, s obzirom na to da se najranije dospjeli obrok zajedničke pričuve odnosi na veljaču 2019., a prijedlog za ovrhu je podnesen javnom bilježniku 9. studenog 2020.

7.4. Žalbeni navodi tuženika kojima pobija visinu tužiteljeve tražbine ukazuju na pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što ne može biti žalbeni razlog u sporu male vrijednosti kao što je predmetni, sve povrh činjenice da visina tražbine proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga (stranica 10 spisa) a tuženik tijekom postupka nije konkretno osporio osnovu ni visinu tužiteljeve tražbine, štoviše, izričito je priznao da nije platio dospjele račune za zajedničku pričuvu (prigovor na stranici 13 spisa) ali je toj tražbini tužitelja suprotstavio svoje potraživanje iz druge osnove (sanacija štete u stanu) u vezi s kojim je naknadno podnio protutužbu.

7.5. Slijedom navedenog, budući da žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude kojom je platni nalog na plaćanje zajedničke pričuve održan na snazi, a posljedično ni na odluku o parničnim troškovima (koja posebno nije pobijana žalbom), u tim je dijelovima valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, kao i točku II. izreke prvostupanjskog rješenja u točki II. izreke sve kako je to, na temelju članka 368. stavka 1. i članka 380. točke 2. ZPP, odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude i u izreci, alineji drugoj, ovog drugostupanjskog rješenja.

8. S druge strane, osnovano tuženik ukazuje na bitnu povredu pravila parničnog postupka prilikom donošenja odluke o njegovom protutužbenom zahtjevu.

8.1. Iz raspravnog zapisnika od 27. rujna 2022. (stranice 25 i 26 spisa) naime proizlazi da je prvostupanjski sud donio rješenje kojim se "odbija zahtjev tuženika za postavljanje protutužbenog zahtjeva u ovom postupku, te se isti odbacuje" i naznačio kako će uslijediti odluka u pisanom obliku, ali takva odluka nikada nije izrađena ni dostavljena iako je tuženik u podnesku od 21. travnja 2023. zatražio da mu sud dostavi pisanu odluku a prvostupanjski je sud u sada pobijanoj odluci meritorno odlučio o tuženikovu zahtjevu iz protutužbe.

8.2. Iako bi se rješenje doneseno na ročištu 28. rujna 2022. moglo smatrati rješenjem o upravljanju postupkom u smislu spajanja i razdvajanja postupka za koje sud nije vezan, u ovom slučaju nije jasno ni je li prvostupanjski sud na vrijeme odstupio od tog rješenja ili ga, zbog promjene u sastavu suda, nije ni uočio sve do izrade presude, ali je posve jasno da na ročištu za glavnu raspravu 9. travnja 2025. nije raspravljano o tuženikovu zahtjevu iz protutužbe pa to znači da nije bilo moguće donijeti ni meritornu odluku o tom zahtjevu kako je to učinio prvostupanjski sud (neovisno o tome što je tu odluku pogrešno nazvao rješenjem), tako da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP koju tuženik – protutužitelj (a sada samo tužitelj jer je odluka o zahtjevu iz tužbe pravomoćna) također sadržajno ističe u žalbi s obzirom na to da je on očekivao pisano rješenje koje je sud donio na ročištu 27. rujna 2022. protiv kojega bi mogao podnijeti žalbu a na ročištu 9. travnja 2025., na kojemu je zaključeno raspravljanje, nije bilo ni riječi o protutužbi.

8.4. Prvostupanjsko je rješenje stoga u tom dijelu (točki I. izreke) valjalo ukinuti i predmet vratiti istome sudu prvoga stupnja na ponovan postupak u kojemu će održati glavnu raspravu u povodu zahtjeva iz protutužbe i donijeti odgovarajuću odluku.

9. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju članaka 368. stavka 1. te 380. točaka 2. i 3. sve u vezi s člancima 445.a i 457. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 8. prosinca 2025.

Sudac

Marija Sošić