REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1367/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Mariji Sošić u pravnoj stvari tužiteljice NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zdeslav Tadić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv presude poslovni broj: P-237/2023- 9 od 22. srpnja 2024. Općinskog građanskog suda u Zagrebu, 8. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženičina žalba kao neosnovana protiv odluke o glavnoj stvari i zateznim kamatama i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-237/2023-9 od 22. srpnja 2024. u točki I. izreke te se odbija i tuženičin zahtjev za naknadu troškova žalbe.
II. Djelomično se prihvaća tuženičina žalba protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točkama III. i IV. izreke prvostupanjske presude pa se o troškovima postupka odlučuje tako da se tuženici nalaže naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 519,80 eura sa zateznim kamatama od 22. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana,
Obrazloženje
1. Presudom je suda prvoga stupnja naloženo tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužiteljici NA iznos od 381,45 eura sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2020. do isplate (u točki I. izreke), čime je tužbeni zahtjev prihvaćen gotovo u cijelosti (odbijen je za iznos od 3,49 eura sa zateznim kamatama – u točki II. izreke) te je tuženici naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 539,81 eura sa zateznim kamatama od 22. srpnja 2024. do isplate sve u roku od 15 dana (u točki III. izreke), dok je tuženičin zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 400,00 eura odbijen u cijelosti (točka IV. izreke).
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tuženica zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga te zbog odluke o troškovima postupka ističući i postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Što se tiče primjene materijalnog prava ističe kako je stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice u odnosu na ½ dijela predmetnog stana, a koji je bio predmet spornog ugovora o darovanju nekretnina od 3. listopada 2019. sklopljenog između sada pok. majke tužiteljice ŠA kao darovateljice i tužiteljice kao obdarenice, protivno praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske i ostalim ispravama u spisu jer je jasno da je to bilo darovanje bez prave predaje stvari i da se radi o ništetnom ugovoru, pa je slijedom toga tužiteljica kao zakonska nasljednica iza smrti ŠA naslijedila upravo ono što je utvrđeno kao ostavina a to je ½ dijela predmetnog stana. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva a podredno ukidanje te presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova sastavljanja žalbe u iznosu od 125,00 eura.
3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet je spora (još) zahtjev tužiteljice NA, kao jedine nasljednice iza svoje pok. majke ŠA kojoj su na temelju rješenja nadležnog Gradskog ureda od 21. kolovoza 2021. vraćene nekretnine u [adresa] pa tako i stan u kojem stanuje zaštićeni najmoprimac, protiv tuženice Republike Hrvatske za naknadu štete u iznosu od 381,45 eura kao razliku između zaštićene i tržišne najamnine a radi se o stanu površine 49,64 m2 u kojemu je u prosincu 2020. (na koji se mjesec odnosi tužbeni zahtjev) stanovala FA kao zaštićeni najmoprimac.
6. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 381,45 eura sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2020. do isplate jer je prvostupanjski sud ocijenio kako je zbog toga što je u stanu zaštićeni najmoprimac došlo do miješanja u tužiteljičino pravo vlasništva tuženice kao države čijim je zakonodavstvom vlasnicima nekretnina u kojima žive zaštićeni najmoprimci nametnut prekomjerni individualni teret a u zakonodavstvu ne postoje nikakva procesna jamstva koja bi omogućila postizanje pravedne ravnoteže između interesa vlasnika takvog stana i zaštićenog najmoprimca.
6.1. Prvostupanjski sud stoga smatra kako tuženica odgovara za štetu koja je tužiteljici nastala povredom njezinog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom zaštićenog prava na mirno uživanje vlasništva, kao i da je tužiteljica aktivno legitimirana za podnošenje zahtjeva jer je kao jedina nasljednica iza prethodne vlasnice ŠA i kao vlasnica stana ovlaštena zahtijevati od tuženice naknadu štete.
7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u tuženičinoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska presuda zakonita i pravilna pa tuženičina žalba slijedom toga neosnovana.
8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju tuženica ističe u žalbi jer prvostupanjska presuda nema nedostataka i može se ispitati.
9. Ne postoje ni drugi žalbeni razlozi jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te u bitnome pravilno primijenio materijalno pravo.
10. U ovoj, žalbenoj fazi postupka više ni nije sporno da je tuženica u obvezi naknaditi štetu vlasniku stana u [adresa] na drugom katu, površine 46,40 m2 za prosinac 2020. kada je stan koristila FA kao zaštićeni najmoprimac te nije sporna ni visina te štete u iznosu od 381,45 eura koliko je i dosuđeno prvostupanjskom presudom.
10.1. Iz tuženičine žalbe proizlazi kako ona i dalje samo osporava tužiteljici NA ovlaštenje zahtijevati naknadu štete za ½ stana s obzirom na to da je u tom suvlasničkom dijelu upisana na temelju Ugovora o darovanju 3. listopada 2019., ali da se radi o ništetnom ugovoru jer se radilo o darovanju bez prave predaje stvari a nije sklopljeno u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave pa nema pravni učinak, kako je i propisano u člancima 290. stavku 1. i 322. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima(„Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.).
11. U konkretnom je slučaju međutim nesporno da je tužiteljica jedina nasljednica iza svoje majke ŠA s kojom je sklopila navedeni Ugovor o darovanju, što znači da je njezina sveopća sljednica i kao takva ima legitimaciju potraživati naknadu štete, koju bi mogla potraživati i ostaviteljica da je na životu.
11.1. Stoga, ako se radi o ništetnom Ugovoru o darovanju to znači da je tužiteljičina majka ŠA ostala suvlasnica u spornoj ½ dijela odnosno da je u prosincu 2020. bila vlasnica stana u cijelosti i da je zato imala pravo na naknadu štete u cijelosti pa takvo pravo ima sada i tužiteljica kao njezina sveopća sljednica, s obzirom na to da se radi o potraživanju koje se može naslijediti pa je smrću tužiteljičine majke ŠA sva njezina ostavina, koja se sastoji i od obveznog prava na naknadu štete, prešla na tužiteljicu i postala njezino vlasništvo, kako i proizlazi iz članka 5. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 3372015. i 14/2019.)
12. Tužiteljica uostalom nema pravo na naknadu štete u odnosu na ½ koju je i formalno naslijedila zato što je sada vlasnica a nije bila u prosincu 2020., već zato što je kao sveopći sljednik svoje majke ŠA nasljedila i pravo potraživati naknadu štete za prosinac 2020. Ona nije samo procesnopravni sukcesor svoje majke – s obzirom na to da je nastavila voditi parnične postupke za naknadu štete koje je pokrenula njezina majka kao tužiteljica (pa i za sporni stan, ali ne za prosinac 2020.), već je i univerzalni sukcesor jer da nije ne bi ni mogla potraživati naknadu štete u odnosu na stan na kojemu u prosincu 2020. nije bila vlasnik.
13. Tuženičina žalba stoga nije osnovana protiv odluke o glavnoj stvari i zateznim kamatama, ali djelomično jest protiv odluke o troškovima postupka koji se odnose na troškove sudske pristojbe.
13.1. Prvostupanjskom su presudom naime tužiteljici dosuđeni troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura iako iz Obavijesti o primitku elektroničkog podneska od 10. prosinca 2023. proizlazi da pristojba na tužbu u iznosu od 6,64 eura prema privilegiju iz članka 7. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/2018. i 51/2023.) te troškovi sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura iako ta pristojba (s obzirom na vrijednost predmeta spora od 384,94 eura) iznosi 13,27 eura kako je i propisano u Tar.br.2. stavku 1. u vezi s Tar.br.1. stavkom 1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/2023.).
13.2.Tužiteljici su stoga dosuđeni nepripadni troškovi sudske pristojbe u iznosu od 20,01 eura (6,64 više 13,27) što znači da je tuženica dužna naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 519,80 eura (539,81 manje 20,01) pa je na taj način preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u točkama III. i IV. izreke prvostupanjske presude.
14. Tuženica nije uspjela sa žalbom u pogledu glavne stvari pa nema pravo ni na naknadu troškova žalbe.
15. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju članaka 368. stavka 1. i 373. točke 3. te 166. stavka 1. sve u vezi s člankom 457. ZPP, odlučeno kao u izreci.
U Puli 8. prosinca 2025.
Sudac:
Marija Sošić
