Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž Ovr-263/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u ovršnoj pravnoj ovrhovoditeljice-protuovršenice LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koja je zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima u odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o. u Splitu, protiv ovršenika-protuovrhovoditelja ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koji zastupan po punomoćniku Anti Baliću, odvjetniku u Splitu, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice-protuovršenice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj Ovr-4620/2016-36 od 27. listopada 2025., 8. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se žalba ovrhovoditeljice-protuovršenice kao neosnovana, potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj Ovr- 4620/2016-36 od 27. listopada 2025.

III. Odbija se zahtjev ovršenika-protuovrhovoditelja za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se ovrhovoditeljici-protuovršenici LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ovog rješenja, ovršeniku-protuovrhovoditelju ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vrati novčani iznos od 1.858,08 EUR-a (tisućuosamstopedestosameura i osamcenti), uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od:

- 132,72 EUR-a teče od 06.02.2024.,

- 132,72 EUR-a teče od 06.03.2024.,

- 132,72 EUR-a teče od 06.04.2024.,

- 132,72 EUR-a teče od 06.05.2024.,

- 132,72 EUR-a teče od 06.06.2024.,

- 132,72 EUR-a teče od 06.07.2024.,

- 132,72 EUR-a teče od 06.08.2024.,

- 132,72 EUR-a teče od 06.09.2024.,

- 132,72 EUR-a teče od 06.10.2024.,

- 132,72 EUR-a teče od 06.11.2024.,

- 132,72 EUR-a teče od 06.12.2024.,

- 132,72 EUR-a teče od 08.01.2025.,

- 132,72 EUR-a teče od 06.02.2025.,

- 132,72 EUR-a teče od 06.03.2025., do isplate obračunatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se ovrhovoditeljici-protuovršenici LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 15 dana, računajući od dana primitka ovog rješenja, podmiri ovršeniku-protuovrhovoditelju ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] trošak ovog ovršnog postuppka u iznosu od 200,00 (dvjesto) EUR-a, zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. listopada 2025. pa do isplate prema po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žali se ovrhovoditeljica- protuovršenica (dalje: protuovršenica) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 354. stavak 2. ZPP-a), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 62. OZ/12 i članka 1111. ZOO). Tvrdi da sud nije utvrdio na koji račun su predmetna sredstva uplaćivana i tko je bio stvarni primatelj tih sredstava, kao i to da li je protuovršenica imala ikakav pristup tim sredstvima. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu kao osnovanu, te preinači rješenje na način da se odbije prijedlog za protuovrhu, podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu protuovršenice odgovorio je ovršenik-protuovrhovoditelj (dalje: protuovrhovoditelj) koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode ovrhovoditeljice, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu ovrhovoditeljice kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja temeljem odredbe članka 365. stavak 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u svezi članka 19. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ/12), u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nije počinjena niti jedna od citiranih bitnih povreda odredaba postupka, te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

6. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju iako je ovrha provođena prema Ovršnom zakonu u konkretnom slučaju da iako je ovrha provođena prema Ovršnom zakonu (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16) na prijedlog za protuovrhu treba primijeniti ovršni zakon koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za protuovrhu, dakle izmjene i dopune prethodno navedenog Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ/12), s obzirom da je prijedlog za protuovrhu podnesen 10. prosinca 2024.

7. Neosnovani su žalbeni navodi protuovršenice u kojima tvrdi da nije potkrijepljeno nijednim dokazom u spisu da je novac koji je predmet ovog postupka zadržala za sebe.

8. Naime, predmetni ovršni postupak pokrenut je po prijedlogu za ovrhu podnesenom prvostupanjskom sudu 19. kolovoza 2016., a u kojem prijedlogu je zatraženo da se sredstva uplaćuju na račun LČ broj: [broj bankovnog računa], kod Privredne banke Zagreb d.d..

9. Nije sporno da je prvostupanjski sud u ovom postupku pribavio podatke FINE od 12. ožujka 2025. iz očevidnika za predmetni ovršni postupka, a koji podaci su dostavljeni u sudski spis 03. travnja 2025., a u njima je jasno navedeno koliko je do sada ukupno naplaćeno po rješenju o ovrsi OVR-4620/16, te da su sva naplaćena sredstva isplaćena na račun LČ, broj: [broj bankovnog računa].

10. Suprotno žalbenim navodima protuovršenice u ovom postupku je nedvojbeno dokazano da su sva zaplijenjena sredstva uplaćena na račun LČ, tako da je ista taj novac zaprimila i imala pristup tim sredstvima. Dakle, u prijedlogu za ovrhu je zatraženo da se novčani iznosi isplaćuju na račun LČ, broj: [broj bankovnog računa] kod Privredne banke Zagreb d.d. .

11. Naime, iz podataka FINE koja je provodila ovrhu, nesporno je utvrđeno da su zaplijenjena novčana sredstva uplaćivana upravo na navedeni račun protuovršenice.

12. Nadalje, nisu osnovani i točni navodi iz žalbe kako se u konkretnom slučaju ne radi o stjecanju bez osnove, te da je sud propustio saslušati protuovršenicu o predmetnim okolnostima, zatražiti i pregledati relevantne bankovne izvode i provjeriti evidenciju transakcija FINE vezanih uz ovaj predmet. Također, nisu osnovani navodi protuovršenice kako u konkretnom slučaju nije došlo do ukidanja niti preinake ovršne isprave koja je bila temelj ovrhe – nije ukinuta pravomoćna presuda o uzdržavanju iz 2012..

13. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) uređuje institut „stjecanje bez osnove“ i u čl. 1111. propisuje: (1) Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. (2) Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. (3) Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala Općinski sud u Splitu donio je djelomičnu presudu posl.br: P Ob-31/2024 od 14.10.2024.g. kojom je utvrdio da je sa danom 23.01.2024.g . prestala obveza uzdržavanja tuženoj pod 1. ĐČ (djevojački ŽČ), OIB: [osobni identifikacijski broj] na osnovi presude Općinskog suda u Splitu pod brojem IIIP-427/08 od 10. svibnja 2012., u iznosu od 1.000,00 kuna mjesečno.

14. Dakle, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-31/2024 od 14. listopada 2024., utvrđeno je da je sa danom 23. siječnja 2024.g. prestala je obveza uzdržavanja za ĐČ (djevojački ŽČ), OIB: [osobni identifikacijski broj] na osnovi presude Općinskog suda u Splitu pod brojem IIIP-427/08, što znači da je sudskom odlukom - ovršna isprava pravomoćno preinačena.

15. Novčani iznosi (132,72 eura mjesečno) koji su naplaćeni nakon 23. listopada 2024. pa do ožujka 2025. na ime uzdržavanja za ĐČ (Kovačev) nalaze se na računu LČ, odnosno u njenoj imovini bez valjane pravne osnove (presude koja je kasnije otpala), pa je ista dužna taj iznos i vratiti.

16. S danom 23. siječnja 2024. prestala je pravna osnova tražiti uzdržavanje za ĐČ, te je ujedno prestala obveza ovršenika plaćati uzdržavanje za ĐČ. Sukladno tome ovršenik temeljem odredbi o stjecanju bez osnove ima pravo zahtijevati vraćanje svih novčanih iznosa koji su nakon 23.siječnja 2024. naplaćenih temeljem osnove koja je kasnije otpala.

17. ĐČ (ranije ŽČ) u svojem podnesku od 25. ožujka 2025. je navela da ona uopće nije znala za predmetnu ovrhu, jer je ovrhu pokrenula njena tadašnja zakonska zastupnica LČ, dok je ova ovrhovoditeljica bila malodobna, da se davno odselila od LČ, te se udala i dobila dijete, tako da nije imala nikakvih saznanja o toj ovrsi i iznosima koji su naplaćeni, zato što su novci uplaćivani na račun LČ, koja je taj novac zadržala za sebe, te ovrhovoditeljica, ovdje protuovršenica PČ nikada nije dala naplaćeni iznos.

18. Protuovršenica je imala dovoljno vremena očitovati se o dokazima u spisu i navodima ovršenika i ĐČ.

19. Fina je podatke o transakcijama dostavila u spis 3. travnja 2025., a isti su dostavljeni svim sudionicima u postupku, pa tako i punomoćnicima LČ - odvjetničkom ured Ljubičić 16. srpnja 2025.

20. Prema tome, sukladno svemu navedenom i dokazima u spisu prvostupanjski sud nije imao potrebe saslušavati LČ, jer bi se na taj način samo odugovlačilo ovaj postupak, već je LČ trebala dostaviti dokaze da je ona novac davala ĐČ, a do donošenja rješenje ista nije dostavila nikakve objektivne dokaze.

21. Nisu osnovani ni žalbeni navodi protuovršenice da zahtjev za protuovrhu nije podnesen u zakonskom roku.

22. Naime, protuovršenica u žalbi od 06. studenoga 2025. tvrdi da je prijedlog za protuovrhu podnesen tek 10. prosinca 2025., te da je subjektivni rok od 3 mjeseca počeo teći od 30. listopada 2024. od pravomoćnosti citirane dopunske presude, ali da je prijedlog ovršenika uslijedio više od godinu dana nakon saznanja za pravni osnov prestanka uzdržavanja, pa da je time protekao i objektivni rok od godinu dana.

23. Protuovršenica u žalbi tvrdi da je prijedlog za protuovrhu podnesen (10. prosinca 2025.) mjesec dana nakon što je ona napisala žalbu 6. studenog 2025., a što nije točno, jer dan 10. prosinca 2025. još nije niti nastupio u trenutku kada je protuovršenica napisala žalbu 6. studenog 2025.. Prijedlog je podnesen 10. prosinca 2024. g. (dvije tisuće dvadeset četvrte), a dostavljen je LČ dana 9. lipnja 2025. i njenom punomoćniku dana 27. lipnja 2025., tako da su svi navodi žaliteljice glede isteka zakonskih rokova neosnovani.

24. Nije sporno da je naprijed citirana djelomična presuda postala pravomoćna dana 30. listopada 2024., te je pravomoćno utvrđeno da je obveza uzdržavanja VČ prestala s danom 23. siječnja 2024., tako da od dana pravomoćnosti teče subjektivni rok za zahtijevanje protuovrhe, a kako to točno navodi i protuovršenica. Budući da je prijedlog za protuovrhu podnesen dana 10. prosinca 2024. , razvidno je kako u konkretnom slučaju nije protekao niti subjektivni rok od 3 mjeseca niti objektivni rok od godine dana.

25. Protuovršenica u žalbi navodi i to da valja napomenuti da punomoćnik protuovrhovoditelja u ovom predmetu istovremeno zastupa i LČ u drugim povezanim postupcima (uključujući parnični predmet P Ob-31/2024 radi prestanka uzdržavanja). To znači da je protuovrhovoditelj, putem svog punomoćnika, bio pravodobno i detaljno upoznat sa svim relevantnim okolnostima prestanka obveze uzdržavanja.

26. Stoga se ne može osnovano tvrditi da je razlog za protuvrhu saznao tek kasnije; naprotiv, svijest o prestanku obveze postojala je odmah po nastanku, te okolnosti. U takvim okolnostima, njegovo neblagovremeno podnošenje prijedloga za protuvrhu ne može se opravdati – zakonski rokovi su prekluzivni i protekli, te sud nije ovlašten iste produljivati.

27. Citirani navodi protuovršenice nisu točni ni osnovani budući LČ uopće nije parnična stranka u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu, posl. br. P Ob-31/2024. Taj postupak je pokrenut na temelju tužbe HČ, ovdje ovršenika, protiv ĐČ (ranije HČ) i SČ radi prestanka uzdržavanja.

28. Naime, punomoćnik ovršenika, ovdje protuovrhovoditelja, nikada nije zastupao LČ niti u jednom postupku, tako ni u nekim „drugim povezanim postupcima“, pa ni u parničnom predmetu P Ob-31/2024.

29. Dakle, suprotno svim žalbenim navodima protuovršenice, protuovrhovoditelj je dokazao da je novčani iznos koji mu je u ovršnom postupku zaplijenjen na ime uzdržavanja ĐČ, uplaćen na račun LČ, jer je to traženo u samom prijedlogu za ovrhu iz 2016., te je FINA dostavila službeni podatak o tome da su novčana sredstva u ovršnom postupku uplaćivana na račun LČ. U konkretnom slučaju pravomoćnom presudom utvrđeno je da je sa danom 23. siječnja 2024.g. prestala obveza uzdržavanja za ĐČ, tako da je ovršna isprava pravomoćno preinačena, te je pravna osnova temeljem koje se provodila ovrha otpala. S obzirom da se novčana sredstva koja su zaplijenjena na temelju osnove koja je kasnije otpala nalaze se na računu i u imovini LČ ista dužna taj iznos vratiti s kamatama, upravo kako je prvostupanjski sud i odlučio u pobijanom rješenju.

30. Prema tome, žalbeni navodi protuovršenice nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja o ovrsi, kako činjenično, tako ni pravno, budući je pravilno obrazloženo i utemeljeno na odredbi članka 62., u vezi članka 63. OZ/12.

31. Slijedom navedenog, proizlazi da je pobijano rješenje pravilno i zakonito, pa je isto valjalo temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 19. stavak 1. OZ-a, potvrditi i odlučiti kao u izreci rješenja ovog žalbenog suda.

32. Protuovrhovoditelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu iz razloga jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a, u vezi članka 19. stavak 1. OZ-a.).

U Gospću, 8. prosinca 2025.

Sudac:

Milka Vraneš