1

Poslovni broj: 27 Gž-2062/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

Poslovni broj: 27 Gž-2062/2022-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice N. B. /OIB …/ iz S., zastupane po punomoćnici D. J., odvjetnici u S., protiv tuženice Republike Hrvatske /OIB 52634238587/, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-272/2019 od 25. veljače 2022., u sjednici održanoj 17. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-272/2019 od 25. veljače 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 22266,51 euro[1]/167.766,99 kn na ime naknade štete sa zatraženom zateznom kamatom, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška (stavak I. izreke) te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 663,61 euro/5.000,00 kn (stavak II. izreke).

 

2. Protiv presude žali se tužiteljica iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 1. i. 3. Zakona o parničnom postupku /„Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezino ukidanje i vraćanje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice, kao vlasnice stana u zgradi oznake čest. zgr. 3508, Z.U. 9389, K.O. S., anagrafske oznake …, i to stana na 1. katu istočnog krila zgrade, ukupne površine 95 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, hodnika, kupatila sa wc-om i ostave, kojeg je stekla 19. srpnja 2004., uknjižbom prava vlasništva temeljem Ugovora o darovanju od 1. srpnja 2004., sklopljenog između tužiteljice kao obdarenice i njezine majke S. R. rođ. R. kao darovateljice za isplatu razlike između zaštićene najamnine koju isti prima (razdoblju od 11. travnja 2016. do 1. rujna 2018. u iznosu od 368,69 kn, a od 1. rujna 2018. nadalje u iznosu od 814,00 kn) i primjerene najamnine, koju bi tužiteljica mogla ostvariti iznajmljivanjem predmetnog stana i to sve za razdoblje od travnja 2016. (tri godine prije podnošenja tužbe /24. travnja 2019./) do zaključno s prosincem 2018.

 

7. Sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev smatrajući da je zastarjelo samo pravo iz kojeg proistječu povremena potraživanja sukladno odredbi čl. 227. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 129/18, u daljnjem tekstu: ZOO-a) kojom je propisano da pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine (st. 1.). Kad zastari pravo iz kojega proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja, nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare (st. 2.), prihvaćajući pri tome pravno stajalište sadržano u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1104/2016-3 od 22. siječnja 2019. (Zakon o najmu stanova /“Narodne novine“ broj: 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20, u daljnjem tekstu: ZNS-a/ koji je stupio na snagu 5. studenog 1996., te Konvencija za zaštitu ljudskih prava i sloboda na koju se poziva tužiteljica, ratificirana 5. studenog 1997. pa su se stoga vlasnici stanova u RH, koje koriste zaštićeni najmoprimci, još od ratifikacije 5. studenog 1997., mogli pozvati na Konvencijsko pravo i još tada imali pravnu osnovu za utuženje predmetnog potraživanja, radi čega za procjenu osnovanosti prigovora zastare nije odlučno kada je donesena odluka u predmetu Statileo protiv Hrvatske u kojoj je Europski sud za ljudska prava utvrdio da je došlo do povrede čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te je istaknuo da rješenje kojim bi se vlasnicima stanova omogućilo uživanje vlasničkih prava ne smije istovremeno dovesti do narušavanja prava koja pripadaju stanarima).

 

8. S takvim zaključkom se ne slaže ovaj viši sud, budući da je isti suprotan pravnom shvaćanju u odnosu na pitanje početka tijeka zastare izraženom u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3482/2021 od 3. listopada 2023., u kojoj se početak tijeka zastare veže uz promijenjeno pravno stajalište Vrhovnog suda izraženo u rješenju toga suda poslovni broj Rev 2364/2016-3 od 19. prosinca 2018., odnosno šest mjeseci nakon donošenja istoga, ali je neovisno o navedenome, tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

 

9. Pravna osnova za stjecanje prava vlasništva tužiteljice jest Ugovor o darovanju od 1. srpnja 2004., na temelju kojeg je 19. srpnja 2004. izvršena uknjižba prava vlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama (radi čega su neodlučni prigovori da je tom Ugovoru nedostajala propisana forma, kao i navodi tužiteljice iz podneska od 9. prosinca 2021. /list 64 spisa/ o tome da bi joj majka ustupila sva potraživanja prije podnošenja tužbe, jer je upravo tužiteljica u utuženom razdoblju bila vlasnica spornog stana).

 

10. Tužiteljica niti tvrdi, niti dokazuje da joj nije bilo poznato (niti joj je moglo ostati nepoznato) da je u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju u stanu već stanovala zaštićena najmoprimka.

 

11. Točno je da sustav zaštićenog najma, uveden ZNS, kojim se vlasnicima stanova, u kojima žive zaštićeni najmoprimci, nameće teret stambenog zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca, predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva i da isto vlasnicima nameće nerazmjeran i pretjeran teret, a što je protivno odredbi čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je ratificirana 5. studenog 1997. kao i odredbama čl. 48. st. 1. uz ograničenja prema čl. 50. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, iz čega bi proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva, ali samo u slučaju da je tužiteljica, trenutkom stupanja na snagu ZNS-a i donošenjem rješenja kojim je zaštićena najmoprimka (njezina pravna prednica) utvrđena nositeljicom stanarskog prava na predmetnom stanu, već bila vlasnicom stana, u odnosu na koji joj je država nametnula prekomjerni teret i samom tom činjenicom nije imala mogućnost izbora.

 

12. Međutim, u slučaju kada je tužiteljica više godina nakon stupanja na snagu ZNS-a, znajući da u stanu živi zaštićena najmoprimka, prihvatila darovanje i besplatnim pravnim poslom stekla nekretninu i na taj način pristala na primanje iznosa zaštićene najamnine, a ne tržišne najamnine, pri čemu ista niti tvrdi, a niti dokazuje da je mogla razumno očekivati da će se sustav zaštićenog najma ukinuti u razumnom vremenu nakon stjecanja (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova /“Narodne novine“, broj: 68/18/ stupio je na snagu 4. kolovoza 2018.), nedostaje uzročno-posljedična veza između postupanja tuženice i eventualne štete, koju tužiteljica trpi u vidu razlike između zaštićene i tržišne najamnine.

 

13. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbi čl. 1045. i 1046. ZOO-a tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim.

 

14. Odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /“Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

 

15. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

 

16. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 2. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).

 

U Zagrebu, 17. listopada 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac, v.r.