Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž Ovr-579/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Orada Adriatic d.o.o., OIB:86840413543, Cres, Turion 22, kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Zajedničkom odvjetničkom uredu Stipinović, Miočić, Milošević i Glavota u Rijeci, protiv ovršenika OC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Zajedničkom odvjetničkom uredu Matković & Bezjak u Rijeci, radi ovrhe na motornom vozilu, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 21. srpnja 2022. broj Ovr-4967/2017-48, dana 8. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 21. srpnja 2022. broj Ovr-4967/2017-48.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:
"I – Ovršeniku ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] izriče se novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kn (deset tisuća kuna).
II – Ovršeniku se nalaže da izrečenu novčanu kaznu plati u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, u korist Državnog proračuna na žiro račun br. IBAN [broj bankovnog računa], model 64, poziv na broj 7129-4116-496717, opis plaćanja: novčana kazna te da dokaz o uplati dostavi u spis u istom roku."
2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovršenik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje i odbiti prijedlog ovrhovoditelja za izricanje novčane kazne, odnosno ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Ovrhovoditelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba ovršenika nije osnovana.
5. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud navodi da je 31. kolovoza 2017. doneseno rješenje o ovrsi broj Ovr-4967/2017-2 kojim je određena ovrha na motornom vozilu ovršenika radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 42.545,67 kn sa zateznom kamatom i troškova ovrhe, da je ovršenik 10. studenog 2017. primio rješenje o ovrsi zajedno sa zaključkom od 10. studenog 2017. broj Ovr-4967/2017-4 koji je donesen sukladno čl. 162. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) i da po istom ovršenik nije postupio, da je nakon toga određeno uredovanje za 28. svibnja 2019. na adresi u [adresa], za 26. lipnja 2019. i 15. lipnja 2021. na adresi u [adresa], te potom za 18. siječnja 2022. na adresi u [adresa], da na niti jednom od uredovanja ovrha nije provedena jer vozilo ovršenika nije pronađeno niti je pristupio ovršenik, da je ovrhovoditelj predložio izricanje novčane kazne ovršeniku primjenom čl. 16. OZ, pa uzimajući u obzir da je pokušana provedba ovrhe u više navrata i na više adresa i da je ista ostala bezuspješna, cijeneći i činjenicu da je ovrhovoditelj za svako od uredovanja osigurao sve što je potrebno za provedbu ovršnih radnji sukladno čl. 141. st. 1. OZ (bravara, vučnu službu, asistenciju djelatnika policije, prostor za čuvanje vozila) čime su ovrhovoditelju nastali i dodatni troškovi, kao i da ovršenik niti nakon poziva policijskih službenika od 9. lipnja 2021. nije predao vozilo ovrhovoditelju, prvostupanjski sud zaključuje da je ovršenik protivno nalogu i zabrani suda koja je već izrečena poduzeo radnje s ciljem skrivanja imovine te mu je pozivom na čl. 16. st. 1. i 6. OZ izrekao novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 kn.
6. Ovršenik u žalbi osporava da bi počinio kažnjiva djela propisana čl. 16. st. 6. OZ, tvrdeći da nikada nije protivno nalogu ili zabrani suda poduzeo ikakvu radnju u cilju skrivanja, oštećenja ili uništenja imovine koja je predmetom ovrhe, te da je s tim u vezi prvostupanjski sud pogrešno/nepotpuno utvrdio činjenično stanje i da je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je ostalo nejasno na temelju čega je sud utvrdio da je ovršenik poduzeo radnje u smislu citiranog čl. 16. st. 6. OZ. Svi pozivi za pristup uredovanjima radi provedbe ovrhe upućeni su na adresu [adresa] na kojoj ovršenik ne živi od kada se razveo od bivše supruge, te na kojoj su ostali živjeti roditelji bivše supruge s kojima nije u dobrim odnosima pa nije zaprimio poziv niti za jedno uredovanje niti je o istima imao saznanja. S obzirom na navedeno smatra da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, da je pogrešno primijenio materijalno pravo, da je iz tih razloga rješenje nerazumljivo i proturječno samo sebi, kao i da je isto manjkavo jer je izostala analiza i ocjena svih provedenih dokaza.
7. Ispitivanjem pobijanog rješenja u okviru žalbenih navoda ovršenika i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP, u vezi čl. 21. st. 1. OZ, a niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje ovršenik jer je rješenje jasno i dostatno obrazloženo u pogledu svih pravno relevantnih činjenica i nije u proturječju sa stanjem u spisu koje je sud detaljno i okolnosno opisao pod toč. 2. do 5. obrazloženja.
8. Pritom je sud detaljno analizirao i pravilno ocijenio ponašanje ovršenika kako to nalaže čl. 8. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ iz kojeg proizlazi da - nakon što je primio rješenje o ovrsi i zaključak kojim mu je naloženo u roku od osam dana predati vozilo sa svim njegovim pripadcima i ispravama osobi kojoj je rješenjem o ovrsi vozilo povjereno na čuvanje (čl. 162. st. 1. OZ) i kojim je upozoren da ukoliko vozilo ne preda da će mu biti oduzeto na bilo kojem mjestu gdje bude zatečeno (čl. 162. st. 2. OZ) – po istom nije postupio, te nakon toga u više navrata nije pristupio na vanjska uredovanja suda na više naznačenih adresa koje je ovrhovoditelj pribavio i nije osigurao predaju vozila, pri čemu je kao mjesto gdje stanuje sam ovršenik naznačio adresu u [adresa] djelatnicima PU Primorsko-goranske II. Policijske postaje Rijeka, što je evidentno iz njihovog očitovanja od 10. lipnja 2021., pa su stoga tvrdnje koje sada iznosi u žalbi (da na toj adresi ne stanuje i da tamo žive roditelji njegove bivše supruge) proturječne utvrđenju iz postupanja službenih osoba i podatku o prijavljenom prebivalištu ovršenika na toj adresi. Kako ovršenik nije pristupio niti na jedno uredovanje i nije osigurao predaju vozila, a niti se djelatnicima policije na njihovo traženje izjasnio gdje se nalazi i je li u voznom stanju vozilo koje je predmet ovrhe, uzimajući u obzir i da je ovrhovoditelj tijekom čitavog postupka osiguravao sve potrebno za provedbu ovršnih radnji, to je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je ovršeniku izrekao novčanu kaznu .
9. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima ovršenik tvrdi da mu pozivi za vanjska uredovanja nisu dostavljeni. Naime, iz stanja u spisu proizlazi da je tijekom cijelog postupka bio zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Matković&Bezjak u Rijeci temeljem punomoći koju je izdao 8. prosinca 2017. (list 56 spisa), kao i da su sva pismena u postupku pa tako i zaključci kojima su bila određena uredovanja u svrhu provedbe ovrhe za ovršenika dostavljeni ovlaštenim odvjetnicima, pa kako je sud prilikom dostave pismena postupao sukladno čl. 138. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ to nisu osnovane žalbene tvrdnje da o uredovanjima nije imao saznanja.
10. S obzirom na navedeno ovaj sud je odbio žalbu ovršenika i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ potvrdio prvostupanjsko rješenje.
U Varaždinu 8. prosinca 2025.
Sutkinja
Sanja Bađun
