Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž-1836/2024-2
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Nataši Peršić Brleković, u pravnoj stvari tužitelja AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Sikirica, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-94/2024-7 od 2. rujna 2024., 8. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
I. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P- 94/2024-7 od 2. rujna 2024. u dijelu točke I. izreke kojim se odbacuje tužba s postavljenim tužbenim zahtjevom koji glasi:
„…jer je tuženik propustio namiriti navedeno potraživanje za iznos od 130.000,00 kuna a koji iznos potječe od javne prodaje nekretnine, čestica zemljišta br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi kolodvorska zgrada i parkiralište, površine 1287 čhv, na kojoj je tuženik imao upisano fiducijarno pravo vlasništva radi osiguranja potraživanja iz Ugovora o zajmu od 16. siječnja 1999.g.“
II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se ukida rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-94/2024-7 od 2. rujna 2024. u dijelu točke I. izreke kojim se odbacuje tužba s postavljenim tužbenim zahtjevom koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužitelj AT, [adresa], oslobođen obveze namirenja potraživanja tuženika MT, [adresa], za iznos od 30.000,00 kuna koji su bili deponirani na ime tuženika BT na Općinskom sudu u Pregradi, u predmetu posl. br. Ovr- 1201/2001., a radi namirenja njegovog potraživanja od 30.000,00 DEM sa zakonskom zateznom kamatom iz Ugovora o zajmu od 16. siječnja 1999.g. sklopljenog između tužitelja AT i tuženika BT.“,
kao i u točki II. izreke rješenja te se u tom dijelu predmet vraća na ponovni postupak.
III. O troškovima žalbenog postupka tužitelja odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
„1.Odbacuje se tužba s postavljenim tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj AT, [adresa], oslobođen obveze namirenja potraživanja tuženika MT, [adresa], za iznos od 30.000,00 kuna koji su bili deponirani na ime tuženika BT na Općinskom sudu u Pregradi, u predmetu posl. br. Ovr1201/2001., a radi namirenja njegovog potraživanja od 30.000,00 DEM sa zakonskom zateznom kamatom iz Ugovora o zajmu od 16. siječnja 1999.g. sklopljenog između tužitelja AT i tuženika BT, jer je tuženik propustio namiriti navedeno potraživanja za iznos od 130.000,00 kuna a koji iznos potječe od javne prodaje nekretnine, čestica zemljišta br. 138/1, k. o. [katastarska općina], u naravi kolodvorska zgrada i parkiralište, površine 1287 čhv, na kojoj je tuženik imao upisano fiducijarno pravo vlasništva radi osiguranja potraživanja iz Ugovora o zajmu od 16. siječnja 1999.g.".
2.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik plati troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.“
2. Protiv tog citiranog rješenja žalbu pravovremeno podnosi tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu žalbenog troška tužitelju.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
5. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. stavak 1. ZPP-a.
6. Iz spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi:
- da je tužitelj podnio sudu tužbu na utvrđenje protiv tuženika sadržaja kao u točki I. izreke pobijanog rješenja,
- da je ocjena prvostupanjskog suda da tužbenim zahtjevom tužitelj traži utvrđenje da je njegov dug prema tuženiku prestao za određeni deponirani novčani iznos, a što znači da tužitelj traži utvrđenje činjenica,
- da u smislu odredbe iz čl. 187. st. 1. ZPP-a nije dopušteno tužbom tražiti utvrđenje činjenica jer da isto ne pripada u sudsku nadležnost.
6.1. Stoga prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 187. i članka 288. ZPP-a odbacuje tužbu tužitelja te odbija zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška budući da je u cijelosti izgubio ovu parnicu.
7. Osnovano tužitelj sadržajno u žalbi ukazuje da je postupajući na opisani način sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 187. stavak 1. i 2. ZPP-a koja je utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke kada je u cijelosti odbacio tužbu tužitelja cijeneći da tužitelj traži utvrđenje činjenice što nije u sudskoj nadležnosti.
8. Odredbom članka 187. stavak 1. i 2. ZPP-a propisano je:
"Tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave.
Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.“
8.1. Citiranom odredbom regulirane su pretpostavke za tužbu na utvrđenje. Zakonom je takva zaštita dopuštena samo iznimno, sa svrhom da se pravomoćnom presudom razjasni neki pravni odnos koji je pretpostavka za zasnivanje i ostvarivanje novih odnosa i time spriječi buduća povreda prava. Deklaratornom tužbom iz čl. 187. ZPP-a, prema njezinom sadržaju, tužitelj može tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, a takva se tužba može podići i kad je to posebnim propisima predviđeno.
7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je tužitelj djelomično podmirio dugovanje prema tuženiku nastalo na temelju ugovora o zajmu od 16.1.1999. deponiranjem iznosa od 30.000,00 kn na ime tuženika kod Općinskog suda u Pregradi u predmetu poslovni broj Ovr-1201/2001.
8. Po ocjeni ovog suda ne može se prihvatiti shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelj u konkretnom slučaju ne traži tužbom utvrđenje postojanja odnosno nepostojanja kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost ili neistinitost kakve isprave, već da tužbenim zahtjevom u cijelosti traži utvrđenje činjenice.
9. Naime, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 1287/2015-3 od 20.4.2017., sud je zauzeo pravno shvaćanje da tužba kojom se traži utvrđenje da je prestala (samo djelomično) obveza tužitelja prema tuženiku kao vjerovniku temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava sačinjenog kao javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika, a koji je sklopljen između tužitelja kao dužnika i davatelja osiguranja te tuženika kao vjerovnika, predstavlja tužbu na utvrđenje da je pravni odnos nastao naprijed navedenim sporazumom prestao djelomično postojati za sporni iznos. Stoga da se radi o tužbi na utvrđenje postojanja određenog pravnog odnosa, a ne utvrđenje činjenica. S navedenim pravnim shvaćanjem Vrhovni sud Republike Hrvatske slaže se i u odluci broj Rev 964/2023-2 od 29.11.2023. iz razloga, što je u tom predmetu valjalo protumačiti pravno značenje deponiranja novčanog iznosa kod javnog bilježnika broj OU-96/2018 od 27. kolovoza 2018., a kako bi se utvrdilo postoji li i dalje pravni odnos među strankama.
10. Izloženo pravno shvaćanje, po ocjeni ovoga suda primjenjivo je i u okolnostima predmetnog slučaja u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji glasi: „Utvrđuje se da je tužitelj AT, [adresa], oslobođen obveze namirenja potraživanja tuženika MT, [adresa], za iznos od 30.000,00 kuna koji su bili deponirani na ime tuženika BT na Općinskom sudu u Pregradi, u predmetu posl. br. Ovr- 1201/2001., a radi namirenja njegovog potraživanja od 30.000,00 DEM sa zakonskom zateznom kamatom iz Ugovora o zajmu od 16. siječnja 1999.g. sklopljenog između tužitelja AT i tuženika BT.“.
10.1. Naime, prednje citiranim (dijelom) tužben im zahtjevom tužitelj traži utvrđenje da je pravni odnos između stranaka, nastao temeljem Ugovora o zajmu od 16. siječnja 1999., prestao djelomično postojati za iznos od 30.000,00 kn.
10.2. Iz navedenih razloga žalbu tužitelja valjalo djelomično uvažiti te primjenom odredbe članka 380. točka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
11. Obzirom da u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva gdje se navodi: „…jer je tuženik propustio namiriti navedeno potraživanja za iznos od 130.000,00 kuna a koji iznos potječe od javne prodaje nekretnine, čestica zemljišta br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kolodvorska zgrada i parkiralište, površine 1287 čhv, na kojoj je tuženik imao upisano fiducijarno pravo vlasništva radi osiguranja potraživanja iz Ugovora o zajmu od 16. siječnja 1999.g.“, tužitelj traži utvrđenje činjenice što se ne može tražiti tužbom na utvrđenje jer zahtjev za utvrđenje kakve činjenice ne ide u sudsku nadležnost, pravilno je prvostupanjski sud istu odbacio u smislu odredbe čl. 16. st. 1. i 2. ZPP-a.
11.1. Stoga je primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a trebalo odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
12. Odluka sadržana u točki III. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.
U Rijeci 8. prosinca 2025.
Sutkinja
Nataša Peršić Brleković
