Republika Hrvatska
Županijski sud u
Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1852/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja Simple Bar j.d.o.o. Zagreb, Hrgovići 55, OIB: 24603691356, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Šoljić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ĐRF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicama odvjetnicama u Zajedničkom odvjetničkom uredu Senka Pilepić i Irena Lerner u Rijeci, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-454/2025-8 od 30. rujna 2025., 8. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-454/2025-8 od 30. rujna 2025. u točki II. izreke na način da se nalaže tuženici nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 414,82 eura (slovima: četiristo četrnaest eura i osamdeset dva centa) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je utvrđeno da je tužba povučena (točka I.), te je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troška postupka u iznosu od 454,64 eura (točka II.).
2. Protiv rješenja u točki II. izreke je žalbu podnio tužitelj, pozivajući se na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP).
3. U žalbi navodi da je pogrešno primijenjen čl. 158. st. 2. ZPP-a pri odlučivanju o pravu žalitelja na nadoknadu parničnog troška. Navodi da je povukao tužbu nakon što je tuženica ispunila svoju obvezu te isplatila tražbinu koja je predmetom ovog spora. Ističe da je tuženica dostavila odgovor na tužbu kojim je osporila tužbeni zahtjev, ali je unatoč tome povukao tužbu kako ne bi nastali daljnji troškovi u postupku, da je podnio zahtjev za nadoknadu troška u podnesku od 24. rujna 2025., zahtijevajući samo nužne troškove koji su nastali krivnjom tuženice, a da uslijed povlačenja tužbe nisu nastali nikakvi daljnji parnični troškovi, pa da nije bilo osnove odbiti zahtjev. Naglašava da u čl. 158. st. 2. ZPP-a nije propisano da je rok za podnošenje zahtjeva prekluzivan rok, a glede pitanja je li odmah zatražio trošak nakon što je tuženica udovoljila zahtjevu, upućuje na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u usporedivom slučaju.
4. Predlaže u pobijanom dijelu rješenje preinačiti i prihvatiti zahtjev za nadoknadu parničnog troška.
5. Žalba je osnovana.
6. S osnovom tužitelj ukazuje na povredu postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 158. st. 2. ZPP-a, što je utjecalo na zakonitost odluke o parničnom trošku.
7. Naime, prema stajalištu suda prvog stupnja, okolnost što je tuženica udovoljila tužbenom zahtjevu uplatama dužnog iznosa 27. svibnja 2025. i 2. lipnja 2025., a da je o tome tužitelj obaviješten 13. lipnja 2025., tužitelj nije povukao tužbu odmah nakon udovoljenja zahtjevu, jer je to učinio tek 24. rujna 2025., pa primjenom čl.158. st. 2. ZPP-a zahtjev odbija.
8. Treba navesti da o troškovima postupka koji nastaju usljed povlačenja tužbe mjerodavne odredbe sadrži čl. 158. ZPP-a, pa je u stavku 1. tog članka propisano opće pravilo da je tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Međutim, stavak 2. sadrži iznimku od tog pravila, pa tako ako je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. U zakonu nije pobliže razrađena sintagma "odmah nakon što je udovoljio zahtjevu", pa o tome je li ispunjena pretpostavka za primjenu iznimke odlučuje sud, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja. Smisao propisivanja ove odredbe je u tome da se spriječi nastanak daljnjih troškova, ukoliko je to moguće, uz uvažavanje načela propisanog čl. 10. st. 1. ZPP-a, prema kojem sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova.
9. U nazočnom slučaju je sud prvog stupnja došao do zaključka da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu iznimke od pravila da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi troškove zbog povlačenja tužbe, uspoređujući rokove koji su zakonom propisani za poduzimanje nekih drugih radnji u postupku, a radi se o rokovima od 8 ili 15 dana. Međutim, u situaciji kada rok nije propisan, o mogućnosti primjene čl. 158. st. 2. ZPP-a treba odlučiti na temelju okolnosti svakog konkretnog slučaja, vodeći računa o smislu propisivanja takve odredbe. Kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, tuženica je u odgovoru na tužbu od 3. lipnja 2025. navela da osporava tužbeni zahtjev, da su navodi tužbe neosnovani, ali istovremeno i da je podmirila utuženu tražbinu, o čemu je dostavila potvrde o uplati. Sud prvog stupnja je otpremio odgovor na tužbu tužitelju, međutim u spisu ne postoji dokaz o tome kada je taj podnesak tužitelj primio, niti kada je dostavio sudu podnesak kojim izjavljuje da povlači tužbu i podnosi zahtjev za nadoknadu troškova postupka.
9.1. U svakom slučaju bi proizlazilo da je podnesak dostavljen do 25. rujna 2025., kada je tuženica pozvana izjasniti se pristaje li na povlačenje tužbe, nakon čega je dostavljen podnesak tuženice 26. rujna 2025. kojim daje svoj pristanak.
10. S obzirom na činjenicu da je tuženica udovoljila tužbenom zahtjevu nakon podnošenja tužbe, da je tužitelj nakon saznanja za plaćanje povukao tužbu te da u međuvremenu, a ni nakon toga nisu provedene radnje koje su izazvale nastanak novih troškova, valja zaključiti da u primjenu dolazi iznimka propisana čl. 158. st. 2. ZPP-a, što znači da je tuženica dužna nadoknaditi troškove tužitelju.
11. S obzirom na vrijednost predmeta spora od 3.318,07 eura te s tim u svezi postavljeni zahtjev tužitelja, proizlazi da tužitelj ima pravo na troškove koji su bili nužni za vođenje postupka, a odnose se na nagradu odvjetnika za zastupanje, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138./23. - dalje Tarifa), i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife 200,00 eura, za sastav podneska od 24. rujna 2025.,100,00 eura, prema Tbr. 8. toč. 2. Tarife te porez na dodanu vrijednost primjenom Tbr. 46. Tarife, odnosno trošak zastupanja u iznosu od 375,00 eura, čemu treba pridodati iznos sudske pristojbe za tužbu od 39,82 eura, dakle ukupno 414,82 eura. Tužitelj je zatražio i trošak sudske pristojbe za rješenje, međutim, takav trošak nije nastao, budući da se prema Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/1 i 51/23) te Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23) na takvu odluku ne plaća pristojba.
12. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja uvažiti i rješenje suda prvog stupnja u točki II. izreke preinačiti primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a, dok je rješenje u točki I. izreke kao nepobijano ostalo neizmijenjeno.
U Rijeci, 8. prosinca 2025.
Sutkinja
Milena Vukelić-Margan
