1

Poslovni broj: 7 P-574/2022-84

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

 

 

Poslovni broj: 7 P-574/2022-84

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Martini Ivanković u pravnoj stvari tužiteljice Š.P. iz S. K., D. c. .., OIB…, koju zastupa punomoćnica J. K., odvjetnica u S., protiv tuženice D. S. iz V. P., V. P. .., OIB …., koju zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u B. te tuženika K. R. iz S., M. u. .., OIB …, M. R. iz S., M. u. .., OIB …. i M.. R.. iz S., M. u. .., OIB …, sve troje zastupa punomoćnik J. T., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 6. rujna 2023. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika K., M. i M. R., a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženice D. S., na ročištu za objavu i uručenje presude 17. listopada 2023., objavio je i

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

“Ugovor o kupoprodaji nekretnina i to k.č.br. …. upisane u zk. ul. br. …. k.o. S. K. u naravi oranica P. površine …. m2 od 19. srpnja 2012. sklopljen između Š. P. iz S., D. .. kao prodavatelja i prvotužene D. S. iz V. P., V. P. .. kao kupca ne proizvodi pravne učinke.”

II              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

              “1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnina i to k.č.br. …. upisane u zk. ul. br. …. k.o. S. K. u naravi oranica P. površine …. m2 od 19. srpnja 2012. sklopljen između Š. P. iz S., D. .. kao prodavatelja i prvotužene D. S. iz V. P., V. P. .. kao kupca te isti ne proizvodi pravne učinke.

              2. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 24. kolovoza 2012. i to k.č.br. …. upisane u zk.ul. br. …. k.o. S. K. u naravi oranica P. površine …. m2 od 19. srpnja 2012. između D. S. iz V. P., V. P. … kao prodavatelja i N. R. I. iz S., M. .. kao kupca te isti ne proizvodi pravne učinke.

              3. Utvrđuje se da je tužiteljica Š. P. iz S., S. K., D. c. .., OIB … vlasnica nekretnine k.č.br. …. upisane u zk. ul. br. …. k.o. S. K. u naravi oranica P. površine …. m2 što su drugo-četvrto tuženi dužni priznati te trpjeti da se tužiteljica upiše kao vlasnik nekretnine u 1/1 dijela.

              4. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina između I tužene i II tužene od 24. kolovoza 2012. i uspostavljanje zemljišnoknjižnog stanja kakvo je prethodilo sklapanju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 19. srpnja 2012. tako da se briše pravo vlasništva, M. .., na zemljištu u S. K., upisane u zk. ul. br. …. k.o. S. K. k.č.br. …. u naravi oranica P. površine …. m2 s imena drugo-četvrto tuženih, uz istovremeni upis te nekretnine u vlasništvo tužiteljice Š. P. iz S., D. ...

              5. Nalaže se I i II tuženoj da tužiteljici naknade trošak parničnog postupka, sve u roku 15 dana.”

III              Nalaže se tužiteljici Š. P. iz S. K., D. c. .., OIB …. da tuženicima K. R. iz S., M. u. .., OIB …., M. R. iz S., M. u. 24, OIB … i M. R. iz S., M. u. .. OIB …. namiri parnični trošak u iznosu od 2.437,75 eura / 18.367,23 kn[1] u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.              Tužiteljica je 16. listopada 2013. podnijela tužbu u kojoj navodi da je 19. srpnja 2012. kao prodavatelj s tuženicom D. S. sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnine koju čini k.č.br. …. u naravi oranica P. površine …. m2 upisana u zk. ul. …. k.o. S. K. koji je ovjeren kod javne bilježnice M. Č. pod brojem OV-…../... Prema navodima tužbe u tom ugovoru je navedeno da je tužiteljici isplaćena kupoprodajna cijena u iznosu od 30.000,00 kn što nije točno jer se D. S. obvezala tužiteljici isplatiti dugovani iznos u naknadnom roku i iskoristila je tužiteljičinu lakovjernost koja joj je dala i tabularnu ispravu o prijenosu vlasništva na predmetnoj nekretnini. Do podnošenja tužbe D. S. nije isplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu i zatražila je prijenos prava vlasništva u svoju korist te je tužiteljica zaključila da ni nema namjeru platiti kupoprodajnu cijenu. U tužbi se navodi i da je D. S. 24. kolovoza 2012. s tuženicom N. R. sklopila ugovor o kupoprodaji iste nekretnine koji je ovjeren kod javne bilježnice M. Č. pod brojem OV-…../.. za kupoprodajnu cijenu od 75.000,00 kn, a tužiteljica ovaj ugovor smatra ništetnim jer D. S. nije ispunila svoju obvezu plaćanja kupoprodajne cijene iz ugovora od 19. srpnja 2012. te je protiv ove tuženice i podnijela kaznenu prijavu. Tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tužiteljica je tražila raskid ugovora o prodaji nekretnine od 19. srpnja 2012. sklopljenog između tužiteljice i tuženice D. S. i da se ponište sve pravne posljedice tog ugovora kao i da se utvrdi ništetnim (u tužbi pogrešno navedeno ništavim) ugovor o kupoprodaji nekretnine od 24. kolovoza 2012. sklopljen između tuženica D. S. i N. R.. Tužiteljica je tražila i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe oba ugovora u zemljišnim knjigama te naknadu parničnog troška.

2.              U tijeku postupka tužiteljica je podneskom od 31. siječnja 2022. preinačila tužbeni zahtjev tako da je kao glavni tužbeni zahtjev postavila zahtjev da se raskine ugovor o prodaji nekretnina od 19. srpnja 2012., a kao prvi alternativni tužbeni zahtjev postavila je zahtjev da se poništi taj ugovor i da ne proizvodi pravne učinke, dok je kao drugi alternativni tužbeni zahtjev postavila zahtjev da se utvrdi da je ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. srpnja 2012. ništetan i da ne proizvodi pravne učinke, da se utvrdi da je ništetan ugovor o kupoprodaji nekretnine od 24. kolovoza 2012. i da ne proizvodi pravne učinke, da se utvrdi da je tužiteljica vlasnica nekretnine koju čini k.č.br. … k.o. S. K. što su tuženici K., M. i M. R. dužni priznati i trpjeti da se tužiteljica upiše kao vlasnik nekretnina u 1/1 dijela te da se zk. odjelu naloži uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ugovora o kupoprodaji od 24. kolovoza 2012. i 19. srpnja 2012. tj. da se kao vlasnik nekretnine upiše tužiteljica. Na zapisniku od 28. travnja 2022. (str. 370) tužiteljica je ispravila oznaku zk. ul. u koji je upisana predmetna nekretnina (…. umjesto ….). Pravni sljednici tuženice N. R. – K., M. i M. R. su se protivili ovoj preinaci tužbenog zahtjeva koju je sud dopustio rješenjem donesenim na zapisniku od 28. travnja 2022.

3.              Tužiteljica u podnesku od 31. siječnja 2022. navodi da je D. S. pravomoćno osuđena da je počinila kazneno djelo prijevare na štetu tužiteljice Š. P., da je predmet tog kaznenog djela bila predmetna nekretnina i smatra da je ugovor o kupoprodaji sklopljen između njih dvije sklopljen isključivo iz nedopuštenih pobuda i da je stoga bez učinka te da je protivan i moralu društva jer je vidljiva očita nesrazmjernost između prava i obveza tužiteljice i ove tuženice i grubo je povrijeđeno načelo jednake vrijednosti činidaba. Dalje navodi da je kupoprodajni ugovor kojeg su sklopile D. S. i N. R. ništetan jer je D. S. predmetnu nekretninu stekla kaznenim dijelom pa je tada i ugovor od 24. kolovoza 2012. zabranjeni pravni posao čija je činidba nedopuštena i tvrdi i da je taj ugovor sklopljen iz nedopuštenih pobuda. Dodaje i da je tužiteljica u roku iz čl. 150 st. 2 Zakona o zemljišnim knjigama podnijela brisovnu tužbu pa se pravni sljednici N. R. ne mogu pozivati na povjerenje u istinitost zemljišne knjige.

4.              Tuženica D. S. u svojem odgovoru na tužbu potvrđuje da su tužiteljica i ona sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnine 19. srpnja 2012. i da je ugovorena kupovnina iznosila 30.000,00 kn. Osporava navod tužiteljice da joj ta kupovnina nije isplaćena jer je u tom ugovoru izričito navedeno da je u cijelosti isplatila kupovninu i da je tužiteljica kao prodavatelj potvrdila primitak tog iznosa potpisom ugovora koji je i javnobilježnički ovjeren. Potvrđuje da je zatražila prijenos prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u svoju korist i to je provedeno rješenjem Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Z-…./.. od 23. srpnja 2012. i nakon te provedbe nekretninu je prodala N. R., a prodaju je oglašavala  u P. vjesniku i na Internetu. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška.

5.              Tuženica N. R. u svojem odgovoru na tužbu osporava navode tužbe i tužbeni zahtjev. I ona ističe da je u ugovoru o prodaji nekretnina od 19. srpnja 2012. navedeno da je tužiteljica potpisom potvrdila primitak kupoprodajne cijene i dodaje da je tužiteljica D. S. izdala tabularnu izjavu za upis njenog prava vlasništva što opovrgava istinitost tužiteljičinih navoda u tužbi. Navodi da je ona predmetnu nekretninu kupila od D. S. vodeći se načelom povjerenja u zemljišne knjige jer je u trenutku zaključenja ugovora o kupoprodaji nekretnina od 24. kolovoza 2012. D. S. bila upisana kao vlasnik predmetne nekretnine i nije imala nikakvog razloga posumnjati da bi ono što je upisano u zemljišnim knjigama bilo neistinito. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška.

6.              Budući da je tuženica N. R. preminula tijekom postupka, ovaj sud je rješenjem poslovni broj Pu P-…/…. od 18. veljače 2022. utvrdio prekid postupka zbog te činjenice i istovremeno nastavio postupak s novim tuženicima K., M. i M. R. kao nasljednicima N. R.. Ovi tuženici su se protivili preinaci tužbe, a nakon što je ona dopuštena u podnesku od 4. svibnja 2022. istaknuli su prigovor zastare odnosno prekluzije prava na podnošenje takve tužbe kao i da je neosnovan zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. kolovoza 2012., zahtjev da se utvrdi da je tužiteljica vlasnik predmetne nekretnine kao i da ne može od ovih tuženika zahtijevati da trpe da se ona upiše kao vlasnik nekretnine jer se ne radi o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona. Ističu i da u trenutku kad je njihova pravna prednica stekla vlasništvo predmetne nekretnine ona je bila slobodna od bilo kakvih tereta, zabilježbi ili plombi. Smatraju da je tužiteljica tek podneskom od 31. siječnja 2022. zatražila brisanje prava vlasništva ovih tuženika pa je takav zahtjev zastario.

7.              Općinski sud u Sesvetama je u ovom predmetu 28. lipnja 2022. donio presudu poslovni broj P-…/…. kojom su odbijeni svi tužiteljičini tužbeni zahtjevi. Povodom žalbe tužiteljice Županijski sud u Z. je 11. listopada 2022. donio presudu i rješenje poslovni broj Gž-…./…. kojom je presuda od 28. lipnja 2022. potvrđena u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za raskid ugovora o prodaji nekretnina od 19. srpnja 2012. sklopljen između tužiteljice i tuženice D. S. i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za poništaj tog ugovora. Presuda od 28. lipnja 2022. ukinuta je u dijelu u kojem je tužiteljica tražila da se utvrdi da taj ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. srpnja 2012. ne proizvodi pravne učinke; zatim da se utvrdi da su ništetni ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. srpnja 2012. sklopljen između tužiteljice i D. S. i ugovor o kupoprodaji nekretnine od 24. kolovoza 2012. sklopljen između tuženica D. S. i N. R. i da ne proizvode pravne učinke; da se utvrdi da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine što su tuženici K., M. i M. R. dužni priznati i trpjeti da se ona upiše kao vlasnik nekretnine kao i da se naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju ugovora od 24. kolovoza 2012. i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je prethodilo sklapanju ugovora od 19. srpnja 2012. na način da se briše pravo vlasništva tuženika K., M. i M. R. uz istovremeni upis nekretnine u vlasništvo tužiteljice te u odluci o trošku i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje s tim da će se glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.

8.              Sud je pročitao isprave u spisu i to: ugovor o prodaji nekretnina od 19. srpnja 2012. (listovi 5-7), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 24. kolovoza 2012. (listovi 8-10), prijavu (listovi 12-13), izvatke iz zemljišne knjige (listovi 22, 26-28, 169-170), rješenje Županijskog suda u Z. poslovni broj Gž-…./.. od 29. listopada 2013. (listovi 23-25), primjedbu na prijedlog odluke o donošenju Generalnog urbanističkog plana Sesveta s prilozima (listovi 29-33), promet po računu (list 34, 159), presliku državnoodvjetničkog spisa broj KR-DO-../.. (listovi 49-157), rješenje Općinskog suda u D., Stalne službe u G. poslovni broj P-../.. od 14. siječnja 2014. (list 168), izjavu S. P. (listovi 173-176), rješenje o nasljeđivanju (str. 230-232), povijesni izvadak iz zemljišne knjige (str. 324-328), presudu Općinskog suda u N. Z. poslovni broj K-513/2015 (str. 333-361). Saslušani su svjedoci Ž. i S. P., I. P. i izvršen je uvid u spis Općinskog suda u N. Z. poslovni broj K-…/…..

9.              Dokumentaciju predanu uz podnesak tužiteljice od 5. svibnja 2022. (str. 390-406) sud nije uzimao u obzir jer je predana u fazi glavne rasprave, nakon zaključenja prethodnog postupka protivno čl. 299 st. 2 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP), a nije provedeno ni građevinsko vještačenje na okolnost utvrđivanja vrijednosti nekretnine i očevid niti su saslušavani svjedoci I. Š., M. Č. i P. I. jer to nije bilo potrebno s obzirom na to da postoji kaznena presuda poslovni broj K-…/… kojom je ovaj sud vezan.

10.              Tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

11.              S obzirom na to da je pravomoćno odbijen zahtjev za raskid i poništaj ugovora o kupoprodaji nekretnine od 19. srpnja 2012. ova presuda ne sadrži navode stranaka o tome kao ni ocjenu provedenih dokaza u odnosu na ove dijelove tužbenog zahtjeva.

12.              Sud je donio i rješenje o zabilježbi spora 18. veljače 2015. i rješenje o privremenoj mjeri 23. studenog 2015. kojim je N. R. zabranjeno da na predmetnoj nekretnini vrši bilokakve preinake do pravomoćnog okončanja ovog spora ili drukčije odluke suda.

13.              Među strankama nije sporno da su sklopljeni kupoprodajni ugovori o prodaji nekretnine koja je sada upisana u zk. ul. …. k.o. S. K. i to 19. srpnja 2012. između tužiteljice kao prodavateljice i D. S. kao kupca te 24. kolovoza 2012. između D. S. kao prodavateljice i N. R. kao kupca. Sporna je osnovanost svih tužbenih zahtjeva.

14.              Uvidom u presudu Općinskog suda u N. Z. poslovni broj K-…/… (str. 333-361 ovog spisa i str. 787-815 spisa K-…/….) od 11. siječnja 2021. koja je postala pravomoćna 26. travnja 2021. utvrđeno je da je tom presudom D. S. proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz čl. 236 st. 1 i 2 Kaznenog zakona (NN 125/11) jer je s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela Š. P. lažnim prikazivanjem u zabludu i time je navela da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, a D. S. je postupala s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi i prouzročenja takve imovinske štete. Tuženica D. S. je proglašena krivom za ovo kazneno djelo jer je 19. srpnja 2012. u Sesvetama zajedno i po prethodnom dogovoru s I. Š., u nakani da se znatno nepripadno okoriste, Š. P. neistinito predočili da će od nje za novčani iznos od 100.000,00 eura kupiti nekretninu u njenom vlasništvu upisanu u zk. ul. …. k.o. S. K., k.č.br. …., oranica P. s …. m2, ali da će navesti manju cijenu u ugovoru zbog poreznih olakšica, iako stvarne namjere plaćanja dogovorene kupovnine nisu imali, a u što im je ništa ne sumnjajući Š. P. povjerovala jer su od nje prethodno kupili osobno vozilo i u više navrata ju kontaktirali i posjećivali u vezi zemljišta stvorivši pritom privid prijateljskog odnosa, pa im je u svojstvu prodavatelja potpisala i ovjerila ugovor o prodaji nekretnine u kojem je bio neistinito naveden iznos od 30.000,00 kn kao kupoprodajna cijena, koju je navodno zaprimila, a u stvarnosti je sveukupno zaprimila 1.400,00 eura kapare dok joj iznos od stvarno dogovorene cijene nikada nisu isplatili, a predmetno zemljište su 24. kolovoza 2012. prodali N. R. za iznos od 30.000,00 eura dok su i u tom kupoprodajnom ugovoru naveli bitno umanjenu kupoprodajnu cijenu, na koji način su ostvarili znatnu nepripadnu imovinsku dobit u iznosu od 490.300,00 kn jer je stvarnu vrijednost zemljišta ovlašteno porezno tijelo procijenilo na 500.799,80 kn, te ujedno Š. P. oštetili za navedeni iznos.

15.              Prema čl. 12 st. 3 ZPP-a sud je u ovom parničnom postupku vezan za ovu pravomoćnu kaznenu presudu u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti tuženice D. S. pa je na temelju citirane kaznene presude utvrđeno da je D. S. prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine od 19. srpnja 2012. postupala prijevarno prema tužiteljici Š. P. i da ju je dovela u zabludu da će joj kao kupoprodajnu cijenu isplatiti iznos od 100.000,00 eura od čega joj je stvarno isplaćen samo iznos od 1.400,00 eura kapare.

16.              Tužiteljica tvrdi da je ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. srpnja 2012. sklopljen isključivo iz nedopuštenih pobuda i da je zato bez učinka. Prema čl. 273 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 – dalje: ZOO) pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, no prema čl. 273 st. 2 ZOO-a ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, tada će ugovor biti bez učinka. Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. srpnja 2012. nije bez učinka jer je D.S. prilikom njegovog sklapanja postupala prijevarno, a tužiteljica Š. P. to tada nije znala niti je morala znati, kako to proizlazi iz citirane kaznene presude, pa nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 273 st. 2 ZOO-a da bi ugovor bio bez učinka.

17.              Tužiteljica tvrdi i da se iz tog ugovora vidi očiti nerazmjer između prava i obveza tužiteljice i D. S., da je njime grubo povrijeđeno načelo jednake vrijednosti činidaba, da je ugovor protivan i moralu društva i da je zbog svega toga bez učinka. Kako je to utvrđeno u citiranoj kaznenoj presudi, D. S. je tužiteljicu dovela u zabludu da će joj isplatiti 100.000,00 eura kao kupoprodajnu cijenu čime je ona postupala prijevarno, a prema čl. 284 st. 1 ZOO-a ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna tako da ugovor koji je sklopljen prijevarnim postupanjem jedne od stranaka nije bez učinka nego je pobojan. Isto tako, prema čl. 375 st. 1 ZOO-a ako je između činidaba ugovornih strana u dvostrano obveznom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora očiti nerazmjer, oštećena strana može zahtijevati poništaj ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati tako da ni ugovor u kojem je povrijeđeno načelo jednake vrijednosti činidaba nije bez učinka nego je pobojan. Ugovor protivan moralu društva je prema čl. 322 st. 1 ZOO-a ništetan, no tužiteljica nije tijekom postupka ovaj svoj navod ničim potkrijepila niti obrazložila pa ga je sud ocijenio paušalnim. Također, prema čl. 322 st. 1 ZOO-a ugovor koji je protivan moralu društva je ništetan samo ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a u slučaju ugovora koji je sklopljen kao posljedica prijevare jedne ugovorne strane prema drugoj ugovornoj strani, što se svakako može ocijeniti kao nemoralno postupanje, takav je ugovor, kao što je već navedeno, pobojan, a ne ništetan i nije bez učinka.

18.              Slijedom svega navedenog u točkama 16. i 17. obrazloženja u točki I izreke sud je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da se utvrdi da ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. srpnja 2012. ne proizvodi pravne učinke i u točki II.1 izreke odbijen je i alternativni tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži da se utvrdi da je ugovor o kupoprodaji nekretnine od 19. srpnja 2012. ništetan kao i da ne proizvodi pravne učinke, o čemu je već i odlučeno i pod točkom I izreke ove presude.

19.              S obzirom na to da je o valjanosti ugovora o kupoprodaji nekretnine kojeg su sklopile tužiteljica i tuženica D. S. odlučeno na temelju pravomoćne kaznene presude poslovni broj K-…/…, sud nije u ovoj presudi ocjenjivao iskaze saslušanih svjedoka koji su iskazivali o svojim saznanjima o sklapanju tog ugovora jer to nije bilo potrebno.

20.              Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina od 24. kolovoza 2012. (listovi 8-10) utvrđeno je da su ga sklopili D. S. kao prodavatelj i N. R. kao kupac i da je za predmetnu nekretninu ugovorena cijena od 75.000,00 kn. Potpis prodavateljice na tom ugovoru je ovjerila javna bilježnica M. M. iz K. pod brojem Ov-…/… 24. kolovoza 2012., a ne M. Č. kako to pogrešno navodi tužiteljica u tužbi. Uvidom u rješenje ovog suda poslovni broj Z-…/.. od 23. srpnja 2012. (list 62) utvrđeno je da je tim rješenjem dopušten besteretni otpis k.č.br. … oranica P.. površine … m2 iz zk. ul. 3373 k.o. S. K. s imena Š. P. u novi zk. ul. …. k.o. S. K. uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na toj k.č.br. za korist D. S. Iz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. …. k.o. S. K.(list 22) u koji je upisana k.č.br. …. i koji je izdan 7. kolovoza 2012. utvrđeno je da je kao vlasnica predmetne nekretnine upisana D. S. iz čega proizlazi da je ona bila upisana kao vlasnica prije sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. kolovoza 2012. Također, u ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 19. srpnja 2012. navedeno je da je predmetna nekretnina upisana u zk. ul. …. k.o. S. K. dok je u ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 24. kolovoza 2012. navedeno da je ista nekretnina upisana u zk. ul. …. k.o. S. K. što odgovara zemljišnoknjižnom stanju u vrijeme sklapanja svakog od ta dva ugovora.

21.              Tuženica N. R. i kasnije njeni pravni sljednici K., M. i M. R. tvrde da je N. R. sklapajući ovaj ugovor o kupoprodaji nekretnina od 24. kolovoza 2012. postupala u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige. Načelo povjerenja u zemljišne knjige je definirano u čl. 122 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) tako da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. U st. 2 je pojašnjeno da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju dok se prema st. 3 nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

22.              Sud je pročitao iskaz N. R. kojeg je dala u kaznenom predmetu Općinskog suda u N. Z. poslovni broj K-513/2015 7. prosinca 2016. (listovi 373-374 tog spisa) i 26. lipnja 2017. (list 426 tog spisa). Ona je tada izjavila da su njen pokojni suprug Miro i ona tražili nekretninu koju bi kupili za djecu i da su na internetskoj stranici Njuškalo naišli na oglas za nekretninu u S. K. te su dogovorili susret. Na taj susret nije došla D. S., nego njen rođak za kojeg misli da se zvao I. i on im je pokazao nekretninu koja je bila dosta zapuštena jer je zemljište bilo neograđeno pa je na njega odlagan građevinski otpad i slično. Idući dan su se u S. našli s D. S., i osobom za koju je ona rekla da joj je sin, i ona im je rekla da za nekretninu potražuje iznos od 40.000,00 eura, ali da će im je prodati za 30.000,00 eura ako cijenu isplate u gotovini. Kako im je to bilo prihvatljivo, istog dana su s njoj potpisali predugovor za kupnju nekretnine i tada su joj isplatili kaparu, no ne sjeća se u kojem iznosu. Navela je da su dogovorili da će za mjesec dana isplatiti ostatak kupoprodajne cijene, no D. S. ih je nazvala oko tjedan dana kasnije i rekla da joj hitno treba novac jer joj je sin u bolnici pa su prikupili ostatak kupoprodajne cijene i predali su joj ga u S., a tada je D. S. donijela kupoprodajni ugovor koji je bio ovjeren kod javnog bilježnika u K. tako da ga je ona samo potpisala.

23.              Dodala je i da su suprug i ona prije same kupoprodaje izvadili vlasnički list prema kojem je D. S. vlasnica 1/1 i nije bilo nikakvih tereta na nekretnini. Kad je kasnije provjeravala u gruntovnici vidjela je na toj nekretninu zabilježbu tereta pa je nazvala D. S. koja joj je rekla da je ona isplatila oštećenu, da je to neka zabuna koju će ona riješiti te da se ne treba oko toga brinuti. Navela je da su ona i suprug uspoređivali cijene nekretnina i da im se ova cijena učinila povoljnom, a radilo se o nekretnini koja je samo djelomično u građevinskoj zoni dok je većim dijelom poljoprivredno zemljište i D. S. im je rekla da joj je novac hitno potreban pa su sve to skupa prihvatili i kupili predmetnu nekretninu vjerujući da nekretninu hitno prodaje jer joj je potreban novac. Pojasnila je da je u ugovoru navedena cijena od 75.000,00 kn jer je D. S. sugerirala da u ugovor stave manji iznos kako bi platili manji porez, no oni na kraju nisu platili nikakav manji porez, već su platili porez po tržišnoj vrijednosti te nekretnine.

24.              Uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. …. k.o. S. K. (str. 324-328) utvrđeno je da je pod brojem Z-…./.. izvršena zabilježba žalbe Š. P. na rješenje poslovni broj Z-…./… od ….. kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva u korist D. S. na temelju zahtjeva zaprimljenog 30. listopada 2012. što je bilo više od dva mjeseca nakon što je sklopljen kupoprodajni ugovor između D. S. i N. R. Osim ove zabilježbe, koja je u međuvremenu obrisana na temelju rješenja Županijskog suda u Z. poslovni broj Gž-…/.. od …. pod brojem Z-…., u tom zk. izvatku postoje još zabilježbe ovog spora i privremene mjere koja je donesena tijekom ovog spora, a obje te zabilježbe su izvršene tijekom 2015. Iz navedenog, kao i iz onog što je utvrđeno pod točkom 20. obrazloženja, proizlazi da u vrijeme kad je sklopljen kupoprodajni ugovor između D.S. i N. R. na predmetnoj nekretnini nije bio upisan nikakav teret i jedini vlasnik je bila D. S. N. R. pored takvog zemljišnoknjižnog stanja prema čl. 122 st. 3 ZV-a nije bila dužna istraživati izvanknjižno stanje nekretnine. Prema ocjeni ovog suda, N. R. je sklapajući ugovor o kupoprodaji nekretnina od 24. kolovoza 2012., kao i prilikom podnošenja prijedloga za uknjižbu svog vlasništva što je prema zk. izvatku bilo 27. kolovoza 2012. (str. 324) postupala u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige. Naime, ona je u svojem iskazu danom u kaznenom predmetu logično i životno opisala okolnosti sklapanja tog ugovora, pojasnila je zašto joj se cijena od 30.000,00 eura činila povoljnom za nekretninu koja je samo djelomično građevinsko zemljište i uz to još i zapušteno i inzistiranje D. S. da joj se kupoprodajna cijena isplati ranije opravdavajući takav zahtjev bolešću sina, prema ocjeni ovog suda, nije kod tuženice N. R. trebalo izazvati ikakvu sumnju o valjanosti prodaje nekretnine jer nažalost bolest člana obitelji često iziskuje dodatna novčana sredstva. Također, sudu je poznato da je bila česta praksa da se u kupoprodajnom ugovoru navede manja cijena od one koja je stvarno plaćena kako bi se izbjeglo plaćanje višeg poreza na promet nekretnina pa i u dijelu iskazivanja o stvarnoj kupoprodajnoj cijeni prihvaća iskaz N. R. kao životan, a i u kaznenoj presudi je utvrđeno da je stvarna cijena kod ove prodaje bila 30.000,00 eura.  

25.              Prema tome, tužiteljica nije dokazala da tuženica N. R. prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora za predmetnu nekretninu nije bila u dobroj vjeri pa je N. R. postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige na temelju kupoprodajnog ugovora od 24. kolovoza 2012. stekla pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. …. k.o. S. K. uknjižbom svog prava vlasništva na toj nekretnini.

26.              Tužiteljica tvrdi da je ovaj kupoprodajni ugovor ništetan jer je D. S. predmetnu nekretninu stekla kaznenim djelom, no takva tvrdnja nije točna jer je, kao što je već navedeno, zbog kaznenog djela prijevare tužiteljica mogla pobijati kupoprodajni ugovor od 19. srpnja 2012. i takav zahtjev joj je pravomoćno odbijen, a ne tražiti da se utvrdi ništetnost tog ugovora. Kako zbog prijevare nije ništetan kupoprodajni ugovor od 19. srpnja 2012., tada pogotovo to ne može biti kupoprodajni ugovor od 24. kolovoza 2012. Također, vlasništvo koje je N. R. stekla od D. S. stečeno je u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige i N. R. se ne može predbacivati da je D. S. svoje vlasništvo stekla nezakonito jer u vrijeme svog stjecanja vlasništva N. R. nije imala dovoljno razloga posumnjati pripada li nekretnina doista D. S. niti je moguće tvrditi da bi kupoprodajni ugovor od 24. kolovoza 2012. zbog toga bio ništetan. Tvrdnju da bi ugovor o kupoprodaji nekretnine između D. S. i N. R. bio sklopljen iz nedopuštenih pobuda tužiteljica nije ničim dokazala, a pogotovo nije dokazala da bi N. R. znala za eventualne nedopuštene pobude D. S. prilikom sklapanja ugovora od 24. kolovoza 2012. Netočna je i tvrdnja da se pravni sljednici N. R. ne mogu pozivati na povjerenje u istinitost zemljišne knjige jer je tužiteljica u roku iz čl. 150 st. 2 Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19, 128/22 – dalje: ZZK/19) podnijela brisovnu tužbu. Naime, u čl. 150 st. 2 ZZK/19 odnosno u čl. 119 st. 2 Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17, 63/19) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka samo su propisani rokovi za podnošenje brisovne tužbe, a ne i da podnošenje takve tužbe derogira načelo povjerenja u zemljišne knjige. Za primjenu načela povjerenja u zemljišne knjige prema čl. 122 st. 2 ZV-a bitno je je li postupanje stjecatelja (konkretno N. R.) u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora od 24. kolovoza 2012. i podnošenja zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva na temelju tog ugovora 27. kolovoza 2012. bilo u dobroj vjeri na što okolnost da je tužiteljica 16. listopada 2013. podnijela ovu tužbu nema nikakvog utjecaja.

27.              Kako je N. R. postupajući u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i jer kupoprodajni ugovor na temelju kojeg je stekla to pravo vlasništva nije ništetan, odbijen je tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem tužiteljica traži da se utvrdi da je kupoprodajni ugovor od 24. kolovoza 2012. ništetan i da ne proizvodi pravne učinke (točka II.2 izreke) i da se utvrdi da je ona vlasnica predmetne nekretnine (točka II.3 izreke). Kako su odbijena ova dva zahtjeva kao i zahtjev da se utvrdi da je kupoprodajni ugovor od 19. srpnja 2012. bez učinka i da je ništetan, odbijen je kao neosnovan i zahtjev za brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju kupoprodajnog ugovora od 24. kolovoza 2012. i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije kupoprodajnog ugovora od 19. srpnja 2012. tako da se kao vlasnica upiše tužiteljica (točka II.4 izreke).

28.              Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, a trošak tuženika K., M. i M. R. odmjeren je prema troškovniku predanom na ročištu 6. rujna 2023. s obzirom na vrijednost predmeta spora od 30.000,00 kn / 3.981,68 eura. Taj se trošak sastoji od nagrade za zastupanje na četiri ročišta 16. siječnja 2014., 28. svibnja 2014., 30. rujna 2014. i 11. prosinca 2014. te na očevidu 13. studenog 2015. po 100 bodova za svako prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22– dalje: OT), za sastav podneska od 17. veljače 2021. 60 bodova prema Tbr. 8/3 u vezi s Tbr. 36/1 OT, za zastupanje na ročištu 28. travnja 2022. 60 bodova prema Tbr. 9/2 u vezi s Tbr. 36/1 OT, za sastav obrazloženog podneska od 4. svibnja 2022. 120 bodova prema Tbr. 8/1 OT u vezi s Tbr. 36/1 OT i za zastupanje na dva ročišta 19. svibnja 2022. i 6. rujna 2023. po 120 bodova za svako prema Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 36/1 OT, odnosno ukupno 980 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 1,99 eura iznosi 1.950,20 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 487,55 eura. Ukupni parnični trošak ovih tuženika iznosi 2.437,75 eura / 18.367,23 kn pa je tužiteljici naloženo da im nadoknadi trošak u  tom iznosu.

29.              Nagrada za sastav odgovora na tužbu nije priznata jer je taj odgovor predan na ročištu 16. siječnja 2014. za koji je ovim tuženicima priznata nagrada i na kojem je punomoćnik njihove pravne prednice mogao iznijeti sve navode odgovora pa njegovo sastavljanje nije bilo potrebno u smislu čl. 155 ZPP-a. Nagrada za sastav podneska od 14. prosinca 2020. nije priznata jer u spisu nema tog podneska dok nagrada za sastav podneska od 13. siječnja 2021. kojim novi punomoćnik traži dostavu podnesaka i zapisnika iz spisa nije priznata jer se ne radi o trošku koji bi tuženicima trebala nadoknađivati tužiteljica. Nije priznata ni zatražena nagrada za pristup na ročište za objavu presude jer je u slučaju nedolaska na to ročište presuda dostupna na e-oglasnoj ploči pa ovaj trošak nije potreban u smislu čl. 155 ZPP-a.

U Sesvetama 17. listopada 2023.

                                                                                                           Sudac

                                                                                                                              Martina Ivanković,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

 

DNA

1. odvjetnica J.K.

2. odvjetnik D.V.

3. odvjetnik J. T.