Pr-469/2024-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz OD Ljubičić-Vrdoljak i partneri, odvj. u Splitu, protiv tuženika INTERNATIONAL EVONA d.o.o., Stobreč, Stepinčeva 36, OIB: 76118645526, zastupano po pun. Josipu Tomasu, odvjetniku iz Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. listopada 2025. u nazočnosti pun. tužiteljice Anamarije Ljubičić Kuzmanić, odvjetnice u OD Ljubičić i Partneri i pun. tuženika Josipa Tomasa, odvjetnika u Zagrebu, objavljene 5. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbije se tužbeni zahtjev tužiteljice koje glasi:

I. "Utvrđuje se da nije dopuštena, kako je nezakonita i ne proizvodi pravne učinke odluka o rasporedu radnika od 3.lipnja 2024.godine, koji je tuženik dao tužiteljici, pa se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na posao VODITELJA u poslovnici tuženika koja će ispunjavati uvjere propisane člankom 7. st. 4. Pravilnika o radu tuženika od 17.svibnja 2024.godine, sve u roku od 8 dana i po prijetnjom ovrhe. Dužan je tuženiku u roku 8 dana naknaditi trošak spora sa zakonskom zateznom kamatom počam od presuđenja pa do isplate".

II. Dužna je tuženica u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak spora parničnog postupka u ukupnom iznosu Od 1250,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dana presuđenja, pa do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 15. srpnja 2024. god. u bitno me se navodi kako je tužiteljica zaposlena kod tuženika i pravnog prednika tuženika od 2007., a od 27. kolovoza 2019. na radnom mjestu voditeljice. Dana 03. lipnja 2024. da je tuženik donio Odluku o rasporeda rada, kojom se tužiteljicu raspoređuje na radno mjesto Voditelj u AK Imotski, počev od 12. lipnja 2024., zbog organizacijskih razloga. Tužiteljica je dana 07. lipnja 2024. poslala zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava na koji da tuženik nije odgovorio. Dana 17. svibnja 2024. tuženik da je donio Pravilnik o radu, čl. 7. je bilo utvrđeno da je radnik obvezan raditi u drugom mjestu rada na udaljenosti koja u redovnom radnom vremenu ne iziskuju izbivanje radnika od kuće u vremenu dužem od 10 sati dnevno, uzimajući obzir mogućnost odlaska i dolaska sredstvima javnog prijevoza. Tužiteljica da živi u [adresa], da je majka troje malodobne djece te da je udaljenost od mjesta stanovanja do mjesta rada 90 km, sredstvima javnog prijevoza da joj je potrebno najmanje dva i po sata tj. u oba smjera pet sati, pa da bi tako tužiteljica iz kuće izbivala najmanje trinaest sati uz dodatno vrijeme potrebno za čekanje autobusa, prema voznom redu autobusa koji također ne odgovara početku i kraju smjene tužiteljice. Slijedom navedenog, tužiteljica istakla da je Odluka o rasporedu protivna odredbama Zakona o radu kao i Pravilniku tuženika pa je predložila donijeti presudu kojem će se utvrditi da Odluka od 03. lipnja 2024. nije dopuštena kojom će se Odlukom tuženiku naložiti tužiteljicu vratiti na poslove voditelja u poslovnicu tuženika koja ispunjava uvjete propisane čl. 7 st. 4 Pravilnika tuženika od 17. svibnja 2024.

1.2. Tijekom postupka tužiteljica je isticala kako je Ugovor o radu sklopila kada nije imala pregovaračke moći tj. da je bila sretna dobivši posao, nije mogla uvjetovati izmjenu ugovornih klauzula. Naime, čak i ako Ugovor sadrži klauzulu o mogućnosti rada na više lokacija da to ne znači kako poslodavac smije samovoljno premještati radnika bilo gdje i bilo kada. Premještaj tužiteljice iz poslovnice u Splita u poslovnicu [adresa] predstavlja bitno odstupanje od njezina stvarnog mjesta rada, što da bi pogodilo srž ugovornog odnosa tj. mjesto obavljanja rada. S tim u svezi, široka klauzula o mjestu rada da se treba tumačiti restriktivno. Na koncu, kako tuženika kao poslodavac mora jasno pokazati da bi premještaj tužiteljice bio nužan iz poslovnih ili organizacijskih razloga, a ne zbog kaznene mjere ili zlostavljanje radnika. Ako je valjan razlog izostano da će takav premještaj biti nezakonit unatoč ugovornoj klauzuli.

2. U odgovoru na tužbu od 23. srpnja 2024. god., tuženik je predložio tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti. Naime, kako je kod poslodavca nastala potreba da tužiteljica svoje poslove obavlja na istoj poziciji, ali u drugoj poslovnici tuženika u [adresa], što da je sukladno obvezama koje je tužiteljica preuzela Ugovorom o radu od 27. kolovoza 2019. i to baš čl. 2. i čl. 3.1. citiranog Ugovora. Polazeći od odredbi Ugovora da je jasno kako je tužiteljica dužna izvršavati naloge tuženika u pogledu preciziranja mjesta rada, kao što je to u konkretnom slučaju tužiteljici određeno Odlukom o rasporedu radnika od 03. lipnja 2024., iz razloga jer se [adresa] nalazi u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Nadalje, kako je mjesto rada bitan sastojak Ugovora o radu, te se isti ne može mijenjati jednostranom odlukom, čak ni Pravilnikom o radu. Slijedom navedenog, kako nisu prihvatljivi navodi tužiteljice da bi se Ugovor o radu imao uputiti na odredbe Pravilnika o radu. Na koncu, obzirom da je Ugovorom o radu određeno da je radno mjesto tužiteljice u Splitsko-dalmatinskoj županija, i slučaju da se čl. 7 Pravilnika može primijeniti na tužiteljicu, što nije slučaj, da je potpuno jasno da se ta odredba primjenjuje samo supstijarno, u situaciji kada mjesto rada nije na konkretan način određeno Ugovorom o radu. Tuženik istakao kako su pogrešni navoda tužiteljice da bi Odluka o rasporedu radnika od 03. lipnja 2024. bila usmjerena na prisiljavanja tužiteljice na sklapanje Sporazuma o raskidu Ugovora o radu. Zaključno, kako je kod tuženika nastala potreba za radom tužiteljice u poslovnoj jedinici tuženika u [adresa] zbog čega da će tužiteljica primati i adekvatnu naknadu. Slijedom navedenog, predložio je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbiti.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Zahtjeva za zaštitu prava od 7. lipnja 2024. godine, Pravilnika o radu od 17. svibnja 2024., Ugovora o radu od 27. kolovoza 2019., saslušanjem svjedoka FA, ĆA i JA, te saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke; pregledana je sva ostala pisana dokumentacija koja prileži spisu.

4. U ovom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica radila kod tuženika od 2007. te da je od 27. kolovoza 2019 radila kao voditeljica u poslovnici kod tuženika u Splitu na adresi [adresa].

-Nije bilo sporno da je 03. lipnja 2024. tuženik donio Odluku o rasporedu tužiteljice na radno mjesto voditelj AK Imotski, počevši od 12. lipnja 2024. i to zbog organizacijskih razloga

- Nije bilo sporno da tužiteljica kao samohrana majka troje malodobne djece živi u [adresa].

- Nije bilo sporno da je u smislu odredbe čl. 133. Zakona o radu tužiteljica dana 07. lipnja 2024. podnijela Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, na koju tuženik nije odgovorio. S tim u svezi nije bilo sporno kako je tužiteljica predmetnom tužbom ustala u zakonskom roku.

5. Kao sporno trebalo je utvrditi jeli tuženik na kojem je bio teret dokaza u ovom postupku, dokaza postojanje opravdanih razloga za donošenje Odluke za raspored tužiteljice na poslove voditelja u poslovnici tuženika u [adresa]. S tim u svezi jeli tuženik dužan vratiti tužiteljicu na poslove voditelja u poslovnici tuženika koja će ispunjavati uvjete propisane čl. 7. st. 4. Pravilnika o radu tuženika od 17. svibnja 2024. godine.

6. Odredbom čl. 15. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14,127/17,98/19,151/22,46/23,64/23) propisano kako Ugovor o radu sklopljen u pisanom obliku, odnosno potvrda o sklopljenom Ugovoru o radu mora sadržavati podatke o mjestu rada, ako zbog prirode posla ne postoji stalno ili glavno mjesto rada ili je ono promijenjeno, podatak o različitim mjestima na kojima se rad obavlja ili bi se mogao obavljati. Stavkom 2. istog čl. propisano je da iznimno poslodavac i radnik mogu ugovoriti pravo radnika da slobodno odredi svoje mjesto rada.

7. Odredbom čl. 7. Pravilnika o radu tuženika od 17. svibnja 2024. propisano je kako radnik koji radi u prostoru poslodavca, može radi usklađivanja radnih i obiteljskih obveza te osobnih potreba, od poslodavca zatražiti izmjenu Ugovora o radu kojom bi se na određeno vrijeme ugovorio rada na izdvojenom mjestu između ostalog i u slučaju roditeljskih obveza prema djeci do navršene osme godine života.

8. Odredbom Ugovora o radu sklopljenog dana 27, kolovoza 2019. između tužiteljice i tuženika čl. 3. utvrđeno kako će radnik poslove utvrđene čl. 2. obavljati na području Splitsko-dalmatinske županije, te kako su stranke suglasne da će radnik sukladno sklopljenom ugovoru svoje poslove obavljati u različitim poslovnicama sukladno odlukama o raspodjeli radnika na radno mjesto kod poslodavca.

9.Svjedokinja BA, voditeljica Odjela za ljudske resurse tuženika u bitnome je iskazala kako je tužiteljica kao iskusna i dugogodišnja radnica tuženika radila na poslovima voditeljice u poslovnici tuženika u [adresa], u [adresa]. Nadalje, kako je operativni direktor tuženika donio odluku da se tužiteljici zbog organizacijskih razloga ponudi rad na radnom mjestu voditelja poslovnice tuženika u [adresa], poslovnice koja je ostala bez voditelja, obzirom da nitko drugi od radnika tuženika u [adresa], nije mogao biti raspoređen na poslove voditelja poslovnice jer u tom trenutku nisu imali dostatno radno iskustvo. Iskazala je da je imala saznanja kako tužiteljica sa djecom živi u [adresa], međutim, kako tuženik u slučaju premještaja iz [adresa] u [adresa] nudi smještaj, a ukoliko radnik iz obiteljskih razloga ne može biti trajno premješten u [adresa], tada se vrši isplata s osnova putnih troškova. Svjedokinja je iskazala kako tužiteljica nije pristala na premiješaj u [adresa] s tim u s vezi kako ima saznanja kako su i drugi iskusni voditelji na razini tuženika u cjelini bili premješteni iz grada u grada unutar iste županije (iz Zadra na Pag, iz Splita u Primošten, iz Splita u Trogir), ali uvijek uz suglasnost istih voditelja. Vezano za odredbu sklopljenih ugovora o radu kojom je utvrđeno kako je mjesto rada na području županije, u konkretnom slučaju na području Splitsko-dalmatinske županije, radnici tuženika koji su bili premješteni u drugu poslovnicu unutar županije nisu potpisivali anekse ugovora, dok su radnici koji su premještani iz županije u županiju potpisivali anekse Ugovora o radu.

10. Svjedokinja FA, iskazala je kako je radila sa tužiteljicom (majkom troje malodobne djece) u istoj poslovnici tuženika u Splitu, te da je tužiteljica od 2019. bila voditeljica. Svjedokinja je iskazala kako je iznenada, tijekom ljeta 2024. odlukom tuženika tužiteljica bila premještena u poslovnicu tuženika u [adresa], a kolega ĆA u poslovnicu tuženika u Trogiru. Glede, odredi sklopljenog ugovora o radu iskazala je da joj nije poznato što je utvrđeno vezano za mjesto rada radnika. Na koncu, svjedokinja je iskazala kako se znalo dogoditi da se zbog potrebe posla uz suglasnost radnika istog premjesti iz jednog u drugu poslovnicu tuženika, ali na istom području, te kako su mlađe kolegice tražile premještaj npr. Hvar ili Zagreb. S tim u svezi, premještaj tužiteljici nije bio uobičajen.

11. Svjedok ĆA, glavni operater u poslovnici tuženika u [adresa] iskazao je da je tužiteljica bila voditeljica te poslovnice od 2019. do lipnja 2024. kada je donesena odluka o premještaju tužiteljice na radno mjesto voditeljice poslovnice u [adresa], bez njene suglasnosti. Istog tog dana je donesena odluka kojom je on bio upućen u poslovnici tuženika Trogir – Čiovo, što da nije prihvatio zbog čega da je s tuženikom postigao sporazumni raskid Ugovora o radu. Glede mjesta rada u ugovoru o radu za radno mjesto operater i glavni operater da je bilo utvrđen, mjesto rada na području Splitsko-dalmatinske županije, na koju odredbu nije prigovorio. Iskazao je da je tužiteljica majka troje malodobne djece, te da je stanovala u blizini poslovnice tuženika u [adresa], što je bilo važno jer da ista kao voditeljica nužno morala izvršavati poslove koji su se obavljali od 06:00 sati do 06:15, da je morala nazočiti iznošenju i unošenju novca, da se često vraćala navečer, te da je uvijek po pozivu dolazila. Naime, da je radno vrijeme voditelja tzv. klizno radno vrijeme. Iskazao je kako nema saznanja da bi neki drugi voditelj bio premješten izvan mjesta stanovanja, operateri da su bili više puta premještani uglavnom u poslovnice na području Splita, jedan je premješten u Solin.

12. U stranačkom iskazu tužiteljica je bitno navela da dugi niz godina radi kod tuženika te da je od kolovoza 2019. na radno mjesto voditelja poslovnice tuženika na adresi [adresa]. Tuženik kao poslodavac da nikada nije imao primjedbi na njen rad, da je bila pohvaljena od strane tuženika zbog iznimnog doprinosa u rada poslovnice u [adresa], koja je bila jedna od top 10 prodajnih mjesta u RH. Nadalje, baš na zamolbu regionalnog menadžera da je prihvatila radno mjesto voditelja u poslovnici u Dubrovačkoj 10, koje joj je odgovaralo obzirom na mjesto stanovanja, te obzirom da je samohrana majka troje malodobne djece. Naime, da je kao voditeljica poslovnice zbog potrebe posla u poslovnicu mogla doći u svako doba dana i noći (npr. nestanak struje, donošenje i odnošenje novca). Nadalje, kako se poslovi voditelja izvršavaju od ranih jutarnji sati tj. od 06:00 do 08:00 sati, te da je često ostajala nakon kraja radnog vremena. Dana 03. lipnja 2024. da joj je operativni direktor OA na potpis ponudio sporazumni raskid ugovora o radu što da ju je iznenadilo obzirom nikada nije bilo pritužbi na njen rad. Iskazala je da je sporazum odbila potpis prije savjetovanja s odvjetnikom zbog čega joj je OA istrgnuo iz ruke papir s tekstom sporazuma, te joj uručio Odluku o premještaju u poslovnicu tuženika u [adresa], s danom 12. listopada 2024. Istog dana da je razgovarala s voditeljicom poslovnica u [adresa] D koja nije imala saznanja o tužiteljičinom prelasku u [adresa], kao ni regionalni menadžer F koji je nadležan baš za raspored radnika u poslovnicama tuženika. Sljedećeg radnog dana kada je u poslovnicu došla radi primopredaje, koja se uobičajeno odvija između bivšeg i novog voditelja poslovnice. Međutim, da joj je zabranjen ulazak stoga da je odbila izvršiti primopredaju bez pisanog naloga. Tužiteljica je istaknula kako nije prihvatila rad u [adresa], da joj ne paše obzirom da poslodavcu ne bi bila uvijek dostupna (tijekom 24 sata). Nadalje, obiteljske prilike (samohrana majka troje malodobne djece čiji otac živi u [adresa]) da joj nisu dozvoljavale preseljenje u [adresa]. Tuženik da joj nije ponudio korištenje službenog vozila, da vlastito vozilo nije željela koristiti za potrebe posla i iz razloga što joj je za vožnju do [adresa] bilo potrebno cca po sat i po u svakom smjeru. Na koncu, iskazala je kako smatra da voditelj poslovnice u svakom trenutku treba biti dostupan što nikako ne bi uspijevala u slučaju da živi u [adresa], a radi [adresa]. Iskazala je kako je nakon donošenja sporne odluke i nadalje zaposlenica tuženika te da dobiva plaću sukladno Odredbama ugovora o radu iz kolovoza 2019., iako ne dolazi na posao. Istaknula je da nema saznanja da bi neki voditelj iz Splita bio premješten u drugi grad Splitsko- dalmatinske županije. Na koncu, tužiteljica izričito iskazala kako je sklapanjem ugovora o radu u kolovozu 2019. i to baš čl.3 st. 1. preuzela obvezu obavljanja poslova voditelja na području Splitsko-dalmatinske županije, te kako je svjesna da je poslodavac svojim odlukama može rasporediti na radno mjesto u različitom poslovnicama.

13. Predmet ovog postupka je pobijanje Odluke tuženika o rasporedu tužiteljice na radno mjesto voditelja u AK Imotski. Navedeno proizlazi iz navoda tužbe, kao i Zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava od dana 07. lipnja 2024. Dakle, u ovom postupku tužiteljica niti ne može s uspjehom isticati druge razloge u smislu da bi sporna Odluka bila donesena iz šikanoznih razloga. Iako, navedeno nije predmet ovog spora, za napomenuti je kako tužiteljica nije dostavila niti jedan uvjerljivi dokaz na navedenu okolnost.

Sasvim suprotno, sud zaključuje vezano za odnos tuženika kao poslodavca prema tužiteljici kao radnici, polazeći od stranačkog iskaza tužiteljice i nesporne činjenice kako tuženik od donošenja sporne odluke i na dalje tužiteljici isplaćuje plaću sukladno Ugovoru o radu 27. kolovoza 2019., unatoč činjenici što tužiteljica ne dolazi ne posao i ne izvršava radne zadatke za tuženika.

Odredbom čl. 3. ugovora o radu od 27. kolovoza 2019. proizlazi što je tužiteljica u stranačkom iskazu jasno iskazala kako je sklapanjem ugovora preuzela obvezu da poslove radnog mjesta voditelja obavlja u različitim poslovnicima na području Splitsko- dalmatinske županije, sve sukladno odlukama o raspodjeli radnika na radno mjesto kod poslodavca. Iz iskaza svjedokinje BA, voditeljice Odjela za ljudske resurse, proizlazi kako je odluka donesena zbog potreba poslodavca tj. manjka iskusnih radnika u poslovnicama tuženika u [adresa]. Iz iskaza svjedoka ĆA proizlazi i da je i on u istom trenutku odlukom poslodavca zbog potrebe posla premješten na rad u Trogir. Tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da bi sa tuženikom kao poslodavcem ugovorila pravo slobodnog određivanja ,mjesta rada, stoga po mišljenju ovog suda na tužiteljicu se primjenjuje odluka tuženika od 03. lipnja 2024., u smislu odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Ugovora o radu, koji je regulirao odnose između tužiteljice kao radnice i tuženika kao poslodavca. S tim u svezi, na tužiteljicu se ne može primijeniti odredba čl. 7b. jer nije dokazala kako je od poslodavca zatražila i postigla dogovor vezan za izmjenu ugovora o radu vezano za mjesto rada. Slijedom prednjih utvrđenja, tužbeni zahtjev kao nesnovan trebalo je odbiti, kako je odlučeno kao pod točkom I. presude.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) i u svezi s Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tako se pun. tuženika obistinjuje jednokratna nagrada od 500,00 eura, te za pristup na ročišta održana 11. srpnja 2025., 26. rujna 2025. i 29. listopada 2025. po 100,00 eura, za sastav podnesaka 18. rujna 2025. i 06. listopada 2025. po 100,00 eura, kojem iznosu je trebalo pridodati iznos od 250,00 eura tako se pun. tuženika obistinjuje trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, za preostali iznos od 6.333,10 eura zahtjev tuženika odbija se kao neosnovan. Naime, odredbom čl. 155. st.1. Zakona o parničnom postupku propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje pisarnice, te da o tome koji su troškovi bili potrebni i o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona. Kada je stranka za zastupanje ovlastila odvjetnika čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi parnica, tada je dužna sama snositi troškove za izbivanje nje njenog punomoćnika iz pisarnice kao i njegove putne troškove koji su nalazi u vezi s njegovim dolaskom u sjedište suda, i to prema odvjetničkoj tarifi jer to nisu potrebni troškovi za vođenje ove parnice u smislu citirane odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, slijedom navedenog, pozivajući se odluku GžR-250/22 od 28. ožujka 2022. sud je odlučio kao pod točkom II. izreke presude.

14.1. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate u smislu Odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 114/22) i u smislu Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), zato je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 5. prosinca 2025.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: -pun. tužiteljice

-pun. tuženika

-u spis