Republika Hrvatska Općinski

sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie Buje,

Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Posl. broj Pn-13/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji Margareti Vivoda u pravnoj stvari tužitelja 1. KC OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. EKSPERT GRADNJA d.o.o. Buzet, Trg Fontana 2, OIB: 67402891950 zastupani po odvjetnici Marini Mraković iz Buzeta, protiv tuženika OC iz [adresa] zastupanog po punomoćniku DC, radi Naknada štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 22. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 05. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljima KC OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i EKSPERT GRADNJA d.o.o. Buzet, Trg Fontana 2, OIB: 67402891950, nadoknadi štetu u visini iznosa 30.000,00 EUR-a s pripadajućim zakonskim kamatama na taj iznos teku od dana presuđenja pa sve do isplate obračunate po stopi sukladno članku 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka, sve u roku od 15 dana zajedno zakonskom zateznom kamatom, po stopi sukladno članku 29. Stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od zaključenja glavne rasprave pa do isplate.“

II. Nalaže se tužiteljima KC i EKSPERT GRADNJI d.o.o. Buzet da solidarno tuženoj OC isplate parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.875,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u podnesenoj tužbi koja je ispravljena podneskom od 6. ožujka 2025., (podbroj 2, str. 58-59) navode da je prvo tužitelj KC (dalje: prvotužitelj) vlasnik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] za k. o. [katastarska općina]. Prvotužitelj je vlasništvo navedene nekretnine stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od dana 25. siječnja 2013.godine. Sredstva za kupnju nekretnine osigurao je putem odobrenog kredita od strane IKB d.d. Umag. Sa navedenom bankom prvotužitelj je u svojstvu korisnika kredita zaključio Ugovor o kreditu, temeljem kojeg mu je navedena banka odobrila kredit u visini od 111.860,94 EUR, sa rokom otplate u 360 mjeseci, sa kamatnom stopom u prvih 24 mjeseci 5%, a nakon isteka prvih 24 mjeseci kamatna stopa se sastoji od fiksnog dijela 3,53% i varijabilnog dijela 3,33%, efektivna stopa 5,18 u prvih 24 mjeseca, te 7,14 nakon prvih 24 mjeseci (članak 1. Ugovora o kreditu). Namjena navedenog kredita bila je kupovina nekretnine stambene kuće, dvorišta i okućnice) i za izgradnju stambene građevine u [adresa], pokraj [adresa], prema priloženom troškovniku. Drugotužitelj EKSPET GRADNJA d.o.o. (dalje: drugotužitelj je trgovačko društvo u kojemu je prvotužitelj KC zakonski zastupnik. Tužena je nakon što je prvotužitelj stekao pravo vlasništva navedene nekretnine, tužbom predanom na sudu dana 29. 03. 2013. godine pokrenula postupak radi utvrđenja da je zaključeni ugovor o kupoprodaji od dana 25. siječnja 2013 ništetan, kao i da je ništetan upis založnog prava na navedenoj nekretnini po zaključenom Ugovoru o kreditu. Navedeni postupak se vodi pod posl.br. P- 110/2013. Uz podnošenje tužbe, tužiteljica je na navedenu nekretninu upisala zabilježbu spora – a koja zabilježba i dalje stoji jer predmet nije okončan. Kao osnovu svoje tužbe prema ovdje prvotužitelju, ističe njegovu navodnu nesavjesnost – iako je i tužena svjesna da takav njezin navod nije na pravu zasnovan, nije istinit, niti životan, niti logičan. Prvotužitelj je kupljenu nekretninu stekao u dobroj vjeri, postupajući povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga kao javnih upisnika. Tužena se u navedenom postupku poziva na činjenicu da je na kupljenoj nekretnini, u trenutku kad je prvotužitelj stekao navedenu nekretninu u zemljišnim knjigama bila upisana zabilježba da je odbijen prijedlog za zabilježbu prijedloga za ponavljanje postupka posl.broj P-76/11. Navedena činjenice za ovaj postupak nije od bitnog značaja, no za istaknuti je da zabilježba odbijenog prijedloga za ponavljanje postupka, znači da je neki podneseni prijedlog odbijen (da nije osnovan). Inače se takve zabilježbe brišu po službenoj dužnosti istekom 15 dana od pravomoćnosti – sukladno zemljišnoknjižnom poslovniku, tako da se ima opravdano smatrati da takve zabilježbe i nije bilo. Ali kad je već upisana (jer nije brisana po službenoj dužnosti – ona opet znači da je neki prijedlog odbijen (ne da je prihvaćen) te da je knjižno stanje glede te nekretnine „čisto“. Kako i u samom ugovoru o kreditu piše, prvotužitelj je navedenu nekretninu stekao radi izgradnje i prodaje. U tom smislu, prvotužitelj je za navedenu nekretninu ishodovao građevinsku dozvolu, koja je pravomoćna, ima sprema sredstva za izgradnju zgrade, ima više potencijalnih kupaca koji žele sa tužiteljem sklopiti ugovor o kupoprodaji stanova. U cilju razvitka projekta, tužitelj je u suradnji sa agencijom za promet nekretnina Proagent d.o.o. došao do više potencijalnih klijenata za kupnju stanova u zgradi za koju je dobio građevinsku dozvolu. No svi potencijalni kupci, obzirom kupuju putem profesionalne agencije za promet nekretnina, kao preduvjet za zaključenje bilo kakvog ugovora traže brisanje upisane zabilježbe spora – jer vide da na nekretnini na kojoj tužitelj namjerava graditi, postoji upisana zabilježba spora. Slijedom toga, potencijalni kupci ne žele još sa tužiteljem potpisati ugovor ili predugovor – jer nisu sigurni u vlasništvo koje će oni steći. Tužitelja cijena izgradnje m2 navedene zgrade košta otprilike 1000,00 EUR-a, dok su potencijalni kupci spremni platiti tržišnu cijenu od 2.000,00 EUR m2. Navedena zgrada ima površinu od cca. 630 m2 + vanjske terase i dvorišta, te 10 stanova za prodaju. Uslijed već dugog postojanja zabilježbe spora na navedenoj nekretnini, tužitelj svakodnevno trpi štetu u vidu obveze plaćanja dospjelih rata kredita, a koji bi kredit tužitelj već bio vratio da je slobodno mogao (bez upisane zabilježbe) raspolagati i prodati stanove koje namjerava izgraditi. Također tužitelj svakodnevno trpi štetu jer u [adresa] nema zgrada koje se grade, a interes za kupnju stanova je velik. Ukoliko dođe do izgradnje novih zgrada u [adresa], moguće da će se smanjiti interes za kupnjom stanova koje će tužitelj izgraditi i ima namjeru prodati. Tužitelj drži da je zbog stavljanja zabilježbe spora na kupljenu nekretninu spriječen istu dalje prodati u fazi gradnje, te na taj način od kupaca financirati samu izgradnju i osigurati sebi sigurnu prodaju nekretnine, te mora cijelo vrijeme plaćati dospjele anuitete – iako je zgradu već mogao „prodati“ te u cijelosti isplatiti cijeli kredit od banke, slijedom čega je postupcima tužene oštećen u zaradi, obzirom da bi isti još 2024. godine izgradio zgradu te isplatio kredit (obzirom na iskazani interes agencije za promet nekretnina, te samih potencijalnih kupaca stanova u zgradi). U tom smislu drži da je oštećen najmanje za iznos u visini od 30.000,00 EUR-a, a koji će iznos potraživanja precizirati u tužbi po provedenim vještačenjima u ovom postupku. Tužitelj predlaže da sud, donese presudu sadržaja kao u izreci.

2. Tužena u odgovoru na tužbu ističe kako nije sporno da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu Zemljišno knjižni odjel u Buzetu 1.tužitelj upisan kao vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je nekretninu stekao temeljem ugovora o kupoprodaji zaključenog dana 25.01.2013. godine. Nije sporno da je u vrijeme kada je 1.tužitelj stjecao nekretninu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišno knjižni odjel u Buzetu na predmetnoj nekretnini bila upisana zabilježba pod Z-569/12 od 06.07.2012. godine, a iz koje je jasno proizlazilo da je protiv presude P-76/2011 od 26.08.2011. a temeljem koje je upisano vlasništvo GC, podnesen prijedlog za ponavljanje postupka i to dana 25.05.2012. godine. Iako je prijedlog za zabilježbu podnesenog prijedloga za ponavljanje postupka odbijen, s obzirom na izvršen upis nedvojbeno se moglo utvrditi da je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen te da je time upitno pravo vlasništva GC od koje je 1.tužitelj stekao nekretninu. Dakle samim uvidom u zemljišno knjižni izvadak tužitelju nije moglo ostati nepoznato da je upitno pravo vlasništva. Osim toga uvidom u zbirke isprava mogao je utvrditi da je prijedlog podnesen iz razloga što je tužena u parnici P-76/2011 u vrijeme vođena postupka već bila umrla. S obzirom da se 1.tužitelj upisao kao vlasnik na nekretnine koju je njegova pravna prednica odnosno prodavateljica stekla temeljem presude P-76/2011, a za koju presudu je dopušteno ponavljanje postupka rješenjem suda posl.br. P-76/11 od dana 03.04.2014. godine, pa je dakle i pravomoćna presuda temeljem koje je izvršen upis nije više mogla biti valjana pravna osnova za upis prava vlasništva prednice 1.tužitelja. Rješenjem suda posl.br. P-76/2011 od 03.04.2014. godine dopušteno je ponavljanje postupka. Prijedlog za ponavljanje postupka podnesen je 23.05.2012. godine. Prijedlog je dopušten iz razloga što je utvrđeno da je LC, koja je bila označena kao tužena, umrla prije pokretanja postupka te je kao datum njene smrti utvrđen 31.12.1988. godine a sve temeljem rješenja Općinskog suda u Pazinu posl.br. R1-39/12.U predmetu P-14/16 a koji se vodio po tužbi tužiteljice GC protiv tužene OC kao nasljednice LC, sud je donio rješenje o prekidu postupka do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka koji se vodi iza LC pod posl.br. O- 1240/15. Rješenje je doneseno 24.03.2016. godine. Dakle postupak radi utvrđenja prava vlasništva za koji je dopušteno ponavljanje postupka, a čime ranija presuda temeljem koje se upisala GC (pravna prednica tužitelja) je izgubila svojstvo pravomoćnosti te je time i upis koji je proveden na temelju takve presude nevaljan. Radi brisanja nevaljanog upisa tužena je podnijela brisovnu tužbu koja je u prekidu. Za nekretnine koje su predmet ovog postupka tužena je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti dana 29.03.2013. godine te je zatražila upis zabilježbe spora a rješenjem suda posl.br. Z-318/13 od dana 10.04.2013. dopušten je upis zabilježbe. Neosnovano se u ovoj tužbi navodi da bi tužitelj nekretnine stekao u dobroj vjeri jer je u vrijeme stjecanja nekretnine znao odnosno mogao znati da je podnesen prijedlog za ponavljanje postupka protiv presude temeljem koje se njegova pravna prednica odnosno prodavateljica upisala kao vlasnica. Ova činjenica ne samo da mu nije mogla ostati nepoznata zbog upisa u zemljišnim knjigama već je i prodavateljica GC u vrijeme zaključenja ugovora dobro znala da je podnesen prijedlog za ponavljanje postupka uz dokaz da je LC umrla prije nego je tužba podnesena. U tom postupku sud je donio rješenje o prekidu postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom pod pol.br. P-14/16. Rješenje o prekidu postupka doneseno je 22.08.2016. godine. Obzirom da parnični postupak P-14/16 nije okončan jer je u prekidu do okončanja ostavinskog postupka O-1240/15 a koji još uvijek nije okončan, to nakon donošenja rješenja o prekidu nije doneseno rješenje o nastavku postupka. Tužitelj u ovoj tužbi traži od tužene naknadu štete, a kako navodi zbog činjenice što je podnijela prijedlog za zabilježbu spora. Međutim podnošenje prijedloga za zabilježbu spora kao ni podnošenje tužbe ne mogu biti osnova za naknadu štete koju tužitelj potražuje pa sve kad bi i bio točan navod tužitelja da tužba ne bi bila osnovana. Tužena ima pravo na zaštitu svojih prava pred sudom. Smatra da je njena tužba osnovana, a to što postupak od 2013. godine do danas nije okončan ne može se nikako pripisati krivnji tužene ili njenom protupravnom postupanju. Zakon dopušta da se u slučaju vođenja postupka koji utječe na vlasništvo nekretnine može upisati zabilježba, sud je tu zabilježbu dopustio pa prema tome podnošenje prijedloga za upis zabilježbe ne može se smatrati protupravnim postupanjem tužene. Ako je tužitelj pretrpio neku štetu tada je istu mogao potraživati samo od prodavateljice koja je unatoč tome što je znala da je podnesen prijedlog za ponavljanje postupka i time da je upitno njeno pravo vlasništva, unatoč tome nekretninu prodala tužitelju, a sve to pod uvjetom da tužitelju nije ukazala na podneseni prijedlog za ponavljanje postupka, odnosno u slučaju da u zemljišnim knjigama nije bila upisana zabilježba podnesenog prijedloga kojom je svima učinjeno vidljivim da je podnesen prijedlog za ponavljanje postupka. Ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužitelj potražuje naknadu štete a za istu nije dokazao postojanje ama baš niti jedne zakonske pretpostavke. Osporava se aktivna legitimacija na strani 2.tužitelja obzirom da 2.tužitelj niti je vlasnik niti ima upisano bilo kakvo pravo na predmetnoj nekretnini a u svakom slučaju da je i neko pravo stekao, mogao ga je steći nakon upisane zabilježbe spora.

3. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica u postupku su izvedeni dokazi: ZK izvadak str. 4-7, troškovnik str 8-24, građevinska dozvola str 25-30, troškovnik str .31-50, ugovor o kreditu str. 51-54, rješenje P-14/16-52 str 79, rješenje R1-39/12-16 str. 81-82, rješenje Z-264/13 str. 83-85, rješenje GŽ-3082/14-3 str 87-89, rješenje P-1076/15-26 str 91-94, rješenje P-76/11-42 str. 95-98, povijesni izvadak iz ZK, ugovor o osnivanju prava građenja, informacije pro agenta, sve ostale isprave.

4. Kraj materijalnih dokaza u spisu sud nije provodio personalne dokaze saslušanjem stranaka, budući materijalni dokazi u spisu su dostatni za donošenje odluke u ovom predmetu. Sud nije pribavio niti predloženi ostavinski spis iza pokojne LC, jer je ocijenio da uvid u taj predmet nije potreban za odluku. Obzirom da je sud ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim nije bilo potrebe provoditi predloženo građevinsko i financijsko vještačenje na okolnosti visine štete. Također sud nije provodio niti dokaze saslušanjem svjedoka na okolnosti odustanka od kupnje stanova, koji su predloženi na pripremnom ročištu, zato što je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, pa i nije od utjecaja okolnost navodne zainteresiranosti potencijalnih kupaca za kupnju stanova.

5. Izvedenim dokazima, uvidom u materijalne dokaze u spisu utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

- Uvidom u zk izvadak, a što među strankama i nije sporno utvrđeno je da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1455 m2, dvorište i ruševina upisana kao vlasništvo KC,

- Troškovnik vodovoda i kanalizacije i energetskih radova nalazi se na str 8-24 spisa,

- Građevinska dozvola za građenje stambene zgrade na k.br. 7205 k. o. [katastarska općina] izdana je dana 24. srpnja 2023.godine, pod Klasa:UP/I-361-03/23-01/000507, investitoru EKSPERT GRADNJA d.o.o., [adresa],

- Troškovnik građevinskih radova od 04/2023nalazi se na str. 31-50 spisa,

- KC ugovorio je stambeni kredit kod IKB d.o.o. u iznosu od 848.094,52 kune/ 111.860,94 eur s rokom otplate 360 mjeseci dana 19. ožujka 2013.,

- Čitanjem rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu, poslovni broj P-14/16-52 od 24. ožujka 2016. godine utvrđeno je da je u tom predmetu određen prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka O-1240/115- (iza pokojne MC). U tom parničnom predmetu tužiteljica je KCĆ, tužena je OC (tužena i u ovom postupku). U predmetu poslovni broj P-14/16, u ranijoj parnici poslovni broj P-76/11 tužiteljica KCĆ je bila podnijela tužbu protiv MC radi utvrđenja prava vlasništva na većem broju nekretnina, pa i predmetnoj označenoj u tužbi, (pod ranijim brojem k.č.). Presudom Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P- 76/11-18 od 26. kolovoza 2011. godine pravomoćno je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice ĆC Piovesane na utvrđenje prava vlasništva na nekretninama, pa i predmetnoj, navedenoj u ovoj tužbi. Potom je ovdje tužena OC podnijela prijedlog za ponavljanje postupka, iz razloga što je tužena MC preminula prije pokretanja te parnice. Prijedlog za ponavljanje postupka je prihvaćen i ukinuta je presuda OS u Pazinu, poslovni broj P-76/11-18 od 26 kolovoza 2011. godine, rješenjem suda od 3. travnja 2014.

- Čitanjem rješenja Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj R1-39/12 od 19. travnja 2013. utvrđeno je da je po prijedlogu KCĆE proglašena umrlom, s danom smrti **.**.1988.,

- Iz rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Buzetu poslovni broj Z- 264/13 od 25. siječnja 2013. utvrđeno je da je ovdje prvotužitelj temeljem Ugovora o kupoprodaji i tabularne isprave upisan kao vlasnik većeg broja nekretnina koje su bile vlasništvo SC iz [adresa],

- I u navedenom rješenju upisano je da je zabilježena zabilježba odbijenog prijedloga za zabilježbu prijedloga za ponavljanje postupka pod poslovnim brojem P-76/11,

- Čitanjem rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 19. listopada 2015. godine posl. br. Gž-3082/14-2 utvrđeno je da je odbijena žalba protustranke SC PC na rješenje Općinskog suda u Pazinu posl. br P-76/11-42 od 3. travnja 2014 godine kojim rješenjem je, dakle, dopušteno ponavljanje postupka pod posl. br. P-76/11-18, rješenje suda prvog stupnja na str. 95-98 spisa,

- Uvidom u rješenje Općinskog suda u Pazinu, posl. broj P-1076/15-26 od 22. kolovoza 2016 godine utvrđeno je da je određen prekid tog postupka tužiteljice OC protiv tuženika 1. OCĆ, KC i Istarske kreditne banke d.d. Umag, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, podredno isplate. do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod poslovnim brojem P-14/16, (ranije P-76/11),

- Povijesni zk izvadak str. 99-107, te prikazuje pregled promjena u odnosu i na predmetnu nekretninu, navedenu u ovoj tužbi,

- Ispis internetskih stranica prikazuje oglas Proagent Buzet za prodaju stanova u [adresa], s obavijesti da se gradi moderna zgrada, navedene su karakteristike i cijena, ne nalazi se datum objave,

- Iz ugovora o osnivanju prava građenja zaključen dana 5.4.2023. godine, (nakon zabilježbe spora) utvrđeno je da je ugovor zaključen između KC vlasnika zemljišta i Ekspert Gradnje d.o.o., zastupan po direktoru KC kao nositelju prava građenja te se osniva i opterećuje pravom građenja k. č. [katastarska čestica], upisana u zk. ul broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Pravo građenja osniva se radi izgradnje zgrade. U članku 5 ugovora je navedeno da vlasnik zemljišta jamči nositelju prava građenja da je zemljište iz čl. 1. ugovora na kojem se osniva pravo građenja njegovo isključivo vlasništvo, da na njemu ne postoji neko pravo koje trećeg isključuje, umanjuje ili ograničava prava nositelja građenja.

5. Analizom izvedenih dokaza, svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti utvrđeno je da je KC kupio nekretninu danas označenu kao k. č. [katastarska čestica], (ranije k.č.br. 672zgr.-list C zemljišne knjige) k. o. [katastarska općina] od DCĆ, ugovor o kupoprodaji od 25. siječnja 2013. a nije sporno da je u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora u zemljišnoj knjizi bila upisana zabilježba odbijenog prijedloga za zabilježbu prijedloga za ponavljanje postupka P-76/11 (6.7.2012.) Ovdje sud ističe da su zemljišne knjige javne i dostupne svima. Zabilježba odbijenog prijedloga sama za sebe prikazuje da određenom prijedlogu nije udovoljeno, međutim, ipak može kod prosječne osobe izazvati barem sumnju da se, u svezi nekretnine koja bi bila predmetom pravnog posla nešto događa. Naime, iz te zabilježbe odbijenog prijedloga, bilo je barem vidljivo da je u odnosu na nekretninu koja je bila predmetom kupoprodaje podnesen prijedlog za ponavljanje postupka, iako je odbijen prijedlog za zabilježbu pokretanja tog postupka. Svaka stranka koja ima pravni interes, a to bi svakako ovdje bio i prvotužitelj kao kupac, ima pravo izvršiti i uvid u predmet u odnosu na koji je prijedlog za zabilježbu pokretanja postupka za ponavljanje postupka bio odbijen. U pravu je tužitelj kada ističe da nekretnina nije bila ničime opterećena u vrijeme kupnje i da on nije dužan istražiti isprave zemljišnoknjižnog predmeta, ali to je, s druge strane, bilo njegovo pravo. Postojala je i bila je vidljiva zabilježba odbijenog prijedloga. U odnosu na pravni odnos tužitelja kao kupca i DCĆ kao prodavatelja može se postaviti pitanje savjesnosti postupanja prilikom zaključenja ugovora u skladu s odredbom čl. 4. Zakona o obveznim odnosima, NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 koja propisuje: „U zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja“. DCĆ imala je mogućnosti tužitelju objasniti i zabilježbu kojom je prijedlog za zabilježbu ponavljanja postupka bio odbijen, a također i sam tužitelj mogao je tražiti uvid u spis i moguće interesirati se o navedenom upisu u zemljišnoj knjizi. Nadalje, prijedlog za ponavljanje postupka je dopušten pravomoćnom odlukom suda u predmetu P-76/11, danas je to postupak pod poslovnim brojem P-14/16, koji je u prekidu do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka iza ostaviteljice MC, koja je bila označena kao tužena, u postupku P-76/11, u kojem postupku je DCĆ utvrđena vlasnicom i predmetne nekretnine, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Kako je navedeno dopušteno je ponavljanje tog postupka i pravomoćna odluka poslovni broj P-76/11-18 od 26. kolovoza 2011. godine je ukinuta. Kasnije ovdje tužena OC pokreće i postupak protiv ovdje 1. tužitelja, GC i IKB d.d. Umag, pod poslovnim brojem P- 1076/15, (ranije P-110/13, ) sadržaja pobliže opisnog u rješenju-obrazloženju- od 22. kolovoza 2016. godine (str 91-93). Spor je zabilježen u zemljišnoj knjizi dana 10. travnja 2013. godine pod brojem Z-318/13., nakon što je tužitelj upisan vlasnikom predmetne nekretnine.

6. Postavlja se pitanje da li je tužena imala legitimno pravo tražiti upis zabilježbe pokretanja postupa ponavljanja pravomoćno okončanog postupka i zabilježbu pokretanja parničnog postupka.

7. Kako se radi o pravu na nekretnini, sud je stava da je OC imala to pravo na zabilježbu spora, u skladu s odredbom čl. 86. Zakona o zemljišnim knjigama NN 63/2019, 128/2022, 155/2023, 127/2024 koji propisuje da „(1) Zabilježba spora je upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnoga prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava.“ U čl. 87. je propisano da „(1) Zabilježbu spora može zahtijevati svaka stranka u postupku iz članka 86. stavka 1. ovoga Zakona, kao i svaka druga osoba koja je sudionik postupka, a ima pravni interes, ako dokaže da se taj postupak vodi. Zabilježbu spora može rješenjem dopustiti sud koji provodi upis, kao i drugi sud pred kojim se vodi postupak čija se zabilježba zahtijeva.“ Na takav način postupanje uređivao i raniji Zakon o zemljišnim knjigama NN91/96 i dr. koji je bio na snazi u vrijeme traženja zabilježbe pokretanja postupka i zabilježbe spora.

8. Sud ocjenjuje da je OC imala legitimno pravo tražiti zaštitu svojih prava za koje smatra da joj pripadaju i imala je pravo tražiti zabilježbu u zemljišnoj knjizi. Jednu od po tuženoj predloženih zabilježbi (zabilježba prijedloga za ponavljanje postupka) sud je odbio, drugu je dopustio,(zabilježba spora), te tužena na odluku suda i negativnu i pozitivnu nije moga utjecati, osim u odnosu na negativnu odluku podnošenjem pravnog lijeka.

9. Tužena se, a kako je utvrđeno iz materijalnih dokaza u spisu svakako nije vodila motivom da nekome svojim postupanjem nanese štetu, već smatra da ima pravo na nekretninama koje su bile predmetom postupka P-46/11, konkretno k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to kao nasljednica pokojne JC. Ne postoji institut kao sudska mjera za sprečavanje osobe u pokretanju sudskog postupka bez prethodnog sudskog odobrenja. Tužena je imala pravo na podnošenje tužbe. Kako se radi o pravu na nekretninama tužena je dakle imala pravo i tražiti zabilježbu pokretanja postupka (koji je prijedlog odbijen) i pravo na zabilježbu spora (kojem prijedlogu je udovoljeno). Također, zabilježba pokretanja postupka je bila tražena za vrijeme važenja ranijeg Zakona o zemljišnim knjigama, koji nije izričito propisivao takvu zabilježbu, dok današnjim ZZK dopuštena je i zabilježba pokretanja postupka, (čl. 90).

10. Sud ocjenjuje da se ne radi o zlouporabi prava. Usporedbom izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužena u ničemu nije postupala protupravno, već je podnijela tužbu radi zaštite svojih prava, za koje smatra da ih ima što nije ništa neuobičajeno, niti se ni na koji način može govoriti o šikanioznom postupanju tužene i pobudi tužene da na opisani način ishodi zabilježbu spora i spriječi tužitelje u gradnji. Stranke postupak pokreću u uvjerenju da im pripada određena sudska, pravna zaštita, stranke imaju pravo podnijeti prijedlog za zabilježbu spora, o kojem odlučuje sud. Ništa sporno sud nije našao u takvom postupanju tužene.

11. Nadalje, građevinska dozvola 2. tužitelju za gradnju na k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izdana je 24.srpnja 2023. godine. Članak 89. ZZK propisuje: „(1) Zabilježba spora briše se po službenoj dužnosti nakon isteka roka od deset godina od trenutka kad je bila dopuštena. (2) Ako se prije isteka roka iz stavka 1. ovoga članka dokaže da zabilježeni spor nije pravomoćno, odnosno konačno dovršen, na prijedlog će se obnoviti zabilježba s istim prvenstvenim redom, a rok od deset godina tada će se računati od trenutka njezine obnove. (3) Brisanje zabilježbe spora ne sprječava novu zabilježbu toga spora, ali ta dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje joj pripada prema trenutku kad bude podnesen prijedlog za novu zabilježbu istoga spora. Dakle, u vrijeme izdavanja građevinske dozvole bili su ispunjeni uvjeti za brisanje zabilježbe spora, (upisana 10.4.2013), osim ako nije tražena njezina obnova. Iz izvadka iz zemljišne knjige utvrđeno je da obnova zabilježbe spora nije tražena. Dakle, tužitelji su mogli sami tražiti brisanje zabilježbe i prije nego što je izdana građevinska dozvola.

12. Tužena OC ne može biti odgovorna tužiteljima za bilo kakvu štetu samo zato što je tražila zabilježbu spora i zabilježbu pokretanja postupka.

13. Također, između tužitelja je zaključen ugovor o osnivanju prava građenja dana 5.travnja 2023. godine, radi izgradnje zgrade koju će graditi 2. tužitelj. U točki V vlasnik zemljišta 1 tužitelj izričito navodi da ne postoji nikakvo pravo trećeg koje isključuje, umanjuje ili ograničava prava nositelja prava građenja. U vrijeme zaključenja tog ugovora bila je vidljiva na nekretnini k. č. [katastarska čestica] zabilježba spora, te, uz sve ostalo tužitelji su unatoč zabilježbi pristali na zaključenje ugovora, pa se i stoga neosnovano pozivaju na bilo kakvo pravo na naknadu štete od tužiteljice. S obzirom da je Ekspert gradnja d.o.o. ishodila građevinsku dozvolu te očito je Ekspert gradnja d.o.o. s obzirom na pravo građenja bila ovlaštena graditi i prodavati stanove, tada u odnosu na Ekspert gradnju štetna radnja bila bi jamčenje vlasnika nekretnine da nekretnina nije opterećena sve pod uvjetom da je upis zabilježbe doista priječio gradnju i prodaju nekretnine. Dakle, 2. tužitelj koji je i iz zemljišne knjige u vrijeme osnivanja prava građena znao ili barem morao znati za predmetnu zabilježbu i pristao na pravni posao nikako ne može sada potraživati bilo kakvu naknadu štete od tužene. KC koji je dozvolio firmi u kojoj je on zakonski zastupnik (EKSPERT GRADNJA d.o.o.) pravo građenja, ne može od tužene potraživati naknadu štete niti zato što on ne gradi stanove, a i znao/barem morao znati u vrijeme zaključenja ugovora za zabilježbu spora .

14. Čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima, NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje ZOO, propisano je "Tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja.". U čl. 1046. ZOO-a propisana je definicija štete. Čl. 8. ZOO-a propisano je da "svatko je dužan suzdržati se od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta". To što je tužena kao tužitelj podnijela tužbu i tražila zabilježbu spora koja je dopuštena i tražila zabilježbu pokretanja ponavljanja postupka, koji prijedlog je odbijen, ne može, a zbog svega ranije obrazloženog imati za posljedicu naknadu štete, tužiteljima, jer bi moguće upravo zato bio onemogućen stranci pristup sudu. Sud je u postupku utvrdio svim izvedenim dokazima da tužena nije svojim postupanjem prouzročila štetu tužiteljima , a od tužene se nije moglo očekivati da se ona uzdrži od traženja sudske zaštite radi zaštite svojih prava i ona radi toga ni na koji način ne može trpjeti posljedice.

15. Stoga je zbog svega iznijetog tužbeni zahtjev odbijen.

16. Tužiteljima koja su izgubili parnicu ne pripada parnični trošak, temeljem odr. čl. 154. st 1. Zakona o parničnom postupku NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 57/11, 148/11,25/13, 70/19, 80/22, 155/23 (dalje ZPP).

17. Tuženoj je dosuđen parnični trošak. Trošak je opravdan u smislu odr. čl. 155. ZPP-a i postavljen u skladu s Tarifom o nagrdama i naknadama za rad odvjetnika, tbr. 8., 9. i 42. Tužena je potraživala naknadu troška za sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 16. srpnja 2025., za zastupanje na ročištu 22.10.2025. godine, svaka radnja 625,00 eura, ukupno 1.875,00 eura.

18. Zbog svega iznijetog i obrazloženog, na temelju odredbe čl. 325 ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Buje-Buie, 5. prosinca 2025.

Sutkinja:

Margareta Vivoda

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke.

Dna:

1. Pun. tužitelja, uz rješenje o pristojbi

2. Pun. tuženika.

Posl. broj Pn-13/2025-16-

1613131313/2025161616

Posl. broj Pn-13/2025-16-

1613131313/2025161616