REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli br. 9

Poslovni broj: 175 K-559/2025-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu Nikoli Bilanu, uz sudjelovanje Josipe Arbanas kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ČĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, u daljnjem tekstu: KZ/11), koji je pokrenut u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO-DO-2260/20 od 29. svibnja 2020., nakon provedene javne rasprave održane i zaključene 3. prosinca 2025. u nazočnosti zastupnika optužbe JĐ, državnoodvjetničke savjetnice, oštećenika PĐ, svjedoka CĐ, zamjenika branitelja okrivljenika Luke-Matea Ukalovića, odvjetnika iz Zadra i okrivljenika osobno, 5. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13,152/14, 70/17,126/19, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP) stavlja se izvan snage presuda o kaznenom nalogu ovog suda poslovni broj 38 K-319/20 od 5. lipnja 2020.

II. Na temelju čl. 455. ZKP okrivljenik ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. Č i pok. J rođene CĐ, rođen **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom obrtničkom školom, po zanimanju autolimar, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, bez odlikovanja, bez vojnog čina, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan,

k r i v  j e

da je dana 28. kolovoza 2019. oko 23:00 sata u mjestu Vir, na adresi [adresa]., svjestan da može oštetiti nekretninu u vlasništvu oštećenika PĐ i pristajući na to, bacao razbijene komade zida od siporeksa na predmetnu nekretninu, uslijed čega je oštetio fasadu i pločice na stepeništu, a kojim postupanjem je oštećenom PĐ počinio materijalnu štetu u neutvrđenom iznosu,

dakle, oštetio tuđu stvar,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari, opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ/11.

II. Na temelju čl. 235. st. 1. KZ/11 okrivljenik ČĐ se

osuđuje na

kaznu zatvora u trajanu od 6 (šest) mjeseci.

III. Na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljeniku ČĐ izriče se

uvjetna osuda

tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik ČĐ u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini kakvo novo kazneno djelo.

IV. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP upućuje se oštećenika PĐ sa svojim imovinsko pravnim zahtjevom u parnicu.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP nalaže se okrivljeniku ČĐ snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP u paušalnom iznosu od 100,00 eura (sto eura), troškove iz čl. 145. st. 2. t. 1. ZKP u visini od 95,56 eura (devedesetpet eura i pedesetšest centi), odnosno sveukupno 195,56 eura (stodevedesetpet eura i pedesetšest centi), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je dana 2. lipnja 2020. podnijelo optužnicu broj KO-DO-2260/20 od 29. svibnja 2020. protiv okrivljenika DĐ ČĐ tereteći ga za učin kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. KZ/11.

2. U ovom kaznenom postupku prvotno je donesena presuda o kaznenom nalogu poslovni broj K-319/20 od 5. lipnja 2020. Na tu presudu okrivljenik ČĐ je uložio prigovor, te je nakon provedenog postupka ovaj sud 23. siječnja 2023. donio presudu br. K-319/20, kojom je osudio okrivljenika za učin ovog kaznenog djela, a koja je povodom uložene žalbe okrivljenika rješenjem Županijskog suda u Splitu, kao drugostupanjskog suda, vraćena ovom sudu na ponovno suđenje i odluku. Stoga je sud na temelju čl. 544. st. 1. ZKP/08 bio dužan staviti izvan snage presudu o kaznenom nalogu ovog suda poslovni broj 38 K-319/20 od 5. lipnja 2020.

3. Okrivljenik ČĐ se tijekom postupka izjasnio da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, te da ne prihvaća postavljeni imovinsko pravni zahtjev.

4. Pri prvom ispitivanju okrivljenik ČĐ izjavio je da je 20. kolovoza bio na godišnjem odmoru i da je tada pozidao pregradni zid. Taj pregradni zid da je bio kompletno na njegovoj strani, tamo gdje je geodet odredio. Po njegovom odlasku iz Vira oštećenik PĐ, VĐ i NĐ da su srušili taj zid. Da je on pozvao policiju i da je policija došla. Međutim, nakon što je policija otišla s mjesta događaja da su spomenuti polupali taj srušeni zid. To da je vidio susjed. Da o tome ima fotografije u mobitelu. Na toj je nekretnini on (okrivljenik) ima apartman od 30 kvadrata i terasu. Da je taj apartman kupio. On i oštećenik da nisu bili u lošim odnosima dok on (okrivljenik) nije pokrenuo pitanje legalizacije parkirnog mjesta. Da od tad traju problemi, znači da oni traju godinu, godinu i pol dana. Da ih je morao čak i tužiti. Da su oni rodbina. U Vir da je ponovno došao sinoć oko 22 ili 22,30 sata. Da je u tom trenutku već imao fotografije i poruke od susjeda da su spomenuti oborili zid. Da misli da su oni zid srušili u nedjelju navečer. U ponedjeljak da je bila policija na očevidu. Ponovio je da su spomenuti po odlasku policije polupali zid i prebacili šutu na njegovu stranu. Izjavio je da nije sa komadima zida gađao njihovu fasadu, da nije s tim komadima gađao stepenište i da nije time njima prouzrokovao puknuće šahta. Da se na fotografijama koje ima vidi da je šaht bio oštećen prije padanja zida. Da je siporeks bacao na hrpu na parkirno mjesto, a par komada ispred stepeništa. Izjavio je da ne zna jesu li možda oštećenja na zidu napravili oštećenik i spomenuti sami nakon odlaska policije, da to ne može reći.

5. Na raspravi od 14. ožujka 2022. okrivljenik ČĐ je izjavio da u cijelosti ostaje pri onome što je ranije izjavio. Dodao je da su svi problemi između njega i oštećenika započeli par mjeseci ranije. Prije toga da nikakvih problema nije bilo. Problemi da su započeli povodom njegovog traženja od osobe koja je prodala njima nekretninu da se legaliziraju parkirna mjesta. To da je prodavatelj bio obavezan kupoprodajnim ugovorom. Inače prodavatelj da je VĐ, oštećenikova sestra. Inače da može reći da njega oštećenik i nadalje, dakle nakon ovog inkriminiranog događaja, provocira. Ne samo on, nego i prodavateljica. Da nije inkriminirane večeri odlazio u oštećenikov apartman ili apartman članova njegove obitelji. Da su na mjestu događaja u inkriminirano vrijeme bile prisutne njegove dvije sestre. GĐ i ZĐ. Sestra GĐ da u toj zgradi ima apartman. Osim njih u zgradi u to vrijeme da je bio još BĐ, suprug od GĐ. I ŽĐ, suprug od ZĐ. Oni da su mogli vidjeti što se inkriminirane prigode desilo. Da je policija na toj adresi na Viru i ranije intervenirala upravo zbog lupanja zida. Zid da su lupali i prodavateljica i oštećenik, s tim što je oštećenik šutu prebacivao na njegovu (okrivljenikovu) stranu nekretnine. Da nije razgovarao o inkriminiranom događaju sa oštećenikom. S njime da je pokušao razgovarati nakon prvog incidenta sa zidom, ali poslije ovog inkriminiranog ne. Da su oštećenja koja se navode u inkriminiranom djelu u optužnici nastala ranije i da nemaju nikakve veze sa inkriminiranim događajem. Da je oštećenik poduzimao radove na fasadi nakon inkriminiranog događaja, a to da je i ranije imao u planu. Cijelu fasadu da je pofarbao, osim dijela koji je sporan. Međutim, taj oštećeni dio da nije nastao inkriminirane prigode. Da je sve što je tu večer napravio jest da je prebacio šutu na oštećenikovu stranu. Nikakve vike, incidenta ili bilo čega sličnoga da nije bilo. Naglasio je da nije ništa rušio, oštećivao ili slično, samo da je prebacio šutu koja je nastala od djelovanja samih prodavateljice i oštećenika. Oštećenik da je taj zid polupao, a šutu da je prebacio na njegovu (okrivljenikovu) stranu. Da je šutu pobacao na oštećenikovu stranu. Pored pregradnog zida, po donjem dijelu stepenica. Kada su mu predočene fotografije mjesta događaja, izjavio je da donji dio ispod stepeništa, te možda prva i druga stepenica, odgovaraju onome što je napravio. Sve ono iznad toga da nije napravio. Da ne zna tko je taj siporeks dizao po stepenicama, da nije niti čuo tko bi to učinio. Da je nakon što je tu šutu prebacio na oštećenikovu stranu otišao u svoj apartman. Da nije iste večeri čuo da bi netko razbijao i bacao tu šutu po nekretnini oštećenika. Da je šutu prebacio rukama. Ne može reći da je bacao, naprosto da ju je prebacio. Da nije primijetio da bi prilikom prebacivanja te šute nastala kakva šteta. Da je šteta na stepenicama, na pločicama, postojala i ranije. Da nije nastala tada. I taj šaht što je pukao da je bio oštećen prije. Da mu nije poznato je li netko drugi bacao šutu, siporeks, prije ili poslije ovog događaja, pa da bi to ostavilo takva oštećenja. Da nije nigdje drugo po ovoj nekretnini bacao siporeks osim u donjem dijelu ovog stepeništa. Da je baš sav siporeks koji je oštećenik stavio na njegovu stranu, prebacio na oštećenikovu stranu. Da ne može reći odakle je nastao ovaj siporeks koji se vidi u gornjem dijelu stubišta na pokazanim mu fotografijama. Da ne zna ni kako je nastao.

6. Na raspravi od 3. prosinca 2025. okrivljenik ČĐ je izjavio da u cijelosti ostaje pri svojoj ranijoj obrani.

7. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid te je pročitan zapisnik o očevidu od 29. kolovoza 2019. (list spisa 2-3), prijedlog za kazneni progon od 29. kolovoza 2019. (list spisa 4), DVD medij sa fotografijama očevida (list spisa 20), medicinska dokumentacija za oštećenika (list spisa 23-24), uvjerenje PU Zadarske, I. PP Zadar od 26. svibnja 2020. (list spisa 46), uvjerenje PU Zadarske, I. PP Zadar od 25. kolovoza 2021. (list spisa 47), e-zk. izvadak (list spisa 48-49, 131-132), fotografije (list spisa 50), ispisane fotografije (list spisa 56, 68 – 73, 80), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 29. kolovoza 2019. (list spisa 85), uz suglasnost stranaka Zapisnik o ispitivanju svjedoka PĐ (l.s. 26-27), uz suglasnost stranaka Zapisnik o ispitivanju svjedoka IĐ (l.s. 30), te zapisnike o ispitivanju svjedoka na raspravi i to PĐ (list spisa 51-52), IĐ (list spisa 53-54), CĐ (list spisa 54 55), BĐ (list spisa 76-78), ZĐ (list spisa 78-79), UĐ (list spisa 81-82), RĐ (list spisa 82-83) te okrivljenika (list spisa 5-8, 43-45, 123), te je reproduciran DVD medij prvog ispitivanja okrivljenika (l.s. 14), izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika (list spisa 86, 119) i izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list spisa 86a, 133).

8. Obzirom da se kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11 na temelju čl. 245. st. 3. KZ/11 progoni na temelju prijedloga oštećenika, a da je okrivljenik tijekom postupka osporavao da je oštećenik vlasnik predmetne nekretnine na kojoj je nastala šteta, pa da samim time nije mogao ni pretrpjeti nikakvu štetu, niti postaviti imovinskopravni zahtjev, sve to iz razloga jer da je vlasnik predmetne nekretnine oštećenikova supruga CĐ, a ne PĐ, to je prije svega valjalo utvrditi da li je oštećenik vlasnik ili suvlasnik predmetne nekretnine. Spisu prileži prijedlog za kazneni progon od 29. kolovoza 2019. (list spisa 4) kojeg je podnio oštećenik PĐ u zakonskom roku od tri mjeseca. Među strankama je nesporno da su CĐ i PĐ u braku.

9. Uvidom u e-zk. izvadak (list spisa 48-49, 131-132) utvrđeno je da je upisani zemljišnoknjižni suvlasnik predmetne nekretnine oštećenikova supruga CĐ i to 6.-og suvlasničkog dijela: 127/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) stana oznake A4 - smještenog u prizemlju, a sastoji se od: dnevnog boravka i kuhinje, kupaonice i sobe, neto korisne površine 27,60 m2. U elaboratu označen rozom bojom

10. Člankom 36. st. 1. Obiteljskog zakona (NN 103/2015- dalje u tekstu- Obiteljski Zakon) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je st.3. istog propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

11. S obzirom na prethodno navedene zakonske odredbe te da iz iskaza same upisane zemljišnoknjižne vlasnice CĐ (l.s. 54, 124) proizlazi da je predmetna nekretnina njihova zajednička imovina odnosno bračna stečevina jer su zajedno kupili zemljište i sagradili kuću za vrijeme braka te da je njezin suprug PĐ suvlasnik stana na kojem je ona upisana kao vlasnica za cijelo ovaj sud je utvrdio da je oštećenik PĐ ovlašteni podnositelj prijedloga za kazneni progon odnosno suvlasnik predmetne nekretnine po sili zakona.

12. Među strankama nije sporno vrijeme počinjenja inkriminiranog događaja, te da se isti dogodio na dijelu nekretnine koji je u vlasništvu obitelji PĐ. Također okrivljenik ne spori da je komade zida, koji je predmet spora između njega i oštećenikove strane obitelji, pomjerao, prebacio, na dio nekretnine koji je u vlasništvu obitelji PĐ. Nije sporno da sporni zid nije srušio i razbio okrivljenik.

13. Međutim okrivljenik osporava da je oštetio tuđu stvar u vlasništvu oštećenika PĐ i to fasadu, pločice na stepeništu i betonski šaht, a za što ga se tereti. Također, spori da bi pomjerio, prebacio, bacio ostatke polupanog zida na dijelove nekretnine koji se spominju u činjeničnom opisu djela u optužnom aktu. Sporno je i da li su oštećenja fasade, pločica na stepeništu i betonskog šahta nastala inkriminirane prigode.

14. Obranu okrivljenika koju je iznio na raspravi da su sva oštećenja postojala i nastala prije inkriminiranog događaja, a obzirom da u prvom iskazu okrivljenik ista nije spominjao (osim oštećenja betonskog šahta), sud drži neuvjerljivom, budući je nešto tako važno što ga oslobađa od optužbe teško za zaboraviti iskazati. Isto tako sud drži neuvjerljivim eventualnu hipotezu koju je okrivljenik iznio na raspravi da bi oštećenik, ili netko treći zainteresiran, možda ta oštećenja napravio nakon odlaska policijskih službenika, budući je u vrijeme prvog iskaza uopće nije iznio.

15. Vrijeme počinjenja ovog inkriminiranog djela nije bilo sporno. Inkriminacija se desila u večernjim satima 28. kolovoza 2019. I okrivljenik ČĐ, ali i oštećenik PĐ, kao u ostalom i sve saslušane osobe, su jasno potvrdili da je policija došla na mjesto događaja vrlo brzo po onome što se dogodilo. Iz zapisnika o očevidu od 29. kolovoza 2019. (list spisa 2-3) proizlazi da su policijski službenici na mjestu događaja zatekli ostatke siporeks blokova, koji nesporno potječu od spornog polupanog zida, razbacane po dvorištu u vlasništvu oštećenika i to do 10. stepenice na stepeništu koje vodi prema katu kuće. Zatekli su površinska oštećenja na fasadi kuće i pored njih vidljive prašnjave ostatke siporeks blokova. Ujedno su policijski službenici na podestu ispred stepeništa zatekli, na rubu četvrtog gazišta, oštećenja na keramičkim pločicama u vidu puknuća. Na koncu, policijski službenici su uočili tragove oštećenja u vidu puknuća i udubljenja i na betonskom poklopcu (šahtu). Činjenica da je očevid započeo ipak nešto kasnije ne mijenja na stvari da bi ono što su policijski službenici zatekli na mjestu događaja bilo u glavnini slično ili isto onome iz vremena inkriminacije.

15.1. Sud je izvršio uvid u DVD medij sa fotografijama očevida (list spisa 20). Iz fotografija se jasno vidi da su odlomljeni komadi spornog zida na očevidu zatečeni i fotografirani položeni u dvije više ili manje grupirane hrpe i to jedna u podnožju stepeništa i proteže se po stepenicama do 10. stepenice dok se druga hrpa nalazi na šljunčanom dijelu nekretnine između stepeništa i javne asfaltirane ceste. Fotografije očevida, pogotovo one na kojima su sporni dijelovi nekretnine oštećenika zumirani (stepenište, fasada, betonski poklopac), u cijelosti potvrđuju ono što je u zapisniku o očevidu opisano. Doista se vide bijeli tragovi na tamnocrvenoj fasadi, koji odgovaraju boji dijelova zida koji su razbacani. Ovi tragovi doista upućuju kao da je netko baš te komade zida bacao po fasadi. Na fotografijama je sasvim jasno vidljivo oštećenje pojedinih keramičkih pločica na stubištu. Oko oštećenja vidljivi su tragovi prašine koja podsjeća na ostatke srušenog zida. To je posebno dobro vidljivo na fotografiji oznake DSC_0021.JPG. Međutim oštećenja su vidljiva i na drugim fotografijama (primjerice DSC_0023.JPG). I po betonskom poklopcu postoje vidljiva oštećenja i sitni ostaci zida na tom betonskom poklopcu. Iz fotografija je razvidno da se glavnina polegnutog zida nalazi preko betonskog poklopca.

16. Sud je pregledao fotografije spornog zida, ali i oštećenja na fasadi, pločicama, na stepeništu i betonskom poklopcu (šahtu) koje su stranke dostavile u spis te ne sumnja u njihovu autentičnost, ali se ukazuje da ne može znati kada su one točno nastale. Međutim, zamjećuje da je na jednoj od fotografija na listu spisa 50 vidljiv položen, ali srušen sporni zid. On je na toj fotografiji kompaktan. Nije razbijen na komade, pa se sa sigurnošću može zaključiti da je nastao prije očevida, jer je na očevidu taj zid zatečen ne samo polegnut, nego dijelom i raskomadan. Sud naglašava ovu fotografiju iz razloga što je razvidno da je sporni zid polegnut preko betonskog poklopca (šahta).

17. Nadalje, sud je pregledao i ispisane fotografije (list spisa 56, 68 – 73, 80), te je utvrdio da je upravo lakši materijal (siporeks) ostavljao vlastite tragove po oštećenim dijelovima oštećenikove nekretnine (manji komadići, prašina, tragovi trenja), dok se pogotovo na jednoj fotografija koja je u boji (list spisa 80) vidi da ovaj zid nije napravljen od isključivo siporeksa, nego i betona, dakle materijala podobnog za nastanak oštećenja. Iz tog razloga sud nije htio ovaj postupak odugovlačiti i poskupljivati određivanjem građevinskog vještačenja, jer već na temelju saznanja koja se mogu izvesti iz ovih fotografija, isto nije bilo potrebno. Nadalje, iz iste fotografije (l.s. 80) utvrdio je da je na betonskom poklopcu, koji se nalazi u neposrednoj blizini spornog zida koji je tek u fazi izgradnje, vidljivo oštećenje koje odgovara oštećenju zatečenom na izvršenom očevidu, a koje identično oštećenje je vidljivo i na fotografiji l.s. 56 u trenutku kad je zid dovršen, dakle prije inkriminiranog događaja.

18. Iskazivanje svjedoka oštećenika PĐ koji je iskazivao u dva navrata (list spisa 51-52,26-27) sud ocjenjuje konzistentnim i uvjerljivim osim u dijelu u kojem iskazuje o oštećenju betonskog poklopca-šahta. Nema značajnijeg proturječja između onoga što je prvi put iskazivao i onoga što je iskazivao na raspravi. Oštećenik spominje da je inkriminirani događaj započeo tako da je okrivljenik prvo došao do njihova apartmana i tražio njega predstavljajući se kao neka druga osoba (NĐ) što ukazuje na očitu netrpeljivost između obitelji oštećenika i okrivljenika. Netrpeljivost, odnosno loši odnosi, je nešto što može i jednu i drugu stranu potaknuti da učini nešto na štetu druge strane. Oštećenik iskazuje da je okrivljenik te prigode bio ljut (bijesan) te da kada nije uspio stupiti u kontakt s njime da je otišao i vrlo brzo se vratio i počeo bacati dijelove zida po njegovom stepeništu i fasadi, a koje opisano ponašanje okrivljenika odgovara tome. Naime iz samog iskaza okrivljenika proizlazi da je tek došao s dalekog puta, da je već znao da mu je zid srušen i razbijen, da je odmah po dolasku otišao do srušenog zida i počinje baratati sa razbijenim komadima. Dolazak sa puta i odmah reakcija prema srušenom zidu doista ide u prilog oštećenikovom iskazivanju i ukazuje na afekt, nikako na nekakvu mirnu i promišljenu reakcija. U svom prvom iskazu koji je pročitan uz suglasnost stranaka oštećenik nije spomenuo šaht. Šaht je oštećenik spomenuo tek u iskazu na raspravi. Njegov iskaz u dijelu u kojem navodi da je okrivljenik osoba koja je oštetila njegovu fasadu i njegovo stepenište je uvjerljiv. On je u skladu s rezultatima očevida i fotografijama nastalih na očevidu. Što se tiče betonskog poklopca (šahta) nadalje se ukazuje da je razbijanje zida vršeno preko tog šahta, koje razbijanje je također moglo dovesti do oštećenja betonskog poklopca (šahta), a to razbijanje zida nesporno nije izvršeno od strane okrivljenika, te je i sam oštećenik PĐ izrazio pretpostavku da je netko iz njegove uže obitelji srušio taj zid, dok se iz fotografija vidi da je to oštećenje postojalo i prije inkriminiranog događaja.

19. Oštećenikova supruga CĐ je iskazivala vrlo slično (list spisa 54-55). I ona je opisala dolazak okrivljenika ČĐ, lupanje na njihova vrata i bacanje komada razbijenog zida po njihovom dijelu nekretnine. Ovo iz razloga jer je to ne samo u skladu s iskazom njezinom supruga, nego i u skladu s rezultatima očevida. Također tvrdi da je inkriminirani događaj gledala kroz prozor spavaće sobe, te ništa ne dovodi u pitanje jedan ovakav detalj. Navela je da je u inkriminirano vrijeme već išla spavati i da ju je probudila galama. Vrijeme počinjenja ide u prilog jednoj ovakvoj tvrdnji. Ona i suprug su suglasni da je vikao okrivljenik ČĐ. To bi svakako odgovaralo reakciji jednog ljutog čovjeka. Dakle, i u ovom segmentu iskazi svjedokinje CĐ i oštećenika PĐ su uvjerljivi.

20. Iskaz oštećenikovog zeta IĐ koji je bio nazočan mjestu događaja (list spisa 53-54) vrlo je sličan iskazu njegovih punca i punice. I on je opisao kako je kasno navečer do njihovog apartmana došao okrivljenik ČĐ, kako se predstavio kao NĐ, kako je vikao i psovao te kako je na koncu lupao po predmetnim dijelovima oštećenikove nekretnine i kako je po njima bacao ostatke zida. Napominje se kao on sam događaj nije neposredno vidio već je razvidno da je on u stvari slušao što se događa. Sud ovaj dio njegovog iskaza ne drži problematičnim, pa ni takve kvalitete da se iz njega ne može izvući siguran zaključak budući je bacanje komada zida po fasadi i keramičkim pločicama na stepeništu svakako bučan postupak, pogotovo u noćnim satima. Čak u iznošenju ovakvog detalja sud vidi i dodatnu dozu uvjerljivosti. Naime, da je htio lažno iskazivati ovaj svjedok je mogao tvrditi da je sve to gledao. Međutim takvo nešto ipak nije tvrdio. I ovaj svjedok je okrivljenika u inkriminirano vrijeme opisao kao bijesnog čovjeka. To je u skladu što s onim što su oštećenik i njegova supruga iskazivali i sa logikom dinamike inkriminiranog događaja. Ni ovaj svjedok nije povezivao okrivljenika ČĐ sa samim činom rušenja i razbijanja spornog zida, te nije opovrgnuo navode svog punca da bi to eventualno učinio netko od osoba koje su povezane sa oštećenikom.

21. Iz iskaza svjedokinje UĐ (list spisa 81-82) sestre oštećenika PĐ razvidno je da ni ona nije u najboljim odnosima s okrivljenikom ČĐ. Kada opisuje inkriminirani događaj, a iskazuje da ga je vidjela, iskazuje vrlo slično svim prethodnim svjedocima. I ona potvrđuje da je okrivljenik odmah po dolasku prvo došao do apartmana oštećenika, tamo vikao pa potom i bacao komade razbijenog zida po predmetnim dijelovima oštećenikove nekretnine. Ništa od onoga što je ona iskazala nije u protivnosti s rezultatima očevida, fotografijama očevida, dokazima koji svakako ne mogu biti opterećeni odnosom između ovih dviju povezanih obitelji. U pogledu betonskog poklopca (šahta) treba navesti da je i ova svjedokinja jasno otklonila mogućnost da je okrivljenik ČĐ rušio zid, te je iskazala da je to učinio upravo suprug oštećenikove sestre NĐ, te je jasno navela da je taj zid pao preko šahta.

22. Svi prethodno spomenuti svjedoci su osobe povezane sa oštećenikom PĐ. Svi oni potvrđuju, osim izdvojenih detalja, njegov iskaz. Svi oni iskazuju da je okrivljenik taj koji je oštetio sporne dijelove nekretnine i da okrivljenik ne govori istinu kada tvrdi da su ta oštećenja bila ranije. Svi su oni potencijalno opterećeni lošim odnosim s okrivljenikom ČĐ. Međutim iskazi svih do sada spominjanih svjedoka doista jesu u skladu s materijalnim dokazima u spisu te posebice logici dinamike događanja.

23. Svjedokinja ZĐ (list spisa 78-79) je sestra okrivljenika ČĐ. Kao što je sud izrazio oprez povodom ocjene iskaza prethodnih svjedoka, kao potencijalno pristranih u korist oštećenika PĐ, tako se na ovom mjestu mora izraziti oprez zbog potencijalne pristranosti ove svjedokinje u korist okrivljenika. Stoga je bilo nužno obratiti pažnju kako se ovaj iskaz uklapa u dinamiku događanja te večeri, ostale materijalne dokaze u spisu i neke detalje koje je sama iznijela i što se iz njih može zaključiti. Ova svjedokinja potvrđuje da je njezin brat te večeri odmah po dolasku na nekretninu u Vir počeo djelovati prema srušenom zidu što ukazuje na ponašanje osobe koja je u afektu, koja djeluje iz frustracija. Svjedokinja iskazuje kao i okrivljenik ČĐ da nije bilo bacanja komada zida, pogotovo ne po spornim dijelovima oštećenikove nekretnine što je protivno ne samo iskazu oštećenika i svih prethodno navedenih svjedoka nego i rezultatima očevida. Nadalje je neuvjerljivo da bi netko tko je tek stigao iz SR Njemačke, koji je tek izašao iz automobila i odmah se uputio prema srušenom i razbijenom zidu mirno i pristojno počeo uklanjati komade razbijenog zida do kojeg mu je evidentno stalo jer ga uporno podiže nakon što ga oštećenikova strana obitelji uporno ruši. Neuvjerljivost tvrdnje ove svjedokinje da okrivljenik nije postupao na način kako mu se stavlja na teret posebno je razvidno iz činjenice da sama priznaje da je te prigode plakala i bojala se da se iz događaja ne izrodi nešto gore. Da je okrivljenik zaista mirno i pristojno premještao komade razbijenog zida ova svjedokinja ne bi imala razloga za plakanje i bojazan da se ne dogodi nešto gore.

25. Svjedok BĐ (list spisa 76-78) je okrivljenikov šurjak. Kao brat okrivljenikove supruge svakako je osoba kojoj je stalo da on što povoljnije prođe u ovom kaznenom postupku. Tako je i on naglašavao negativno postupanje oštećenika PĐ, kao što je razbijanje zida, ali i ublažavao ono što je okrivljenik ČĐ tu večer činio. I on opisuje okrivljenikovo manevriranje komadima razbijenog zida kao nešto što nije izgledalo kao bacanje, nego prije nešto što je izgledalo kao odlaganje, a što je u određenoj mjeri proturječno s dijelom njegovog iskaza iz kojeg jasno slijedi da je okrivljenik bio ljut i situacija incidentna, te se ovaj dio njegovog iskaza svakako uklapa u prethodno spominjanu logiku dinamike okrivljenikovog postupanja. Negirao je da bi vidio da okrivljenik komade razbijenog zida baca na stepenište ili fasadu oštećenika. Ustvrdio je da je okrivljenik njih odlagao isključivo na šljunak. Međutim iz fotografija očevida razvidno je da je jedna hrpa posložena na šljunku, da se druga nalazi u podnožju stepeništa i preko pojedinih stepenica. Kao što je ranije navedeno, naprosto je teško povjerovati da bi netko preko noći išao namještati tragove na mjestu događaja. Komadi zida posloženi su ili po samim oštećenjima ili u njihovoj neposrednoj blizini. Još je manje uvjerljiva insinuacija da bi oštećenik sam išao sebi činiti štetu kako bi lažno teretio okrivljenika.

26. Iz iskaza svjedokinje RĐ (list spisa 82-83), susjede, osobe koja bi trebala na temelju činjenice da nije srodnički povezana ni s jednom stranom biti najobjektivnija, da se zaključiti kako donekle izbjegava iznositi detalje, najvjerojatnije kako se ne bi zamjerila bilo jednoj, bilo drugoj strani, susjedima. Jasno je iskazala da je vidjela sam inkriminirani događaj, te da okrivljenik nije baš tako oprezno premještao komade zida, nego da bi ih ispuštao s nekih pola metra ili više visine, što je stvaralo buku i da je cijela ta situacija oko njih ružno djelovala. Kada se to poveže s činjenicom da je na okrivljeniku primijetila da je ljut, bez obzira na njenu tvrdnju da je okrivljenik „nenormalno smirena osoba“, sve jasno ukazuje da bi se radilo o bacanju komada zida. U pogledu pozicije gdje su komadi zida završavali, ova svjedokinja je navela isključivo betonski poklopac (šaht). Nije spominjala ni oštećenikovo stepenište, ni oštećenikovu fasadu. Međutim, postavlja se pitanje koliko je sama precizno mogla sve vidjeti s obzirom da je isticala da je bio mrak i da nije obraćala previše pažnje na to dok je prolazila. Iskaz ove svjedokinje ustvari nije takve kvalitete da bi demantirao iskaz oštećenika, njegovih svjedoka te posebice rezultata očevida. Posebno je prepoznatljivo njezino htjenje nemiješanja u susjedski spor pri odgovoru na pitanje koje je postavio oštećenik. On je tražio od nje očitovanje o tome što mu je tu večer rekla kada ju je pitao da komentira što je okrivljenik učinio. Ona njega nije opovrgla da ju je takvo nešto pitao. Štoviše, potvrdila je da je imala negativan komentar na ponašanje svih njih. Ovo pak ukazuje da je okrivljenik inkriminirane prigode ipak činio nešto što nije bilo primjereno, a to ide u prilog oštećenikovom iskazivanju i uvjerljivosti njegovog iskaza.

27. S obzirom na sve prethodno izneseno sud je utvrdio da je okrivljenik ČĐ postupio na način kako mu se optužnim aktom sastavlja na teret, očito u ljutnji, afektu, zbog učestalog rušenja i razbijanja zida koji je sagradio od strane oštećenikovog dijela obitelji, komade tog zida bacao po dijelovima oštećenikove nekretnine i to stubištu i fasadi, što je za posljedicu imalo oštećenja spominjana u činjeničnom opisu kaznenog djela u optužnom aktu. Nadalje, sud je utvrdio da je okrivljenik bio svjestan da takvim ponašanjem, bacanjem komada zida, može doći do ovakvih oštećenja. Također sud je utvrdio da takvo ponašanje okrivljenika nije bilo ciljano odnosno da okrivljenik nije baš htio napraviti štetu oštećeniku, već da je pristao na to. Sud je prihvatio iskaz oštećenika PĐ u ovome dijelu budući je u najvećoj mjeri u skladu s iskazima svjedoka koji su blisko povezani s njim i u skladu s rezultatima očevida. Dvoje okrivljenikovih svjedoka, tazbinski i srodnički povezani s njime, iako idu u prilog okrivljenikove obrane, potvrđuju određene činjenice koje pak idu u prilog oštećenikovom iskazu u pogledu da je okrivljenik bio ljut, da je situacija bila incidentna i neugodna. Postupanje okrivljenika koje on sam opisuje ukazuje na impulzivnost, a nikako na mirno postupanje što također ide u prilog uvjerljivosti oštećenikovog iskaza. Stoga sud ocjenjuje da je okrivljenik ovakvim ponašanjem s neizravnom namjerom ostvario zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. KZ/11. U skladu s time, sud ga je proglasio krivim za to kazneno djelo uz intervenciju u činjenični opis kako bi se u njega unijela neizravna namjera.

28. Sud je iz činjeničnog opisa ujedno izbacio i dio u kojem je navedeno da je okrivljenik ČĐ oštetio i betonski poklopac (šaht). Naime, iz prethodnog dijela obrazloženja jasno je da je netko iz oštećenikove obitelji srušio i nakon toga razbio sporni zid preko tog betonskog poklopca (šahta). Takvo postupanje doista je moglo ranije oštetiti taj betonski poklopac (šaht). Na fotografijama su ova oštećenja vidljiva, ali su ona mogla nastati i ranije. U ovakvoj situaciji ovaj sud je sve ono za što nije siguran izvan svake sumnje uklonio iz činjeničnog opisa djela.

29. Na koncu, sud je iz činjeničnog opisa uklonio dio koji se odnosi na visinu štete oštećeniku PĐ budući je isti postavio imovinsko pravni zahtjev osjetno viši od onog što se navodi u optužnom aktu i činjeničnom opisu.

30. Branitelj okrivljenika predložio je da se uvjerenje PU Zadarske, I. PP Zadar od 26. svibnja 2020. (list spisa 46) i uvjerenje PU Zadarske, I. PP Zadar od 25. kolovoza 2021. (list spisa 47) izdvoje iz spisa kao nezakoniti dokazi. Međutim, radi se o uvjerenjima, ne službenim bilješkama ili nečemu sličnome što bi ovome sudu moglo poslužiti kao izvor saznanja o inkriminiranom događaju. Štoviše, oba uvjerenja odnose se na događaje koji nemaju nikakve veze s inkriminiranim. Stoga sud ne vidi da bi se radilo o nezakonitim dokazima. Štoviše, sud ih ocjenjuje nevažnim dokazima.

31. Prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije, sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, a obzirom na sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika. Kao olakotnim cijenjeno okrivljenikovo korektno i pristojno ponašanje pred sudom, da nije doprinio duljini trajanja ovog postupka, da je kazneno i prekršajno neosuđivan i da ovim nije nastala šteta neke značajnije vrijednosti.

Otegotnih okolnosti sud nije našao.

32. Pri tome je sud uzimajući u obzir raspon kazne predviđen za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11 te olakotne okolnosti na strani okrivljenika, okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Pri tome je ocijenio da za postizanje svrhe kaznenopravnih sankcija u konkretnom slučaju, nije potrebno izricati bezuvjetnu kaznu zatvora, pa je temeljem čl. 56. KZ/11 odredio da se izrečena kazna zatvora u odnosu na okrivljenika neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Duljinu roka provjeravanja izraženu u uvjetnoj osudi sud je odmjerio uzimajući u obzir da sama kazna mora potaknuti okrivljenika da ubuduće ne počini novo kazneno djelo, te da ujedno ima biti upozorenje i svim ostalim građanima da nitko uopće ni ne čini kaznena djela. Sud, naime, smatra da je rok provjeravanja od 2 (dvije) godine dovoljno dugačko razdoblje da se okrivljenik suzdrži od počinjenja novih kaznenih djela, te s druge strane dovoljno upozorenje ostalim potencijalnim počiniteljima, da se suzdrže od počinjenja istog ili sličnih kaznenih djela. Ovom će se kaznom po mišljenju suda ostvariti svrha kažnjavanja te će se istom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

33. Oštećenik PĐ je u ovome kaznenom postupku postavio imovinsko pravni zahtjev u visini od 5.000,00 Eura. Međutim, sud nije imao dovoljno relevantnih dokaza na temelju kojih bi mogao utvrditi visinu štete na fasadi i stepeništu oštećenika budući oštećenik nije dostavio podatke da li je štetu popravio, a ako je što je na popravak štete potrošio. Kako nema dovoljno dokaza o visini te štete, ovaj sud je oštećenika bio dužan na temelju čl. 158. st. 2. ZKP uputiti u parnicu s imovinsko pravnim zahtjevom.

34. Sud je na temelju čl. 148. st. 1. ZKP naložio okrivljeniku DĐ snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP u paušalnom iznosu od 100,00 eura, troškove dolaska svjedoka iz čl. 145. st. 2. t. 1. ZKP u visini od 95,56 eura (720,00 kuna prema tečaju 7,53450 HRK za 1,00 EUR), odnosno sveukupno 195,56 eura, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Zadar, 5. prosinca 2025.

Sudac

Nikola Bilan

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA:

1. Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru na broj KO-DO-2260/20

2. Okrivljeniku ČĐ, [adresa]

3. Branitelju okrivljenika Nenadu Škare, odvjetnik iz Zagreba,

4. Oštećeniku PĐ, [adresa]