REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 8
Poslovni broj: Pp-12996/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Sanji Eter, uz sudjelovanje Jasminke Češković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice VD, zastupane po braniteljici Silviji Gnjidić, odvjetnici iz [adresa] zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine", broj 47/90., 55/91., 29/94., 114/22. i 47/23.), povodom optužnog prijedloga PUZ, VIII policijske postaje Zagreb, Klasa: 211-07/25-5/24913, Urbroj: 511-19-34-25-1 od 19. rujna 2025., nakon javne glavne rasprave završene 3. prosinca 2025., javno je objavio presudu 5. prosinca 2025. i
p r e s u d i o j e
I) Temeljem odredbe čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)
okrivljenica: VD, kći V i SD, rođena **.**.1943. u [adresa], državljanka RH, OIB [osobni identifikacijski broj], neudana, bez djece, pismena, VSS, umirovljenica, po zanimanju dr. znanosti, s mjesečnim primanjima od oko 700,00 eura, s prebivalištem u [adresa], prekršajno neosuđivana, protiv nje se ne vodi prekršajni postupak za ista djela prekršaja
oslobađa se optužbe
da bi dana 19. rujna 2025. na adresi u [adresa] u zajedničkom dvorištu obiteljskih kuća narušavala javni red i mir na način da je prišla s leđa PD i objema rukama odgurnula ju u predjelu desne nadlaktice uslijed čega je ista pala na granje od drveća, a nakon što se ista ustala i krenula prema kući počela ju je vrijeđati pogrdnim riječima vičući joj da je glupača, psihički bolesnik, da tuče svoje roditelje i da je anksiozno depresivna što se čulo na ulicu i dvorište susjednih kuća, dakle, da bi na javnom mjestu tučom, svađom, vikom ili na drugi način remetila javni red i mir,
čime bi počinila prekršaj opisan i kažnjiv po članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
II) Temeljem čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. PUZ, VIII policijska postaja Zagreb pod Klasom gornjom, podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenice zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude te je proveden redovan prekršajni postupak.
2. Okrivljenica je u svojoj obrani iskazala da se ne smatra krivom i ne priznaje prekršaj za koji ju se tereti. Stanuje na adresi u [adresa] u prizemlju kuće, a u istom dvorištu stanuje i PD u svojoj kući sa kojom godinama nije u dobrim odnosima i već je puno puta zbog njihovih sukoba bila na ovome sudu. Predmetne zgode ništa se nije dogodilo kako je navedeno u optužnom aktu i sve je to izmislila PD. Niti je istu fizički napala, a niti ju je vikom vrijeđala. Te zgode izašla je iz svog stana na dvorište koje se nalazi ispred njezinog stana, a ulica je otprilike 2-3 metra od ulaznih vrata njezinog stana. Tada je dvorištem prolazila PD koja joj je počela vikati da šta je ovo stavila ovdje, ono stavila ondje i to je njoj bilo dosta jer je bezrazložno na nju vikala pa je pozvala policiju. Kada je policija došla dala je svoj iskaz, a nakon toga je PD pozvala policiju i s istom razgovarala na dvorištu, u tom trenu naišla je LD koja ne stanuje na toj adresi i PD ju je pozvala te joj rekla dođi ti ćeš mi biti svjedok. Njih dvije razgovarale su sa policijom cca pola sata i nakon toga je policija otišla. Zamolila je da se u postupku ispita CD jer je bila u parku koji se nalazi odmah ispred njezine kuće i cijeli događaj je vidjela.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o ispitivanju osumnjičenika VD od 19. rujna 2025. (list 6-7 spisa) i izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenicu (list 13 spisa). U svojstvu svjedoka ispitao je PD, VDN i policijskog službenika ND te je proveo suočenje između okrivljenice i svjedokinje PD, dok je okrivljenica odustala od ispitivanja predložene svjedokinje CD obzirom ista nema neposrednih saznanja o predmetnom događaju.
3.1. Svjedokinja PD iskazala je da se događaja predmetne zgode dobro sjeća. Okrivljenica je njezina susjeda. Ona stanuje u zgradi koja je uz cestu, mora proći dvorištem ispred njezinih ulaznih vrata da bi došla do svoje kuće koja se nalazi dublje u dvorištu, iza njezine zgrade. Sudskim putem dobila je jedan mali dio zemlje koji se nalazi ispred ulaza u njezinu kuću, a koji uređuje. Predmetne zgode vidjela je iz kuće kako joj okrivljenica ispred njezine kuće stavlja neke tačke i vreće pa je izašla iz kuće i rekla joj da to ne radi. Okrivljenica je počela vikati na nju i govoriti joj da je neradnica, da hoda u pučku kuhinju, da je glupača i slično. Uzela je te tačke i odvukla ih dalje od njezine kuće gdje se nalaze šupe koje se nalaze u njihovom dvorištu nakon čega je okrivljenica ponovo te tačke dovukla do ispred njezine kuće pa je ponovila gore navedeni postupak i to je bilo tako tri-četiri puta. Kada je zadnji puta odvukla tačke pred šupe okrivljenica joj je prišla s desne strane i rukom ju odgurnula tako da ju je primila za desnu nadlakticu, izgubila je ravnotežu i pala na lijevu stranu tijela. Ustala se i pozvala policiju. Na poseban upit suda iskazala je da se fizički napad okrivljenice na nju nije mogao vidjeti na ulicu jer mu to priječi zgrada u kojoj stanuje okrivljenica, a na daljnji upit da li se vika okrivljenice mogla čuti na ulicu, iskazala je da to ne može sa sigurnošću reći, da se sa ulice ne može vidjeti dio dvorišta gdje su se kretale i bile te zgode ali da okrivljenica glasno govori pa je i moguće da se čulo na ulicu. Sa lijeve i desne strane njihovog dvorišta nalaze se privatne kuće, u jednoj od njih stanuje i VDN koja je i danas pozvana u svojstvu svjedoka. Na poseban upit braniteljice svjedokinja je odgovorila da je u svađi sa okrivljenicom i da su njihovi odnosi trajno poremećeni, da se ne može sjetiti da li se protiv nje vodi kakav prekršajni postupak i da li je prekršajno osuđivana, da se ispred njezine kuće ne nalazi drveće već trava i da dvorište između nje i okrivljenice nije podijeljeno fizički, a niti u katastru odnosno u zemljišnim knjigama ali da će biti. Braniteljica je prigovorila iskazu svjedokinje u smislu da bi došlo do bilo kakvog vrijeđanja ili fizičkog napada na svjedokinju od strane okrivljenice.
3.2. Svjedokinja VDN iskazala je da se događaja predmetne zgode može sjetiti, stanuje u kući koja se nalazi pored kuće okrivljenice, između njihovih kuća nalaze se njihova dvorišta i njezino dvorište je ograđeno od njihovog sa plastificiranom mrežom koja je otprilike visoka 1,5 metra. Kroz tu ogradu vidi u dvorište koje dijele okrivljenica i PD. Obzirom je njihova susjeda, zna i čuje da su u lošim međususjedskim odnosima, ne želi u tome sudjelovati, ali predmetne zgode bila je u dvorištu i sadila cvijeće kada su njih dvije izašle na dvorište. Vidjela je da okrivljenica ostavlja neke tačke ispred stana PD. Čula je da PD tome prigovara, čula je da se međusobno svađaju i vrijeđaju raznim pogrdnim riječima, čula je da okrivljenica viče PD da je neradnica, da ide u pučku kuhinju, da je srpska kurva, da cijeli Sabor stoji iza nje i sl., a u jednom trenu je vidjela kako je okrivljenica odgurnula PD koja je zbog toga pala na zemlju. Otišla je u svoju kuću, žao joj je što je sve to vidjela jer to godinama izbjegava. Na posebne upite braniteljice svjedokinja je iskazala da se vodi prekršajni postupak protiv njezinog supruga vezano za ovdje prisutnu okrivljenicu ali da je to drugi slučaj, da se ovaj događaj dogodio oko 13,30-13,45 sati i da je te zgode iako je srčani bolesnik sadila cvijeće jer joj je to omogućilo i vrijeme i njezino zdravlje. Drugih pitanja braniteljica i okrivljenica nisu imale, a prigovorile su istinitosti iskaza.
3.3. Svjedok - policijski službenik ND iskazao je da se sjeća kada je došao na intervenciju na adresu [adresa] koju je zatražila PD. Na intervenciji je razgovarao sa okrivljenicom, PD i susjedom VDN i na temelju njihovih iskaza sastavio je optužni prijedlog. Na poseban upit suda iskazao je da mu je susjeda VDN rekla da je bila očevidac događaja radi čega ju je predložio da se ispita u svojstvu svjedoka. Sjeća se da je rekla da se okrivljenica i PD učestalo svađaju, a da je ona te zgode sadila cvijeće pa da je vidjela taj događaj. Braniteljica nije imala pitanja za svjedoka, niti primjedbi na iskaz, a na upit okrivljenice svjedok je odgovorio da je te zgode bio u kući kod VDN jer je tijekom intervencije saznao da je bila svjedok ovog događaja, a kako bi uzeo njezin iskaz.
3.4. Zbog kontradiktornosti iskaza sud je proveo dokaz suočenja između okrivljenice i svjedokinje PD, a prethodno im objasnio razloge provođenja dokaza suočenja kao i način kako se isti provodi. Okrivljenica VD gledajući u oči svjedokinju PD iskazala je: "tačke su bile pred mojom drvarnom i to može biti". PD je upala u riječ i rekla "ne može". Okrivljenica je ponovno rekla "to je moje dvorište", a svjedokinja: "ti znaš da sam dobila 15% i to je moje". Potom je okrivljenica iskazivala o njihovom međusobnom odnosu i nije iskazivala o samom predmetnom događaju, a pri tom je govorila povišenim tonom glasa. Svjedokinja PD gledajući u oči okrivljenicu VD iskazala je: "pet puta si tačke stavljala pred moju kuću to je moje to ti neću dozvoliti, ne budeš to radila, maltretiraš i mene i sve susjede i djecu, imaš govor mržnje". Potom je iskazivala prvenstveno o njihovom međusobnom odnosu bez da je opisivala predmetni događaj, a iskazivala je povišenim tonom glasa.
3.5. Iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika od 19. rujna 2025. proizlazi da je VD izjavila da na policiji ne želi ništa izjavljivati i da će sve što je potrebno izjaviti na sudu.
3.6. Iz prekršajne evidencije proizlazi da okrivljenica nije prekršajno osuđivana.
4. U završnoj riječi braniteljica okrivljenice istaknula je da iz dokaznog postupka ne proizlazi da bi se ovdje radilo o prekršaju protiv javnog reda i mira jer se radi o privatnom posjedu, a i sama svjedokinja PD iskazala je kako se navodni događaj nije mogao vidjeti sa ulice, a vjerojatno niti čuti. Iz iskaza saslušanih svjedoka vidljivo je da su odnosi sa njezinom branjenicom poremećeni i opterećeni prekršajnim postupcima koji se vode konkretno i protiv ovdje svjedokinje PD kao i protiv supruga svjedokinje VDN pa sud takve iskaze ne bi smio uzeti u obzir jer isti nisu objektivni i nepristrani. Smatra da iskazi svjedoka ne potvrđuju činjenični opis optužnog prijedloga pa tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je njezina branjenica počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret. Na kraju je predložila da se okrivljenicu oslobodi optužbe i da nema uvjeta za predloženu zaštitnu mjeru od strane tužitelja. Okrivljenica se pridružila završnoj riječi svoje odvjetnice.
5. Nakon ovako provedenog postupka, cijeneći i analizirajući obranu okrivljenice i dokaze izvedene u dokaznom postupku, sud je presudio kao u izreci presude.
6. Okrivljenica je osporila terećeni prekršaj navodeći u bitnome da nije niti fizički niti verbalno napala svoju susjedu PD već da je naprotiv predmetne zgode u zajedničkom dvorištu upravo PD verbalno napala nju i da se ulica nalazi 2-3 metra ispred ulaza u njezinu kuću. Oštećenica PD izjavila je suprotno navodeći u bitnome da ju je predmetne zgode okrivljenica napala prvo verbalno vičući joj razne pogrdne riječi, a potom i fizički tako da je pala na lijevu stranu tijela. Navela je i da se događaj zbio u dvorištu kuće te da se nije mogao vidjeti na ulicu, a da li se mogao čuti na ulicu nije mogla sa sigurnošću reći, ali je pretpostavila da se galama okrivljenice i mogla čuti jer ista glasno govori. Opisala je da okrivljenica stanuje u zgradi koja je uz cestu, da ona mora proći dvorištem ispred ulaznih vrata zgrade gdje stanuje okrivljenica da bi došla do svoje kuće koja se nalazi dublje u dvorištu iza zgrade u kojoj stanuje okrivljenica i da se događaj dogodio u dvorištu iza zgrade u kojoj živi okrivljenica. Svjedokinja VDN u bitnome je izjavila da se nalazila u svojem dvorištu koje je plastičnom mrežom visokom metar i pol odijeljeno od dvorišta gdje su bile okrivljenica i oštećenica. Vidjela ih je i čula da se međusobno svađaju i vrijeđaju i da je okrivljenica gurnula oštećenicu koja je pala na zemlju. Izjavila je da se njih dvije učestalo svađaju i da nisu u dobrim međususjedskim odnosima i da izbjegava prisustvovati njihovim svađama. Iz iskaza ispitanog policijskog službenika razvidno je da nije bio neposredni očevidac događaja i da je optužba protiv okrivljenice podnesena na temelju iskaza ispitanih osoba. Što se tiče provedenog dokaza suočenja razvidno je da se na temelju provođenja istog nije moglo točno utvrditi činjenično stanje jer niti okrivljenica, a niti oštećenica nisu opisivale tijek predmetnog događaja već njihov narušen međususjedski odnos.
7. U postupku je nesporno utvrđeno da su okrivljenica i PD susjede, da okrivljenica stanuje u zgradi koja je par metara udaljena od ulice, a PD u kući koja se nalazi u zajedničkom dvorištu iza zgrade u kojoj živi okrivljenica. Nesporno je da se događaj zbio iza zgrade u kojoj živi okrivljenica, u zajedničkom dvorištu. Nesporno je i da su predmetne zgode okrivljenica i PD bile u međusobnom sukobu. Iste činjenice proizlaze iz iskaza ispitanih osoba.
8. Međutim sporno je da li je okrivljenica te zgode narušavala javni red i mir na način kako joj se to optužbom stavlja na teret. Predmetni događaj zbio se u dvorištu kuće dakle na fiktivnom javnom mjestu. Da bi se radilo o narušavanju javnog reda i mira djelo mora biti počinjeno na javnom mjestu, a ako nije, što je u konkretnome slučaj, posljedice tog dijela moraju se reflektirati na javno mjesto. Isto znači da se predmetni događaj, koji se dogodio na fiktivnom javnom mjestu, morao vidjeti sa javnog mjesta tj. ulice ili se čuti na javno mjesto tj. na ulicu.
9. Iz iskaza PD jasno proizlazi da se događaj nije mogao vidjeti sa ulice jer mu je to priječila zgrada u kojoj stanuje okrivljenica. Isto tako iz njezinog iskaza proizlazi da ne može sa sigurnošću reći da li se vika okrivljenice mogla čuti na ulicu, ali da je to moguće. Međutim, sud ističe da je bitna i odlučujuća činjenica za utvrđivanje prekršajne odgovornosti okrivljenice upravo to da li se posljedica terećenog djela čula na javno mjesto ili se vidjela s javnog mjesta. Obzirom ta činjenica nije sa sigurnošću utvrđena, jasno je da sud ne može sa sigurnošću utvrditi krivnju okrivljenice. Posebno se napominje da to što je svjedokinja ŽD vidjela i čula sukob okrivljenice i oštećenice nije dovoljno za kažnjavanje okrivljenice jer se ista u trenutku sukoba nalazila u svojem dvorištu, a ne na javnom mjestu i nema neposrednog saznanja o tome da li se događaj vidio i čuo sa ulice.
10. Obzirom nije dokazano da se posljedica terećenog prekršaja reflektirala na javno mjesto, a što je odlučna i bitna činjenica za ostvarenje bića djela prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i bez te utvrđene činjenice ne može se okrivljenica proglasiti krivom, sud i nije posebno obrazlagao tijek predmetnog događaja i ocjenjivao iskaze ispitanih osoba. Isto tako nije izrekao od tužitelja predloženu zaštitnu mjeru zabrane uznemiravanja ili uhođenja oštećene, a koja i nije propisana kao zaštitna mjera niti Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira, a niti Prekršajnim zakonom.
11. Slijedom svega navedenog, ostalo je u sumnji da bi okrivljenica počinila djelo za koje se tereti, radi čega je primjenom načela "in dubio pro reo" valjalo odlučiti u korist okrivljenice i temeljem čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona istu osloboditi optužbe.
12. S obzirom da je okrivljenica oslobođena optužbe, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
U Zagrebu 5. prosinca 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Jasminka Češković
Sanja Eter
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude okrivljenica i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH u roku 8 dana po primitku, putem ovoga Suda, pisano, u dva istovjetna primjerka bez naplate pristojbe na adresu [adresa].
Dostavna naredba:
1. okrivljenica VD, [adresa]
2. braniteljica odvjetnica Silvija Gnjidić, Praška 8, Zagreb
3. tužitelj PUZ, VIII policijska postaja Zagreb
4. spis.