Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

Krk 51500

Poslovni broj: P Ob-71/2020.-57.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Nataliji Denona, u pravnoj stvari tužitelja KVD iz [adresa], sada na adresi [adresa] u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravnog slijednika pok. KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Tojčić, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženice RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravne slijednice iza pok. ŽV iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Robert Rist, odvjetnik iz Krka, radi utvrđenja, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene 14. listopada 2025., javno objavivši odluku 5. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da obiteljska kuća s dvije etaže (dva stana) s pripadajućim zemljištem – dvorištem koja je izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica]/G, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], starog premjera koji u naravi odgovara k. č. [katastarska čestica], Pl 969, k. o. [katastarska općina] – Grad, u [adresa], predstavlja bračnu tečevinu iz braka ŽV i pok. ĐV te da ½ imovine pok. EV predstavlja njegovu imovinu.

II Tužitelju RVD, kao pravnom slijedniku iza pok. tužiteljice KV, pripada temeljem nasljedstva iza pok. oca u vlasništvo 1/3 od ½ imovine iz točke I izreke ove presude.

III Zemljišnoknjižni odjel ovog suda će nakon pravomoćnosti ove presude izvršiti uknjižbu prava suvlasništva sa imena tužene na ime i suvlasništvo tužitelja na 1/3 od ½ idealnog dijela vlasništva tužene (1/6 cijele nekretnine).

IV Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu točke 1. tužbenog zahtjeva, koji se tiče nekretnine izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica]/G, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a gdje je u odnosu na ½ imovine pok. EV navedeno da ista predstavlja njegovu posebnu imovinu, kao neosnovan.

V Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da k. č. [katastarska čestica], sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Krku upisanih kao suvlasništvo tužene u 20/24 dijela) predstavljaju bračnu tečevinu iz braka ŽV – tužene i pok. EV, te ½ opisane imovine predstavlja njegovu posebnu imovinu.

2. Tužiteljici KV pripada temeljem zakonskog nasljednog dijela iza pok. oca u vlasništvo 1/3 dijela od ½ imovine opisane u točki 1.

3. Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Krku će nakon pravomoćnosti ove presude izvršiti uknjižbu prava vlasništva sa imena tužene na ime i suvlasništvo tužiteljice KV na 1/3 od ½ idealnog dijela vlasništva tužene (3/20 cijele nekretnine).

4. Tužena je dužna tužiteljici nadoknaditi troškove parničnog postupka."

VI Nalaže se tuženici da nadoknadi tužitelju trošak parničnoga postupka u iznosu od 12.321,51 EUR-a u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana 15. siječnja 2009. tužiteljica KV, koja je preminula tijekom postupka, podnijela je tužbu protiv svoje majke, sada pok. ŽV, sa tužbenim zahtjevom u kojem je tražila da se utvrdi da obiteljska kuća na adresi [adresa] sa dvije „etaže“, tj. dva stana i pripadajućim dvorištem, izgrađena na čestici k. č. br. [katastarska čestica]/G, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što sada odgovara čestici oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], predstavlja bračnu stečevinu iz braka pok. ŽV i njezinog supruga, oca tužiteljice, pok. EV, svakog u ½ dijela, gdje tužiteljici temeljem nasljedstva iza pok. oca pripada 1/3 suvlasničkog dijela od polovice (1/2) koja pripada njezinom pok. ocu, te da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da po pravomoćnosti presude izvrši uknjižbu prava suvlasništva sa imena tužene na ime i suvlasništvo tužiteljice, i to u 1/3 od ½ idealnog dijela vlasništva tužene (1/6 cijele nekretnine).

2. U tužbi je navela da je pok. otac tužiteljice i suprug tuženice ĐV preminuo **.**.1982. u [adresa], te da je nakon njegove smrti vođen ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Banja Luci, u kojem postupku da su kao njegove nasljednice proglašene njegova supruga IV, ovdje tuženica, te njegove dvije kćeri tužiteljica KV i njezina sestra PV (sada tuženica), svaka u 1/3 idealnog dijela. Nadalje je navela da se u tom postupku nije raspravljalo o imovini u [adresa], budući da je formalni vlasnik kuće na [adresa], bila majka tužiteljice, inicijalna tuženica IV, s tim da je obiteljski dogovor oduvijek bio da će kuću na [adresa] kao bračnu stečevinu svojih roditelja dijeliti tužiteljica i njezina sestra PV na jednake dijelove. Također je navela da je majka tužiteljice pok. IV zaključila sa svojom kćerkom PV Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 1. prosinca 2008., kojim je vlasništvo na kući u [adresa], nakon svoje smrti, prenijela svojoj kćeri JV, sestri tužiteljice. Držeći da bi realizacijom tog Ugovora bila uskraćena u svojim nasljednim pravima iza pok. oca, budući da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu iza pok. oca tužiteljice i majke ŽV, tužiteljica da je pokrenula pred javnim bilježnikom Majom Muhvić iz [adresa] ostavinski postupak iza pok. oca ĐV, i to pod poslovnim brojem O-216/08, u kojem je odlučeno da će se predmet ustupiti ovom sudu radi daljnjeg postupanja. Na okolnost da je kuća u [adresa] bračna stečevina pok. oca tužiteljice ĐV i sada pok. majke ŽV, tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka tvrdila da je 1974./75. i 1976. eksproprirana njihova obiteljska kuća u [adresa], od kojeg novca da je kupljen stan na adresi [adresa] u [adresa], gdje se obitelj ŽV preselila, dok da je ostatkom novca kupljena stara ruševna štala na [adresa], na adresi [adresa], budući da je majka tužiteljice bila jedna od sunasljednica na toj kući iza smrti pok. rođaka VV, dok da su ostali sunasljednici pristali da za određenu sumu novca, i to u okviru tog ostavinskog postupka, ustupe svoje suvlasničke dijelove majci tužiteljice pok. IV. U tom pravcu tužiteljica je tvrdila da je otac tužiteljice, u okviru ostavinskog postupka iza pok. VV, isplatio sve sunasljednike, osim SV i HV, koje da se nisu htjele odreći nasljedstva, već su nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju zaključile sa majkom tužiteljice ugovore o kupoprodaji i prodale istoj svoje suvlasničke udjele na predmetnoj štali (kući). Prema navodima tužiteljice, nakon što je štala kupljena, da se započelo sa izgradnjom kuće, te da je po dovršetku svih radova, koje je dogovarao i vodio pok. otac tužiteljice, nastao novi stambeni objekt, koji da postoji i danas, tj. kuća sa dva stana, od kojih je jedan u prizemlju, a jedan na katu, te da je prešutna podjela između tužiteljice i njezine sestre oduvijek bila da će svaka koristiti jedan stan. Slijedom navedenog, tužiteljica, odnosno njezin sin ŽVD, koji je nakon smrti tužiteljice preuzeo predmetni postupak u svojstvu tužitelja, smatra da bi kao zakonski nasljednik iza svoje majke KV, koja je pak zakonski nasljednik iza svojeg oca pok. EV, imao pravo tražiti od suda da se utvrdi da je kuća u [adresa], bračna stečevina iza pok. EV i pok. ŽV, te da njemu kao nasljedniku iza svoje pok. majke DV, prvotne tužiteljice, pripada određeni suvlasnički dio koji bi pripadao njegovoj majci, i to na dijelu bračne stečevine iza pok. EV.

3. U odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka, tuženica IV nije sporila da je 1982. godine, pred sudom u [adresa], bio vođen i pravomoćno dovršen ostavinski postupak iza pok. EV, u kojem je utvrđena njegova ostavinska imovina. Kako u tom postupku nije bilo prigovora na opseg ostavinske mase u smislu da bi osim imovine na području BiH postojala još neka druga imovina pokojnika, to je tuženica, imajući u vidu da su Hrvatska i BiH tada bile sastavni dio Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te da je Općinski sud u Banja Luci bio stvarno i mjesno nadležan utvrditi postojanje i raspodijeliti cjelokupnu ostavinsku imovinu pok. ostavitelja, dakle kako onu u Bosni i Hercegovini, tako i onu u Republici Hrvatskoj, smatrala da su stranke u tom ostavinskom postupku bile ovlaštene isticati da pokojnik, osim imovine u BiH, ima i drugu imovinu u Hrvatskoj, što da u konkretnom slučaju nije nitko nije isticao, niti uopće, kroz period duži od 20 godina, osporavao činjenicu da kuća u [adresa] predstavlja samovlasništvo tuženice. S tim u svezi sporila je da bi kuća u [adresa] predstavljala bračnu stečevinu stečenu u braku sa pok. suprugom ČV, već je tvrdila da se radi o njezinoj posebnoj imovini. U tom pravcu navela je da u konkretnom slučaju postoje tri osnove stjecanja prava vlasništva nad predmetnom nekretninom koje isključuju tvrdnje tužiteljice, i to prvu prema kojoj se radi o posebnoj imovini tuženice, odnosno o imovini njezine obitelji koju je tuženica IV naslijedila, zatim drugu da se radi o posebnoj imovini tuženice ŽV koju pretpostavku niti jedan od nasljednika pok. ČV nije doveo u pitanje, te treću prema kojoj je tuženica IV oduvijek vršila sve vlasničke i posjedovne čine na predmetnoj kući, te istu držala kao svoju, čime da je istu stekla i temeljem instituta dosjelosti. Što se tiče kuće u [adresa], tuženica nije sporila da bi ista bila eksproprirana, međutim suprotno navodima tužiteljice tvrdila je da tim novcem nije kupljena štala, tj. kuća u [adresa], već da su ta sredstva, uz dodatni kredit kojeg je podigla tuženica, iskorištena da bi se kupio stan u [adresa] i da bi se isti adaptirao. Vezano uz radove na kući u [adresa], tuženica je sporila da bi se na toj kući izvodili veći građevinski radovi, već je tvrdila da se radilo o sitnijoj adaptaciji štale, koja da je također bila financirana sredstvima koji predstavljaju posebnu imovinu tuženice ŽV. Naime, prema navodima tuženice, ista da je prodala svoj suvlasnički udio na kući u [adresa], u [adresa], te da je tim sredstvima financirala adaptaciju kuće u [adresa]. Kako predmetna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu tuženice ŽV i njezinog pok. supruga ČV, već se radi o njezinoj posebnoj imovini, zaključila je da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan i da stoga isti valja odbiti kao neosnovan.

4. Tijekom postupka obje stranke podnijele su prijedloge za donošenje rješenja o osiguranju određivanjem privremene mjere, i to tužiteljica zbog činjenice da je tuženica IV dana 29. travnja 2009., 18. lipnja 2009. i 15. kolovoza 2009. promijenila brave na obiteljskoj kući u [adresa], te onemogućila tužiteljici suposjed na kući, slijedom čega je predložila da se na obiteljskoj kući na adresi [adresa] privremeno, do pravomoćnog okončanja ovog spora, urede odnosi između stranaka na način da tužiteljici KV pripadne u posjed stan na I. kat kuće, gdje se i nalaze njezine pokretnine, a tuženoj stan u prizemlju, uz obvezu stranaka da se suzdrže od bilo kakvog međusobnog ometanja suposjeda, dok je tuženica, zbog istih razloga, odnosno zbog činjenice da je tužiteljica promijenila brave na obiteljskoj kući, uslijed čega se tuženica morala koristiti pravom na dopuštenu samopomoć, predložila sudu određivanje privremene mjere kojom će se naložiti tužiteljici kao protivnici osiguranja da preda tuženici u posjed cijelu kuću u [adresa], grč. 86 u g.t. 5, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te istu oslobodi od osoba i stvari u roku od 3 dana, kao i da se zabrani tužiteljici daljnje uznemiravanje tuženice u njezinom posjedu

– vlasništvu na predmetnoj kući pod prijetnjom novčanog kažnjavanja.

5. Raspravnim rješenjem od 10. studenog 2011., ovaj predmet, koji se prvotno vodio pod poslovnim brojem P-21/2009, spojen je sa predmetom pod poslovnim brojem P-255/2009, koji se također vodio kod ovog suda između istih stranaka, u istim stranačkim ulogama, zbog iste činjenične i pravne osnove, odnosno radi utvrđenja da nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], predstavljaju bračnu stečevinu stečenu za vrijeme trajanja braka tuženice ŽV i pok. EV, svakog u ½ dijela, te da tužiteljici kao zakonskoj nasljednici iza pok. oca EV pripada 1/3 od ½ dijela suvlasničkog dijela koji pripada njezinom pok. ocu EV.

6. Podneskom od 2. prosinca 2011. tužiteljica KV postavila je pored osnovnog tužbenog zahtjeva i eventualno kumulirajući (a ne „alternativni“) tužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da je vlasnica ½ dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica]/G, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što da u naravi predstavlja kuću na adresi [adresa], a koje da je pravo su/vlasništva stekla dosjelošću, i to kao pošteni posjednik dijela nekretnine (I. kata kuće) još od 1982. godine, budući da joj je još prije smrti pok. oca, temeljem dogovora u obitelji, pripao I. kat kuće, a njezinoj sestri PV prizemlje.

7. Dana 30. siječnja 2012. donesena je prvostupanjska presuda i rješenje pod poslovnim broj P-21/2009, kojom je odbijen kako osnovni, tako i eventualno kumulirajući tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, a odbijeni su i prijedlozi stranaka za određivanjem privremenih mjera, te je naloženo tužiteljici da naknadi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 12.250,00 kuna, sve uz obrazloženje da je tužiteljica u konkretnom slučaju postavila nasljednički zahtjev, budući da traži da joj kao sunasljednici iza pok. oca EV pripadne odgovarajući suvlasnički dio na predmetnim nekretninama (k. č. br. [katastarska čestica]/G, 1005/1, 1005/2, 1005/3 i 1039), a koji da je zahtjev u smislu odredbe čl. 144. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 52/71, 47/78, 53/91, 56/00, dalje ZN) u zastari, jer da je u konkretnom slučaju protekao i najdulji zastarni rok propisan citiranom zakonskom odredbom od 20 godina. Što se tiče eventualno kumulirajućeg tužbenog zahtjeva, isti je odbijen pozivom na odredbu čl. 356. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV), budući da u postupku nije utvrđeno da bi tužiteljica bila državljanka Republike Hrvatske, već državljanka Bosne i Hercegovine sa kojom Republika Hrvatska nema ugovoren reciprocitet u pogledu stjecanja nekretnina.

8. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-4902/2012, od 17. rujna 2014., ukinuta je prvostupanjska presuda, kao i rješenje o troškovima parničnog postupka, te je u tom dijelu (ne i u odnosu na odluke o predloženim privremenim mjerama) predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U citiranom ukidnom rješenju je navedeno da se tužba iz čl. 144. ZV- a (očito omaška u pisanju, jer se citirani broj članka odnosi na ZN, a ne ZV) može podnijeti samo između osoba koje se spore o pravu nasljedstva iza zajedničkog prednika od kojih jedna ističe svoje jednako ili jače pravo nasljedstva prema osobi koja posjed stvari ostavine također temelji na pravu nasljedstva, a što da ovdje nije slučaj, s obzirom da tuženica u ovom postupku tvrdi da predmetne nekretnine drži u posjedu kao svoju posebnu imovinu, a ne po nasljedno-pravnoj osnovi. U tom pravcu, drugostupanjski sud je dao uputu ovom sudu da u daljnjem tijeku postupka utvrdi da li predmetne nekretnine predstavljaju posebnu imovinu tuženice ŽV ili se radi o zajedničkoj imovini pok. ŽV i njezinog pok. supruga EV, zatim da utvrdi je li tuženica pošteni posjednik, te je li tužiteljica u posjedu (suposjedu) predmetnih nekretnina, a nakon toga da ocijeni dolazi li u primjenu odredba čl. 144. ZN-a, te da potom, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, donesene novu i na zakonu osnovanu sudsku odluku.

9. Tijekom postupka preminula je tuženica IV, te je rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem P Ob-109/2015, od 8. lipnja 2017., utvrđen prekid postupka, dok je rješenjem pod poslovnim brojem P Ob- 178/2018, od 2. svibnja 2018., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-4/2018, od 14. lipnja 2018., nastavljen predmetni postupak sa nasljednicom (drugom kćerkom) pok. tuženice PV iz [adresa]. Nadalje, u tijeku postupka, preminula je i tužiteljica KV, te je rješenjem suda pod poslovnim brojem P Ob-46/2019, od 28. rujna 2020., ponovno utvrđen prekid postupka, te je isti nastavljen donošenjem rješenja o nastavku postupka, poslovni broj P Ob-71/2020, od 3. prosinca 2020., na način da je postupak preuzeo sin pok. tužiteljice ĐVD iz [adresa].

10. Tijekom postupka, a poštujući uputu drugostupanjskog suda, ovaj sud je izvršio uvid u sveobuhvatnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, izvršio je uvid u fotografije koje prileže na listu 184 do 187 spisa, kao i uvid u predmete ovog suda O-1851/2017 (Pu O-136/2019) i Z- 7492/08, zatim proveo je dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka MV, TV, ĆV, ZV, OV, BV, AV, te dokaz očevidom lica mjesta i vještačenjem po vještaku građevinske struke Nevenu Čačiću. Također, ovaj sud je prihvatio i dokazni materijal koji je od strane tužitelja dostavljen na ročištu 15. svibnja 2024., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, jer se prije svega tuženik uopće nije protivio tome da se ta dokumentacija cijeni u okviru predmetnog postupka, a osim toga, s obzirom da je ista dostavljena radi provjere odlučnih činjenica u pogledu kojih su tuženica PV i svjedok OV različito iskazivali u postupku, to je ovaj sud, rukovodeći se recentnim stavovima VSRH izraženim u pogledu tog pravnog pitanja, prihvatio dostavljenu dokumentaciju i cijenio je u okviru dokaznog postupka, zajedno sa ostalim dokazima provedenim u postupku.

11. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za predmetne nekretnine utvrđeno je da je na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica]/G, upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška], zk. tijelo V, k. o. [katastarska općina], kao isključiva vlasnica upisana IV, s tim da je na toj nekretnini, pod poslovnim brojem Z-7492/08, od 2. prosinca 2008. zabilježeno postojanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je zaključen 1. prosinca 2008. između vlasnice ŽV kao primateljice uzdržavanja i RV kao davateljice uzdržavanja, dok je na nekretninama oznake k. č. br. [katastarska čestica], koje su upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], zk. tijelo II i III, k. o. [katastarska općina], tuženica IV upisana kao suvlasnica u 40/168 suvlasničkog dijela.

12. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 1. prosinca 2008. utvrđeno je da je isti sastavljen od strane javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 23, u formi javnobilježničkog akta, pod poslovnim brojem OU-681/08, u prisutnosti ugovornih stranaka, i to pok. ŽV kao primateljice uzdržavanja i RV kao davateljice uzdržavanja. Navedenim Ugovorom primateljica uzdržavanja je svojoj kćeri JV, nakon svoje smrti, ostavila u vlasništvo nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica]/G, u naravi kuću površine 97 m2, zk. tijelo V, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], uz obvezu davateljice uzdržavanja da primateljicu uzdržavanja doživotno uzdržava, kao i da plaća sve troškove koji terete predmetnu nekretninu.

13. Uvidom u zapisnik sastavljen kod javne bilježnice Maje Muhvić iz [adresa], pod poslovnim brojem O-216/08, od 2. prosinca 2008., utvrđeno je da je u ostavinskom postupku iza pok. EV, kojeg je pokrenula pok. tužiteljica KV, utvrđena smrtovnica ostavitelja iz koje proizlazi da je ostavitelj rođen **.**.1929., te da je preminuo u [adresa], posljednje prebivalište [adresa], BiH, 13. ožujka 1982., da je bio u braku sa IV rođ. K, u kojem braku da je rođeno dvoje djece, i to kćerke PV i KV, te da nije utvrđeno postojanje eventualne oporuke ostavitelja. Utvrđeno je da je pok. tužiteljica KV, u svojem prijedlogu, kao ostavinsku imovinu navela ½ dijela kuće s okućnicom oznake k. č. br. [katastarska čestica]/G, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja da imovina predstavlja bračnu stečevinu ostavitelja, koja da nije bila raspravljana u ostavinskom postupku koji se iza ostavitelja vodio u [adresa]. S obzirom na prigovore nasljednica ŽV, sada pok., te RV, javni bilježnik je donio rješenje kojim je ostavinski spis dostavio ovom sudu na daljnje postupanje.

14. Uvidom u vjenčani list, izdan od strane Ureda državne uprave u Primorsko – goranskoj županiji, Matični ured Krk, Klasa: 223-03/08-04/175, Urbroj: 2170-83-01/01-08-2, od 25. rujna 2008., utvrđeno je da je u Maticu vjenčanih matičnog područja Krk, za godinu 1954., pod rednim brojem 9, izvršen upis činjenice sklapanja braka između EV i UV, a koji da je brak sklopljen 27. listopada 1954. u [adresa], te da su supružnici nakon sklapanja braka kao zajedničko prezime preuzeli prezime RV.

15. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pok. VV pok. R, koji je preminuo **.**.1946., utvrđeno je da se njegova imovina sastojala od nekretnina upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da su kao njegovi nasljednici, temeljem zakona i temeljem ustupa učinjenog od strane FV pok. R, NV ž. R, LV R, ŠV Ž, GV i CV, proglašeni IV, bratučeda ostavitelja, u 20/24 dijela, zatim KJ ž. Đ, bratučeda ostavitelja, u 2/24 dijela, te HV pok. E, bratučeda ostavitelja, u 2/24 dijela.

16. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 15. listopada 1974., na listu 13 spisa, koji je zaključen između prodavateljice SV ž. Đ rođ. HV i kupca RJ iz [adresa], a koji je ovjeren 20. studenog 1974. od strane Općinskog sekretarijata za opću upravu Općine Karlovac, broj 659/1974., utvrđeno je da je predmet kupoprodaje bio 2/24 suvlasničkog dijela kuće u [adresa], koja je sagrađena na čestici oznake grč. 86, upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], društveno vlasništvo, sa pravom korištenja zemljišta pod zgradom, kao i pravo korištenja vrta na čestici z.č. 1906, upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za vrijeme dok postoji kuća sagrađena na grč. 86. Utvrđeno je da je između ugovornih stranaka ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 1.350,00 dinara, te da je ista u cijelosti isplaćena prodavateljici, što da je ista potvrdila potpisom ugovora, te da je kupac odmah stupio u posjed kupljene nekretnine.

17. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 15. listopada 1974., na listu 14 spisa, koji je zaključen između prodavateljice HV iz [adresa] i kupca RJ iz [adresa], utvrđeno je da je predmet kupoprodaje bio 2/24 suvlasničkog dijela kuće u [adresa], koja je sagrađena na čestici oznake grč. 86, upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], društveno vlasništvo, sa pravom korištenja zemljišta pod zgradom, kao i pravo korištenja vrta na čestici z.č. 1906, upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za vrijeme dok postoji kuća sagrađena na grč. 86. Utvrđeno je da je između ugovornih stranaka ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 1.350,00 dinara, te da je ista u cijelosti isplaćena prodavateljici, što je ista potvrdila potpisom ugovora, te da je kupac odmah stupio u posjed kupljene nekretnine.

18. Uvidom u posjedovni list 969, na listu D26 spisa, utvrđeno je da je na čestici oznake 2922, k. o. [katastarska općina], naziv čestice 10 Galija (KČ + ZG + DVOR) upisana kao posjednica IV iz [adresa].

19. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Krku, poslovni broj P-917/2009, od 10. studenog 2010., koje je doneseno u pravnoj stvari koja se vodila između ovdje stranaka, u istim stranačkim ulogama, radi smetanja posjeda, a koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-3454/2011, od 20. rujna 2011., utvrđeno je da je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženica IV smetala tužiteljicu KV u posljednjem mirnom posjedu kuće na [adresa], na adresi [adresa], izgrađenoj na gr.č. 86, upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], starog premjera, što u naravi odgovara k. č. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – grad, na način da je 15. kolovoza 2009. na ulaznim vratima stana u prizemlju zgrade i na ulaznim vratima stana na prvom katu zamijenila postojeće brave novim bravama i time onemogućila tužiteljici suposjed opisane nekretnine, te istoj zabranio takvo i slično smetanje posjeda.

20. Uvidom u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Opštinskog suda u Banja Luci, broj O-886/82, od 18. studenog 1982. godine, te pravomoćno dopunsko rješenje o nasljeđivanju od 6. travnja 1995., koja su donesena u ostavinskom postupku iza pok. EV, koji je preminuo **.**.1982., utvrđeno je da se imovina ostavitelja sastojala od štednih uloga na štednim i deviznim knjižicama, kao i prava vlasništva na putničkom automobilu Citroen GS, reg. oznake [registarska oznaka], te na četvorosobnom stanu u [adresa] u [adresa], upisanom u zk. ul. broj [broj ZK uloška], čestica oznake k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] Luka. Nadalje je utvrđeno da su u tom postupku sudjelovale supruga ostavitelja IV, te njegove kćeri mldb. DV (sada KV) i PV, s tim da su kao nasljednice proglašene supruga IV u 2/3 dijela i mldb. DV u 1/3 dijela, budući je kćerka PV ustupila svoj nasljednički dio svojoj majci IV.

21. Uvidom u rješenje Komisije za određivanje naknade za eksproprisane nekretnine Skupštine Opštine Banja Luka, broj: 06/III-473-78/7- 74, od 8. srpnja 1976., koje je doneseno u postupku određivanja naknade za ekspropriranu nekretninu, a kojem je prethodilo rješenje broj: 06/III-473-78/7- 74 od 4. septembra 1974., utvrđeno je da je pok. ŽJ određena naknada za eksproprijaciju porodično stambene zgrade i pomoćnih objekata na adresi u [adresa], koja leži na čestici oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Luka, a sve u cilju izgradnje [adresa] u [adresa], u ukupnom iznosu od 994.110,00 dinara.

22. Iz iskaza tužitelja KVD, koji je saslušan na ročištu 24. ožujka 2021., proizlazilo bi da je kuću na [adresa] gradio njegov pok. djed ĐV, i to sa namjerom da ista pripadne njegovim dvjema kćerima, pa je tako majka tužitelja koristila stan na katu, a njegova teta PV stan u prizemlju. Prema navodima tužitelja, predmetna kuća da je kupljena kao štala, te da je njegov pok. djed ĐV istu u cijelosti adaptirao, a po pričanju pok. bake RJ da mu je poznato da je pok. djed znao preprodavati voće i povrće, koje bi jeftino kupio u Bosni i Hercegovini, a sve kako bi zaradio dodatna sredstva potrebna za izgradnju kuće, te čak prevoziti građu i materijal iz stare kuće u [adresa], koja je srušena, kako bi isti iskoristio za izgradnju predmetne kuće na [adresa]. Prema tvrdnji tužitelja, kuća u [adresa] da je stečena za vrijeme trajanja braka njegovog djeda i bake, koji da su u to vrijeme oboje bili zaposleni, i to pok. RJ kao farmaceut u ljekarni, a pok. ĐV kao rendgenski tehničar, koji da se u slobodno vrijeme bavio i zlatarskim obrtom. Prema navodima tužitelja, njegova pok. majka da je bila u su/posjedu cijele kuće još od svoje punoljetnosti, budući da je imala ključeve od oba stana kuće, iako je pretežito koristila stan na prvom katu, kojeg da sada, nakon njezine smrti, u posjedu drži tužitelj. Također je naveo da je njegova pok. baka RJ, dok je bila živa, koristila cijelu kuću, te da su svi računi za kuću dolazili na njezino ime. Prema njegovim navodima, račune da su dogovorno plaćali njegova majka i teta PV, a nakon smrti njegove bake, računi za kuću da dolaze na ime tete PV, koja da je temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju upisana kao vlasnica cijele kuće. Njegova pok. majka da je redovito ulagala u predmetnu kuću i vršila sitne popravke na kući, te da to isto sada čini i tužitelj, pa da je tako nedavno sanirao krov na kući, budući je isti prokišnjavao. Što se tiče vremena kada je stara kuća u [adresa] srušena, tužitelj je naveo da je njegova majka tada imala cca 10 godina, dok je vezano uz stan u [adresa] naveo da je isti kupljen prije nego je stara kuća u [adresa] srušena. Osim što smatra da je suvlasnik predmetne kuće u [adresa], naveo je kako se smatra i suvlasnikom nekretnina koje su radi zajedničkog raspravljanja spojene sa ovim postupkom. Pojasnio je da se u naravi radi o masliniku koji također predstavlja bračnu stečevinu njegovog djeda i bake, a kojeg da održavaju i obrađuju FV i RJ, bratić i sestričina njegove bake RJ, od kojih da tužitelj redovito svake godine kupi 10 litara maslinovog ulja.

23. Iz iskaza tuženice RV, koja je također saslušana na ročištu 24. ožujka 2021., proizlazi da je ista svoje pravo vlasništva na kući u [adresa], stekla temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog sa svojom majkom RJ kao primateljicom uzdržavanja. Prema navodima tuženice, njezina majka da je sa njom zaključila predmetni ugovor, budući da je tuženica još od 26 godine počela ulagati u predmetnu kuću i plaćati režijske troškove za istu. Predmetna kuća da predstavlja posebnu imovinu njezine majke, koju da je ona u većem dijelu stekla nasljedstvom iza pok. rođaka VV, i to 1974., dok da je u manjem suvlasničkom dijelu isplatila svoje sestričine novcem koji je također predstavljao njezinu posebnu imovinu, budući je stečen prodajom njezine rodne kuće u [adresa], na adresi [adresa], koju da je majka tuženice imala u suvlasništvu sa svojom sestrom, te istu prodala svojem ujaku R (ocu FV). Što se tiče uređenja kuće u [adresa], tuženica je navela da su ti radovi također financirani sredstvima dobivenim prodajom kuće u [adresa], što da je njezin pok. otac znao i poštivao. Njezin otac da je bio vlasnik kuće u [adresa], koja je eksproprirana 1975., te da je novac od eksproprijacije uložen u kupnju stana u [adresa], dok da je njezina majka bila vlasnica predmetne kuće u [adresa], te da je dogovor njezinih roditelja, koji su se vjenčali 1954. godine, bio da majka ulaže u svoju imovinu u [adresa], a otac u imovinu u [adresa]. Kuća na adresi [adresa] da predstavlja jedinstven objekt, sa jednim priključkom vode i struje, te da sve režijske troškove plaća tuženica, odnosno da joj tužiteljica, kao i njezin sin, nisu nikad naknadili polovicu tih troškova. Što se tiče stana u prizemlju, tuženica da je nakon udaje istog u potpunosti uredila, uz dozvolu svoje majke, koja da je oduvijek bila u posjedu cijele kuće, dakle i prizemlja i kata, i to sve dok ju pok. sestra tuženice i njezin sin nisu istjerali iz stana na katu. Nakon što je tuženici predočena fotografija kuće na listu 112 i 187 spisa, tuženica je navela da se sjeća kuće koja da izgleda kao na fotografiji koja prileži na listu 187 spisa, dok da joj nije poznato da bi kuća izgledala kao na listu 112 spisa, odnosno da ne zna kako je kuća izgledala prije preuređenja. Što se tiče utuženih maslinika, tuženica je navela da je njezina majka suvlasnica u manjem suvlasničkom dijelu tih nekretnina, koje da je također stekla nasljedstvom iza pok. rođaka VV, međutim da te nekretnine koristi rođak pok. majke FV i da ona nije u posjedu tih nekretnina.

24. Iz iskaza svjedokinje TV, koja je saslušana na ročištu 31. svibnja 2023., proizlazi da je istoj poznata stara kuća na adresi [adresa], jer da je tamo nekoć (u vrijeme kad je svjedokinja bila dijete) živjela stara gospođa, koja da je najvjerojatnije bila rod njezine none (bake), s tim da su nakon smrti te gospođe, roditelji svjedokinje preuzeli posjed predmetne kuće i tamo držali blago. U to vrijeme predmetna kuća da je izgledala kao štala, a kada je svjedokinji pokazana fotografija na listu 186, ista je potvrdila da je u to vrijeme predmetna kuća izgledala baš kako je prikazano na toj fotografiji. Naime, roditelji svjedokinje da su živjeli u blizini predmetne stare kuće, te da su istu 1961. prodali i kupili kuću u [adresa] (sada [adresa]) od pok. RJ i njezine sestre ŠV. Što se tiče stare štale, svjedokinja je pojasnila da su se ona i njezin brat dogovorili sa ostalim sunasljednicima (djecom očeve braće), te istu prodali pok. RJ i ĐV. Ona da je od prodaje dobila 4.500,00 dinara, i to od pok. ĐV, koji da joj je novac predao na ruke u kući u [adresa], dok da njezin brat FV novac nije tražio, već je svoj nasljednički udio prepustio pok. RJ i pok. ĐV, jer da je sa njima bio jako dobar. Nadalje, iz iskaza svjedokinje proizlazi da ista od udaje 1962. živi u [adresa], ali da je unatoč tome na [adresa] dolazila dva do četiri puta godišnje, ovisno o poslovnim obvezama, te da je tada boravila u kući svojih roditelja u [adresa]. Poznato joj je da su pok. RJ i ĐV, nakon kupnje stare štale u [adresa], istu počeli obnavljati i popravljati, a to da je najvjerojatnije bilo u vrijeme kada njezin otac više nije bio živ. Također da joj je poznato, i to po pričanju pok. ĐV, da je dogovor u obitelji bio da svakoj kćeri pripadne jedan stan u kući. Kada je kuća obnovljena, na katu da je živjela pok. RJ s DV, i to kada bi DV došla na [adresa], a da u prizemlju nije bilo nikoga, iako da je dogovor bio da isti pripadne PV. Pok. ĐV i pok. RJ da su oboje bili zaposleni u [adresa], i to pok. ĐJ kao radiolog, dok da je pok. RJ radila u ljekarni, s tim da istoj nije bila poznata njihova financijska situacija, niti porijeklo sredstava kojim su kupili i obnovili staru kuću u [adresa].

25. Iz iskaza svjedokinje MV, koja je saslušana na ročištu 31. svibnja 2023., proizlazi da se ista udala za Renata Giorgola 1970. godine, kada je došla živjeti u [adresa], u kuću koja da je udaljena 200-tinjak metara od stare kuće u [adresa]. Svjedokinji da je poznato da je njezin sin, koji se rodio 1971. godine, bio mali kada su pok. ĐJ i RJ počeli obnavljati staru kuću u [adresa]. Prije njih, predmetna kuća da je bila u posjedu njezine svekrve, koja da joj je čak bila dala ključ od prizemlja kako bi svjedokinja tamo sušila robu („veš“), međutim kako se svjedokinji taj prostor nije svidio, budući je njezina svekrva tamo držala kokice, koze i ovce, ona da taj prostor nije koristila. Svjedokinja da je svoju svekrvu upoznala u [adresa], i to 1970. godine kada se udala, s tim da je istoj poznato da je kuća u [adresa] kupljena još 1960-ih godina od pok. RJ i ŠV. Iako ne zna za koji iznos je ta kuća kupljena, svjedokinja je navela da joj se čini da je njezina svekrva bila prodala kuću u [adresa] u kojoj da je prethodno živjela i za taj iznos kupila kuću u [adresa]. Što se tiče izgleda stare kuće na adresi [adresa], svjedokinja je nakon uvida u fotografije koje prileže na listu 184 do 186 spisa, potvrdila da je prije obnove predmetna kuća izgledala upravo tako kako je prikazano na fotografijama, a da fotografija na listu 187 prikazuje tu istu kuću nakon njezine obnove, s tim da se na toj fotografiji, osim kuće, vidi i cijela obitelj, točnije njezin sin u dobi od možda 4 godine, njezin suprug, ona, pok. RJ, PV, a možda i pok. DV. Svjedokinji da nije poznato od koga su pok. ĐV i RJ kupili kuću u [adresa], ali da joj je poznat proces obnove kuće u kojem je najviše sudjelovao pok. ĐV, koji da je dogovarao sve poslove s radnicima. Dok se kuća obnavljala, što je trajalo koje dvije do tri godine, pok. ĐJ i RJ da su sa kćerkom DV u ljetnom periodu boravili kod njezine svekrve u [adresa], dok je PV u to vrijeme boravila kod svjedokinje, budući da nije bilo mjesta za sve u kući u [adresa]. Prema navodima svjedokinje, dogovor pok. ĐJ i pok. RJ je bio takav da je svaka kćer trebala koristi svoj prostor u kući, pa je tako DV, zajedno sa majkom, koristila gornji kat kuće, koji je najprije uređen, dok da je PV kasnije uredila prizemlje. Svjedokinji da nije poznata financijska situacija pok. ĐJ i RJ, ali da zna da su oboje u to vrijeme radili u [adresa], i to pok. ĐJ kao rendgenski tehničar, a pok. RJ u ljekarni. Što se tiče utuženog zemljišta, svjedokinja je navela da se u naravi radi o masliniku, koji da je od kuće udaljen cca 2 km, a kojeg da je prenamijenio i uredio isključivo njezin suprug FV, budući da se prvotno radilo o zapuštenoj šumi. Na tom zemljištu da suvlasnička prava ima još 6 rođaka, zajedno sa pok. RJ, te da je potrebno da se to zemljište međusobno podijeli među nasljednicima kako bi se znalo kome šta pripada.

26. Iz iskaza svjedoka ĆV, supruga tuženice RV, koji je također saslušan na ročištu 31. svibnja 2023., proizlazi da je od 1986. godine u braku sa tuženicom PV, te da većinu saznanja o kući na adresi [adresa] crpi iz razgovora sa pok. IV, te sa svojom suprugom, dok da je nakon 1986. i sam bio svjedokom određenih događaja. Prema iskazu svjedoka, jedini vlasnik i posjednik kuće na adresi [adresa] da je bila njegova punica pok. IV, koja da je tu kuću stekla nasljedstvom od svojih rođaka, odnosno ustupom od drugih sunasljednika koji su joj ustupili svoje suvlasničke udjele. Po pričanju pok. RJ da mu je poznato da su sunasljednici za učinjeni ustup dobili od pok. RJ komad zlata ili određeni iznos novca kao vid simbolične naknade, dok da neki nisu dobili ništa, međutim da ta naknada nije odgovarala tadašnjoj vrijednosti kuće. Svjedoku da nije poznato kojim sredstvima su isplaćeni oni sunasljednici koji su na ime naknade dobili određenu svoju novaca, ali da zna da je njegova pok. punica bila suvlasnik u ½ suvlasničkog dijela kuće u [adresa], koju da je prodala, najvjerojatnije prije kupnje kuće u [adresa]. Iako se nije mogao izjasniti o izgledu i vrijednosti kuće u vrijeme kada je ista stečena, naveo je da je jednostavnom matematičkom kalkulacijom, i to kada se uzmu u obzir kupljeni suvlasnički udjeli sa ostatkom kuće, te podaci HNB-a iz tog vremena, izračunao da je kuća tada mogla vrijediti 3.800,00 EUR-a, revalorizirano na današnju vrijednost. Sa svojom suprugom PV da je 1986. godine počeo uređivati prizemlje, koje da je tada bilo u roh – bau fazi izvedbe, dok da je gornji kat već bio opremljen za stanovanje i u njemu da je boravila pok. RJ i DV, kada bi došla na [adresa]. Dok se uređivalo prizemlje, njegova supruga i on da su najviše boravili u kući njegovih roditelja u [adresa], iako da su znali boraviti i u kući u [adresa], kada su se svi tijekom ljetnog razdoblja družili. Pok. RJ da je oduvijek kuću u [adresa] tretirala kao svoju posebnu imovinu, pa je tom smislu željela da kuća na [adresa] pripadne PV, a da stan u [adresa] pripadne DV. Ista da je još 1992. godine sastavila punomoć kojom da je ovlastila tuženicu da raspolaže sa kućom kako želi, a 2006. godine svoju namjeru o darovanju kuće tuženici da je prezentirala objema kćerima, što da pok. DV nije prihvatila mirno, već da se počela svađati, vrijeđati i prijetiti. Poznato mu je da se kuća u [adresa], nakon što je stečena, vrlo brzo uredila i osposobila za stanovanje, ali da mu nije poznato porijeklo novca kojim je ta obnova financirana. Zna da su oboje supružnika u to vrijeme bili zaposleni, ali da se pok. RJ dogovorila sa suprugom da će ona financirati svoju imovinu. Oni da su u to vrijeme živjeli u kući u [adresa], koja da je bila nasljedstvo pok. ĐV i koja da je eksproprirana zbog probijanja ceste, a uslijed te eksproprijacije da je pok. ĐV isplaćena naknada od koje da je kupljen stan u [adresa], gdje se obitelj preselila. Svjedoku da nije poznato kada je predmetni stan kupljen, ali pretpostavlja da je to bilo nakon potresa koji je u [adresa] bio 1969. godine. Predmetna kuća u [adresa] da je sada u posjedu pok. DV, odnosno njezinog sina KVD, te tuženice, s tim da je tuženica do 2008. znala imati svoje stvari i na gornjem katu i u prizemlju, s obzirom da se kuća povremeno iznajmljivala, pa su se ovisno o tome morali prilagođavati situaciji, dok da je nakon 2008. većina stvari tuženice u prizemlju, dok su stvari pok. DV na gornjem katu. Novac od najma kuće da je koristila pok. RJ, koja da je sa tim novcem znala pomoći pok. DV i njezinom suprugu, dok da troškove održavanja kuće snosi isključivo tuženica, i to još od 1990. godine. Što se tiče naslijeđenog zemljišta, svjedok je naveo da je njemu poznao da se sunasljednici nisu odrekli tog zemljišta u korist pok. RJ, kao i da je pok. RJ oduvijek govorila da je to zemljište zajedničko.

27. Iz iskaza svjedoka ZV, koji je saslušan na ročištu 19. prosinca 2023., proizlazi da je isti suprug pok. tužiteljice KV i to od 1993. godine. U svom iskazu svjedok je naveo da je sa DV bio u vezi i prije nego što su se oženili, točnije od 1981./1982. godine, te da iako su se razveli 2014., da su i nakon razvoda bili u dobrim odnosima. Svjedok da je u kuću na adresu [adresa] došao prvi puta krajem lipnja 1982. godine, a kada su svjedoku pokazane fotografije koje prileže spisu, i to konkretno fotografija na listu 187 spisa, svjedok je potvrdio da se radi o predmetnoj kući i da se na toj fotografiji vide pok. RJ, PV i DV. Sjeća se da tada u donjem stanu kuće nisu bile postavljene pločice, jer da su iste postavljene tek nakon 1986., kada su dovezene iz [adresa], tj. iz eksproprirane kuće u [adresa]. Tada da je svjedoka u kući dočekala DV, dok da je njezina majka RJ došla nakon par dana. Oni da su tada svi zajedno boravili na gornjem katu kuće i tako da je oduvijek bilo, i to svaki put kada bi svjedok došao na [adresa]. Sjeća se da je samo jednom spavao na donjem katu kućem i to negdje 1983. godine, jer da su na gornjem katu tada boravili Livijini prijatelji iz [adresa]. RJ da nije nikad iznajmljivala kuću. RJ da je živjela sa svjedokom u [adresa] sve do 2008. godine, odnosno da su u zajedničkom domaćinstvu živjeli RJ, svjedok, DV i njezin sin ĐVD, i to u stanu kojeg je kupio još pok. ĐJ, nakon što je eksproprirana njegova kuća. Što se tiče te eksproprirane kuće, svjedoku da je po pričanju poznato da je tu kuću davno ĐJ poklonio njegov stric, dok da je susjednu kuću poklonio Lazinim sestrama. U toj kući da je živio ĐJ sa obitelji tj. sa suprugom RJ i svojim kćerkama, ali isto tako i sa svojom majkom i sestrom koja da je bila bolesna. Kako je na tom mjestu trebala proći ulica, ta kuća da je srušena, a pok. ĐJ da je kao naknadu za tu kuću dobio određenu svotu novca, ali da ne zna koji iznos. Naveo je da se nije radilo o maloj svoti jer da je to bila kuća u centru grada. Nakon što je dobio novac, ĐJ da je kupio stan u susjednoj kući, čije da su vlasnice bile njegove sestre, budući da se nije htio seliti daleko od svoje majke i bolesne sestre. On da je kupio stan na prvom katu lijevo od svoje sestre I, dok je na tom istom katu desno bio stan njegove sestre P, koja da je dopustila njihovoj mami i bolesnoj sestri da žive u tom stanu. Sestra J da je tada živjela u [adresa]. Taj stan da je imao 108 m2, te da je kupljen od novca koji je dobiven eksproprijacijom kuće. Ne zna za koju cijenu je stan kupljen, ali po priči da zna da je pok. ĐJ od novca dobivenog eksproprijacijom, osim kupnje tog stana, kupio i suvlasničke udjele na kući u [adresa] od rođaka svoje supruge RJ, te nakon toga krenuo u adaptaciju te kuće. U to isto vrijeme da su se adaptirali i stan u [adresa] i kuća u [adresa], a iz priča zna da je puno majstora dolazilo iz [adresa] adaptirati kuću u [adresa]. Teta I, sestra pok. ĐJ, da je istom prodala stan, i to ne po nekoj velikoj kupoprodajnoj cijeni. O tome da je pok. ĐJ isplatio sve Livijine rođake za kuću u [adresa], da zna po priči same RJ, koja da mu je također pokazala i kupoprodajne ugovore. Sjeća se da je jedna Livijina rođakinja bila iz Siska, a druga iz Karlovca. Što se tiče FV, poznato mu je da on nije tražio novac za svoj suvlasnički udio. Ne zna koji je iznos dat za kupnju kuće, ali da mu je poznato da je cijela familija pričala o tome kako ih je pok. ĐJ isplatio. Pok. ĐJ da je za života radio kao viši rendgenski tehničar u [adresa], a isto tako da se bavio izrađivanjem nakita od zlata, i to za novac. Sjeća se da je u stanu u [adresa] bilo puno alata za proizvodnju nakita, zatim neke kiseline i slično. Što se tiče pok. RJ, ista da je radila kao farmaceut u [adresa]. Pok. ĐJ da je uspio upoznati i da je sam njim bio u dobrim odnosima. Po priči pok. RJ, poznato mu je da je kuća u [adresa] dovršena negdje 1975. godine. Ona da mu je također znala pričati kako su u vrijeme dok su se izvodili radovi, oni znali prespavati kod EJ i FV. Sve radove na kući da je dogovarao pok. ĐJ, što također zna po priči pok. RJ, jer da RJ tada i nije previše dolazila na [adresa]. Nakon što su svjedoku pokazane fotografije na listu 184-186 spisa, svjedok je naveo da su mu te fotografije poznate, budući da ih je već vidio, a iste da mu je pokazala RJ, DV i PV. Štoviše, PV da je te fotografije čak imala obješene na svom zidu u donjem katu kuće. Iz tih fotografija da se vidi kako je predmetna kuća, u vrijeme kada je stečena, bila štala, a po priči cijele familije iz [adresa] da mu je poznato da su se nekoć u toj kući, tj. štali, čuvale ovce i koze. Sjeća se i da je EJ, supruga pok. FV, trebala tamo vješati neki veš. Od kada je svjedok ušao u familiju, da se uvijek govorilo da je predmetna kuća na [adresa], njihova obiteljska kuća, koju da je napravio pok. ĐJ za svoje dvije kćeri, i to tako da jedan stan pripadne DV, a drugi stan PV. Tako da su oni i uživali posjed u toj kući, pa je DV sa svojom majkom, a i kasnije sa svjedokom, boravila na gornjem katu kuće, dok da je PV bila na donjem katu. Što se tiče režijskih troškova za predmetnu kuću, isti da su bili plaćeni u polovici, tj. da je polovicu plaćala DV i on, a drugu polovicu da je plaćala PV. Pok. RJ da je na [adresa] dolazila najčešće u 6. ili 7. mjesecu, i to tako što ju je sam svjedok vozio iz [adresa] na [adresa], dok da ju je krajem 8. mjeseca vraćao natrag u [adresa]. Tako da je bilo sve negdje do 2008., kada je u obitelji došlo do razmirica, i to u pogledu jedne zemlje koja nije predmet ovog postupka. Njegova bivša supruga da je vjerovala svojoj majci, međutim da joj je majka u rujnu 2008. saopćila odluku da će DV dobiti stan u [adresa], a da će PV dobiti kuću na [adresa]. DV na to da nije htjela pristati, jer da je kuća na [adresa] njihova obiteljska kuća, te da ona ima jednaka prava na nju kao i njezina sestra PV. DV da je htjela poštivati obiteljski dogovor, koji je bio takav da se sva imovina roditelja dijeli na njihove kćeri u ½. Sjeća se da mu je DV ispričala kako se nakon ostavinske rasprave 2008. godine iza njezinog pok. oca šokirala kada su njezina sestra i majka došle od javnog bilježnika sa ugovorom o doživotnom uzdržavanju, prema kojem je predmetna kuća pripala PV. Taj ugovor da je bio zaključen istog dana kada je bila i ostavinska rasprava, tj. negdje dva sata ranije. Stan u [adresa] da je nakon smrti pok. ĐJ podijeljen tako da je 1/3 pripalo DV, 1/3 PV, koja se tog suvlasničkog dijela odrekla i ustupila ga svojoj majci, te 1/3 RJ, koja da je zbog ranije spomenutog ustupa, postala suvlasnica u 2/3. Nakon Renatine smrti, sin svjedoka, ovdje tužitelj, da je postao suvlasnik u 1/3 tog stana, dok da su 2/3 pripale V, kćeri PV i ĆV, što da je ista stekla temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, kojeg je zaključila sa pok. RJ. Taj stan u [adresa] da je na kraju prodan i sin svjedoka, ovdje tužitelj, da je isplaćen u 1/3 njegove vrijednosti. Osim što su DV i on plaćali režijske troškove za kuću u [adresa], oni da su plaćali i izvjesne radove vezane uz održavanje kuće, i to konkretno radove oko fasade, krečenja, kanalizacije, krova i slično. Sjeća se da je osobno donio i dvije grilje iz [adresa] koje da su postavljene na kući. Što se tiče ključeva od kuće, iste da su imali svi, i to za oba stana, a nakon 2008. godine, i to zbog pogoršanih odnosa u obitelji, da su se počele mijenjati brave na tim stanovima, što da je rezultiralo i postupkom radi smetanja posjeda pred ovim sudom, koji je pravomoćno okončan u korist DV. Nakon što je svjedok upitan da se izjasni o razmiricama koje su se pojavile u obitelji 2007. godine, svjedok je naveo da su te razmirice bile vezane uz neku zemlju na [adresa], čija da je kvadratura iznosila preko 11.000 m2, a koja da nije bila u vlasništvu RJ, a koju je RJ htjela prepisati na PV. Nakon što je svjedoku pokazan vlasnički list na listu 5B spisa, koji se inicijalno vodio pod poslovnim brojem P-255/09, svjedok je naveo da je moguće da se upravo radi o toj zemlji i da je taj vlasnički list vidio kod RJ, ali da ne može znati sa sigurnošću. Ono čega se sjeća jest to da su mu pok. FV, njegova žena EJ, kao i drugi, govorili da je ta zemlja maslinik u naravi i da ga održava FV, teta RJ iz [adresa] i ostali dio obitelji. Pok. FV i ostali Livijini rođaci, da bi njezini bratići i sestrične u drugom koljenu, jer da su primjerice mama i tata od pok. RJ bili sestra i brat od oca pok. FV i njegove sestre RJ iz [adresa]. Njegova punica RJ i punac ĐJ da su bili u skladnim obiteljskim odnosima, s tim da je ĐJ umro vrlo mlad, tj. u 52. ili 53. godini života. Dogovor između njih da je bio takav da s obzirom da je IJ, da ista bude upisana kao vlasnica imovine u [adresa], a da on bude upisan kao vlasnik imovine u [adresa], jer da je u ono vrijeme bilo problematično imati dvije nekretnine na sebi. Sjeća se, i to po priči RJ, da je u ono doba Jugoslavije postojao zakon prema kojem, ako si imao kuću, da si morao vratiti stan. Što se tiče posjeda na predmetnoj kući, svjedok je odgovorio da od vremena od kada je njegova bivša supruga DV dobila pravomoćnu sudsku odluku u parnici radi smetanja posjeda, da je posjed na kući takav kakav je bio i prije, tj. da svi imaju ključeve kuće, s tim da PV boravi u donjem stanu, a ĐVD u gornjem stanu. Po priči RJ da mu je poznato da je kuća na adresi [adresa] (u iskazu je pogrešno navedeno [adresa]) bila kuća gdje su se rodile RJ i njezina sestra, a koje da su prodale tu kuću negdje 1962. ili 1963. godine, i to njihovoj sestrični RJ iz [adresa], sestri FV, ali da ne zna za koji iznos. Te okolnosti da su mu poznate iz priče njegove punice RJ, koja da mu je to spomenula u jednom slučajnom razgovoru, i to dok su prolazili pored te kuće, s tim da mu njegova punica tada nije rekla da je novcem od prodaje te kuće financirala kupnju kuće u [adresa], budući da je uvijek govorila da je kuću u [adresa] kupio i gradio njezin ĐJ, a što su pričali i svi ostali članovi te velike familije i susjedi.

28. Uvidom u predmet Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj O- 1851/2017, proizlazi da se radi o ostavinskom postupku iza pok. ŽV u kojem je, nakon što je rješenjem od 14. studenog 2017. određen prekid postupka i nasljednica KV upućena na pokretanje parnice protiv ostalih nasljednika radi utvrđenja opsega ostavinske imovine, doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, poslovni broj Pu O-136/19 (UPP/OS- 50/17), od 7. kolovoza 2023., kojim je ostavinska imovina pok. ostaviteljice, a koju čine i predmetne nekretnine (40/168 knjižnog suvlasničkog dijela na k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], tj. na 10/12 izvanknjižnog suvlasničkog dijela na tim istim nekretninama), pripalo tuženici JV i tužitelju RVD, svakome u ½ dijela.

29. Uvidom u zemljišnoknjižni predmet ovog suda, poslovni broj Z- 7492/2008, proizlazi da je u tom postupku, po prijedlogu tuženice RV od 2. prosinca 2008., doneseno rješenje od 4. siječnja 2011., kojim je dozvoljena zabilježba Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 1. prosinca 2008., koji je sastavljen između ŽV kao primateljice uzdržavanja i RV kao davateljice uzdržavanja.

30. Iz iskaza svjedoka BV, koji je saslušan na ročištu 15. svibnja 2024., proizlazi da je isti u srodstvu sa strankama, odnosno da je isti bratić tužene, jer da su njegova majka i pok. ĐJ bili brat i sestra. Oni da su bili u jako dobrim odnosima, slijedom čega da većinu toga što zna o kući na adresi [adresa], zna upravo iz njihove priče. Njegovi roditelji da su imali vikendicu na Lošinju, zbog čega da su oni često, i to u ljetnom periodu dolazili na [adresa] u posjet [adresa] i ŽV. Kuća u [adresa] da se tada obnavljala. Svjedok da je prvi put u toj kući prespavao 1983., i to kada se vratio iz vojske. On da je tada prespavao na gornjem katu, gdje je inače boravila ŽV. Kada je svjedok dolazio sa roditeljima, oni da bi tada došli na jedan dan, jer da bi samo na kratko posjetili IJ i ĐJ. Tada da je znao vidjeti i njihove kćeri DV i PV tamo, a kasnije i Renatinog muža i sina. Što se tiče stjecanja te kuće, svjedoku da je poznato da je pok. ĐJ imao kuću u [adresa], koja da se morala rušiti, a on da je od dijela tog novca kupio stan u [adresa], a od preostalog dijela kuću u [adresa], koja da je tada bila ruševina. Oni da su do te kuće došli posredstvom ŽV, budući da je ŽV bila IJ. Čini mu se da su kuću kupili od FV, koji je bio jedan od vlasnika, dok se drugih suvlasnika svjedok nije mogao sjetiti. Kuća u [adresa], koja se morala rušiti, da se nalazila u blizini kuće u kojoj su živjele [adresa] sestre. Svjedok se nije mogao izjasniti koje godine se rušila ta kuća, ali mu je poznato da je ĐJ od novca dobivenog zbog rušenja te kuće, kupio čak dva stana u toj susjednoj kući i to jedan za sebe, a drugi za svoju majku i bolesnu sestru. U prizemlju te druge kuće da su bila još dva stana, u kojem da su boravile njegove dvije sestre, s time da je jedna živjela u [adresa]. Pok. ĐJ da je imao četiri sestre, uključujući i majku svjedoka S, a oba stana da je kupio od sestre P. Svjedoku da nije poznato po kojoj cijeni su ti stanovi prodani, a također da ne zna ni za koju cijenu je kupljena kuća u [adresa]. Isto tako da ne zna kako je kuća u [adresa] izgledala prije nego što je izgrađena, a po fotografijama da se može izjasniti da se radilo o štali. Nakon što je svjedoku pokazana fotografija kuće na listu 186 spisa, svjedok je iskazao da je upravo to kuća koju da je on ranije vidio. Njegovi roditelji da su dolazili kod pok. ĐJ dok se kuća adaptirala, s tim da ju je svjedok vidio tek kada je bila gotova. Njezina adaptacija da je bila negdje između 1975. i 80. -ih godina. Kada je svjedok vidio kuću u [adresa] prvi put, ĐJ da je tada još uvijek bio živ. Na gornjem katu kuće da su boravili ŽV i ĐJ, a kasnije ŽV i DV, dok da su u donjem dijelu boravili PV i njezin suprug. Sjeća se da je od pok. ĐJ čuo da je ta kuća rađena za njegove dvije kćeri. Što se tiče kuće u [adresa], po priči svojih roditelja da zna kako je to bila rodna kuća pok. ŽV i da ona nije ništa dobila od te kuće nakon smrti svojih roditelja, budući se odrekla svog nasljednog dijela u korist svoje sestre. Stoga da ŽV uopće nije sudjelovala u prodaji te kuće, već njezina sestra. Što se tiče radova na kući u [adresa], njih da je uglavnom dogovarao ĐJ. U to vrijeme da su i pok. ĐJ i pok. ŽV bili u radnom odnosu, i to ĐJ kao rendgenski tehničar, s tim da se bavio i izradom nakita od zlata, dok da je ŽV radila u apoteci. Ne zna da li je ĐJ imao prijavljen zlatarski obrt, ali zna da se on time bavio, jer da je jedan njihov zajednički prijatelj iz Zagreba kod njega izučavao zanat. Nakon što je svjedok upitan o izgledu kuće nakon što je ista obnovljena, svjedok je naveo da je na kući stavljen krov, fasada, sve instalacije, te da je kuća u potpunosti uspostavljena za život, a osim toga da je napravljena razdioba stanova na gornji i donji sa zasebnim ulazima. Što se tiče posjeda nad tim stanovima, svjedok je iskazao da su se koristila oba stana u kući, tj. da su na početku kuću koristili ĐJ, ŽV i njihove dvije kćeri u cijelosti, i to sve dok ĐJ nije preminuo, a onda da su gornji kat kuće koristili ŽV i DV, te kasnije DV, njezin suprug i sin, dok da je donji stan bio korišten od PV i njezinog supruga ĆV. Nakon Livijine smrti, posjed na kući tj. stanovima, da je zadržan kao što je to bilo ranije, tj. DV da je i dalje koristila gornji stan, a PV donji. Nakon Renatine smrti, gornji stan da koristi njezin sin ĐVD, a na donjem katu da ne zna da li itko boravi, jer da nije nikog vidio kada bi znao doći kod KVD. Nije nikad čuo priču da bi predmetna kuća predstavljala isključivo vlasništvo pok. ŽV tj. da je kupljena njezinim vlastitim novcem. Nije mu poznato što se konkretno ŽV dogodilo da je ona odlučila kuću prepustiti samo jednoj kćeri, budući da su svi oni nekoć živjeli u jednom korektnom suživotu, i to ne samo na [adresa] već i u [adresa], a pri tom je ŽV živjela upravo sa DV i njezinim suprugom.

31. Iz iskaza svjedoka OV, koji je također saslušan na ročištu 15. svibnja 2024., proizlazi da je isti od 2000. do 2010. stanovao nasuprot kući na adresi [adresa], a nakon što je istom pokazana fotografija na listu 187 spisa, isti je potvrdio da je upravo to kuća sa navedene adrese. U prizemlju te kuće da je živjela JV sa svojim suprugom i djecom, a na katu DV sa svojim mužem i KVD. Preko zime da u kući nije bilo nikoga, jer da su oni dolazili ljeti. Svjedok da se sjeća pok. ŽV, koja da je znala doći kod njega i njegove supruge na kavu kada je boravila na [adresa]. U vrijeme kada je ŽV bila na [adresa], ona da je uglavnom bila u prizemlju kuće, ali da je znala koji put otići na kat kod druge kćeri. Oni da su se svi zajedno družili i da su bili u dobrim odnosima. Iz razgovora sa pok. ŽV, koja da je puno pričala o svojem suprugu ĐJ, da je saznao da su ona i ĐJ tu kuću napravili za djecu, i to tako da jedan kat pripadne jednoj kćeri, a drugi kat drugoj kćeri. Zbog toga da su napravili vanjske stepenice, kako bi ti stanovi bili odvojeni. Svjedok da nije nikad čuo od ŽV da je ona tvrdila kako ta kuća predstavlja njezinu posebnu imovinu. Ne zna zašto su se njihovi obiteljski odnosi poremetili, ali da je iz kasnije priče saznao da je ŽV sve prepisala jednoj kćeri, dok da drugoj nije ostavila ništa. Ne zna kako je kuća izgledala prije 2000., iako je kao mladić živio u [adresa], koja da je ispod ulice Galija. Ne zna da li je ŽV imala kakvu obiteljsku imovinu u [adresa], ali da se sjeća kako je znala spomenuti svoju rodbinu, i to FV i još jedan bračni par u Italiji.

32. Iz iskaza svjedokinje PJ, koja je isto tako saslušana na ročištu od 15. svibnja 2024., proizlazi da je ista bila dugogodišnja Renatina prijateljica i da se sjeća da joj je DV prije više od deset godina pričala da ju majka želi isključiti iz nasljedstva. Kuća svjedokinjine prabake, a kasnije i bake te roditelja, koja da je sada pripala svjedokinji, da se nalazi preko puta kuće na adresi [adresa]. Ona da je u tu roditeljsku kuću dolazila oduvijek tj. još kao dijete. Njezina prva sjećanja na kuću preko puta su jedan magarac kojeg je bila vidjela na ulazu u tu kuću, koja da zapravo i nije bila kuća, već štala. U njoj da su se čuvale i kokice. Nakon što su svjedokinji pokazane fotografije na listu 184 i 186 spisa, ista je navela da je upravo to ta štala, a u odnosu na fotografiju na listu 185 spisa, svjedokinja je navela da ista prikazuje stražnji dio te kuće. Ranije spomenutog magarca da je primijetila na ulazu u tu kuću tj. štalu, kada je imala cca 6 godina. Tada je u tu štalu znala dolaziti EJ, supruga DV, a po priči svoje majke da joj je poznato kako je EJ tamo znala sušiti rublje. Sjeća se da su jedne godine došli na more i da su tada umjesto štale, na njezinom mjestu, zatekli lijepu kuću. Kada se svjedokinji pokazala fotografija na listu 187 spisa, ista je navela da su upravo takvu kuću tada vidjeli. Kada je ona sa svojom obitelji došla u Galiju, tada da tamo nije bilo niti pok. ŽV, niti njezinog supruga i djece, već da su oni došli nešto kasnije. Sjeća se njihova dolaska, jer da su svi bili vrlo dotjerani i elegantni, a što da je njoj kao djetetu ostavilo dojam. Tada da je morala imati nekih 7 ili 8 godina, a toliko da je imala i DV. Njezina obitelj da se upoznala sa pok. ŽV i ĐJ preko DV i tete EJ, koji da su im objasnili da su oni u rodu. Od tada da su ona i DV postale prijateljice, a isto tako da su se i njezini roditelji počeli redovito družili sa pok. ŽV i ĐJ. Kada bi došli na [adresa], pok. ĐJ i ŽV da su boravili na gornjem katu, jer je tamo bila Renatina soba. Kuća da je inače imala dva stana. ĐJ da je umro u periodu kada je DV krenula u srednju školu i nju da je očeva smrt jako pogodila. Nakon njegove smrti, oni da su i dalje boravili na gornjem katu kuće. U to vrijeme svjedokinja da nije sa DV pričala o tome kome bi ta kuća trebala pripasti, već da se s njom dotakla te priče tek nakon što se sve ovo počelo događati. Sjeća se da ju je DV jednom prilikom nazvala sva uplakana i da joj je tada rekla kako joj sestra želi uzeti [adresa], na što da joj je svjedokinja odgovorila "pa kako je to moguće, s obzirom da je njihov otac uvijek govorio da će [adresa] pripasti objema kćerima", a DV da joj je tada odgovorila da ne zna i da će pokušati pričati sa sestrom i majkom. Nakon što je sa njima obavila razgovor, DV da ju je ponovno nazvala i rekla da niti majka, a niti sestra ne žele odstupiti od ideje da [adresa] pripadne sestri, dok su DV nudile imovinu u [adresa]. DV da se to nije sviđalo, jer da je ona voljela [adresa]. Nakon toga da ju je DV nazvala i rekla joj da je majka zaključila sa njezinom sestrom ugovor o doživotnom uzdržavanju prema kojem je kuća u [adresa] pripala njezinoj sestri. Svjedokinja da je to tada ispričala svojim roditeljima, koji da su se zgrozili nad tim postupkom pok. ŽV, a svjedokinja se pritom sjetila svojeg oca koji da je tada komentirao u smislu da pok. ĐJ to ne bi nikada dozvolio, odnosno da je on kojim slučajem živ, da se to sigurno ne bi dogodilo, jer da je ĐJ bio taj koji je kuću sagradio. Otac svjedokinje da je isto tako komentirao da kojim slučajem nije bilo ĐJ, da ta kuća i ne bi bila izgrađena. ĐJ da je inače bio jako vrijedan, jer da je uz svoj osnovni posao, radio i "sa strane", i to sa zlatom, a njezin otac da mu je često pomagao kod nošenja materijala za kuću, i to kada se uređivao donji stan. U tom periodu da su se ugrađivale upravo pločice koje je ĐJ donio iz [adresa]. Otac svjedokinje također da je komentirao postupak ŽV u smislu "zašto ona to radi, kada je ĐJ uvijek govorio dvije kćeri – dva stana". Sjeća se jednog događaja kada je ŽV došla kod svjedokinje i njezine majke na kavu i sama započela priču oko cijele ove situacije. Tada da je rekla kako joj DV radi probleme, jer da je ona odlučila kuću u [adresa] prepustiti PV. Majka svjedokinje da je tada prigovorila ŽV u smislu kako može tako nešto napraviti, kada zna da je još pok. ĐJ uvijek govorio da će kuća pripasti i jednoj i drugoj kćeri, na što da joj je ŽV odgovorila da je ona to odlučila zato što je PV teško i što ovisi o svom suprugu, a da je DV snalažljiva i sposobna, te da će se ona snaći. Osim toga, ŽV da je tada spomenula njezinoj majci i problem oko zemlje, koja da je PV očito puno značila i predstavljala veliku vrijednost, a radilo se o maslinicima koje je obrađivao i koristio FV. U tom razgovoru svjedokinja da je saznala da je ta zemlja samo formalno prepisana na IJ, ali da se radi o zemlji koja pripada i DV, zatim teti ŽV i još nekoj njezinoj rodbini koji kada su čuli da ŽV namjerava tu zemlju prepisati PV, da su bili ljuti na IJ i da su ju tražili da im vrati njihove suvlasničke dijelove, što da je ŽV na kraju i učinila. Nakon svih tih događaja, DV da više nije pomagala majci, te da one više nisu bile u dobrim odnosima. ŽV da je tada većinom boravila u donjem stanu, i to sama, jer da je PV u to vrijeme uglavnom boravila u [adresa] kod supruga. Svjedokinji da je to poznato zato što je upravo ona u to vrijeme najviše obilazila Liviju, koja da je često jela kod svjedokinje, ali ne zato što ista nije imala što jesti, već zato što je bila stara, nemoćna i što ju je očito mučilo sve ovo, pa je na neki način i prestala jesti. Unatoč lošim odnosima između DV i ŽV, DV da je uvijek preko svjedokinje nalazila načina pitati kako joj je majka, a isto tako da je često svjedokinji znala reći da posjeti IJ, što da je svjedokinja i činila. Iako je DV bila ponosna žena, ona da je pred smrt posjetila svoju majku, te se sjeća da joj je DV tada rekla kako je kod majke zatekla svoju nećakinju sa javnim bilježnikom, koji da je pozvan jer su tada prepisivali stan u [adresa] na nećakinju. Što se tiče starine u [adresa], svjedokinja da ne zna puno, već samo to da je sestrična pok. ŽV, koja se isto tako zove ŽV, tamo imala kuću. Što se tiče izgleda kuće iz vremena kada je ista bila štala, kao i nakon adaptacije, svjedokinja je navela da se ne sjeća detalja, ali da je kuća prvotno bila zapuštena, stara, da nije imala prozora, već samo vrata i da je na ulazu kod tih vrata znala vidjeti magarca. U njoj da su bile životinje, zbog čega da je svjedokinja i rekla da se radilo o štali. Nakon obnove, kuća da je dobila novu fasadu, grilje, uređeno je stepenište koje vodi na drugi kat, te su stvorena dva stana, koja su kompletno osposobljena za život. Po priči svojeg oca da zna da je pok. ĐJ imao neki novac od nečeg svojeg, ali da ne zna točno od čega. Poznato joj je da je pok. ĐJ imao i sredstva od svojih dodatnih poslova sa kojima se bavio. Pok. ŽV da nije nikad u razgovoru pred svjedokinjom spomenula da bi predmetna kuća bila njezina imovina, odnosno da bi ista bila građena njezinim novcem, već da je upravo govorila suprotno, tj. da kuća ne bi bila nikad napravljena bez njezinog ĐJ. Dok je ĐJ bio živ, u gornjem katu kuće da su živjeli ĐJ, ŽV, DV i PV, a kako su godine odmicale da se PV s obitelji preselila na donji kat, dok je DV sa obitelji ostala gore. Nakon toga, PV da je otišla u [adresa], jer da joj suprug ima tamo kuću, a ŽV da se tada preselila na donji kat, dok je DV ostala živjeti gore. Nakon njihove smrti, stanje u kući je takvo da je na gornjem katu ĐVD, a da u prizemlju nema nikoga.

33. Tijekom postupka, točnije na ročištu od 12. rujna 2024., proveden je očevid lica mjesta na adresi [adresa] uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka građevinske struke Nevena Čačića, te je tada utvrđeno da se predmetna kuća na adresi [adresa] sastoji od dvije zasebne stambene jedinice, prizemlja i kata. Prilikom očevida sud je konstatirao da je vrata od stana u prizemlju otvorila tuženica, dok je vrata stana na katu otvorio tužitelj. Također je utvrđeno da se stan u prizemlju sastoji od dvije spavaće sobe, malog wc-a, kuhinje sa blagovaonicom i zasebnom ostavom te hodnika, a da se iz tog stana tj. njegove blagovaonice pristupa na vanjsku terasu, a nakon obilaska prizemlja, pristupilo se pregledu stambene jedinice na katu, i to preko vanjske terase i vanjskog stepeništa, te je tada utvrđeno da i taj stan ima dvije sobe, zatim manji hodnik, kupaonicu, blagovaonicu i kuhinju. Pritom je utvrđeno da stanu na gornjem katu pripada i manje dvorište, koje je denivelirano u odnosu na terasu u prizemlju, zatim zasebno vanjsko stubište koje vodi na glavnu ulicu (stubište sa prednje strane kuće), te parkirališni prostor s prednje (desne) strane kuće. Prilikom saslušanja stalnog sudskog vještaka Nevena Čačića na očevidu, isti je nakon pregleda predmetne kuće konstatirao da se radi o dvoetažnom objektu stambene namjene sa dvije potpuno funkcionalne stambene jedinice koje omogućuju nesmetani boravak ljudi.

34. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka građevinske struke Nevena Čačića iz ožujka 2025., proizlazi da se predmetna nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica]/G, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Grad, nalazi na adresi [adresa], u starom dijelu grada [adresa], te da se do iste pristupa javnom površinom. Iz nalaza i mišljenja nadalje proizlazi da je vještak utvrdio tehničke karakteristike zatečenog stanja, te je u tom pravcu naveo da je izveden dvoetažni objekt stambene namjene, gdje etaža prizemlja ima površinu od 37,51 m2, a etaža prvog kata i pripadajućeg stubišta površinu od 46,47 m2, kao i tehničke karakteristike izvornog stanja, glede kojih je naveo da je predmetna stambena zgrada nedvojbeno evidentirana na predmetnim starim fotografijama koje prilažu spisu, budući da izvorna zgrada ima identičnu katnost (P + 1) i način izrade krovišta, kao i zatečeno stanje zgrade, zatim da izvorna zgrada ima vanjsko stubište na etažu prvog kata sa ulice, a kako je to evidentirano i na predmetnom očevidu, nadalje da se izvorna stambena zgrada naslanja jugoistočnim pročeljem na susjednu zgradu, što da je također evidentirano na očevidu, te da su vanjski zidovi zgrade izvedeni u kamenu, a što da je u odnosu na vrijeme, mjesto i način izgradnje bilo uobičajeno i tradicionalno. U tom pravcu vještak je u svom nalazu i mišljenju zaključio da su na predmetnom objektu izvedene značajne izmjene, adaptacije i rekonstrukcije, kojima je promijenjen osnovni objekt i stvoren novi objekt novih tehničkih i uporabnih karakteristika, iako je zatvoreni dio objekta ostao unutar izvornih gabarita. Uz nalaz i mišljenje dostavljene su i fotografije kuće, tj. stanova u prizemlju i na katu, kao i skice tlocrta prizemlja i kata.

35. Budući je tuženica imala primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka Nevena Čačića, to se vještak najprije pisanim putem, i to u podnesku od 3. srpnja 2025., očitovao na primjedbe tuženika, a potom je i na ročištu od 14. listopada 2025., na kojem je provedeno njegovo saslušanje, usmeno odgovorio na sve primjedbe i prigovore tuženice. Iz pisanog očitovanja vještaka od 3. srpnja 2025., koji prileži na listu 393 spisa, proizlazi da je vještak, a u odnosu na fotografije koje prileže spisu, naveo da je riječ o objektu koji je nekoć imao pomoćni prostor u prizemlju u vidu štale ili konobe, jer da na istom nema tragova prozora, već samo vrata, koji da stoga nije imao stambeni karakter, već da su tek naknadno izvedeni građevinski radovi u smislu probijanja otvora za prozore i vrata, kao i izgradnje vanjskog stepeništa sa stražnje strane i balkona na katu. U tom pravcu vještak je pojasnio da, iako je objekt ostao u istim gabaritima u odnosu na zatvoreni dio, da je u konkretnom slučaju stvorena nova vrijednost, budući da je objekt pretvoren u dvije stambene jedinice, uz dodatno izvedene radove izvan postojećih gabarita (balkon, stražnje stubište), a osim toga da mu je promijenjena i izvorna namjena, i to pogotovo u odnosu na etažu prizemlja, koja da više nije pomoćne, već stambene namjene. Nadodao je da promjena namjene objekta u građevinskom smislu stvara novo stanje objekta, a dodatni radovi u smislu izvođenja balkona i stubišta da predstavljaju aktivnosti koje moraju biti popraćene projektom, jer da se istima mijenja statička i mehanička otpornost objekta, za što da je potrebno ishodovati građevinsku dozvolu, budući je riječ o kompletno novoj konstrukciji, koja se izvodi na postojećoj, i koja zajedno sa postojećom čini novu cjelinu. Također se očitovao i oko mogućeg unutrašnjeg izgleda objekta, te naveo da prema fotografijama koje prileže spisu, a iz kojih je vidljivo vanjsko stanje nekadašnjeg objekta, na etaži prizemlja nije bilo ugrađenih parketa, keramičkih pločica, instalacija dovoda i odvoda vode, električnih instalacija te pregradnih zidova koji su zatečeni pregledom te etaže tijekom očevida. Tijekom usmenog saslušanja vještaka, koje je provedeno na ročištu 14. listopada 2025., vještak je ponovno naveo da su na predmetnom objektu, a s obzirom na njegovo stanje od prije, koje je vidljivo na fotografijama koje prileže sudskom spisu, a imajući pritom u vidu i tipologiju izgrađenog objekta, izvedene izmjene na pročeljima, kao i izvršena prenamjena prostora prizemlja, a što da je sve zahtijevalo potrebu ishodovanja projektne dokumentacije i izdavanja akta o građenju. Promjena namjene predmetne kuće, koja je pretežito ostala u istim gabaritima, da je imala za posljedicu stvaranje novog objekta u građevinskom smislu, a osim toga, da su na objektu napravljeni i dodatni vanjski elementi, kao što su balkon na katu, stražnje stepenište te u prizemlju otvor za izlaz na stražnju terasu, za što da je također trebalo ishodovati građevinsku dozvolu, odnosno provesti postupak legalizacije. Sve navedeno da je utjecalo na stvaranje zaključka o tome da je u konkretnom slučaju nastala nova stvar. Vezano uz prizemlje etaže, vještak je naveo da se prema dostavljenim fotografijama može zaključiti da u to doba nisu bile izvedene instalacije, odnosno da je upitno je su li postojali priključci za vodu i struju, a prema načinu izgradnje (kameni zidovi) da unutrašnji zidovi zasigurno nisu bili "gletani", niti su postojale podne obloge u smislu keramičkih pločica. Prema dostavljenim fotografijama, taj prostor da je imao samo jedan ulaz, i to s glavne ulice, bez ijednog prozora, a što da upućuje na zaključak da isti nije bio stambene namjene. Što se tiče tipologije i načina gradnje objekta, vještak je naveo da se radi o tipičnom primorskom objektu, koji u donjoj etaži ima pomoćni prostor (konoba ili prostor za životinje), a na katu stambeni prostor. Na pitanje temeljem čega je vještak zaključio da je predmetni objekt nedvojbeno evidentiran na fotografijama koje prileže spisu, vještak je odgovorio da je isto utvrdio na temelju vizualnog pregleda objekta u trenutku očevida i usporedbom toga objekta sa priležećim fotografijama, a tome da je pripomogla i okolnost što se u oba slučaja može jasno vidjeti da je riječ o objektu koji čini zadnji objekt u nizu povezanih objekata. U odnosu na pitanje glede vremena nastanka fotografija, vještak je odgovorio da se ne radi o pitanju na koje bi on mogao odgovoriti, ali da iskustveno, s obzirom na način izgradnje prvotnog objekta tj. imajući u vidu da je osnovni materijal za njegovu izradu bio kamen i drvo, može zaključiti da je takav objekt nastao krajem 19. ili početkom 20. stoljeća. Nadodao je i to da su takvi objekti u primorskom kraju nastajali sve do kraja 1. svjetskog rata, budući da su ljudi samostalno radili takve objekte koristeći upravo kamen kao građevni materijal. U odnosu na pitanje da li bi fotografija na stranici 21 nalaza i mišljenja predstavljala stražnji dio objekta, vještak je naveo kako smatra da bi ista predstavljala stražnji dio objekta, i to stoga što je krovište susjedne zgrade na koju se naslanja predmetna zgrada okrenuto za 90 stupnjeva u odnosu na predmetnu zgradu, te da bi u tom slučaju fotografija drukčije izgledala. Na pitanje vezano za detalj u desnom kutu na fotografiji na stranici 21 nalaza i mišljenja, vještak je odgovorio da bi taj detalj mogao biti povezan sa nekim otvorom, ali da je isto tako moguće i da je nešto prislonjeno na fasadu, što da je teško utvrditi iz fotografije. Taj detalj da bi danas, a s obzirom na njegovu lokaciju, mogao odgovarati mjestu na kojem su izvedena balkonska vrata, odnosno otvor na terasu i prizemlje. U svakom slučaju da se radi o izmjenama na vanjskim zidovima, koje da zahtijevaju ishodovanje građevinske dozvole, jer ukoliko je nekoć to i bio otvor, da je danas zasigurno proširen, a što da je moralo dovesti do potrebe ishodovanja projektne dokumentacije, s obzirom da se radi o izmijeni nosivog zida i s njim povezane statike. Na pitanje da li vještak ipak ostavlja mogućnost da je u vrijeme nastanka predmetnih fotografija ipak bilo pločica, parketa i instalacija u unutrašnjosti objekta, vještak je odgovorio da je posve nerealno za očekivati da je takvo što bilo izvedeno u objektu u to vrijeme, a sve s obzirom na opće stanje objekta koje je vidljivo na fotografijama. Što se tiče instalacija, vještak je nadodao da instalacije vode u ono vrijeme nisu postojale na način kako to postoje danas, jer da su privatni objekti uglavnom koristili vodu iz šterne, a da se vodovod pojavio krajem 19. stoljeća u razvijenim i većim gradovima, i to uglavnom za objekte javnog standarda. To isto da se na sličan način odnosi i na električne instalacije. U odnosu na pitanje kada je rađena nova fasada i krovište, te kada su izvođeni radovi u prizemlju objekta, vještak je odgovorio da se u pogledu toga ne može konkretno izjasniti.

36. Iako je vještak odgovorio na sva pitanja i prigovore tuženice, ista je i dalje ustrajala na istim prigovorima, držeći da se cijeli nalaz temelji na pretpostavkama vještaka, jer da nije postojala relevantna dokumentacija za njegovu izradu. Ovaj sud nije prihvatio takav stav tuženice, jer je predmetni nalaz i mišljenje izrađen na temelju činjenica utvrđenih tijekom pregleda predmetne nekretnine, kao i na podlozi svih onih činjenica koje proizlaze iz spisa, konkretno starih fotografija koje prileže na listu 184 do 188 spisa, a čija autentičnost nije bila sporna među strankama sve do izrade predmetnog nalaza i mišljenja. Naime, to što se tuženica ne sjeća izgleda predmetne kuće iz vremena prije njezinog preuređenja, to ne znači da objekt na starim fotografijama ne predstavlja predmetnu kuću prije njezinog preuređenja. U prilog zaključku da se upravo radi o istom objektu idu kako iskazi svjedokinja TV i MV, koje ne samo da se sjećaju izgleda predmetne kuće prije preuređenja, već su u svojem iskazu potvrdile da se radi o istom objektu, tako i očitovanje samog vještaka Nevena Čačića, koji je prilikom svojeg saslušanja, a odgovarajući upravo na to pitanje, naveo da je prema pravilima struke utvrdio da se radi o istom objektu, koji je u međuvremenu izmijenjen, s obzirom na izgrađeno stepenište, terase i balkone, a da je tom utvrđenju svakako pripomogla i okolnost što se u oba slučaja radi o zadnjem objektu, u nizu povezanih objekata, čime se otvara prostor ulice. Prema tome, mišljenje je ovog suda da ukoliko je tuženica, unatoč prednje navedenim tvrdnjama, i dalje smatrala da u konkretnom slučaju ne postoji relevantna dokumentacija za izradu nalaza i mišljenja vještaka, odnosno da i dalje postoji sumnja u autentičnost dostavljenih fotografija, da je tada trebala dostaviti sudu dokumentaciju koju ista smatra relevantnom, a što nije učinila. Slijedom navedenog, ovaj sud nije prihvatio tvrdnje tuženice u kojima je ista i dalje prigovarala nalazu i mišljenju vještaka, jer se radi o paušalnim prigovorima, koji su prema ocjeni ovog suda prvenstveno posljedica njezinog nezadovoljstva rezultatima vještačenja, a ne o činjenično argumentiranim prigovorima koji bi doveli u dvojbu rezultate vještačenja u predmetnom slučaju. Prema tome, ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Nevena Čačića kao stručan i objektivan, s obzirom da je vještak u svojem nalazu i mišljenju u potpunosti odgovorio na zadaću vještačenja, a tuženica svojim primjedbama nije s uspjehom osporila njegovu vjerodostojnost i valjanost.

37. Analizom svih dokaza provedenih u postupku, i to kako svakog dokaza pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, sve sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u odnosu na zahtjev koji se tiče kuće na adresi [adresa] (k. č. br. [katastarska čestica]/G, k. o. [katastarska općina]), a neosnovan u odnosu na nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica], te 1039, sve k. o. [katastarska općina], i to sve zbog razloga navedenih u nastavku ove odluke.

38. Naime, polazeći od upute Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-4902/12, ovaj sud je na temelju rezultata dokaznog postupka zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o nasljedničkoj, već vlasničkoj tužbi, u kojoj je tužitelj, i to polazeći od svojeg prava na nasljedstvo iza pok. majke KV, a time i prava na nasljeđivanje njegove majke iza njezinog pok. oca EV (djeda tužitelja), zatražio utvrđenje prava suvlasništva koje bi pripadalo njegovoj majci na predmetnoj nekretnini, kao bračnoj stečevini njezinih roditelja, a koje je pravo suvlasništvo, temeljem prava na nasljeđivanje, nakon smrti njezinog oca EV, u zakonom dopuštenom omjeru, prešlo na nju, a nakon njezine smrti i na ovdje tužitelja. Prema mišljenju ovog suda, radi se o zahtjevu koji ne zastarjeva, a kojeg je tužitelj, protivno shvaćanju tuženice, mogao podnijeti protiv tuženice koja je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekla cit. "teretno", tj. zaključenjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sa upisanom vlasnicom JJ (majkom tuženice i pok. KV), sada pok., te upisom tog prava u zemljišne knjige. Naime, tužitelj je kao nasljednik, tj. univerzalni sukcesor svoje majke pok. KV, koja je pak univerzalni sukcesor svojih roditelja, aktivno legitimiran podnijeti predmetnu tužbu, tj. nastaviti postupak iza pok. majke KV, budući mu takvu legitimaciju daje odredba čl. 135. Zakona o nasljeđivanju (Službeni list FNRJ br. 20/1955, Službeni list SFRJ br. 12/1965, Narodne novine br. 52/1971, 47/1978, 71/1991, 37/1994, 56/2000, 48/2003), kao i odredbe čl. 5. i čl. 129. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019), prema kojima ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u času njezine smrti. Pritom pravo na utvrđivanje zajedničke imovine stečene radom u tijeku braka ne pripada samo bračnim drugovima, već i njihovim nasljednicima, jer je predmetni zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva na predmetnoj imovini stvarnopravni zahtjev, a prema odredbi čl. 36. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje s obzirom da je pok. EV preminuo 1982., pravo vlasništva na stvari stječe se nasljeđivanjem u trenutku otvaranja nasljeđa na imovini umrlog, ako zakonom nije drugačije određeno.

39. Tijekom postupka nije bilo sporno da su prednici ovdje stranaka ŽV i ĐV (roditelji tuženice, te baka i djed tužitelja), bili u braku, i to od 1954. godine pa do smrti Lazara Hazarjana 1982. godine, te da je tijekom trajanja njihova braka, točnije poslije 1974. godine stečena nekretnina u naravi kuća na adresi [adresa], već je sporno radi li se o nekretnini koja bi predstavljala njihovu zajedničku (bračnu) imovinu, kako je to tvrdila inicijalna tužiteljica KV, a nakon smrti iste njezin sin ĐVD, ili bi se radilo o posebnoj imovini pok. ŽV, a sve s obzirom na tvrdnje tuženice RV da je njezina majka tu kuću naslijedila, a svega jedan manji dio kupila, i to opet sredstvima koji čine njezinu posebnu imovinu, a koja da su stečena prodajom njezine roditeljske kuće na adresi [adresa].

40. Imajući u vidu činjenicu da su pok. ŽV i ĐV (Lazo) Hazarjan bili u braku od 1954. godine, te da je predmetna kuća u [adresa] stečena nakon 1974. godine, to u konkretnom slučaju u primjenu dolaze odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine br. 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998).

41. Prema odredbi čl. 276. ZBPO-a, imovina bračnih drugova može biti zajednička i posebna. U odredbi čl. 277. ZBPO-a stoji da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina, dok je odredbama čl. 278. st. 1. i st. 2. ZBPO-a propisano da imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina, te da imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.), različitoj od osnove navedene u članu 271. ovoga zakona, predstavlja njegovu posebnu imovinu. Nadalje, u odredbi čl. 283. st. 1. ZBPO-a stoji da bračni drugovi zajedničkom imovinom raspolažu sporazumno, dok u st. 2. tog članka stoji da svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima.

42. Iz citiranih odredbi ZBPO-a dakle proizlazi da bračna (zajednička) imovina bračnih drugova predstavlja nepodijeljenu stvar u kojoj veličina njihovih udjela nije određena (osim ukoliko se nisu drugačije sporazumjeli/podijelili), sve dok sud povodom tužbe jednog od bračnih drugova (ili njihovih nasljednika) ne utvrdi doprinos svakog bračnog druga u stjecanju te zajedničke imovine, jer tek tada njihova zajednička imovina, i to u veličini utvrđenih udjela svakog od njih, postaje suvlasničkom imovinom. Kod utvrđivanja doprinosa bračnih drugova u stjecanju takve (zajedničke) imovine potrebno je voditi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanju djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

43. Prema tome, analizom svih predloženih i provedenih dokaza u postupku, ovaj sud je zaključio da je tužitelj, unatoč činjenici što je tijekom postupka preminula inicijalna tužiteljica KV, zatim nekoliko svjedoka predloženih po tužitelju, te u konačnici i sama IV, uspio tijekom postupka dokazati da bi predmetna kuća na adresi [adresa] predstavljala zajedničku imovinu pok. ŽV i EV, a ne posebnu imovinu pok. ŽV, kako je to tvrdila tuženica tijekom postupka.

44. Naime, predmetna kuća stečena je 1974. godine, i to nakon provođenja ostavinskog postupka iza pok. VV (1974.godine), budući da su se tek tada njegovi nasljednici, između kojih je bila i pok. IV, međusobno podijelili na način da je IV, temeljem ustupa ostalih sunasljednika, pripalo 20/24 dijela, dok je preostalih 4/24 suvlasničkih dijelova na predmetnoj nekretnini kupljeno od sunasljednica VJ i HV, sve sukladno dostavljenim ugovorima o kupoprodaji, koji prileže na listu G13 i H14 spisa.

45. Iz iskaza svjedokinje TV ud. Depikolozvane (jedne od sunasljednica, te sestre SJ, također sunasljednika), zatim svjedokinje MV (supruge SJ – jednog od sunasljednika), pa čak i svjedoka ĆV (supruga tuženice), proizlazi da su i oni sunasljednici, koji su ustupili svoj suvlasnički udio IV, bili isplaćeni za ustupljeni suvlasnički udio. Naime, iz iskaza svjedoka ĆV proizlazi da je tim sunasljednicima, na ime naknade za ustupljeni suvlasnički dio, bio predan ili komad zlata ili pak određeni novčani iznos, a to isto potvrdila je i svjedokinja TV, jedna od sunasljednica koja je pok. ŽV ustupila svoj sunasljednički dio, s obzirom da je u svojem iskazu navela da je za ustupljeni suvlasnički udio dobila 4.300,00 dinara. Iz navedenog dakle proizlazi da predmetna kuća nije stečena nasljedstvom (osim onog manjeg suvlasničkog dijela koji bi otpao na IV kao nasljednicu), kao što je to tvrdila tuženica, već da je ista stečena kroz naplatne pravne poslove (usmene ili pismene), koji da su bili sklapani sa ostalim sunasljednicima pok. VV.

46. Nadalje, iz iskaza svjedokinje TV proizlazi da joj je iznos od 4.300,00 dinara isplaćen od strane pok. ŽV i EV, odnosno da joj je taj novac dao pok. ĐJ na ruke, a to isto sadržajno je potvrdila i svjedokinja MV, kada je u svojem iskazu navela da se sjeća da su se 1973. godine pojavili upravo pok. ŽV i pok. ĐJ sa željom da kupe predmetnu kuću, te svjedok BV, koji je u svojem iskazu naveo da mu je poznato da su pok. ĐJ i ŽV od ostatka novca dobivenog eksproprijacijom kupili predmetnu kuću, i to od FV, koji da je bio jedan od suvlasnika, dok da se drugih suvlasnika ne sjeća. Iako je tuženica osporila iskaz svjedokinje TV u dijelu u kojem je ista izjavila da je svoj suvlasnički udio prodala pok. ĐJ, ovaj sud je taj iskaz svjedokinje u cijelosti prihvatio kao istinit, životan i logičan, budući da tuženica, u prilog tom prigovoru, nije pružila sudu niti jedan valjani dokaz kojim bi dokazala suprotno. Naime, okolnost što je sudu dostavljeno rješenje o nasljeđivanju iza pok. VV, iz kojeg proizlazi da je pok. HJ kuću na adresi [adresa] stekla ustupom od ostalih sunasljednika, to ne znači da ti sunasljednici nisu bili isplaćeni za učinjeni ustup, i to od strane oba bračna supružnika, kako je to u konačnici potvrdila svjedokinja TV kada je navela da je za ustupljeni nasljednički dio dobila naknadu u visini od 4.300,00 dinara, i to od pok. ĐJ i pok. ŽV, a što tuženica nije tijekom postupka uspjela osporiti i/ili dokazati drugačije. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da se pok. ĐJ, osim što je radio kao rendgenski tehničar, bavio i proizvodnjom zlatnog nakita, pa ukoliko se sa tom činjenicom usporedi iskaz svjedoka ĆV, koji je prilikom svojeg saslušanja naveo da su sunasljednici bili isplaćeni ili komadom zlata ili određenim novčanim iznosom, to se opravdano ima zaključiti da je i pok. ĐJ, a ne samo pok. ŽV, sudjelovao u kupnji tih suvlasničkih udjela. Tvrdnja tuženice da je kuća kupljena, a kasnije i obnovljena, isključivo posebnom imovinom njezine pok. majke ŽV, nije prihvaćena kao istinita, jer prije svega tuženica tu tvrdnju nije ničim dokazala, a iz iskaza svih saslušanih svjedoka (DJ ranije H, MV, ZV, BV, OV i PJ) proizlazi da su oba bračna supružnika sudjelovala kako u kupnji, tako i adaptaciji predmetne kuće.

47. Tuženica je u postupku tvrdila da je kuća u [adresa] kupljena i obnovljena kreditom kojeg je podigla pok. ŽV, te sredstvima koje je pok. ŽV, zajedno sa svojom sestrom, stekla prodajom roditeljske kuće u [adresa]. Osim što tuženica nije dokazala činjenicu da je njezina majka ŽV podigla kredit za adaptaciju kuće u [adresa], ista nije dokazala niti činjenicu da je ta kuća adaptirana novcem kojeg je njezina majka stekla prodajom kuće u [adresa]. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je kuća u [adresa] prodana negdje 1960-ih godina, a kako je kuća u [adresa] kupljena kojih deset do petnaest godina kasnije i da se počela obnavljati tek nakon 1975. godine, kada je eksproprirana imovina (kuća) pok. ĐJ u [adresa], to se opravdano može zaključiti da kuća u [adresa] nije niti kupljena, a niti obnovljena novčanim sredstvima koji bi predstavljali posebnu imovinu pok. ŽV, a kako je to tvrdila (ali ne i dokazala) tuženica, već zajedničkim sredstvima pok. ĐJ i pok. ŽV. Štoviše, imajući u vidu da je kuća u [adresa], koja je 1974./1975. eksproprirana, bila nesporno posebna imovina pok. ĐJ, to bi se u konkretnom slučaju čak moglo zaključiti da je upravo pok. ĐJ, a ne pok. ŽV, uložila svoju posebnu imovinu u kupnju i obnovu kuće u [adresa], međutim kako to ne tvrdi niti sam tužitelj, to ovaj sud nije razmatrao takva utvrđenja, već je na podlozi izvedenih dokaza, a rukovodeći se zaključkom da tuženica nije dokazala svoje tvrdnje o predmetnoj kući kao posebnoj imovini njezine majke, prihvatio stajalište tužitelja da je predmetna kuća u [adresa] kupljena i građena zajedničkim sredstvima bivših bračnih supružnika i da kao takva predstavlja njihovu zajedničku imovinu. U prilog zaključku da kuća u [adresa] nije građena novcem kojeg je pok. ŽV stekla prodajom roditeljske kuće u [adresa], svakako ide i dokumentacija koju je tužitelj dostavio na ročištu 15. svibnja 2024. (list 319 do 329 spisa), a iz čijeg bi sadržaja proizlazilo da pok. ŽV nije imala nikakvih prava na kući u [adresa], već da je ista u cijelosti pripala ČJ. To isto potvrdio je i svjedok BV, kada je u svojem iskazu naveo da se ŽV odrekla svojeg suvlasničkog prava na toj kući u korist svoje sestre i da stoga nije sudjelovala u prodaji te kuće, već njezina sestra.

48. Nadalje, iz iskaza svjedoka BV i ZV proizlazi da je od novaca koji su dobiveni od eksproprijacije kuće u [adresa] najprije kupljen stan u [adresa], i to od jedne od sestara pok. ĐJ, dok da je ostatak tog novca bio utrošen za kupnju i obnovu kuće u [adresa]. Imajući u vidu iznos dobivene naknade za ekspropriranu kuću u visini od 994.110,00 dinara, ovaj sud drži da se sa tim iznosom u ono vrijeme mogao kupiti i stan u [adresa] i obnoviti starina na [adresa], jer je općepoznato da su cijene stanova na području bivše Jugoslavije, i to konkretno na prostoru [adresa], u ono vrijeme bile relativno niske, te da se za cijenu od cca 100.000,00 dinara, a što je gotovo deset puta manje od ostvarene naknade za eksproprijaciju, mogao kupiti veći stan na području [adresa], a koji je u konkretnom slučaju, imajući u vidu iskaze saslušanih svjedoka, i kupljen od jedne od Lazinih sestara, i to za cijenu koja je očito bila nešto niža od prosječne kupoprodajne cijene u to vrijeme, što je i logično s obzirom na njihovu rodbinsku povezanost. Prema tome, ukoliko se i prihvati kao istinit iskaz tuženice, a što su potvrdili i svjedoci ZV i BV da je iznosom koji je dobiven od eksproprijacije [adresa] kuće kupljen stan u [adresa], gdje su oni nastavili živjeti, ta činjenica ne dovodi u dvojbu zaključak ovog suda da je preostalim iznosom naknade, ali isto tako i sredstvima stečenim radom supružnika (s obzirom da su u to vrijeme oboje bili zaposleni, a pok. ĐJ se k tome bavio i zlatarskim obrtom), ne samo stečena (kupljena), već i obnovljena kuća u [adresa], i to do mjere, kako je to utvrdio stalni sudski vještak Neven Čačić, da je stvorena nova vrijednost.

49. Budući je u konkretnom slučaju, a s obzirom da je predmetna nekretnina stečena u vrijeme važenja bivšeg ZBPO-a, bilo potrebno utvrditi i doprinos bračnih supružnika u stjecanju te imovine, to je ovaj sud, analizom svih izvedenih dokaza, zaključio da je njihov doprinos u stjecanju predmetne nekretnine bio podjednak. Naime, iz iskaza svjedoka MV, AV, BV i ZV proizlazi da su oba bračna supružnika u to vrijeme radila u [adresa], te da su u uglavnom ljeti dolazili na [adresa] radi adaptacije predmetne kuće. Konkretno, svjedokinja MV je u svojem iskazu potvrdila da su pok. ĐJ i pok. ŽV najčešće ljeti dolazili na [adresa], i to sa svojom djecom, te da su tijekom adaptacije kuće u [adresa] uglavnom spavali kod njezine svekrve, dok da je ĐJ dolazio i češće, pa čak i ostajao nakon ljeta u [adresa] kako bi upravljao radovima i dogovarao poslove s majstorima, a to isto potvrdio je i svjedok ZV, dok je svjedokinja AV u svojem iskazu navela da se sjeća da je njezin otac pomagao pok. ĐJ kod nošenja materijala za kuću u [adresa] (i to pločica koje su dovezene iz [adresa]), a da je u priči sa pok. ŽV saznala da je ŽV uvijek govorila kako predmetna kuća ne bi bila napravljena bez njezinog ĐJ. Nadalje, i svjedok tuženice ĆV je u svojem iskazu naveo kako vjeruje da je pok. ĐJ bio dosta aktivan prilikom obnove kuće, što da mu je i logično, s obzirom da je bio u braku sa pok. ŽV, a iz iskaza svih ostalih saslušanih svjedoka proizlazi da su pok. ĐJ i pok. ŽV tu kuću gradili za svoje dvije kćeri, što da je razlog zbog čega su u kući napravljena dva stana sa odvojenim ulazima i vanjskim stepeništem. Prema tome, kada se uzmu u obzir iskazi saslušanih svjedoka, kao i svi ostali dokazi provedeni u postupku, ovaj sud drži da je doprinos pok. ĐJ i pok. ŽV u stjecanju predmetne nekretnine bio podjednak, jer ako je primjerice pok. ĐJ bio više aktivan oko gradnje kuće, pok. ŽV je s druge strane u to vrijeme više skrbila o njihovim kćerima, koje su u to vrijeme obje bile maloljetne, pa je stoga između njih nedvojbeno postojala obostrana namjera, "žrtva", pomoć i suradnja oko adaptacije nekadašnje stare "štale" u [adresa] i izgradnje posve novog objekta sa dva samostalna stambena prostora, koji će biti osposobljeni za život, a što je u konačnici i učinjeno.

50. Kada se uzme u obzir izgled nekretnine nakon njezine adaptacije, a što je utvrđeno očevidom na licu mjesta i vještačenjem po vještaku građevinske struke Nevenu Čačiću, te kada se sa tim usporede iskazi saslušanih svjedoka, koji su uglavnom svi potvrdili činjenicu da je želja pok. bračnih supružnika bila izgraditi kuću za njihove dvije kćeri, što je u konačnici, prema mišljenju ovog suda, posve životno i logično razmišljanje (i postupak) svakog roditelja, tada se posve prihvatljivom čini tvrdnja tužitelja da je predmetna kuća građena od strane pok. ĐJ i ŽV za njihove dvije kćeri, odnosno da je dogovor u obitelji bio da će jedan stan pripasti jednoj kćeri, a drugi stan drugoj kćeri. U prilog tom zaključku svakako ide i činjenica vezana uz posjed koji je uspostavljen u predmetnoj kući, a kojeg je utvrdio ne samo ovaj sud tijekom očevida, kada je konstatirano da je vrata od donjeg stana otvorila tuženica, a vrata od gornjeg stana tužitelj, već je isti utvrđen i kroz iskaze saslušanih svjedoka, i to TV, MV, AV, BV i ZV, koji su svi u svojim iskazima naveli da je posjed stranaka (i njihovih prednika) na toj kući bio takav da su na gornjem katu najprije živjeli DV i pok. ŽV, a kasnije samo DV sa svojom obitelji, te naposlijetku njezin sin ĐVD, ovdje tužitelj, dok da je na donjem katu boravila tuženica sa svojom obitelji. Osim toga, kada se sa prednje navedenim usporedi iskaz svjedoka ĆV, supruga tuženice, koji je u jednom dijelu svojeg iskaza naveo da je sa svojom suprugom započeo adaptirati prizemlje kuće negdje 1986.godine (to isto potvrdio je i svjedok ZV u svojem iskazu), tada se tim više može opravdati zaključak suda da je u obitelji HJ očito postojao dogovor da će prizemlje kuće pripasti PV, a gornji kat DV, jer se u protivnom postavlja pitanje zbog čega bi tuženica, ukoliko takvog dogovora nije bilo, započela sa uređenjem prizemlja sa svojim suprugom, i to više od dvadeset godina prije nego što je "teretno" stekla predmetnu nekretninu od svoje majke, ako već tada nije smatrala da bi taj stan trebao pripasti njoj. Slijedom navedenog, posve su neosnovane tvrdnje tuženice vezane uz njezin posjed nad cijelom kućom, budući da tuženica nije nikad bila u samostalnom posjedu cijele nekretnine, već eventualno prizemlja, i to tek nakon smrti svoje majke ŽV. To proizlazi ne samo iz iskaza svjedoka saslušanih tijekom postupka, već i iz sadržaja pravomoćnog rješenja ovog suda, poslovni broj P-917/2009, od 10. studenog 2010. godine, koji prileži na listu 52 do 57 spisa, a u kojem je utvrđeno da je upravo KV bila posljednja mirna posjednica cijele kuće (s tim da je uglavnom koristila stan na prvom katu kuće, dok da je imala i ključeve od prizemlja kuće) i da je u tom posjedu bila smetana u kolovozu 2009. od strane njezine majke pok. ŽV, koja joj je promijenila brave na ulaznim vratima stana u prizemlju i stana u gornjem katu kuće. Također, iz sadržaja citiranog rješenja proizlazi da je u tom postupku sama IV izjavila da su predmetnu kuću u [adresa] gradili ona i njezin suprug, a to isto potvrdio je i svjedok FV, koji u ovom postupku nije saslušan kao svjedok, budući je u međuvremenu preminuo, a koji je tada izjavio da su predmetnu kuću kupili IV i njezin suprug, te da su je nakon kupnje adaptirali, i to najprije gornji kat, u kojem je cijela obitelj živjela, a kasnije i donji kat, te da je kuća građena sa namjerom da se rade dva stana, za svaku kćer po jedan, i da je stoga u zadnje vrijeme bila korištena tako da je PV koristila donji stan, a DV gornji. Sva ta utvrđenja iz postupka pod poslovnim brojem P-91/2009 samo su potvrdila ranije iznijeti zaključak ovog suda da predmetna kuća u [adresa] ne predstavlja posebnu imovinu pok. ŽV, a kako je to tvrdila tuženica, već zajedničku imovine ŽV i njezinog supruga ĐJ, koja je stečena njihovim obostranim radom, ulaganjem i suradnjom usmjerenom da se napravi kuća sa dva stana, i to za svaku kćer po jedan. Kako je njihov doprinos u stjecanju predmetne kuće bio podjednak, to se prema mišljenju ovog suda isti imaju smatrati suvlasnicima na toj nekretnini, i to svaki u ½ dijela.

51. Slijedom navedenog, ovaj sud drži osnovanim glavni zahtjev tužitelja, i to kako u točki 1., koji se odnosi na utvrđenje da kuća sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica]/G, k. o. [katastarska općina], predstavlja bračnu stečevinu pok. ŽV i EV, svakog u ½ dijela, tako i u točkama 2. i 3., koje posljedično prate točku 1. tužbenog zahtjeva.

52. Naime, kao što je već ranije u odluci navedeno, tužitelj je stupajući u procesno-pravnu poziciju svoje pok. majke KV, a ona pak kao univerzalni sukcesor svojeg pok. oca EV, bio i jest ovlašten tražiti utvrđenje prava suvlasništva na nekretnini koja predstavlja bračnu imovinu oca njegove majke pok. EV (djeda tužitelja), a za koju je tužiteljica KV tvrdila da ju je stekla nakon smrti oca. Kao što je već prethodno navedeno, cijeli tužbeni zahtjev predstavlja vlasničko-pravni zahtjev, koji ne podliježe zastari, a ne nasljedničku tužbu iz čl. 144. ZN-a. Naime, nasljednička tužba podrazumijeva spor između stranaka koje imaju zajedničkog prednika, a u sporu nastoje dokazati svoje jače pravo na nasljedstvo, što ovdje nije slučaj, budući je inicijalna tuženica IV, a kasnije i njezina kćer PV, koja je stupila u njezinu procesno-pravnu ulogu, kroz cijeli postupak tvrdila da predmetnu nekretninu drži kao svoju vlastitu, ali ne po nasljedno-pravnoj osnovi iza pok. supruga EV, već sukladno odredbama ZBPO-a (posebna imovina) ili ZV-a (dosjelost). U oba slučaja riječ je o stjecanju vlasništva na temelju zakona, a tuženica, osim što nije dokazala činjenicu da bi predmetna nekretnina predstavljala njezinu posebnu imovinu, nije dokazala niti pretpostavke za sjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da ista, kao i njezina pok. majka, nisu bile poštene posjednice te nekretnine, jer su znale i/ili mogle znati da je predmetna nekretnina stečena zajedničkim radom pok. ŽV i ĐV i da kao takva predstavlja njivodu zajedničku imovinu. Slijedom navedenog, a nakon što je ovaj sud utvrdio da je predmetna kuća na k. č. br. [katastarska čestica]/G bračna tečevina pok. ĐV i ŽV, i to svakog u ½ dijela, valjalo je usvojiti i točku 2. zahtjeva, koja također glasi na utvrđenje da tužiteljici KV, tj. sada tužitelju EVD kao njezinom materijalnopravnom i procesnopravnom sukcesoru, temeljem nasljedstva iza pok. ĐV, pripada 1/3 od ½ predmetne nekretnine, a posljedično tome i točku 3. kojom se tužitelj sadržajno ovlašćuje na upis stečenog prava suvlasništva na toj nekretnini. Pritom je valjalo dio tog tužbenog zahtjeva tužitelja iz točke 1., i to u dijelu u kojem je tužitelj naveo da bi ½ imovine pok. ĐV predstavljalo njegovu "posebnu" imovinu, jer tužitelj u tužbi, kao i tijekom postupka, uopće nije tvrdio (niti dokazao) da bi kuća u [adresa] predstavljala posebnu imovinu pok. ĐV u smislu odredbi ZBPO-a, već bračnu tečevinu njega i njegove pok. supruge ŽV, i to svakog u ½ suvlasničkog dijela. Stoga, kako je kroz dokazni postupak utvrđeno da bi predmetna nekretnina predstavljala zajedničku imovinu bračnih supružnika, u pogledu koje je doprinos bračnih supružnika bio podjednak, to su isti u smislu odredbi ZBPO-a utvrđeni suvlasnicima na toj imovini, i to svaki u ½ dijela. Zbog navedenog, izostavljen je, tj. odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja u kojem isti spominje da bi ½ dijela kuće u [adresa] predstavljalo "posebnu" imovinu pok. ĐV, budući se radi o njegovoj bračnoj imovini na kojoj je utvrđen suvlasnikom u ½ dijela. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama I i IV izreke ove presude.

53. Budući da je usvojen osnovni tužbeni zahtjev, to ovaj sud nije odlučivao o eventualnom kumulirajućem tužbenom zahtjevu kojeg je tužitelj postavio u svojem podnesku od 2. prosinca 2011. godine, a koji se temelji na posve drugoj pravnoj osnovi (dosjelosti).

54. Što se tiče tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], te 1039, sve k. o. [katastarska općina], a za koje je tužitelj također tvrdio da predstavljaju bračnu stečevinu pok. ŽV i ĐV, i to svakog u ½ dijela, valja istaći da tužitelj tijekom postupka nije uspio dokazati da bi predmetne nekretnine bile stečene na isti način kao i kuća, tj. da su kupljene zajedničkim sredstvima pok. ŽV i ĐV od ostalih sunasljednika pok. VV, a kako je to utvrđeno za kuću u [adresa], te da stoga predstavljaju ½ dijela bračne imovine pok. ĐV. Štoviše, iz iskaza saslušanih svjedoka, proizlazi da je riječ o maslinicima koje je pok. HJ naslijedila zajedno sa drugim sunasljednicima pok. VV. Zbog navedenog, kao i zbog činjenice da su predmetne nekretnine u pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju iza pok. ŽV, poslovni broj Pu O-136/2019, od 7. kolovoza 2023., već raspoređene ovdje strankama postupka MJ i JV kao zakonskim nasljednicima pok. ŽV, i to svakome u ½ dijela, a sa kojim rješenjem je ovaj sud vezan, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja koji se tiče predmetnih nekretnina, te odlučiti kao u točki V izreke ove presude.

55. Što se tiče troškova postupka, valja istaći da iako tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom koji se tiče nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], te 1039, sve k. o. [katastarska općina], da isti sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a ostvaruje pravo na naknadu prouzročenih parničnih troškova od tuženice, jer se cijeli dokazni postupak u ovoj pravnoj stvari sveo na dokazivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva koji se tiče kuće na adresi [adresa], a sa kojim je tužitelj u potpunosti uspio, dok u pogledu tužbenog zahtjeva koji se tiče nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], te 1039, sve k. o. [katastarska općina], nisu nastali nikakvi posebni troškovi, izuzev troška sastava tužbe od 6. ožujka 2009. i sastava podneska od 9. studenog 2009., koji su troškovi nastali nakon spajanja tog postupka sa predmetom P-21/09, a koji tužitelju nisu priznati sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, jer tužitelj sa tim zahtjevom nije uspio. Zbog navedenog, valjalo je sukladno čl. 154. st.1. i st. 5. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, a u svezi sa relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, 107/2025, dalje Tarifa), priznati tužitelju za sastav tužbe od 13. siječnja 2009. godine (predmet P-21/09 prije spajanja) iznos od 500,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zatim za sastav podneska od 3. kolovoza 2009. i 2. prosinca 2011. iznose od po 500,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), ukupno 1.000,00 EUR-a, nadalje za pristup na ročište od 10. studenog 2011. iznos od 250,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), za pristup na ročište od 23. siječnja 2012. iznos od 500,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastav žalbe protiv prvostupanjske presude od 8. svibnja 2012. nagradu u iznosu od 625,00 EUR- a (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), za pristup na ročište 28. travnja 2015. nagradu u visini od 500,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastav podneska od 27. travnja 2015. nagradu u visini od 500,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za pristup na ročište od 8. ožujka 2016. nagradu u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 22. ožujka 2016. nagradu u visini od po 50,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), za sastav podneska od 27. ožujka 2018. nagradu u visini od 500,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za pristup na ročište 5. studenog 2018. nagradu u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 13. studenog 2019., 19. kolovoza 2019., 15. siječnja 2020., 20. siječnja 2020., te 27. studenog 2020. nagradu u visini od po 50,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), ukupno 250,00 EUR-a, za pristup na ročišta 24. ožujka 2021., 3. travnja 2023. i 31. svibnja 2023. nagrade u visini od po 500,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), ukupno 1.500,00 EUR-a, za sastav podnesaka od 27. listopada 2023. i 26. studenog 2023. nagradu u visini od po 50,00 EUR- a (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), ukupno 100,00 EUR-a, za pristup na ročište 19. prosinca 2023. nagradu u visini od 500,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), te za sastav podneska od 19. siječnja 2024. nagradu u visini od 50,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), a što sve zajedno sa zatraženim troškom PDV-a iznosi ukupno 9.781,25 EUR-a. Tom trošku je valjalo pribrojiti nagradu za radnje koje su zatražene bez PDV-a, i to za pristup na ročišta 15. svibnja 2024., 12. rujna 2024. (očevid) i 14. listopada 2025. nagrade u visini od po 500,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), ukupno 1.500,00 EUR-a, zatim trošak sudske pristojbe za jednu (ne dvije) tužbe u visini od 180,50 EUR-a, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od također 180,50 EUR-a, te trošak plaćen za izlazak suda na lice mjesta u visini od 49,48 EUR-a i za vještačenje u odmjerenoj visini od 629,78 EUR-a, a što sveukupno iznosi 12.321,51 EUR-a. Za taj iznos je valjalo obvezati tuženicu da isti naknadi tužitelju, sve na način kako je odlučeno u usvajajućem dijelu točki VI izreke ove presude, dok je u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbijen kao neosnovan, sve sukladno odluci iz odbijajućeg dijela točke VI izreke presude, jer se prvenstveno radi o troškovima koji su za poduzete radnje zatraženi u višem iznosu nego što je propisano relevantnim odredbama Tarife. Kao što je već navedeno, tužitelju nije priznat trošak za sastav tužbe u predmetu P-255/09 i podneska od 9.(5.) studenog 2009., također iz predmeta P-255/09, a koje su radnje poduzete prije njegova spajanja sa predmetom P- 21/09, jer tužitelj nije uspio sa tim tužbenim zahtjevom, a osim toga, tužitelju nije priznat niti trošak sastava prijedloga za određivanjem privremene mjere od 18. kolovoza 2019., koja je pravomoćno odbijena rješenjem ovog suda od 30. siječnja 2012., jer tužitelj niti sa tim prijedlogom nije uspio. Jednako tome, tužitelju nisu priznati niti troškovi sastava odgovora na žalbu od 24. svibnja 2018. i sastava podneska od 5. studenog 2018., u kojem je tužitelj predložio sudu svoje dokazne prijedloge, jer odgovor na žalbu nije bio potreban niti za vođenje postupka po žalbi, niti za ovaj postupak, sve sukladno čl. 155. ZPP-a, dok je sadržaj podneska od 5. studenog 2018. mogao iznijeti i na ročištu koje je tog istog dana održano pred sudom i za koje mu je priznata nagrada za pristup u visini od 500,00 EUR-a sa PDV-om, pa stoga nije bilo osnovanog razloga da se tužitelju priznaje nagrada i sastav citiranog podneska.

Krk, 5. prosinca 2025.

Sutkinja

Natalija Denona

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.