Poslovni broj: UsI-1361/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, te Neni Čulić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja PH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Rikardu Pavloviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zadarska, Policijska postaja Pag, Guglianina Polzinetia 4, Pag, radi poništenja rješenja, nakon glavne rasprave zaključene dana dana 5. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-216-04/25-01/1716, URBROJ:511-18-13-25-7 od 16. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka

tužbe.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika

KLASA: UP/I-216-04/25-01/1716, URBROJ:511-18-13-25-7 od 16. svibnja 2025. protjeruje se iz Europskog gospodarskog prostora PH, rođen **.**.2004. državljanin Nepala, nositelj važeće putne isprave Nepala broj: PA 0496363 s rokom važenja do 28. lipnja 2032. (ovdje tužitelj), te mu se određuje zabrana ulaska i boravka u EGP u trajanju od jedne godine.

2. Tužitelj u pravodobnoj tužbi kojom osporava zakonitost rješenja tuženika navodi da osporeno rješenje ne sadrži obrazloženje u skladu s odredbama ZUP-a pa se isto uopće ne može ispitati. Nadalje, ističe kako tužitelj uopće nije poučen o svojim pravima, naime on ne govori ni engleski ni hrvatski jezik, pa se nije ni mogao dragovoljno odreći svojih prava, jer niti nije razumio koja su njegova prava. Osim toga, samo rješenje nije na pravilan način uručeno tužitelju niti njegovom opunomoćeniku. Osporeno rješenje punomoćnik tužitelja dobio je na uvid od strane djelatnika Tranzitnog centra za strance dana 2. lipnja 2025. Takvim postupanjem tuženik nije tužitelju osigurao prava koja proizlaze iz čl. 196. Zakona o strancima. Da tužitelj ne govori ni hrvatski ni engleski svjedoči i to što je opunomoćenik tužitelja koji govori engleski jezik, za razgovor sa tužiteljem morao koristiti usluge državljanke Nepala KH koja govori nepalski, engleski i hrvatski. Iz spisa tuženika da je razvidno da tužitelj, u postupku prije donošenja osporenog rješenja, ni u jednome trenutku nije imao prevoditelja niti mu je omogućena pravna pomoć. U odgovoru na tužbu da se netočno navodi da bi bio prisutan nekakav tužiteljev poznanik koji da bi po potrebi prevodio sa engleskoga na nepalski jezik, s čim da bi tužitelj bio suglasan. Za to u spisu tuženika da nema dokaza. U tužbi se nadalje ističe da su dijelovi spisa tuženika na pismu koje je strano opunomoćeniku tužitelja, pa se na iste on uopće ne može očitovati. Prema članku 14. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku i članku 11. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, upravni postupak i spor se vode na hrvatskome jeziku i latiničnom pismu. Stoga da se te dijelove spisa tuženika moralo prevesti po ovlaštenom sudskom tumaču/prevoditelju a tih prijevoda u spisu tuženik da nema. Nadalje, tuženik nije zakonito donio osporeno rješenje, posebno kada se uzme u obzir da mu je poznato kako je tužiteljev poslodavac podnio zahtjev nadležnoj službi MUP-a za izdavanje dozvole za boravak i rad. Stoga da je, od strane tuženika, nepravično donošenje osporenog rješenja (o protjerivanju tužitelja) u okolnostima kada tuženik, o tomu zahtjevu nije odlučio. Povrijeđen da je i članak 191. stavak 1. Zakona o strancima prema kojemu tuženik, prije donošenja rješenja o protjerivanju, ne da može, nego mora, između ostalog, uzeti u obzir: duljinu boravka tužitelja u RH i njegovu socijalnu i kulturalnu integraciju. Neprijeporno da je tužitelj s obzirom na duljinu svog boravka u RH bio socijalno i kulturalno integriran u Republici Hrvatskoj. Iz navedenih razloga, osporeno rješenje da je nezakonito jer da je tim rješenjem tužitelj uskraćen u temeljnim ljudskim pravima i slobodama te mu je oduzeta sloboda i određen izgon iz Europskog gospodarskog prostora, s obrazloženjem koje nije ni činjenično ni pravno utemeljeno jer da je protivno Ustavu RH, Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te zakonu. Stoga se tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog rješenja. Zbog navedenih razloga nezakonitosti osporenog rješenje, zbog navedene činjenice tuženikovog neodlučivanja o navedenome zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad tužitelja, zbog navedene osporenim rješenjem tužitelju izrečene drakonske mjere izgona iz EPG, a sve to u prilikama kada zbog navedenih razloga nezakonitosti osporenog rješenja tužitelj ne zna iz kojega je razloga uhićen a sloboda mu je oduzeta smještanjem u navedeni tranzitni centar, predlaže se odrediti odgodni učinak tužbe u ovome sporu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje u obrazloženju osporenog rješenja te predlaže da se tužba tužitelja odbije kao neosnovana. Navodi kako je osporeno rješenje doneseno temeljem odredbe čl. 190. Zakona o strancima. U konkretnom slučaju, u provedenom upravnom postupku koji je prethodio donošenju rješenja, utvrđeno je da je tužitelj u RH stigao 13. kolovoza 2024 temeljem vize ishodovane za boravak i rad odobrene od strane Policijske postaje Poreč u trajanju od 13. svibnja 2025 do 9. svibnja 2025. za poslodavca obrt [obrt] vl. VH, te da je navedena dozvola ukinuta dana 20. rujna 2024. temeljem odredbe čl. 94. St.1. Zakona o strancima, na zahtjev poslodavca. Stoga je tužitelj bio u obvezi napustiti područje EGP-a. Glede navoda tužitelja da je za njega agencija za posredovanje Pulito usluge dana 9. svibnja 2025. godine podnijela zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, ističe se da, sukladno članku 90. stavku 2. Zakona o strancima, zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad bit će odbačen rješenjem ako je podnesen za državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi sukladno članku 183. istoga zakona. Tužitelj u RH da nema osiguran smještaj, nema osigurana redovita novčana primanja za podmirivanje osnovnih životnih potreba. Tužitelj da je bio svjestan da je svojim ponašanjem, odnosno radom bez odobrenja-dozvole za rad, nenapuštanjem RH po odbijanju zahtjeva te neprijavljivanjem boravka, kršio odredbe Zakon o strancima. Tužitelju da je s obzirom na sve navedene okolnosti zabrana ulaska i boravka izrečena na temelju i unutar okvira trajanja iz članka 190. Zakona o strancima prema kojemu ta mjera ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4 . U ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, dostavljanjem navedenih podnesaka, te održavanjem javne rasprave 12. studenog 2025., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora; shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS).

5. U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa predmetnog upravnog postupka kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Sud je odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedokinje KH na okolnost da je prevodila usmenu komunikaciju tužitelja i njegova opunomoćenika, držeći izvođenje tog dokaza suvišnim kraj prethodno izvedenih dokaza.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se tužitelja protjeruje iz Europskog gospodarskog prostora (dalje EGP) i određena mu je zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine. Među strankama je sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

8. Odredbom članka 190. stavka 2. Zakona o strancima propisano je da se državljanina treće zemlje može protjerati zbog nezakonitog boravka.

9. Odredbom članka 191. stavak 1. Zakona o strancima propisano je kako će se prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla.

10. Prema odredbi članka 192. stavak 6. Zakona o strancima zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 190. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina, a ista se prema stavku 7. točka 2. te zakonske odredbe računa od dana prisilnog udaljenja.

11. Odredbom članka 193. stavak 5. Zakona o strancima je propisano da ako se rješenjem o protjerivanju ne određuje rok za dragovoljni odlazak sukladno članku 185. stavku 1. ovoga Zakona, rješenjem o protjerivanju odredit će se prisilno udaljenje i država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti.

12. Prema odredbi člana 196. stavak 1. Zakona o strancima u postupku donošenja rješenja o protjerivanju, rješenja o povratku, rješenja o ukidanju i skraćivanju zabrane ulaska i boravka, rješenja o produljenju roka za dragovoljni odlazak, rješenja o prisilnom udaljenju iz članka 203. stavka 8. ovoga Zakona, rješenja o prisilnom udaljenju iz članka 205. stavka 6. ovoga Zakona, rješenja o primjeni blažih mjera, rješenja o smještaju u prihvatni centar za strance (u daljnjem tekstu: centar), rješenja o produljenju smještaja u centar, rješenja o određivanju strožeg policijskog nadzora, rješenja o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja ili rješenja o ukidanju privremene odgode prisilnog udaljenja (u daljnjem tekstu: rješenja u vezi s povratkom) državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje na kratkotrajnom

boravku koji ne razumije hrvatski jezik osigurat će se prevođenje na jezik koji razumije. Stavkom 2. te zakonske odredbe je određeno kako se rješenja u vezi s povratkom donose po službenoj dužnosti, a prevest će se na zahtjev državljanina treće zemlje.

13. Odredbom članka 53. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine", broj: 136/21 i 145/23, dalje: Pravilnik), propisano je da se s državljaninom treće zemlje u postupku povratka koji ne razumije hrvatski jezik može sporazumijevati i pomoću tehničkih pomagala, ako se ne može osigurati prevoditelja za strani jezik koji državljanin treće zemlje razumije i ako se može zaključiti da je državljanin treće zemlje dao pristanak na takav način sporazumijevanja (stavak 1.); kako se državljanina treće zemlje iz stavka 1. ovoga članka može obavijestiti o postupku povratka uručivanjem pisane obavijesti koja sadrži informacije o postupku povratka i koja je napisana na jeziku koji državljanin treće zemlje razumije (stavak 2.); kako će se u smislu članka 196. stavka 1. Zakona o strancima, državljaninu treće zemlje usmeno prevesti osnovni dijelovi odluke u vezi povratka i o tome će se sastaviti službena zabilješka (stavak 3.); kako se državljana treće zemlje može obavijestiti o sadržaju odluke o vezi povratka uručivanjem pisane obavijesti o bitnim dijelovima odluke u vezi povratka koja je prevedena na jezik koji državljanin treće zemlje razumije (stavak 4.).

14. Iz obrazloženja osporenog rješenja i odgovora na tužbu proizlazi:

- da je dana 20. rujna 2024. ukinuta dozvola za boravak i rad odobrena tužitelju u trajanju od 13. svibnja 2024. do 9. svibnja 2025.,

- da je tužitelj nastavio boraviti u [adresa] nakon ukidanja dozvole za boravak i rad te je pokušavao pronaći posao,

- da je zahtjev za odobrenje dozvole boravka i rada podnesen od poslodavca Healt&safety odbijen,

- da je dana 9. svibnja agencija za posredovanje Pulito usluge d.o.o. podnijela zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad o kojem zahtjevu nije odlučeno 15. Iz navedenoga neosporno proizlazi da tužitelj nezakonito boravi na području Republike Hrvatske, što je po ocjeni ovog suda dostatan zakonski razlog za protjerivanje tužitelja, pri čemu osporeno rješenje o protjerivanju ima sav zakonom propisan sadržaj, a određena mjera zabrane ulaska i boravka u trajanju od jedne godine je EGP-u je u okviru zakonskog raspona (od tri mjeseca do maksimalno pet godina).

16. Suprotno tužiteljevim tvrdnjama, nije od utjecaja na donošenje osporenog rješenja zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad tužitelju, koji je podnesen 9. svibnja 2025. i to iz razloga jer je tužitelj u vrijeme podnošenja toga zahtjeva nezakonito boravio u [adresa] u smislu članka 183. Zakona o strancima, što je zakonom propisan razlog za odbacivanje toga zahtjeva rješenjem (članak 90. stavak 2. Zakona o strancima), kako se to pravilno navodi u odgovoru na tužbu. Činjenica da o navedenom zahtjevu nije riješeno u zakonom propisanom roku, nije od utjecaja na ocjenu zakonitosti osporenog rješenja o protjerivanju .,

17. Nadalje, spisu predmeta su priložene dostavnice o izvršenoj dostavi tužitelju rješenja o protjerivanju i rješenja o smještaju, koje je tužitelj vlastoručno potpisao. Stoga je neosnovan tužbeni prigovor tužitelja kako mu osporeno rješenje nije dostavljeno

18. U vezi sa prigovorima koje tužitelj ističe glede pouke o pravima, valja reći kako isti također neosnovanu. Naime, kako to proizlazi iz spisa upravnog postupka, tužitelj je o svojim pravima u upravnom postupku, prije donošenja osporenog rješenja a vezano za taj postupak, poučen trima obrascima na nepalskome jeziku a koje je tužitelj vlastoručno potpisao. Pritom svaki od obrazaca ima naznaku tipa obrasca (na hrvatskome jeziku), uz naznaku jezika „nepalski“ na kojemu je sav sadržaj svakoga obrasca. Stoga je tužitelj u postupku na valjani način, na nepalskom jeziku poučen o svojim pravima.

19. Međutim, po ocjeni ovog suda, osnovan je tužiteljev prigovor u pogledu povrede odredbe iz članka 196. Zakona o strancima, i to u dijelu kojom je propisano kako će se u postupku donošenja rješenje o protjerivanju državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi te koji ne razumije hrvatski jezik osigurati prevođenje na jezik koji razumije.

20. Naime, tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je tužitelj izjavio da razumije engleski jezik i bio je suglasan da njegov poznanik državljanin Nepala PHC koji razumje engleski jezik u govoru i pismu po potrebi prevodi sa engleskog na nepalski jezik i obrnuto, dok se takvo što nigdje ne navodi u zapisniku o uzimanju tužiteljeve izjave od 16. svibnja 2025. u kojem stoji da je strani državljanin upoznat s pravom da se postupak vodi na njemu razumljivu jeziku, te da je isti izjavio da u govoru i pismu poznaje engleski jezik te izjavu daje bez prevoditelja na engleskom jeziku. Iz navedenog proizlazi kako i sam tuženik u ovom upravnom sporu, vezano za jezik na kojem je uzeta tužiteljeva izjava, te vezano za tužiteljevo razumijevanje tog jezika, tvrdi drukčije od onoga što je utvrdio na zapisniku o uzimanju izjave tužitelja u upravnom postupku.

21. Stoga ovaj sud ocjenjuje kako je time u upravnom postupku ostvarena povreda odredbe članka 196. Zakona o strancima, međutim, ovaj sud je i ocijenio da prethodno utvrđena postupovna povreda, iako ostvarena u postupku prije donošenja osporenog rješenja, nije takva da bi u konkretnome slučaju mogla dovesti do drukčijeg rješavanja ove upravne stvari, budući da je izjava propisana samo kao sporedno dokazno sredstvo u upravnom postupku (članak 70. ZUP-a), dok su sve gore navedene činjenice relevantne za rješavanje konkretnoga slučaja utvrđene iz službene evidencije tuženika (o ranije traženim i/ili izdanim dozvolama za boravak i rad tužitelja u Republici Hrvatskoj, podaci o boravištu), te koje činjenice nisu niti sporne među strankama ovoga spora. Također, podnošenjem tužbe i raspravljanjem u ovome sporu, tužitelju je, i to po opunomoćeniku odvjetniku, omogućeno očitovanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima relevantnima za rješavanje predmetne upravne stvari, što je tužitelj pisano i raspravno i učinio, pri čemu je sud sve prigovore tužitelja razmotrio ovom presudom.

22. Slijedom sveg navedenog sud je pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao u izreci presude.

23. U pogledu prijedloga tužitelja da tužba ima odgodni učinak navodi se kako je odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a, propisano kako sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

24. U konkretnom slučaju, sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, budući da isti nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. ZUS-a, a posebice nije dokazao da bi mu napuštanjem EGP-a bila nanesena teško popravljiva šteta, a niti je u javnom interesu da na području Republike Hrvatske nezakonito borave stranci.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu 5. prosinca 2025.

SUTKINJA

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja, dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. O žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Protiv točke I. rješenja žalba nije dopuštena Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Sanjibu Lami kojeg zastupa opunomoćenik Rikard Pavlović, odvjetnik u Splitu, Gundulićeva 26 A

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zadarska, Policijska postaja Pag, Gugliamina Polzinetia 6, Pag

3. u spis