Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pn-51/2023-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Jaklinu, odvjetniku iz Zagreba, protiv prvotuženika LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženice CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te trećetuženika Adama mlljt. Jergana iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po roditeljima i z.z. LČ i CČ, a oni po punomoćnici Ivani Kostanjevec Rožmarić, odvjetnici iz Varaždina, radi naknade štete, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene dana 20. studenog 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 5. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se prvotuženiku, drugotuženiku i trećetuženiku solidarno platiti tužitelju iznos od 56.564,52 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku:

- na iznos od 45.268,05 kn od dana 14.05.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.405,27 kn od dana 15.10.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.681,68 kn od dana 15.11.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.992,04 kn od dana 15.12.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.674,56 kn od dana 15.01.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.992,04 kn od dana 15.02.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.550,88 kn od dana 15.03.2021. godine pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Tužitelj UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je naknaditi prvotuženiku LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženici CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetuženiku Adamu mlljt. Jerganu iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.465,00 € (slovima: dvijetisućečetristošezdesetpereura), u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 316,00 € (slovima: tristošesnaesteura).

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Varaždinu dana 25. ožujka 2022. protiv prvotuženika LČ, drugotuženice CČ i trećetuženika Adama mlljt. Jergana, radi naknade štete.

1.1.U tužbi navodi da je dana 7. rujna 2020. u [adresa] ([adresa]), tužitelj stradao u štetnom događaju kao biciklist. Do štetnog događaja došlo je na način da je trećetuženik Adam mlljt. Jergan, sin prvotuženika LČ i drugotuženice CČ, prilikom igre u dvorištu, loptom pogodio stražnji kotač bicikla tužitelja, a koji se kretao kolnikom prometnice gore navedene ulice. Uslijed navedenog, došlo je do pada tužitelja s bicikla i ozljeđivanja istog. Stoga su prvo, drugo i treće tuženici, a u smislu odredbe čl. 1056. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 i 126/2021, dalje u tekstu: ZOO) i odredbe čl. 1057. ZOO-a solidarno odgovorni tužitelju za nastalu štetu.

1.2. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio ozljede opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega je provodio dugotrajno liječenje u Općoj bolnici Varaždin i Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice. Nakon završetka liječenja kod tužitelja su zaostale trajne posljedice koje se očituju u bolnosti i ograničenoj pokretljivosti desnog ramena i desne ruke, u bolnosti i ograničenoj pokretljivosti desnog koljena, te u učestalim pojavama glavobolja i vrtoglavica. Tužitelj je zbog predmetnog ozljeđivanja ujedno morao snositi troškove liječenja za koje potražuje naknadu u niže navedenom iznosu. Tužitelju je u predmetnom štetnom događaju ujedno oštećen i bicikl, za koje potražuje naknadu u niže navedenom iznosu. Zbog predmetnog štetnog događaja tužitelj je ujedno koristio i bolovanje u razdoblju od 8. rujna 2020. do 28. veljače 2021., zbog čega je pretrpio izgubljenu zaradu, obzirom je na ime naknade plaće zbog bolovanja primao manji iznos od prosječne mjesečne neto plaće, koju ostvaruje za vrijeme redovnog rada (5.314,08 kn).

1.3. S obzirom na navedeno, tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 38.000,00 kn i to s osnova pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 10.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 8.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti iznos od 20.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu iznos od 3.000,00 kn, za troškove liječenja iznos od 269,05 kn, za oštećene stvari (bicikl) iznos od 3.999,00 kn, zbog izgubljene zarade iznos od 11.296,47 kn, te s osnova izgubljene zarade za rujan 2020. iznos od 1.405,27 kn, za listopad 2020. iznos od 1.681,68 kn, za studeni 2020. iznos od 1.992,04 kn, za prosinac iznos od 1.674,56 kn, za siječanj 2021. iznos od 1.992,04 kn, te za veljaču veljača 2021. iznos od 2.550,88 kn, odnosno sveukupno iznos od 56.564,52 kn, što u važećoj valuti iznosi 7.507,40 €.

1.4. Tužitelj se u mirnom postupku dana 14. svibnja 2021. obratio prvotuženiku s odštetnim zahtjevom, koji nije dao adekvatnu ponudu. Tužitelj na iznos naknade štete potražuje zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, dakle od 14. svibnja 2021., pa do isplate, dok u odnosu na izgubljenu zaradu potražuje zatezne kamate na svaki pojedinačni mjesečni iznos izgubljene zarade, od dospijeća svakog pojedinog iznosa, odnosno od 15. dana u idućem mjesecu, pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženici u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, kako u njegovoj osnovi, tako i u visini. U vrijeme štetnog događaja mlljt. trećetuženik, koji je navršio 7 godina, tog dana bio je povjeren na čuvanje drugoj osobi, svom djedu VČ, tako da prvo i drugo tuženici prije svega ulažu prigovor promašene pasivne legitimacije.

2.1. Nadalje, tužitelj je dana 7. rujna 2020. u Gornjem Knegincu uistinu pao s bicikla, te se pritom i ozlijedio, međutim ne postoji uzročno posljedična veza da bi do štetnog događaja došlo na način kako to sada prezentira tužitelj, odnosno na način da bi mlljt. trećetuženik loptom pogodio stražnji kotač tužitelja koji se kretao kolnikom prometnice uslijed čega bi tužitelj pao s bicikla. Sporni događaj na prometnici nije vidio nitko od svjedoka. Činjenica je da je prometnica kojom se kretao tužitelj blago povišena u odnosu na dvorište na adresi [adresa] s kojeg je u trenutku kretanja tužitelja navodno pristigla lopta, te da mlljt. trećetuženik, koji je dijete sitnije građe (sada polaznik 3. razreda težine cca 28 kg), nije moglo šutirati loptu takvom silinom da udarcem u kotač obori odraslu osobu s bicikla. Sve i da je do pada s bicikla došlo uslijed udarca lopte u kotač, a što ničim nije dokazano, znatan je i doprinos oštećenika samom štetnom događaju koji je radnjama i propustima doprinio vlastitoj šteti, upravljajući Trek biciklom u punoj biciklističkoj opremi, očito u većoj brzini, međutim bez kacige, s biciklističkim cipelama učvršćenim za pedale (vezice i utori), a što znatno utječe na prebacivanje ravnoteže tijela s jedne nogu na drugu te općenito na ravnotežu tijela, pogotovo prilikom pada. Može se samo pretpostavljati iz kojih je sve razloga tužitelj nakon prolaska zavoja, kod obiteljske kuće kućnog broja 115 u [adresa] u [adresa] izgubio kontrolu nad biciklom i pao.

2.2. U parnici radi naknade štete tužitelj je obvezan dokazati zakonom predviđene pretpostavke odgovornosti za štetu, a koje moraju biti kumulativno ispunjene: štetnu radnju štetnika, štetu, uzročnu vezu između štetne radnje i štete na način da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje i protupravnost, čijim utvrđenjem tek sud može udovoljiti tužbenom zahtjevu i naložiti tuženiku da naknadi nastalu štetu tužitelju. U konkretnom slučaju nisu ispunjene sve zakon predviđene pretpostavke.

2.3. Tuženici u cijelosti osporavaju i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga jer nije razvidno na temelju kojih podataka je tužitelj došao do visine tužbenog zahtjeva u iznosu od 56.564,52 kn, obzirom da tako postavljeni tužbeni zahtjev nije niti u skladu s važećim Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete donesenih od strane Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Sve i kad bi tužba bila osnovana, tužbeni zahtjev po navedenim kvalifikatornim okolnostima je zatražen u previsokom iznosu. Radi svih gore navedenih razloga kojim osporava osnovu tužbenog zahtjeva tuženici se protive prijedlogu tužitelja za provođenjem liječničkog vještačenja od strane ovlaštenih sudskih vještaka.

2.4. Tuženici u potpunosti osporavaju i potraživanje tužitelja s osnova oštećene stvari – bicikla, a kojim je tužitelj zatražio iznos od čak 3.999,00 kn, iako je bicikl star više od 15 godina, te je 2005. koštao 4.000,93 kn. Osim toga, ukazuje se na činjenicu da je šteta na biciklu prema policijskom zapisniku procijenjena u visinu od svega 500,00 kn.

2.5. Slijedom navedenog, tuženici predlažu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti.

3. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Ureda predsjednika suda, broj 32 Su- 7/2023-5 od 18. siječnja 2023. i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Ureda predsjednika suda, broj 32 Su-7/2023-8 od 24. siječnja 2023. određeni su Općinski sud u Čakovcu i Općinski sud u Koprivnici, kao drugi stvarno nadležni sudovi za postupanje u predmetima Općinskog suda u Varaždinu, iskazanim u tablicama u privitku rješenja. Stoga je ovaj predmet Općinskog suda u Varaždinu proslijeđen na daljnje postupanje ovom sudu, a prema Obavijesti Općinskog suda u Koprivnici, Ureda predsjednice suda, broj 31 Su-10/2023-10 od 13. veljače 2023.

4. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem zapisnika o očevidu od 25. rujna 2020., medicinske dokumentacije tužitelja i računa, obračuna isplata plaća za tužitelja (listovi 6-38), odštetnog zahtjeva sa dostavnicom (listovi 39-40), dopisa na listovima 53-55, spisa ODO Varaždin broj KR-DO- 362/2020-1, iskaz tužitelja, te prvo i drugo tuženika u svrhu dokazivanja, iskaza svjedoka ŠČ sa ročišta 25. listopada 2023., iskaza svjedoka NČ sa ročišta od 11. siječnja 2024.

5. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se ponovno pozove radi saslušanja svjedok HČ uz prijetnju novčane kazne, iz sljedećih razloga. Tužitelj je na pripremnom ročištu predložio da se kao svjedoci saslušaju djelatnici PP Varaždin HČ i NČ. Radi se o osobama koje su od strane PP Varaždin provodile očevid povodom ovog štetnog događaja, te potpisale zapisnik o očevidu Klasa: 211-04/20-I/251, Urbroj:

511-14-09/06-I-10/2020 od 25. rujna 2020., a HČ je sastavio službene bilješke s iskazima osoba koje su bile vezane uz štetni događaj (spis KR-DO-362/2020-1). Svjedok HČ pozivan je u ovom predmetu radi saslušanja višekratno, no unatoč urednim dostavama za pristup ročištu 11. siječnja 2024. i 1. listopada 2024., te višekratnim dostavama poziva preko nadležne PP Varaždin, u kojim situacijama mu nisu uručeni pozivi za ročište, a tužitelj nije predložio dostavu na kućnu adresu, kako bi mu se dostave poziva izvršile na navedeni način, zaključak je suda da bi ponovno pozivanje navedenog svjedoka prouzročilo nepotrebne troškove i doprinijelo odugovlačenje ovog postupka, a posebice s obzirom na činjenicu da je na okolnosti obavljenog očevida saslušan svjedok NČ koji je isto tako bio prisutan očevidu i o istome ima neposredna saznanja te je iz Službenih zabilješki od 24. rujna 2023. vidljiv sadržaj uzetih izjava po HČ.

6. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za provođenje financijskog vještačenja na okolnost izgubljene zarade, te prometnog vještačenja, očevida i rekonstrukcije, te medicinskog vještačenje povreda tužitelja jer je na temelju provedenih dokaza u ovom postupku utvrdio činjenice koje su bile potrebne za donošenje odluke.

7. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; - dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

8. Primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, sud u postupku može utvrđivati samo one činjenice koje su stranke predložile tijekom postupka, te izvoditi samo one dokaze koje su stranke predložile tijekom postupka.

9. Čitanjem spisa ODO u Varaždinu broj KR-DO-362/2020-1 i u istome Posebnog izvješća od 23. listopada 2022., koje je sastavio MUP, PU Varaždinska, PP Varaždin 23. listopada 2020. proizlazi da se dana 7. rujna 2020. dogodila prometna nesreća, na način da je oko 16:50 sati UČ upravljao biciklom desnom prometnom trakom [adresa] u [adresa] iz smjera Gornjeg Kneginca u smjeru Donjeg Kučana. Dolaskom do kbr. 137, pod zadnji kotač bicikla podletjela je lopta, koju je iz dvorišta kuće kbr. 112, prilikom igre napucalo dijete EČ (2013.), s kojim se nalazio djed ŠČ u trenutku kada dvorišna ograda nije bila zatvorena. Nakon toga došlo je do zanošenja bicikla i pada bicikliste desno na nogostup, gdje je zadobio ozljede, te je vozilom HMP Varaždin prevezen u OB Varaždin. U štetnom događaju teške tjelesne ozljede zadobio je UČ.

10. Iz zapisnika o očevidu PP Varaždin od 25. rujna 2020. proizlazi da se dana 7. rujna 2020. dogodila prometna nesreća u mjestu [adresa]. Na mjestu događaja zatečen je ŠČ, koji je izjavio da je vozača bicikla hitna pomoć odvezla u bolnicu, dok su djelatnici PP bicikl maknuli s ograde, te je izvršeno i fotografiranje mjesta nesreće, oštećenog bicikla, te lopte.

11. Dana 24. rujna 2020. po HČ, djelatniku PP Varaždin, sastavljena je Službena bilješka po izjavi ŠČ, u kojoj isti navodi da je dana 7. rujna 2020. kći CČ dovezla svog sina EČ da ga pričuva dok je ona na roditeljskom sastanku, te se s unukom nalazio u dvorištu gdje se on igrao loptom i u jednom trenutku mu je rekao neka brani, nakon čega je dječak udario loptu koja je prošla pored njega, a kako su vrata od dvorišta bila otvorena, lopta je otišla na cestu. U tom trenutku naišao je biciklist kojem je lopta otišla pod zadnji kotač, nakon čega je pao na desno. Nakon toga prišao je biciklistu i pomogao mu da ustane dok je hitnu pomoć zvala jedna cura koja je naišla. Isto tako, u službenoj bilješci od **.**.2020. UČ naveo je da je 7. rujna 2020. upravljao biciklom [adresa] u [adresa] iz smjera Gornjeg Kneginca u smjeru Gornjeg Kučana. U jednom trenutku vidio je loptu koja se podvukla pod zadnji kotač, nakon čega je pao na desno, gdje je zadobio ozljede. Neka gospođa zvala je hitnu koja ga je odvezla u bolnicu. Iz Službene zabilješke sastavljene istoga dana proizlazi da je CČ iskazala da je 7. rujna 2020. oko 16:15 sati ostavila sina EČ kod svojih roditelja u [adresa] da ga pričuvaju dok je ona na roditeljskom sastanku. Nakon završenog sastanka čula je što se desilo, te ju je kontaktirala policija.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se kretao [adresa] u [adresa] na biciklu, te jedino čega se sjeća udarac u zadnji dio bicikla, nakon čega se zatekao u položaju četveronoške na kolniku, te je oko njega bila skupina ljudi. Naime, izgubio je svijest i kada je došao k sebi, naslonio se na ogradu koja se nalazila uz kolnik, te je potom došla hitna pomoć. Prema pričanju prisutnih ljudi odletio je u zrak od udarca loptom u zadnji kotač. Kasnije je čuo da se dijete igralo u dvorištu loptom s djedom, te da nisu bila zatvorena vrata od dvorišta. Zadobio je teške tjelesne povrede.

13. U svom iskazu svjedok ŠČ naveo je da mu je dana 7. rujna 2020. kćerka dovela na čuvanje unuka, mlljt. EČ koji je tada bio u dobi od 7 godina i polazio je 1. razred osnovne škole. Navodi da živi na adresi [adresa] u [adresa], gdje je i došlo do štetnog događaja. U popodnevnim satima, a što je bilo neposredno nakon što je kćerka dovela k njemu EČ, isti je imao loptu i u trenutku kada je krenuo zatvarati vrata od ograde, od ulice, zatvorio je jednu stranu, a druga je ostala otvorena, te se kraj njega otkotrljala lopta na drugu stranu ulice, te je stala kraj rubnika. Čuo je pad s bicikla, ali isti nije vidio jer je zatvarao ogradu. Kada je podigao je glavu, vidio je tužitelja kako leži na tlu, a bicikl je bio kraj njega. Pomogao je tužitelju na način da su ga smjestili uz zid jer je imao bolove, a do dolaska vozila hitne pomoći. Pretpostavlja da do ovog događaja ne bi došlo da je stigao zatvoriti oba krila ulaznih vrata.

14. Saslušan kao svjedok NČ naveo je da je kao policajac bio prisutan očevidu, a prema dojavi da je došlo do prometne nesreće, te je dolaskom na mjesto događaja utvrđeno da se radilo o događaju na cesti prilikom kojega je pao biciklist. Navodi da je fiksirao tragove događaja kako proizlazi iz zapisnika o očevidu, a uz njega je na očevidu bio prisutan i policijski službenik HČ koji je bio vođa ekipe i koji je obavio razgovor s prisutnim osobama. Očevidu je bio prisutan djed dječaka koji je ispucao loptu i s njim je razgovarao HČ. Navodi da mu je HČ ispričao što mu je o događaju ispričao djed dječaka i tada je rekao da su se djed i dječak igrali u dvorištu loptom, te je došlo do toga da je dječak ispucao loptu izvan dvorišta na kolnik, a koja je udarila u bicikl. Navodi da su na stražnjem kotaču našli tragove koji se s time mogu povezati, te su fotografirali loptu za koju im je rekao da je ispucana tom prilikom i ista se nalazi u fotografijama Elaborata očevida, te su na kolniku našli i tragove struganja pneumatike bicikla.

15. U svome iskazu prvotuženik LČ naveo je da nema neposredna saznanja jer istome nije bio prisutan, a njegov sin EČ tada je imao 7 godina i u vrijeme štetnog događaja bio je kod djeda koji živi na adresi [adresa], dok njegova obitelj živi u [adresa]. Radi se o udaljenosti od 15 km. EČ je i inače odlazio kod djeda. O ovom događaju saznao je od supruge koju je nazvala policija da je obavijesti o tom događaju. Mlljt. EČ inače je povučeno dijete, s njim nikada nisu imali probleme, ni u vrtiću, ni u školi i odličan je đak. Toga dana EČ je išao kod djeda i to zato što je drugotuženica išla na roditeljski sastanak, a on je radio.

16. U svome iskazu drugotuženica CČ navela je da je 7. rujna 2020. oko 17:00 sati odvela EČ svome ocu ŠČ jer je morala ići na roditeljski sastanak i tijekom sastanka nazvao ju je nepoznati broj, na koji se ona nije javila, no nakon sastanka nazvala je taj broj, a to je bio broj policije koja ju je zvala jer se kod kuće njenog oca dogodio nesretan slučaj. Došavši kod oca zatekla je oca i EČ, te su oboje biti preplašeni. Navodi da je EČ osjetljivo dijete, te se jako preplašio zbog ovog događaja, a nikada nisu dobili primjedbe na njegovo ponašanje. Navodi da je EČ uzeo loptu od kuće, s kojom se igrao kod djeda. I ranije se znao kod djeda igrati s loptom i nije bilo problema. Navodi da su je policajci ispitivala, ali ne na mjestu štetnog događaja, nego kod Adamove škole gdje su od nje došli uzeti podatke.

17. Na temelju provedenih dokaza zaključak je suda da je do štetnog događaja, padom sa bicikla tužitelja, došlo zbog udarca lopte u bicikl kojim se kretao kolnikom i to tako da je dječak mlljt. EČ, u igri loptom s djedom, u dvorištu kuće [adresa] u [adresa], udarivši loptu nogom, ista odletjela kroz otvorena vrata ograde na ulicu i udarila u bicikl kojim se kretao kolnikom tužitelj. Iako nije bilo očevidaca ovog štetnog događaja, te iako tuženici navode da se zbog toga ne može izvesti nedvojbeni zaključak da je tužitelj pao zbog udarca lopte u bicikl, iz svih provedenih dokaza može se zaključiti da je do pada tužitelja došlo iz navedenog razloga. Djelatnici PP Varaždin prilikom očevida fotografirali su loptu mlljt. EČ, ŠČ je odmah došao na mjesto nesreće, te je i u svojoj izjavi u PP Varaždin naveo da je došlo do izlijetanja lopte kroz dvorišna vrata ograde koja je udarila u bicikl, te je on došao do tužitelja i pomogao mu. Navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka NČ, te nedvojbenog iskaza tužitelja koji je naveo da se sjeća udarca u zadnji dio bicikla, nakon čega je izgubio svjest. I sam svjedok ŠČ u svome iskazu pred sudom naveo je da se lopta otkotrljala na ulicu. Međutim, sud ne prihvaća njegov iskaz u dijelu u kojem navodi da se lopta otkotrljala na ulicu i stala kraj rubnika jer je isti kontradiktoran, s obzirom da se iz daljnjeg iskaza svjedoka može zaključiti da je mlljt. EČ ispucao loptu kroz otvorena vrata ograde na kolnik na kojem je došlo do pada bicikliste, a ovaj iskaz svjedoka u suprotnosti je sa iskazom svjedoka pred PP Varaždin. Ovaj sud smatra da je u ovom nesvakidašnjem štetnom događaju neprihvatljiva tvrdnja tuženika da bi tužitelj pao s bicikla zbog konfiguracije terena baš u trenutku kada je na ulicu izletjela lopta i to na njegovu stranu kolnika. Stoga je zaključak suda da je do pada bicikliste, ovdje tužitelja, došlo zbog destabilizacije uzrokovane loptom.

18. Odredbom čl. 1056. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023

- dalje u tekstu: ZOO) roditelji odgovaraju za štetu što je prouzroči drugom njihovo mlljt. dijete koje je navršilo 7 godina života, osim ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivnje. Mlljt. EČ u vrijeme štetnog događaja bio je u dobi od 7 godina (rođen **.**.2013.).

19. U odgovoru na tužbu tuženici su naveli da je mlljt. trećetuženik, koji je navršio 7 godina, toga dana bio povjeren na čuvanje drugoj osobi, svom djedu ŠČ, tako da prvenstveno ulažu prigovor promašene pasivne legitimacije. U podnesku od 2. listopada 2024. navode da vezano uz veći istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženici se pozivaju na odredbu čl. 1056. ZOO-a, smatrajući da ne postoji njihova krivnja ili doprinos nastanku štete s obzirom da navodna protupravna radnja mlljt. oštećenika (igra loptom) nije posljedica lošeg odgoja ili primjera, a niti se može općeniti pripisati krivnji roditelja, a mlljt. štetnik je u trenutku štetnog događaja bio povjeren na čuvanje svom djedu.

20. Tužitelj se pozivaju na to da su tuženici predmetni podnesak od 24. listopada 2023. podnijeli izvan roka, pa stoga smatra da se isti ne treba uzeti u obzir. Međutim, stav je ovoga suda da navedeni prigovor tužitelja nije osnovan jer su predmetnim podneskom tuženici samo pojasnili već ranije istaknuti prigovor iz odgovora na tužbu, koji su naznačili kao prigovor promašene pasivne legitimacije, iako se iz sadržaja prigovora može zaključiti da,navodom da je dijete bilo kod djeda na čuvanju, ističu prigovor da nisu odgovorni za počinjenu štetu. Isto tako u podnesku tuženici ne predlažu provođenje drugih dokaza od onih koje su naveli u odgovoru na tužbu i na pripremnom ročištu do njegova zaključenja.

21. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije isti nije osnovan u odnosu na prvotuženika i drugotuženicu jer za štetu koju prouzroči mlljt. dijete koje je navršilo 7 godina, sukladno čl. 1056. st.4. ZOO-a, odgovaraju roditelji, međutim isti je je osnovan u odnosu na mlljt. trećetuženika jer za njega odgovaraju roditelji. Stoga je u odnosu na njega odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti iz navedenog razloga.

22. Na temelju provedenih dokaza zaključak je suda da su prvotuženik i drugotuženica dokazali da je šteta nastala bez njihove krivnje jer su za to ispunjeni uvjeti iz čl. 1056. st.4. ZOO-a. Saslušanjem svjedoka ŠČ, te prvo i drugotuženika utvrđeno je da je dana 7. rujna 2020. mlljt. trećetuženik, a koji je nesporno imao 7 godina (rođen **.**.2013.), u vrijeme štetnog događaja bio na čuvanju kod djeda koji živi u [adresa], dok mlljt. trećetuženik živi sa svojim roditeljima u [adresa], a radi se o mjestima međusobno udaljenima 15 km. Mlljt. Adam toga popodneva bio je kod djeda na čuvanju i to iz razloga što je majka išla na roditeljski sastanak, dok je otac radio. Roditelji nemaju saznanja o štetnom događaju, nego su o njemu saznali posredno kada su ih nazvali djelatnici PP Varaždin. Isto tako, iz iskaza prvo i drugotuženika, te svjedoka ŠČ proizlazi da je u vrijeme štetnog događaja mlljt. trećetuženik bio u dobi od 7 godina i polazio je 1. razred osnovne škole, te se radi o dobrom i povučenom dječaku na koji nikada nitko nije imao primjedbe na njegovo ponašanje, a ovaj događaj ga je potresao i to zbog prisutnosti policije i dolaska hitne pomoći. Naime, mlljt. trećetuženik je bio je u vrijeme štetnom događaja na čuvanju kod djeda zbog objektivne otsutnosti roditelja, a kod kojega je i inače odlazio na čuvanje i nije bilo nikakvih problema. Roditelji su za štetni događaj saznali nakon što se isti dogodio. U odgoju dječaka ne postoje nikakve smetnje i odstupanja, jer se radi o mirnom dječaku koji je odličan učenik i kojega je ovaj događaj potresao i uplašio. Iz te činjenice izvodi se zaključak da su roditelji dijete kod kojeg ne postoje nikakva odstupanja u ponašanju povjerili na čuvanje djedu koji je i inače o njemu adekvatno brinuo. Stoga sud ne nalazi krivnju roditelja za ovaj štetni događaj te je tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika i drugotuženicu odbijen u cijelosti na način naveden u izreci presude.

23. I tužitelj i tuženici tražili su naknadu parničnog troška prema troškovnicima predanim u spisu.

24. Odluku o parničnom trošku sud je donio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je obvezao tužitelja da tuženicima naknadi parnični trošak u cijelosti, s obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Trošak tuženika utvrđen je prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku predanom u spis, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023; dalje OT) i odnosi se na nagradu punomoćnice, odvjetnice za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 € prema Tbr. 7.1. OT, trošak sastava podnesaka od 24. listopada 2023. i 24. listopada 2024., za svaki iznos od 200,00 € prema Tbr. 8.1. OT, trošak zastupanja na ročištima 4. listopada 2022., 25. listopada 2023., 11. siječnja 2024., 6. ožujka 2025. i 20. studenog 2025., za svako iznos od 200,00 € prema Tbr. 9.1. OT, te za zastupanje na ročištu 1. listopada 2024. u iznosu od 100,00 € prema Tbr. 9.2. OT, uvećano za trošak PDV-a na sve radnje u iznosu od 425,00 €, za zastupanje više osoba sukladno Tbr. 40.1. OT iznos od 340,00 €, odnosno sveukupno iznos od 2.465,00 €.

25. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška za troškove prijevoza punomoćnice od Varaždina do Koprivnice u ukupnom iznosu od 216,00 €, jer se radi o trošku koji je nastao zbog delegacije predmeta i koji nije u obvezi naknaditi tužitelj, nego se isti naknađuje sukladno čl. 11. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023, 155/2023 i 36/2024) na teret Državnog proračuna, a za što u ovom slučaju nisu ispunjeni uvjeti jer se ne radi o putovanju do drugog suda i natrag do mjesta ureda koje traje duže od tri sata, s obzirom na udaljenost Koprivnice i Varaždina i na trajanje rasprava u ovom predmetu. Isto tako, odbijen je zahtjev za naknadu troška zastupanja na ročištu 1. listopada 2024. u iznosu od 100,00 € jer se radi o ročištu na kojem se nisu izvodili dokazi (Tbr. 9.2. OT), tako da je tuženicima priznat tog ročišta u iznosu od 100,00 €, dok je s iznosom od 100,00 €, odbijen zahtjev.

26. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Koprivnica, 5. prosinca 2025.

Sutkinja:

Sonja Gundić-Biškup

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Marko Jaklin, Ivana Šibla 9, Zagreb

2. Odvjetnica Ivana Kostanjevec, Braće Radića 6, Varaždin