- 1 -              Rev 518/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 518/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. S. B. iz Z., OIB …, 2. mlljt. M. B. iz Z., OIB …, kojeg zastupa zakonska zastupnica T. J. i 3. T. J. iz Z., OIB …, koje sve zastupa punomoćnica L. M. M., odvjetnica u  Z., protiv tuženika 1. D. B. iz Z., OIB … i 2. J. B. iz Z., OIB …, koje zastupaju punomoćnici N. S. I. i I. M. - P., odvjetnice u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-200/2018-2 od 20. siječnja 2020., kojom je u točkama I., III. i IV. izreke, preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4394/2015-19 od 25. listopada 2017., u sjednici održanoj 17. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija tuženika podnesena protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-200/2018-2 od 20. siječnja 2020.

 

r i j e š i o   j e:

 

              Odbacuje se revizija tuženika podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-200/2018-2 od 20. siječnja 2020.  

 

              Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju tuženika.  

 

Obrazloženje

 

1. 1. Drugostupanjskom presudom, u stavku 1. Izreke, preinačena je toč. I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4394/2015-19. od 25. listopada 2017., te je suđeno:

 

              ''Utvrđuje se ništavim Ugovor od dana 2. listopada 2014. sklopljen između prvo tuženika i drugo tuženika ovjeren od strane javnog bilježnika S. P., Z., dana 2. listopada 2014. poslovnog broja: Ov-5826/14.

              Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da izvrši brisanje prava vlasništva u korist drugo tuženog J. B. na nekretnini upisanoj kao trosobni stan u potkrovlju oznake 8, površine 53,5 čm, etaža 10 – 8,74/100 dijela z.k.č.br. 1978/2 u naravi kuća broj 344, dvorište i voćnjak u I. ukupne površine 278 čhv. upisane u z.k.ul. 6781, poduložak 10, k.o. V. N., te se nalaže uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo upisu drugo tuženog J. B. na način da se upiše pravo vlasništva u korist prvo tuženog D. B. iz Z., OIB:… i to u roku 15 dana.''.

 

1. 2. U stavku 2. izreke navedene drugostupanjske presude, preinačena  je i toč. III. i IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4394/2015-19. od 25. listopada 2017., na način da su tuženici obvezani nadoknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 19.035,00 kuna, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka, kao i zahtjev tuženika na naknadu troškova postupka u cijelosti.

 

1. 3. Rješenjem suda drugog stupnja ukinuta je točka II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4394/2015-19 od 25. listopada 2017., u kojoj su odbijeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi tužitelja kojim su tražili da se utvrdi kako nema pravi učinak prema tužiteljima ugovor od 2. listopada 2014. sklopljen između tuženih, ovjeren od strane javnog bilježnika S. P. u Z. 2. listopada 2014. poslovnog broja: Ov-5826/14, te kojim su tražili da se naloži se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da izvrši brisanje prava vlasništva u korist tuženika J. B. na spomenutoj, već opisanoj nekretnini te da se naloži uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo upisu tuženika J. B. na način da se upiše pravo vlasništva u korist tuženika D. B.

 

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1694/2020-2 od 14.10.2020., tuženicima je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-200/2018-2 od 20.1.2020., (ali ne i protiv citiranog rješenja), zbog pravnih pitanja koja glase:

              "1. Nakon što jedan bračni drug/bivši bračni drug tužbom, upravljenom na dio zajedničke imovine stečene u braku za vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78, 45/89 i 59/90) (ZPBO), zatraži od suda utvrđenje svojeg udjela u zajedničkoj imovini i to u određenom suvlasničkom dijelu stvari (nekretnine), može li drugi bračni drug slobodno raspolagati preostalim dijelom stvari (nekretnine) kao svojim nespornim suvlasničkim dijelom?

              2. Kada je u odnosu na utvrđenje podjele zajedničkog vlasništva bračnih drugova/bivših bračnih drugova, donesena pravomoćna presuda koja je deklaratornog karaktera, utječe li takva presuda na status imovine bračnih drugova i prije pravomoćnosti presude na način da se ovom pravomoćnom presudom utvrđeno suvlasništvo bračnih drugova na imovini smatra da je kao takvo postojalo u vrijeme podnošenja tužbe, a i ranije?

              3. Je li pravo vlasništvo stečeno u dobroj vjeri kada stjecatelj upisom u zemljišnim knjigama stječe dio nekretnine za koji iz zemljišnih knjiga jasno proizlazi da taj dio nije u sporu, i je li takav stjecatelj upisom svojeg vlasništva u zemljišnim knjigama na dijelu nekretnine na kojem ne postoji tuđa prava, tereti niti ograničenja, stekao pravo vlasništva koje pravo je zaštićeno sukladno odredbi čl. 124. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZVDSP)?".

 

3. 1. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv citirane odluke tuženici su podnijeli reviziju protiv drugostupanjske presude, ali i protiv drugostupanjskog rješenja, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19. i 80/22 - dalje: ZPP) zbog navedenih pravnih pitanja.

 

4. 2. Predlažu da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu i rješenje i odbije žalbu tužitelja i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

5. U odgovoru na reviziju tužitelji osporavaju osnovanost podnesene revizije te predlažu istu odbiti te im dosuditi trošak sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je dijelom neosnovana, a dijelom nedopuštena.

 

7. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije, a prema odredbi čl. 391 st. 1. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacit će nedopuštenu reviziju, dok je nedopuštena revizija ako prethodno nije doneseno rješenje kojim je dopuštena č. 391. st. 2. ZPP-a).

 

8. Kako se, prema odredbi čl. 400. st. 2. ZPP-a, u postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a o reviziji protiv presude, a budući da citiranim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske tuženicima nije dopušteno podnošenje revizije i protiv drugostupanjskog rješenja (a za koji oni nemaju ni pravni interes jer je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen) već samo protiv drugostupanjske presude, u tom je dijelu valjalo odbaciti reviziju tuženika pozivom na odredbu čl. 391 st. 1. ZPP-a u svezi čl. 400. st. 2. ZPP-a.

 

9. Predmet spora, u revizijskoj fazi postupka, je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju od 2. listopada 2014., koji temelje na tvrdnji da se radi o pravnom poslu protivnom Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, sve prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015 - dalje: ZOO) ZOO, koji i zato ne proizvodi pravne učinke, te na brisanje prava vlasništva izvršenog u korist tuženika J. B. na ½ stana pobliže opisanog u izreci presude.

 

10. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporno može li bračni drug s svojim još neutvrđenim dijelom u zajedničke imovine stečene u braku za vrijeme važenja ZPBO-a, slobodno i valjano raspolagati kao svojim nespornim suvlasničkim dijelom, odnosno koji je pravni učinak takvog raspolaganja.

 

11. Sukladno odredbi članka 391. stavak 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem je ona dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

 

12. Revidenti u bitnome tvrde da neovisno što se radi o zajedničkom vlasništvu da u konkretnom slučaju raspolaganje prvo tuženika prema drugo tuženiku nije ništetno.

 

13. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

         - da je za vrijeme trajanja bračne zajednice treće tužiteljice i prvo tuženika 1998. kupljen je predmetni stan u Z., …. koji je u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasništvo prvo tuženika u 1/1 dijela,

         - da između bivših supružnika nije postignut sporazum o podjeli toga stana,

         - da je treće tužiteljica 4. siječnja 2011. ustala tužbom radi utvrđenja da je suvlasnica predmetnog stana u 1/2 dijela, koja se kod Općinskog građanskog suda u Z. vodila pod br. P-31/2011., da je u zemljišnim knjigama temeljem te tužbe zabilježen navedeni spor na 1/2 dijela nekretnine,

          - da ovom tužbom (podnesenom 26. svibnja 2015.) treće tužiteljica traži od suda utvrđenje ništavim Ugovora od dana 2. listopada 2014,. sklopljenim između prvo i drugo tuženika,

          - da je prvo tuženik 2. listopada 2014., raspolagao suvlasničkim dijelom nekretnine, za koju treće tužiteljica tužbom P-31/11., ne traži utvrđenje prava vlasništva na tom dijelu nekretnine i na kojem dijelu nekretnine nije bio zabilježen navedeni spor, na način da je ovu 1/2 dijela nekretnine darovao svojem ocu, drugo tuženiku,

          - da je drugo tuženik temeljem Ugovora o darovanju od 2. listopada 2014. u zemljišnim knjigama ishodio uknjižbu prava vlasništva na 1/2 dijela predmetnog stana, i to na dijelu nekretnine na kojem nije izvršena zabilježba spora u predmetu P-31/11,

          - da se podnošenjem tužbe u predmetu P-31/11 treće tužiteljica odredila o dijelu imovine za koju smatra da je njezino vlasništvo (udjelu u zajedničkoj imovini), a zaštitu kojeg prava je treće tužiteljica u konkretnom slučaju ostvarila zabilježbom spora na utuženom dijelu nekretnine (1/2 dijela).

           - da tužbeni zahtjev u predmetnom postupku tužitelji konačno postavljaju 19. veljače 2016., nakon što je u parnici P-31/11 već donesena prvostupanjska odluka (20. ožujka 2015.) kojom se utvrđuje da je ovdje treće tužiteljica suvlasnica predmetnog stana u 9/20 dijela.

 

14. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja (na utvrđenje ništavosti ugovora od 02. listopada 2014.), uz obrazloženje da učinjeno darovanje između tuženika nije protivno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, zbog čega da ne postoje pretpostavke iz čl. 322. st.1. ZOO-a za utvrđenje ništetnosti predmetnog darovnog ugovora, posljedično brisanja prava vlasništva tuženika J. B. na predmetnoj nekretnini i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, vraćanja ranijeg upisa D. B.

 

15. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu, uz obrazloženje da je prvo tuženik, suprotno odredbi čl. 283. ZBPO-a raspolagao zajedničkom imovinom koja još nije bila podijeljena jer sudska odluka o veličini suvlasničkog dijela drugotuženika u vrijeme raspolaganja nije bila donesena. Prema shvaćanju toga suda predmetni ugovor o darovanju ništetan je prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO.

 

16. Izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pravilno.

 

17. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

18. 1. Prema odredbi čl. 277. ZBPO-a, čije se odredbe ovdje primjenjuju, s obzirom na vrijeme stjecanja prijeporne nekretnine (za trajanja bračne zajednice), imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina s time da takvom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno (čl. 383. st. 1. ZBPO-a), a svojim udjelima u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga teretiti pravnim poslom među živima (čl. 283. st. 2. ZBPO-a).

 

18. 2. Odredbom čl. 287. st. 1. i 2. ZBPO-a propisano je da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

 

19. 1. Prema odredbi čl. 57. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/00, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP-a), prema kojoj: "Kad je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu dvaju ili više zajedničara, nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasništvo samo nekoga od njih, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti", dok prema odredbi čl. 61. st. 1. ZVDSP-a, "Zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički; pojedini od njih može stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali.", (st. 2.) "Iznimno, od stavka 1. ovoga članka, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća će osoba moći, na temelju pravnoga posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva: - na pokretnoj stvari, ako je stvar pribavila na temelju naplatnoga posla, postupajući u dobroj vjeri, - na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko.".

 

19. 2. U smislu odredbe čl. 124. st. 1. ZVDSP-a "Stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.".

 

20. Ustavni sud Republike Hrvatske je vezano za predmetnu problematiku izrazio prano shvaćanje u odluci posl. br. U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011., a prema toj odluci:

 

''…u času kada bračni drug koji je upisan kao isključivi vlasnik nekretnine raspolaže dalje tom nekretninom u korist treće osobe, zemljišnoknjižno stanje nije neistinito, već nepotpuno pa u korist treće osobe, ako su za to ispunjene pretpostavke, nastupaju pravni učinci zaštite povjerenja u potpunost, a ne u istinitost zemljišnih knjiga.

 

Ustavni sud ovom odlukom djelomično odstupa od svog dotadašnjeg stajališta o apsolutnoj ništavosti pravnog posla sklopljenog po (samo) jednom bračnom drugu, predmet kojeg je zajednička imovina bračnih drugova, uslijed koje (ništavosti) kod takvih raspolaganja ne vrijedi (derogira se) načelo povjerenja u zemljišne knjige u korist trećih (odluke broj: U-III-493/2002 od 13. listopada 2004. i U-III-821/2007 od 18. lipnja 2008. - vidi točke 6. i 7. obrazloženja ove odluke).

 

Sukladno utvrđenjima u prethodnim točkama obrazloženja ove odluke, Ustavni sud smatra da će se u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla morati procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa...''.

 

21. Navedeno pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske u nizu svojih odluka izrazio je i revizijski sud (kao npr. u odlukama posl. br.: Rev 1780/11-3 od 15. rujna 2015., Revt 42/13-2 od 13. ožujka 2013., Rev 1319/12-2 od 25. siječnja 2011., Rev 1867/12-2 od 29. listopada 2013., Rev 2084/13-2 od 4. prosinca 2013., Rev-x 929/13-2 od 21. siječnja 2014.) i postupanje po takvome predstavlja suđenje u skladu s stabilnom, ustaljenom (dugogodišnjom) i dosljednom sudskom praksom - koju bi upravo stoga što je takva bilo i ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati.

 

22. Prema navedenom za odgovoriti je da je za prosudbu o pravnoj valjanosti odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom (odnosno pravilno: o učincima toga raspolaganja) u odnosu na treće osobe - stjecatelja nekretnine pravnim poslom, odlučno postojanje savjesnosti i poštenja te treće osobe i dobre vjere svih sudionika određenog pravnog odnosa: ta osoba će steći stvarno pravo na nekretnini ako je pošteni stjecatelj i ako je postupala s načelom povjerenja u zemljišne knjige.

 

23. U konkretnom slučaju, suprotno tvrdnji revidenata, prvostupanjski sud, niti drugostupanjski sud nisu utvrdili da bi u predmetu P-31/11., bila donesena pravomoćna presuda (pogotovo nisu utvrdili da je pravomoćna "s danom 18. listopada 2016." kako navode revidenti u podnesenoj reviziji) u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju, kao niti u vrijeme zaključenja rasprave pred prvostupanjskim sudom, te se ne može reći da je postojao sporazum stranaka o podjeli zajedničkog vlasništva. Točno je da izreka presude u tom postupku, kada se prihvati tužbeni zahtjev može glasiti samo na određeni suvlasnički dio, konkretno na 1/2 dijela cijele nekretnine ili manje u slučaju da tužbeni zahtjev ne bude usvojen u cijelosti, međutim, prema daljnjem shvaćanju ovoga suda, nasuprot shvaćanju tuženika, samim podnošenjem tužbe u predmetu P-31/11., treće tužiteljica se u odnosu na dio nekretnine, koja nije predmet njezinog tužbenog zahtjeva, nije izričito odredila u pogledu podjele zajedničkog vlasništva, odnosno nije se odredila u smislu da njezin udio u zajedničkoj imovini predstavlja ½ dijela, a da  preostali dio od ½ dijela predstavlja imovinu prvo tuženika, odnosno da taj dio stana pripada prvo tuženiku kao upisanom vlasniku cijele nekretnine, iz razloga što u tom trenutku donesena prvostupanjska presuda još nije bila pravomoćna (o tome nema utvrđenja nižestupanjskih sudova) i stoga ona u vrijeme presuđenja, koje vrijeme je pravno relevantno, nije proizvodila niti je mogla proizvesti pravni učinak u pravcu podjele zajedničke imovine, a time i mogućnosti valjanog raspolaganja tom imovinom. Tek, pravomoćna presuda u predmetu P-31/11., suprotno tvrdnji tuženika, stvara nove pravne odnose ili mijenja postojeći odnos, odnosno sadržaj koji ona utvrđuje, a taj je da postoji suvlasnički dio predmetnoga stana treće tužiteljice od pravomoćnosti presude navedene iznosi 9/20 dijela, do kada je postojalo zajedničko vlasništvo, kojim ni jedan zajedničar nije mogao samostalno valjano raspolagati, kao ni tužitelj predmetnim darovanjem.

 

24. Naime, prema odredbi čl. 126. st. 1 ZVDSP-a odlukom suda ili drugoga tijela stječe se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način pod pretpostavkama određenim zakonom. Pravo vlasništva se, prema st. 2. citirane odredbe ZVDSP-a,  stječe u trenutku pravomoćnosti sudske, odnosno konačnosti odluke druge vlasti, ako što drugo nije određeno zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojega se odluka donosi, pri čemu, stjecanjem prva vlasništva odlukom suda ili drugog tijela ne prestaju stvarna prava koja su drugim pripadala na određenoj stvari, osim  onih za koje je to određeno tom odlukom ili posebnim zakonom, ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati. (st. 3. čl. 126. ZVDSP-a).

 

25. Za pravilnu odluku u ovom predmetu nužno je  utvrditi sve okolnosti pod kojima je izvršeno raspolaganje dijelom nekretnine od strane prvo tuženika, savjesnost svih sudionika kao i utvrditi svrhu odredbe čl. 283. ZBPO-a, kojom se jednom bračnom drugu ne dopušta raspolagati zajedničkom imovinom bez suglasnosti drugog bračnog druga. Svrha te odredbe je, prema shvaćaju ovoga suda, spriječiti jednog bračnog druga u raspolaganju nekretninom, i to ne samo cijelom nekretninom, nego i svojim udjelom u zajedničkoj imovini prije nego se utvrdi njegov udio, bez sporazuma s drugim bračnim drugom, a ne spriječiti ga da raspolaže samo s suvlasničkim udjelom drugog bračnog druga.

 

26. Prema tome, sukladno ZBPO-a kada nema sporazuma bračnih drugova ili bivših bračnih drugova o podijeli zajedničke imovine, (a toga sporazuma u ovom slučaju nije bilo), svaki je bračni drug ovlašten tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njego dio u zajedničkoj imovini ili na pojedinoj stvari iz te imovine. Presuda donesena u tom postupku određuje suvlasničke udjele bivših bračnih drugova, a prema odredbi čl. 126. st. 2. ZVDSP-a pravni učinak takve presude nastaje tek u trenutku pravomoćnosti sudske odluke i ona ne može djelovati retroaktivno jer bi to značilo njegovu konvalidaciju, odnosno konvalidaciju ugovora o raspolaganu zajedničkom imovinom, što bi bilo protivno odredbi čl. 326. st. 1. ZOO-a, a prema kojoj odredbi ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti  naknadno nestane. Pri tome je važno naglasiti da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti st. 2. citirane odredbe ZOO-a, prema kojoj se ništetnost ne može isticati ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja i ugovor u cijelosti ispunjen, jer se ne radi o takvoj situaciji s obzirom da je svrha odredbe čl. 383. st. 1. i 2. ZBPO-a, kako je ranije navedeno, u potpunosti spriječiti jednog bračnog druga u raspolaganju nekretninom (ne samo cijelom nekretninom, nego i svojim udjelom u zajedničkoj imovini prije nego se utvrdi njegov udio) bez sporazuma s drugim bračnim drugom, a ne spriječiti jednog bračnog druga da raspolaže s suvlasničkim udjelom drugog bračnog druga.

 

27. S obzirom na navedeno ovaj sud ne može prihvatiti pravno shvaćanje revidenata  prema kojem je prvo tuženik postupio u skladu s odredbama ZBPO-a (čl. 283.).

 

28. 1. Pravna situacija u ovom konkretnom slučaju, suprotno tvrdni revidenata, nije podudarna onim slučajevima (Rev-x 1052/2011 od 30.05.2019., Rev-712/2010 od 29.12.2010., Rev-813/07 od 24.1.2008. i Rev-473/05 od 12.04.2006.) u kojima se utvrđuju ništavim raspolaganja jednog bračnog druga za korist trećih osoba koja raspolaganja su uglavnom vezana za sklapanje ugovora o kreditu sa osiguranjem zasnivanjem založnog prava ili fiducijarnog vlasništva na nekretninama koje čine zajedničku imovinu bračnih drugova, u kojim postupcima, prilikom utvrđenja povrede odredbe čl. 283. ZBPO, a sve radi zaštite prava trećih osoba kao poštenih stjecatelja, u kojima je ništavost takvih ugovora ustanovljena djelomično, odnosno samo u odnosu na naknadno utvrđeni suvlasnički omjer onog bračnog druga koji je dokazao da nije znao za raspolaganje, jer u tim slučajevima nije bilo zabilježbe spora o veličinu udjela u zajedničkoj imovini-bračnoj tečevini, te iznesena pravna shvaćanja prema kojima je potrebno utvrditi i cijeniti savjesnost svih sudionika oba ugovora o kreditu, nisu protivna pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda iznesenom u pobijanoj presudi u kojoj je utvrđeno da su tuženici bili nesavjesni.

 

28. 2. Jednako tako se neosnovano revidenti pozivaju i na odluku broj: Rev 1592/11-2 od 27. travnja 2016. kao i shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-103/2008 od 14.06.2011. (NN 77/11). U odluci br. Rev-1592/11 od 27. travnja 2016. i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-103/2008 od 14.06.2011. pozivom na odredbu čl. 124. st. 1 ZVDSP se ništavost raspolaganja jednog bračnog druga zajedničkom imovinom derogira u korist načela povjerenja u zemljišne knjige u korist trećih osoba (u situaciji kada vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko i kada su dva sudionika navedenog pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih treća osoba - stjecatelj u dobroj vjeri, a druga je bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla), jer se ni tu nije radilo o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, odnosno o postojanju zabilježbe spora o veličini udjela u zajedničkoj imovini, niti se radi o pravnom shvaćanju koje bi bilo protivno pravnom shvaćanju iznesenom u pobijanoj presudi.

 

29. Stoga odgovori na postavljena pitanja glase:

 

              Nakon što jedan bračni drug/bivši bračni drug tužbom, upravljenom na dio zajedničke imovine stečene u braku za vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78, 45/89 i 59/90) (ZPBO), zatraži od suda utvrđenje svojeg udjela u zajedničkoj imovini i to u određenom suvlasničkom dijelu stvari (nekretnine), drugi bračni drug ne može slobodno i valjano raspolagati preostalim dijelom stvari (nekretnine) kao svojim nespornim suvlasničkim dijelom sve dok se ne donese pravomoćna sudska odluka o  udjelu svakog zajedničara u toj imovini ili dok se stranke o tome ne dogovore.

              Kada je u odnosu na podjelu zajedničkog vlasništva bračnih drugova/bivših bračnih drugova, donesena pravomoćna presuda, takva presuda ne utječe na status imovine bračnih drugova i prije pravomoćnosti presude na način da se tom pravomoćnom presudom utvrđeno suvlasništvo bračnih drugova na imovini smatra da je kao takvo postojalo u vrijeme podnošenja tužbe, a i ranije.

 

30. Iz navedenih razloga, budući je raspolaganje prvo tuženika bilo protivno prisilnom propisu treće postavljeno pitanje nije pitanje od kojeg zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, no kako je i u odnosu na njega dopuštena revizija, imajući uvidu sve naprijed izneseno, daje se odgovor i na to pitanje, a ono glasi:

              Pravo vlasništva nije stečeno u dobroj vjeri kada stjecatelj upisom u zemljišnim knjigama stječe dio nekretnine za koji iz zemljišnih knjiga jasno proizlazi da postoji zabilježba spora radi podjele bračne imovine-zajedničkog vlasništava, i takav stjecatelj upisom svojeg vlasništva u zemljišnim knjigama na dijelu nekretnine nije valjano stekao pravo vlasništva niti je ono zaštićeno sukladno odredbi čl. 124. st. 1. ZVDSP-a.

 

31. Prema svemu iznesenom, donošenjem drugostupanjske presude materijalno pravo je pravilno primijenjeno, te je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

32. Tužiteljima nije dosuđen trošak sastava revizije jer ta radnja, po ocjeni ovoga suda nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 17. listopada 2023.