REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
STALNA SLUŽBA U IVANIĆ-GRADU
10310 Ivanić-Grad, Športska 2
Poslovni broj P Ob-33/2025-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, OIB: 32284739479, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu toga suda Jasni Grgurić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku PM, odvj. iz [adresa], protiv tuženice ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Mirjani Mrčela, odvj. iz Zagreba, radi uzdržavanja, nakon zaključene nejavne glavne rasprave 21. studenoga 2025. u prisustvu pun. tužitelja odvj. PM i tužitelja osobno, tuženice osobno uz pun. Mirjanu Mrčela, odvj. iz Zagreba, objavljene 5. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:
„ I. Utvrđuje se ništetnim dio sudske nagodbe pod točkom III. izreke, koju su tužitelj OM i tužena ŠM, sklopili kod Općinskog suda u Ivanić Gradu, dana 14.06.2006. godine, pod brojem P-952/04-37 i to u dijelu sadržaja koji glasi: „neovisno o materijalnim prilikama tužiteljice i eventualno zasnovanom radnom odnosu“
II. Usvaja se preostali tužbeni zahtjev tužitelja OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:
''Prestaje obveza tužitelja OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Mlaka Antinska 17, za davanjem uzdržavanja tuženoj ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prema Sudskoj nagodbi Općinskog suda u Ivanić-Gradu, od 14.06.2006. godine, poslovni broj P-952/04, s danom 05.10.2021. godine s danom 5. prosinca 2025., tj. donošenjem presude.''
III. Nalaže se tuženici ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.627,18 EUR; u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tuženica ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa zahtjevom za naknadu svojih troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 805,09 EUR; kao neosnovanim.
O b r a z l o ž e n j e
1.1. Tužitelj je 5. listopada 2021. podnio ovom sudu tužbu radi utvrđenja da je prestala obveza tužitelja za plaćanje uzdržavanja bivšoj supruzi ŠM te je u glavnom tužbenom zahtjevu utužio da obveza prestaje s danom 1.7.2007., a u alternativnom tužbenom zahtjevu da prestane s danom 9. siječnja 2019. godine jer je tada tuženica stekla u vlasništvo još jednu nekretninu, tj. stan u [adresa]. Obrazlažući tužbu općenito, tužitelj navodi da su stranke bile u braku od 1984. do 2003. godine te da je u postupku diobe bračne stečevine kod Općinskog suda u Ivanić-Gradu pod brojem P-952/04 zaključena sudska nagodba temeljem koje se je tužitelj obvezao isplaćivati iznos uzdržavanja od 5.000,00 kn mjesečno počev od 1.7.2006. godine. Tužitelj glavnom tužbom zahtijeva da se s danom 1.7.2007. godine, tj. temeljem čl. 298 Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19 i 18/21, - u daljnjem tekstu ObZ) utvrdi prestanak uzdržavanja te se poziva na čl. 551 ObZ. Nadalje, tužitelj postavlja i alternativni tužbeni zahtjev, tj. ukoliko se ne prihvati navedeno, predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje prestanak obveze uzdržavanja s danom 9.1.2019. Vezano uz navedeno ističe kako je tuženica osoba u dobi od 58 godina te je radno i zdravstveno sposobna, ima u vlasništvu vrijedniju imovinu i to kuću u [adresa] čija vrijednost premašuje iznos od 150.000,00 EUR koja je nadograđena i opremljena, pored toga je 9. siječnja 2019. stekla u vlasništvo stan u [adresa] površine 65,40 m2 vrijednosti oko 100.000,00 EUR te je vlasnica i osobnog vozila Opel Astra. Pored navedenog ostvarivala je prihode kroz različita trgovačka društva. Obzirom na navedeno, tj. da je tužena radno sposobna, da je ostvarivala prihode radom te ima u vlasništvu i vrijednu imovinu od koje bi mogla ostvarivati sredstva za život i egzistenciju, predlaže sudu usvojiti i alternativni tužbeni zahtjev.
1.2. Tužitelj je, nakon odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1250/24-2 od 20. studenoga 2024., podneskom od 7. srpnja 2025. precizirao tužbeni zahtjev, a na način opisan u izreci pod toč. I.
2.1. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da su svi navodi iz tužbe neosnovani i na zakonu neutemeljeni. Ističe kako se je sudskom nagodbom pristala odreći dijela bračne stečevine za korist tužitelja te da je stoga u nagodbi i navedeno da je tužitelj dužan neovisno o materijalnim prilikama tužiteljice i eventualnom zasnovanom radnom odnosu dužan joj isplaćivati navedeni iznos. Budući da se radi o sudskoj nagodbi smatra da sud treba odbaciti tužbu kao nedopuštenu, a u skladu sa čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (N/N 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 96/08 57/11, 148/ 11, 25/13 i 2 108/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) te se ujedno u ponovljenom postupku protivila „preinaci“ tužbenog zahtjeva, a vezano uz navode tužitelja od 7. srpnja 2025., kao pod toč. I. izreke.
2.2. Kod ovog suda donesena je 7. studenog 2022. presuda pod brojem P Ob- 114/2024, koja je djelomično potvrđena odlukom Županijskog suda u Šibeniku broj GŽ Ob-4/2023-2 od 12. rujna 2023 u o odbijajućem dijelu te preinačena u dosuđujućem dijelu, a koja presuda Županjskog suda je ukinuta i predmet je vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1250/24-2 od 20. studenoga 2024.
2.3. Odlučujući po reviziji, II.. stupanjski sud je odlukom broj Gž Ob-2/2025-2 od 4. veljače 2025. riješio:
„ I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i u odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić- Gradu pod brojem P Ob-114/2021-26 od dana 7. studenog 2022. godine.
II. Uvažava se žalba tuženice, te se pod točkom II. izreke, kao i u odluci o parničnom trošku pod točkom III. i IV. izreke, ukida presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu pod brojem P Ob-114/2021-26 od dana 7. studenog 2022.“
2.4. U ponovljenom postupku kod ovog suda, postupajući po naprijed navedenoj drugostupanjskoj odluci, tužitelj je dostavio ispravljeni tj. precizirani tužbeni zahtjev 7. srpnja 2025., a tuženica se je protivila ovako postavljenom tužbenom zahtjevu kako to proizlazi iz podneska od jer smatra da se radi o preinaci prvotno postavljene tužbe.
2.5. Odlučujući o spomenutom, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj uskladio, odnosno ispravio tužbeni zahtjev u skladu sa odlukama viših sudova i sudskom praksom, tj. Vrhovnog suda Republike Hrvatske i odlukom Županijskog suda u Šibeniku pa se u tom slućaju ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva za koji je potrebna suglasnost protivne stranke, u skladu s odredbom iz čl. 190. i čl. 191. ZPP. Naime, ovaj sud utvrđuje da se ne radi o preinaci tužbenig zahtjeva , već o peciziranju prvotno postavljenog u smislu da se prije svega utvrdi da su ništetne pojedine odredbe Suske nagodbe zaključene između stranaka te je sud i stava da je u tom slučaju sud dužan uvažavati i odredbu iz čl. 327. i čl. 328. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje u tekstu ZOO)
3.1. Tijekom ponovljenog dokaznog postupka sud je izvršio uvid i pročitao je zapisnik P3952/04-37 od 14. lipnja 2016 sa sudskom nagodbom te ispravak (list 8-14 spisa), zk izvatci (list 15-20 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (list 21-25 spisa), tužba OM od 27.01.2021. s prilozima (list 36-41 spisa), očevidnik FINA –e (list 51-64 spisa), izvodi iz sudskog registra (list 75-80 spisa), zdravstveni karton ta ŠM od 7.11.2000. do 3.3.2022. (list 81-119 spisa), dopis HZMO za ŠM o radnom odnosu (list 123-125 spisa), dopis Upravnog odjela za gospodarstvo Osijek s potvrdom o visini dohotka za FM (list 127-130 spisa), dopis Ministarstva financija, Ispostava Vinkovci (list 133); a strankama će se e – komunikacijom dostaviti listovi 81-119, 123-125, 127-130 i 133 te u priklopljeni spis OS u Ivanić-Gradu P- 952/04 te se utvrđuje da je sudska nagodba priložena ovom spisu identična originalu i ispravka iz spisa P-952/04, Izvod iz Registra Trgovačkog suda u Osijeku (list 394), Odluka o raspodjeli dobiti za 2024. godinu i Financijski izvještaj (list 396-398), Potvrda Porezne uprave – Ispostava Vinkovci (list 402-410), Ispis podataka o poreznom obvezniku OM PU – Ispostava Ivanić-Grad, kao i za ŠM (list 414-425), Dopis HZZO za ŠM (list 430-431), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 4.1.2023. (list 439-447), Izvod iz prometa po računu te kupoprodajni ugovor (list 448-451), rješenje ZK (list 453-454), anamnetik I. koju čini kopija zdravstvenog kartona ŠM Doma zdravlja Ivanić-Grad – dr. BM te su dopunski saslušane stranke, kao u uputi VS RH.
3.2. Iz iskaza tužitelja OM proizlazi da on uzdržava bivšu suprugu te joj je plaćao 5.000,00 kn mjesečno, ali je u međuvremenu sa firmama zapao u financijske teškoće pa su otišle u stečaj. Radi toga je morao prodati i stan u [adresa] na kojem je bila hipoteka od 500.000,00 kn. Kroz dvije godine se sprema u mirovinu koja će biti oko 5.000,00 kn. Osim uzdržavanja, navodi da je supruzi davao novac za popravak zuba i za sve ostalo što po djeci poruči. Odgovara da ima imovinu u Bosni, ali da je to njegovo nasljeđe. Također odgovara da je on vlasnik, a zajednički sin osnivač trgovačkog društva Sani gradnja d.o.o., imaju 35 zaposlenika, godišnji bruto promet je oko 15 milijuna kuna, a sin je u međuvremenu osnivački udio prenio na njega. Društvo je u 2021. godini imalo dobit oko 1.100.000,00 kn. Sebi isplaćuje plaću od 15.600,00 kn neto, vlasnik je gradilišta u Osijeku vrijednosti 50-ak tisuća eura, a živi unajmljenom stanu sa unukom koji ima 15 godina i kojeg uzdržava jer su mu se roditelji razveli. Firma se bavi niskogradnjom te ima u vlasništvu oko 30-ak vozila i još 5-6 na leasing i to kamione, bagere, buldožeri, osobna vozila. Navodi i to da ovakve prihode ima unazad dvije godine, a jedno vrijeme uopće nije isplaćivao plaću jer je bio dužan po obrtu oko 4.000.000,00 kn. Imaju dvoje zajedničke djece, kćer koja živi u svojem stanu u [adresa] i sin u Osijeku. Stanove je djeci poklonio on, tj. bili su vlasništvo firme pa ih je iskazao kao dobit i na taj način upisao vlasništvo fizičke osobe. Navodi da je trenutno firma u gubitku oko 3.500.000,00 kn. Adresa gdje je prijavljen je poslovna zgrada u vlasništvu trgovačkog društva. Nema sudsku presudu za uzdržavanje unuka. Navodi da je tuženicu prestao uzdržavati, tj. plaćati joj kada se zaposlila u Austriji, a i kada je on bio blokiran. Navodi da je tada podnijela prijedlog za ovrhu. Nije znao što je potpisao u sudskoj nagodbi. Smatra da je bivša supruga sposobna raditi, da nije imala moždani udar, da je nakon razvoda imala napad panike pa je završila u psihijatrijskoj bolnici u Popovači na 10 dana. Djeca su ostala s majkom nakon razvoda, ali je sin došao živjeti k njemu u 4. razredu gimnazije. Dopunski saslušan, tužitelj navodi da se je razveo od tuženice 2002. ili 2003. godine. Po presudi je bio obvezan plaćati uzdržavanje bivšoj supruzi 3.000,00 kn godinu dana. Na pitanje zašto je zaključio nagodbu nakon razvoda braka ovakvog sadržaja, tj. da će plaćati tuženici određeni iznos, odgovara da tuženica nije imala hrvatsko državljanstvo te je samtrao da se to zaključuje također na godinu dana i zato je pristao na ovu nagodbu. Kad su zaključivali nagodbu, supruzi je pripala kuća u [adresa] koja nije imala tereta, a njemu stan u [adresa] koji je glasio na obrt i koji je imao hipoteku od 500.000,00 kn kod ZBZ d.d. U to vrijeme je mao dugova prema poreznoj upravi oko 700.000,00 kn, ne znam točno te su ga oni ovršili, kao i LOCA leasnig dva puta po 100.000,00 kn te kartica Diners oko 100.000,00 kn, dakle sveukupno oko 135.000,00 EUR. Ovaj stan u [adresa] prodao je 2005. godine da bi podmirio dugovanje. Površina kuće u [adresa] je oko 280m2 stambenog prostora. Nakon razvoda na istoj kčbr. izgradio je još jedan zaseban objekat sinu za stan, ali on je to iz nekog razloga napustio. Taj drugi objekat koristi tuženica na načun da ga iznajmljuje. Dodaje kao ima saznanja da nekretnine u Medulinu nisu bile vlasništvo tuženice, već njezine sestre te je samo fiktivno glasila tuženicu, a isto tako je fiktivno na nju glasio stan u [adresa], a zapravo je bio u vlasništvu zajedničkog sina. Po nagodbi nije isplaćivao 5.000,00 kn od zaključenja, ali je uredio dvorište i kuću bivšoj supruzi kad se je sin ženio 2011. godine te je plaćao sve što je trebalo; npr. popravke, djeca su me zvala da treba pomoć mami. Točno je da ga je tuženica ovršila za nešto manje od 40.000,00 EUR te ponovno još za 26.000,00 EUR bez kamata, iako su ju djeca nagovarala da to ne čini. Odgovara da ovih posljednjih 26.000,00 EUR nije naplaćeno. Osobno nema u vlasništvu nekretnina, ali njegovo TD ima u vlasništvu nekretnine pa je tako i vlasnik kuće u [adresa]. Svi dugovi o kojima je govorio, nastali su za vrijeme trajanja braka. Ujedno navodi kako je u međuvremenu podnio zahtjev za mirovinu, ali do zaključenja rasprave nije dobio rješenje HZMO.
3.3. Iz iskaza tuženice ŠM proizlazi da je prije razvoda braka bila bolesna, tj. imala je konizaciju, čvorove na štitnjači, 2005. godine je operirala kralježnicu i ima 35 godina psorijazu. Navodi i to da je povremeno radila na poljoprivredi na imanjima oko [adresa] te pospremala kuće gospođama te u dječjem vrtiću, ali se zbog psorijaze skrivala od djece. Odgovara i to da joj je suprug uplaćivao plaću bruto do 2018. godine oko 5.000,00 kn, a nakon toga joj je plaćao povremeno, nije plaćao sinu uzdržavanje te je na kraju podnijela prijedlog za ovrhu temeljem koje joj je u svibnju 2022. godine isplaćeno 254.000,00 kn. Od 2018. do sada odgovara da se je uzdržavala radom, npr. u Austriji je bila ispomoć u kuhinji i čistila, ali nije mogla pa se vratila, potom je u vrtiću bila čistačica. Od 2019. do sada ne radi jer je bolesna, a povremeno je znala peglati, čistiti, generalno očistiti kuću. Mjesečno je zarađivala između 1.300,00 i 1.8000,00 kn, a sestre joj šalju po 100 dolara mjesečno. Sin ima 37 godina te je zaposlen u firmi kod tužitelja, a kćer 35 godina, ima oko 10.000,00 kn plaće i ona joj zna pomoći. Navodi da je mjesečno preživljavala s iznosom od 1.800,00 kn. Vlasnica je kuće u [adresa], uređene, u centru, površine 450 m2, kao i vozila Opel Astra 2006. godina. Nikakvu imovinu nije naslijedila. Od bolesti ima psorijazu te je dobila i bakteriju, a mjesečno ju liječenje košta 800,00 kn. Po štitnoj žlijezdi ima čvorove, 2005. je operirala vratnu kralježnicu, pije Ibuprofen i Normabel te lijekove za želudac. Nakon moždanog udara je zaboravljiva i ima probleme s vidom, operirala je mrenu, ima glavobolje. Ukupno ima 5 godina radnog staža. Radila je sezonski u Kloštru te u Austriji oko 4,5 mjeseca, u Sani gradnja d.o.o. 3 godine je dobivala plaću; a tada joj nije plaćeno uzdržavanje; sve u dogovoru s tužiteljem. Od moždanog udara, operacije kralježnice ima trnce u rukama. Grije se na peć na drva, a plin koristi kad dođu djeca te potroši mjesečno u zimi 600,00 do 800,00 kn, a ljeti 200,00 kn. Nakon razvoda su tužiteljevi radnici znali biti u njezinoj kući te im je ona kuhala i prala. Preglede dermatologa i neurologa nije mogla obavljati u lječilištu Naftalan jer je dugi red čekanja pa ih je plaćala privatno. Navodi da se nigdje ne može zaposliti jer ima 58 godina i s obzirom na zdravstveno stanje. Odgovara da nije prodavala svoju kuću jer ju čuva za djecu, a da je susjeda prodala kuću za oko 120.000,00 EUR. Odgovara da nakon povratka iz Austrije radi povremeno, tj. pomagala je gospođama po kućama, ali da to nije dovoljno za život. Objašnjava da nije nikada bila zaposlena u Sani Gradnja d.o.o. i u još jednoj firmi, već je bila fiktivno prijavljena te je tužitelj isplaćivao uzdržavanje; prema zajedničkom dogovoru. Također odgovara da je iznajmila dio stambenog prostora za 1.800,00 kn mjesečno, od čega plaća 133,00 kn poreza. Na pitanje pun. tuženice odgovaram kako sam željela zaključiti sudsku nagodbu iz razloga što sam ostala sam s dvoje školske djece koju je trebalo uzdržavati, tužitelj je sve strojeve iz obrta prenio u drugi obrt te sam pristala na ovih 5.000,00 kn kako bih s djecom mogla preživjeti, a razvod je bio zbog druge žene. Dopunski saslušana, navodi da nije znala za dugove supruga u to vrijeme jer je čak kupio novi Ford Mondeo te ništa o poslovanju bivšeg supruga jer joj nije želio ništa o tome govoriti. Tužitelj joj je plaćao ovih 5.000,00 kn nekad redovito, a nekad neredovito do 2017. godine, tj. dok nije otišla u Austriju zaraditi novac za legalizaciju. Određeno vrijeme bila je zaposlena u TD vlasništvbo bivšeg supruga te joj je on tih 5.000,00 kn isplaćivao kroz firmu tj. kroz plaću. Potom je kratko vrijeme bila zaposlena u vrtiću Roda, u nekoliko OPG te sam radila u Austriji sezone te drugi sezonu nijeizdržala jer se radilo po 13 sati. Formalno je bila prijavljena u TD od sina SSE Construction j.d.o.o., da bi se mogla liječiti u Naftalanu. Dodaje da kod nje žive sin i unuk. Na pitanje zašto nije radila, odgovara da se tada nije moglo naći nikakvog posla ovdje, nije nikoga poznavala i nije imala nikakvog radnog iskustva. Nadalje odgovara da je njihov sin imao 21 godinu kada su suprug i ona zaključivali sudsku nagodbu, bio je školarac i morala ga je uzdržavati, išao je na šumarski fakultet. Tužitelj je plaćao uzdržavanje za kćer, ali ne redovito, a kćer je imala 19 godina te je išla u hotelsko-turističku srednju školu u Zagrebu te kasnije ugostiteljski fakultet, privatni. Prvu godinu joj je platio otac, a ostale godine je plaćala od uzdržavanja. Odgovaram da je ona sudsku nagodbu zaključila isključivo zbog financijske sigurnosti djece. Ova sudska nagodba bila je zaključena vezano uz podjelu imovine jer je njemu ostalo puno više. Ostala mu je i sva imovina u Bosni, odnosno da je sudska nagodba zaključena radi podjele bračne stečevine. Ogovara kako je točno da je imala punomoć na ZBZ d.d. i da su kući dolazili izvodi. Točno je da je koristila Diners karticu i da je kupila zavjese za kuću te da je kartica poništena na sudu, ali ne sjeća da li je tijekom razvoda ili sudske nagodbe. Tužitelj nije plaćao sinu uzdržavanje nakon punoljetnosti jer ga sin nije htio tužiti te je sina uzdržavala ona od ovih 5.000,00 kn, a tužitelj je slao kad je imao novac direktno sinu koji je studirao šumarstvo te ponavljao prvu godinu i prestao, a slao je i kćeri i ona za to nisam niti znala pa kad je kčer dobila novac od oca, došla je odmah s dvije pune vrećice robe. Na pitanje pun. tuženice da li je njezina namjera pri zaključenju sporne sudske nagodbe bilo njezino uzdržavanje ili podjela bračne stečevine, odgovara da je ona smatrala da se radi o podjeli bračne stečevine i bila je iznenađena kada je vidjela da je termin ''uzdržavanje'' ušlo u sudsku nagodbu. Na pitanja tužitelja odgovara da je sin počeo raditi 2006. godine te ga je tužitelj „odvukao“ u Osijek i osnovao firmu, a kćer je počela raditi oko 2014. godine. Nije joj bilo poznato da su djeca bila prijavljena u firmi kod tužitelja od završetka škole te da im je plaćao uzdržavanje, Vern za kćer koštao godišnje oko 5.000,00 EUR i to je plaćala tuženica.
3.4. Iz sudske nagodbe broj P-952/04-37 od 14. lipnja 2006. godine proizlazi kako je spomenutom nagodbom utvrđena imovina koju su stanke stekle za vrijeme trajanja bračne zajednice, utvrđeno je da su se stranke sporazumjele koje od nekretnina će pripasti ovdje tuženici te tužitelju. Također je u toč. III. upisano da se OM obvezuje na ime uzdržavanja ŠM mjesečno doprinositi iznos od 5.000,00 kn, neovisno o materijalnim prilikama tužiteljice i neovisno o zasnivanju radnog odnosa.
4.1. Temeljem provedenog dokaznog postupka, brižljivom savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno iz svih dokaza zajedno, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP) kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP odlučio da je tužbeni zahtjev, dopunjen podneskom od 7. srpnja 2025. osnovan, ali od dana donošenja presude, a ne od dana podnošenja tužbe.
4.2. Ocjenjujući provedene dokaze sud je dokaznu snagu istih, cijenio dovodeći ih u međusobnu vezu te uz odlučne činjenice koji je tužitelj, s obzirom na osnovu tužbe, bio dužan dokazati jer o njima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za donošenje odluke kojom se utvrđuje ništetna odredba Sudske nagodbe kojom se obvezuje plaćati uzdržavanje bivšoj supruzi neovisno o njenim imovinskim prilikama i okolnosti njezinog zaposlenja te utvrđenje da prestaje obveza tužitelja OM za davanjem uzdržavanja tuženoj ŠM prema Sudskoj nagodbi Općinskog suda u Ivanić Gradu, od 14.06.2006. godine, poslovni broj P-952/04.
6.1. Nesporno je da su stranke kod Općinskog suda u Ivanić-Gradu vodile postupak radi utvrđenja bračne stečevine pod brojem P-952/04 te su doista 14. lipnja 2006. zaključile sudsku nagodbu temeljem koje se je OM obvezao plaćati na ime uzdržavanja ŠM, odnosno doprinositi mjesečno iznos od 5.000,00 kn neovisno o materijalnim prilikama tužiteljice i eventualno zasnovanom radnom odnosu. Također je nesporno da je ovdje tužitelj plaćao tuženici mjesečno iznose uzdržavanja od zaključenja sudske nagodbe pa do 2018. godine, a kada je prestao plaćati pa ga je tužiteljica ovršila te joj je u svibnju temeljem ovrhe koja je donesena po spomenutoj sudskoj nagodbi isplaćen iznos od 254.000,00 kn i to u svibnju 2022.
6.2. Sporno je da li se sudska nagodba može pobijati tužbom, odnosno dio sudske nagodbe koja se odnosi na uzdržavanje, a kao što je to u konkretnom slučaju. Sporno je da li su ništetne odredbe Sudske nagodbe iz toč. III. „neovisno o materijalnim prilikama tužiteljice i eventualno zasnovanom radnom odnosu“. Nadalje je sporno da li postoje uvjeti za donošenje odluke o prestanku uzdržavanja sa danom 5. listopada 2021., odnosno danom donošenja nove sudske odluke po tužbi. Podredno, sporno je da li postoje uvjeti na temelju kojih bi se mogao utvrditi prestanak uzdržavanja na dan kada je tužiteljica stekla nekretninu u Osijeku, tj. stan, ili s nekim drugim danom.
6.3. U odluci VSRH je navedeno da je u odluci revizijskog suda broj: Rev 2589/1991-2 od 5. prosinca 1991. izraženo je sljedeće pravno shvaćanje: "Sudska nagodba (parnične su stranke, u materijalno-pravnom smislu zaista ugovorile obvezu uzdržavanja i odredile visinu za to potrebnog iznosa), kao i sudska presuda, kojom je u ranije vođenom postupku iznos uzdržavanja već povišen, jednako su podložne izmjeni ako su se u međuvremenu promijenile okolnosti na osnovu kojih je ranija obveza nastala odnosno na temelju kojih je donesena ranija odluka. To znači, da su tako nastale i utvrđene obveze. Uz ostvarenje traženih pretpostavki (clausula rebus sic stantibus), mogu na zahtjev ovlaštenika mijenjati odlukom o prestanku uzdržavanja, snižavanju iznosa uzdržavanja, ali i odlukom o povišenju doprinosa za uzdržavanje." Iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi da obveza uzdržavanja utvrđena sudskom nagodbom prestaje donošenjem nove presude (ovršne isprave) kojom se utvrđuje ili određuje prestanak uzdržavanja te se obveze utvrđene sudskom nagodbom mogu mijenjati na zahtjev ovlaštenika (sudskom) odlukom o prestanku uzdržavanja ili izmjeni odluke o uzdržavanju što ujedno predstavlja i odgovor na postavljeno pitanje. Za prestanak uzdržavanja sadržanog u nagodbi nije nužno podnošenje tužbe za raskid nagodbe sukladno čl. 369. ZOO, već obveza uzdržavanja može prestati i sudskom odlukom kojom se mijenja sadržaj obveze uzdržavanja odnosno kojom se prihvaća prestanak uzdržavanja.“
7. Odlučujući o tužbi i tužbenim zahtjevima, prije svega, sud je odlučio kako u konkretnom slučaju na ovaj pravni odnos treba primijeniti lex specialis, a to su propisi Obiteljskog zakona koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja sudske nagodbe (NN 116/03), kao i odredbe Obiteljskog zakona koji je na snazi u vrijeme donošenja ove odluke, odnosno podnošenja tužbe (Obiteljski zakon (NN 103/15, 98/19 i 18/21). Dakle, obziorm na izloženo, u konkretnom slučaju tuženica se ne može pozivati na čl. 354 st. 2 toč. 9 ZPP, tj. primjeni pravila ne bis in idem, a iz razloga što se u konkretnom slučaju na ovaj odnos primjenjuju pravila Obiteljskog zakona.
8.1. Prije svega, valjalo je odlučiti o preciziranom tužbenom zahtjevu tužitelja od 7. srpnja 2025. kojim se traži utvrđenje ništetnosti odredbe iz toč. III. Sudske nagodbe, a za koji je već prethodno utvrđeno da ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva, već preciziranju; a sve obzirom na odluku II. stupanjskog suda o tom pitanju. Odlučujući o meritumu (procesno je obrazloženo ranije), sud je stava da je ovako ispravljen i preciziran tužbeni zahtjev neosnovan pa je stoga odlučeno kao pod toč. I. izreke tj. tužitelj je s navedenim odbijen kao neosnovanim.
8. 2. Naime, Obiteljskim zakonom ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23. dalje u tekstu ObZ) propisano je u čl. 298. da obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnosti da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život te da u opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja. Tužba za produljenje obveze uzdržavanja može se podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno. Nadalje je u čl.299. propisano da sud može odbiti zahtjev za uzdržavanje ili donijeti odluku o prestanku obveze uzdržavanja bračnog druga, ako bi uzdržavanje predstavljalo, odnosno predstavlja očitu nepravdu za drugog bračnog druga koji bi trebao plaćati, odnosno plaća uzdržavanje.
8.3. Naime, tužitelj traži utvrđenje ništetnim odredbu III. Sudske nagodbe koja glasi:„neovisno o materijalnim prilikama tužiteljice i eventualno zasnovanom radnom odnosu“.
8.4. Analizirajući naprijed navedeno u skladu s odredbama ZOO-a utvrđuje s da ne postoje razlozi za ništetnost u pogledu mana volje; tj. prijetnja ili sila opisana u čl. 279., posredne izjave iz čl. 283. tj. zablude u vlastitom očitovanju volje ( jer su stranke prilikom zaključenja Sudske nagodbe zastupali odvjetnici; dakle kvalificirane i obrazovane osobe), prijevara iz čl. 284., niti se je radilo o prividnom ugovoru iz čl. 285.; budući da je tužitelj dugi niz godina postupao po odredbama sudske nagodbe. Uz navedenoga sud zaključuje, dakle, da nije postojala niti jedna mana volje propisana odredbama ZOO koja bi bila razlog za ništetnost, a osobito jer je nagodba izvršavana; dakle izvršavano je plaćanje po nagodbi pa čak i više nego je nagodbom ugovoreno; npr. tužitelj je tuženici izgradio još jedan objekat i financijski pomagao kada je bilo potrebno, plaćao popravke na kući, prijavio ju je fiktivno u radni odnos u svojem trgovačkom društvu da bi imala zdravstveno osiguranje…; a na što sve je sud dužan paziti ex offo. Pored navedenoga, ovaj sud utvrđuje da ne postoji niti ništetnost pojedinih odredaba navedene Suske nagodbe propisano u čl. 296., kao niti iz čl. 322. jer nije utvrdio da bi odredbe bile protivne Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Naime, u čl. 298. je propisano da da u opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja preko godine dana, pa stoga odredba iz toč. III. Sudske nagodbe ne može biti ništetna jer je očito postojao „opravdan slučaj“ radi čega je tužitelj pristao i zaključio spomenutu nagodbu; u prisustvu odvjetnika.
9.1. Odlučujući o ukinutom dijelu prvostupanjske presude, tj. o utvrđenju da prestaje obveza uzdržavanja tužitelja tuženici s danom kada je tuženica stekla nekretninu u Osijeku, utvrđeno je kako se na navedeno imaju primijeniti odredbe Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19 i 18/21). Naime, ponavlja se kako je utvrđeno da je u ovom slučaju tužba čiji se petit odnosi na prestanak obveze uzdržavanja dozvoljena, a spomenuto se propisuje u čl. 299 navedenog ObZ. Naime, propisano je da sud može donijeti odluku o prestanku obveze uzdržavanja bračnog druga ako bi uzdržavanje predstavljalo…očitu nepravdu za drugog bračnog druga… Slijedom izloženog utvrđeno je kako je ovim zakonom propisano u čl. 302. da bračni drugovi mogu sklopiti sporazum o uzdržavanju, a što su ovdje stranke učinile zaključenjem sudske nagodbe. Također je nedvojbeno utvrđeno kako je u čl. 299. propisano da sud može donijeti odluku o prestanku obveze uzdržavanja; dakle, ovako postavljen tužbeni zahtjev je procesno valjan, a sud je utvrdio da je isti osnovan.
9.2. Naime, Obiteljskim zakonom je propisano u čl. 295. da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga. U konkretnom slučaju sud je utvrdio kako je tuženica ŠM osoba u sada u dobi od 60 godina koja ima kronične bolesti, psorijazu, probleme sa štitnjačom
– uobičajeno primjerene ovoj životnoj dobi. Također je iz njezinog iskaza i njezine medicinske dokumentacije utvrđeno da je kao mlada žena imala konizaciju, operaciju cervikalne kralježnice te prije par godina moždani udar, a koji zahvati i dijagnoze, prema ispisu iz medicinskog kartona, nisu ostavili trajne znatne posljedice; osim uobičajenih i primjerenih većini žena ove životne dobi. Nadalje je utvrđeno kako je sama tužiteljica navela da je, u vrijeme kada joj je tužitelj prestao plaćati uzdržavanje, povremeno radila po četiri mjeseca u Austriji tijekom zimske sezone, povremeno kao spremačica u dječjem vrtiću te i sada povremeno radi, odnosno pomaže gospođama voditi domaćinstva, odnosno generalno čišćenje kuća. Sud je utvrdio da tuženica ima ukupno 5 godina radnog staža od čega je dijelom fiktivno bila prijavljena u tvrtkama vlasništvo tužitelja, ali nije utvrđeno što je tuženica po zanimanju, osim što ima SSS.
9.3. Obzirom na naprijed utvrđene okolnosti ovaj sud je stava kako je tuženica osoba koja ima zdravstvene probleme, ali ne postoji bilo kakav dokaz o invaliditetu ili težim i trajnim bolestima, osim onih primjerenih njezinoj životnoj dobi. Radi toga je ovaj sud stava da se tuženica, iako je osoba starije životne dobi, može zaposliti jer je notorno kako u gradu gdje živi postoje lakši poslovi primjereni njezinom zdravstvenom stanju, obrazovnom nivou i životnoj dobi, a kojim novcem bi mogla osigurati sebi bolju egzistenciju. Osobito se ističe, obzirom na okolnost, što je uvidom u potvrdu HZMO utvrđeno da je tuženica osoba koja ima srednju stručnu spremu te je u izvjesnom vremenskom period imala radni odnos na neodređeno, nepuno radno vrijeme (2016., 2017. godine u Dječjem vrtiću Roda) iz čega proizlazi da je ista zasnovala i mogla zasnovati radni odnos. Dakle, očito je da je tuženica sposobna za određeni rad te da se je mogla zaposliti i čak je bila zaposlena u proteklom periodu; iako je sada nezaposlena. Nadalje je utvrđeno da je tuženica vlasnica uređene obiteljske kuće i gospodarskih zgrada u [adresa] površine oko 450m2 u kojoj živi sama te je dio kuće iznajmila, kao i tzv. gospodarske zgrade koje su uređene u stambeni prostor, a od čega prima najamninu mjesečno 238,90 EUR. Osim navedenog, utvrđeno je da je ista postala vlasnica stana u [adresa] na kojemu je uknjižila pravo vlasništva 21.12.2018. godine. Dakle, utvrđeno je da tuženica ima znatnu imovinu te da sredstva za život, osim radom, može ostvariti iz svoje imovine, dakle, prodajom ili iznajmljivanjem stambenog prostora u Osijeku, odnosno obiteljskoj kući u [adresa]. Naime, za sud je notorna okolnost da kuća u centru [adresa] u vrijeme donošenja odluke vrijedi svakako sada više od 300.000,00 EUR, zbog specifičnih socijalno-ekonomskih makrouvjeta, a da je do prije godinu dana vrijedila najmanje 150.000,00 EUR, dok je za stan u [adresa] tužitelj tvrdio da isti vrijedi oko 100.000,00 EUR. Prema dostupnim javnim informacijama (Portal Legalis) za jednu osobu je predviđen minimalni stambeni prostor od 35 m2.Pri tom sud ne može uzeti u obzir da kod tuženice stanuju sin i unuk jer su oni punoljetne osobbe, koje se same uzdržavaju…. Dakle, obzirom na izloženo, nedvojbeno je utvrđeno kako u konkretnom slučaju tuženica ima, za današnje prilike prosječnog građanina, iznimno veliku imovinu iz koje može ostvariti sredstva za život. Pri tom, se nije poklonio vjeru dopunskom iskazu tužiteljice u dijelu u kojem navodi da je smatrala da se Sudskom nagodbom odlučuje o bračnoj stečevini, a ne o njezinom uzdržavanju; tim više što je godinama primala iznos uzdržavanja, tuženik je ulagao u njezinu nekretninu i povećavao joj vrijednost te je, u međuvremenu ishodila i rješenje o ovrsi i ovršila tuženika prije svih ostalih ovrhovoditelja jer je notorno da je ovrha vezana uz uzdržavanje prioritetna.
9.4. Nasuprot tome, u odnosu na tuženika, sud je utvrdio da su se kod njega promijenile imovinske prilike, od onih kakve su bile u vrijeme zaključenja Sudske nagodbe. Naime, tužitelj je plaćao tuženici uzdržavanje od 2006. godine do 2018. redovito (a isto tako kćeri i sinu koji su se školovali na privatnim fakultetima), da je tada zapao u financijske teškoće i prestao plaćati, da je zajedno sa zajedničkim sinom tuženice osnovao trgovačko društvo koje dobro posluje te sada ima prihode te ga je tuženica ovršila tijekom 2021. za iznos od 33.180,70 EUR. Očito je kako, obzirom na imovinu i radnu sposobnost tuženice te okolnost da je tužitelj starije životne dobi te se sprema u mirovinu i očito više nema prihode i imovinu koju je imao u vrijeme zaključenja Sudske nagodbe; je došlo do promjena okolnosti koje su bile u vrije zaključenja kao na strani tužitelja, tako i na strani tuženice.
9.5. Vezano uz sve naprijed izloženo, sud je utvrdio kako su ispunjene pretpostavke za donošenje odluke da se utvrdi prestanak obveza uzdržavanja tuženice od strane tužitelja. Pri tome je sud uzeo u obzir i čl. 299. ObZ-a kojim je propisano da se može donijeti odluka o prestanku obveze uzdržavanja, ako bi uzdržavanje predstavljalo očitu nepravdu za bivšeg bračnog druga koji plaća uzdržavanje. Produljenje plaćanja uzdržavanja tuženici za tužitelja bi predstavljala očitu nepravdu, osobito obzirom da uzdržavanje plaćao punih 16 godina; a Obiteljskim zakonom koji je na snazi predviđeno je trajanje uzdržavanja do godinu dana uz mogućnost produljenja samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno u smislu čl. 298. Pritom sud naglašava kako u konkretnom slučaju se ne mogu uzeti u obzir odredbe iz čl. 300 st. 2. ObZ-a kojim je propisano da uzdržavanje prestaje kad prestanu postojati pretpostavke na temelju kojih je uzdržavanje određeno, a pritom se misli na dio Sudske nagodbe u kojoj je upisano da će se uzdržavanje plaćati "neovisno o materijalnim prilikama i zasnivanju radnog odnosa". Naime, ovakva odredba sporazuma, odnosno sudske nagodbe je protivna načelima ravnopravnosti žene i muškarca, načelu razmjernosti te je u suprotnosti s načelom iz čl. 14.1 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda; tj. zabrani diskriminacije po spolu, u konkretnom slučaju tužitelja, ali se naglašava da samim tim nije ništetna, ako je protivna načelima Konvencije.
10. Pri donošenju odluke sud je vodio računa i o pravnoj sigurnosti stranaka pa je stoga određeno da se odluka o ukidanju uzdržavanja donosi i primjenjuje od dana donošenja presude, u skladu sa pravnim shvaćanjem VS RH, a kako bi se zaštitili prava i interesi stranaka.
11.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a isti se sastoje poglavito od troškova zastupanja po stručnom punomoćniku odvjetniku te su isti troškovi odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, postavljeni zahtjev za nadoknadu troškova temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, 107/2025 – dalje u tekstu Tarifa).
11.2. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od jednokratne naknade za prvostupanjski postupak do ukidne odluke, za svaku radnju preko četiri priznate Tarifom, dakle, sastav prijedloga za dopuštenje revizije i prijedloga za reviziju te jednokratnu naknadu za ponovljeni prvostupanjski postupak, uvećano za trošak sudskih pristojbi, a sve temeljem Tbr. 7.3. Tarife. Stoga je tuženici naloženo platiti tužitelju zatraženi trošak parničnog postupka.
11.3. Budući da je tuženica u cijelosti izgubila ovaj parnični postupak, u cijelosti je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka.
12. Slijedom naprijed izloženog odlučeno je kao u izreci.
U Ivanić-Gradu 5. prosinca 2025.
Sudac:
Jasna Grgurić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP).
Presuda nepravomoćna
1. DNA
- pun. tužitelja PM, odvj. iz [adresa]
- pun. tuženice Mirjana Mrčela, odvj. iz Zagreba
2. Vidi upisnik P Ob
3. Kal. 15 dana
