Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: P-305/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević, u pravnoj stvari tužiteljice ŠG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Mersiha Mulalić, odvjetnica iz Siska, protiv OTP banka Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, koju zastupa Odvjetničko društvo Vukina i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 23. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 5. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da isplati tužiteljici ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kamate na iznos od 4.409,16 eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim i to:

- na iznos od 30,36 eur počev od 10.04.2007.g. pa do isplate

- na iznos od 28,88 eur počev od 10.05.2007.g. pa do isplate

- na iznos od 29,87 eur počev od 11.06.2007.g. pa do isplate

- na iznos od 28,45 eur počev od 10.07.2007.g. pa do isplate

- na iznos od 29,66 eur počev od 10.08.2007.g. pa do isplate

- na iznos od 29,67 eur počev od 10.09.2007.g. pa do isplate

- na iznos od 29,09 eur počev od 10.12.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 32,49 eur počev od 12.01.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 53,69 eur počev od 10.02.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 49,84 eur počev od 10.03.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 52,92 eur počev od 10.04.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 51,10 eur počev od 11.05.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 52,27 eur počev od 10.06.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 50,78 eur počev od 10.07.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 51,82 eur počev od 10.08.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 52,12 eur počev od 10.09.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 49,78 eur počev od 12.10.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 51,62 eur počev od 10.11.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 50,50 eur počev od 10.12.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 67,73 eur počev od 10.01.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 68,51 eur počev od 10.02.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 61,53 eur počev od 10.03.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 69,37 eur počev od 12.04.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 67,57 eur počev od 10.05.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 71,87 eur počev od 10.06.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 70,83 eur počev od 12.07.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 71,08 eur počev od 10.08.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 76,52 eur počev od 10.09.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 71,40 eur počev od 11.10.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 74,26 eur počev od 10.11.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 73,84 eur počev od 10.12.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 78,24 eur počev od 10.01.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 62,15 eur počev od 10.02.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 56,85 eur počev od 10.03.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 61,59 eur počev od 11.04.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 61,95 eur počev od 10.05.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 66,24 eur počev od 10.06.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 64,57 eur počev od 11.7.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 76,70 eur počev od 10.08.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 67,04 eur počev od 12.09.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 63,60 eur počev od 10.10.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 65,63 eur počev od 10.11.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 63,38 eur počev od 12.12.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 66,63 eur počev od 10.01.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 67,24 eur počev od 10.02.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 62,85 eur počev od 12.03.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 66,46 eur počev od 10.04.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 64,42 eur počev od 10.05.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 66,95 eur počev od 11.06.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 64,01 eur počev od 10.07.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 66,01 eur počev od 10.08.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 64,74 eur počev od 10.09.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 62,84 eur počev od 10.10.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 65,54 eur počev od 12.11.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 62,93 eur počev od 10.12.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 65,32 eur počev od 10.01.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 64,14 eur počev od 11.02.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 57,51 eur počev od 11.03.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 64,49 eur počev od 10.04.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 61,42 eur počev od 10.05.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 62,87 eur počev od 10.06.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 59,67 eur počev od 10.07.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 62,34 eur počev od 12.08.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 62,46 eur počev od 10.09.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 60,84 eur počev od 10.10.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 62,71 eur počev od 11.11.2013.g. pa do isplate

sve do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica se odbija.

III. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina koja glasi:

"Utvrđuje se da postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u visini od 1.587,68 €, koji iznos odgovara iznosu preplate utvrđenom u Sporazumu o korištenju preplate po konverziji od 29. siječnja 2016., uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje na pojedine mjesečne iznose preplate teku kako slijedi:

- na iznos od 90,66 € od 12.02.2016. pa do isplate;

- na iznos od 148,73 € od 11.03.2016. pa do isplate;

- na iznos od 145,92 € od 12.04.2016. pa do isplate;

- na iznos od 145,59 € od 11.05.2016. pa do isplate;

- na iznos od 146,99 € od 11.06.2016. pa do isplate;

- na iznos od 146,08 € od 12.07.2016. pa do isplate;

- na iznos od 144,90 € od 11.08.2016. pa do isplate;

- na iznos od 145,15 € od 13.09.2016. pa do isplate;

- na iznos od 145,57 € od 11.10.2016. pa do isplate;

- na iznos od 145,47 € od 11.11.2016. pa do isplate;

- na iznos od 146,16 € od 13.12.2016. pa do isplate;

- na iznos od 36,48 € od 11.01.2017. pa do isplate", te se odbija tuženikov prigovor radi prebijanja.

IV. Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, da tužiteljici ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak u iznosu od 331,81 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 5. prosinca 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ŠG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], (dalje tužitelj) u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 11. lipnja 2019. navodi da je 21. ožujka 2006., kao korisnik kredita sklopila s tuženikom OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61 (dalje tuženik), Ugovor o kreditu broj 17215/06. temeljem kojeg Ugovora joj je odobren i isplaćen kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 60.281,00 CHF, obračunato po prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan isplate kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 20 godina. Ugovorena je redovna kamata od 4,20% godišnje promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora. U utuženom razdoblju prednik tuženika je jednostranom i samovoljnom odlukom u više navrata mijenjao kamatnu stopu, pa je kamata više puta rasla. Presudom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih i prednika tuženika a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Presudom broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u točki II izreke je utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Isto je potvrđeno i odlukom Vrhovnog suda RH, broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Prednik tuženika kao pravna osoba koja se bavi davanjem kredita je morao znati za negativne učinke, ali usprkos tome je ugovorio promjenjivu kamatnu stopu uslijed čega je tužiteljici ukupni trošak kredita rastao, prednik tuženika je sav rizik prebacio na tužiteljicu. Člankom 502 C Zakona o parničnom postupku utvrđeno je da fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti i prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u kojem je slučaju sud vezan za to utvrđenje u parnici ukoliko se stranka na to poziva, te sukladno tome tužiteljica se poziva na navedene odredbe. Tužiteljica je uslijed postupanja prednika tuženika temeljem svega navedenoj sukladno obrazloženim ništetnim odredbama o promjenjivoj ugovornoj redovnoj kamatnoj stopi plaćala veći iznos anuiteta od onoga koji bi plaćala da je kamatna stopa ostala u visini početno ugovorene odnosno 4,20%, te potražuje iznos od 4.323,77 Eur sa pripadajućim zakonskim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako tužitelj nije dokazao da je korisnik kredita potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Navodi da, ako se tužitelj poziva na primjenu odredbe članka 502. c ZPP-a, odnosno na primjenu utvrđenja iz kolektivne parnice, upravo je na njemu kao tužitelju teret dokaza i obveza dokazati da se ta utvrđenja na njega doista mogu i trebaju primijeniti. Tuženik nadalje ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu u zastari. Navodi da je odlučna činjenica koju sud treba uzeti u obzir u ovom predmetu jest da su korisnik kredita i tuženik 29. siječnja 2016. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu (dalje u tekstu: Dodatak) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje u tekstu: ZIDZPK/15). Ističe da je tim Dodatkom su parnične stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Ističe da je Dodatkom promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu (određeno strukturiranu), a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu broj 17215/06 (stranica 15-28 spisa), Aneks ugovora o kupoprodaji (stranica 29 spisa), otplatni plan (stranica 25-28 spisa), obavijest o konverziji sa planom (stranica 29-37 spisa), knjigovodstvena kartica (stranica 38-68 spisa) Dodatak broj 1 ugovora o kreditu (stranica 69-72 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vedranu Panjkoviću.

4. Brižljivom analizom provedenih dokaza svakog posebno i u njihovoj ukupnosti sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud temeljem ništetnih odredaba ugovora o kreditu vezanih uz promjenjivu kamatnu stopu naloži da mu tuženik isplati utuženi iznos koji je nastao kao razlika početno ugovorene kamatne stope i kamatne stope koja se mijenjala jednostranim odlukama banke.

6. Na temelju priložene dokumentacije utvrđeno je:

- da su tužitelj i tuženik 21. ožujka 2006. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu u iznosu kunske protuvrijednosti od 60.281,00 CHF, prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate

- da je ugovorena redovna godišnja kamata od 4,20 %, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika,

- da rok otplate kredita iznosi 20 godina,

- da se redovna kamatna stopa tijekom otplate kredita iznosila: od 21. ožujka 20026. do 10. ožujka 2007. 4,20%, od 10. ožujka 2007. do 10. veljače 2009. 5,20%, od 10. veljače 2009. do 10. siječnja 2010. 5,90%, od 10. siječnja 2010. do 10. veljače 2011. 6,40%, od 10. veljače 2011. do 10. siječnja 2014. 5,99%, te od 10. siječnja 2014 3,23%.

- da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita sukladno Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju

(NN 102/15; dalje ZID ZPK/15)

7. Kako je Ugovor o kreditu sklopljen 21. ožujka 2006. na ovo predmetni obvezno-pravni odnos imaju se primjenjivati odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/2003, 46/2007, 79/2007; dalje ZZP/03).

8. Člankom 86. ZZP/03 određeno je da dvojbene i nerazumljive ugovorne odredbe se tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača.

9. Tijekom postupka saslušana je tužiteljica koja u svom stranačkom iskazu navodi da je podigla kredit u CHF-u, te kod podizanja tog kredita nitko ju u banci nije upozorio na nikakve posljedice vezano uz kamatnu stopu i da bi ista mogla rasti bitno više od onoga što je ugovorila kod sklapanja kredita. Isto tako, tijekom otplatnog razdoblja, dobivala je samo obavijesti o promjeni kamatne stope, o tome s njom nitko nije razgovarao niti pregovarao od tuženika. Čak nije sigurna ni da je svaki puta dobila otplatni plan, već samo obveze da se mijenja kamatna stopa. Izabrala je upravo tuženika kao kreditora, Splitsku banku (pravnog prednika ovdje tuženika), iz razloga što joj je bilo bitno da može sa svojom plaćom plaćati ratu kredita i da joj ostane nešto novaca i za život. Pročitala je ugovor o kreditu. Koliko se sjeća, kamatna stopa joj je bila 4,20%, a što je još pisalo, ne sjeća se točno, samo zna da je bilo govora o nekom umanjenju za neke poene. Nije znala niti mislila o tome kako će se mijenjati kamatna stopa budući da joj o tome službenik kod kojeg je sklapala kredit, ništa nije rekao. Sa obavijestima o povećanju kredita je odlazila kod službenika u banku i tamo se raspitivala što se dešava, no oni su joj rekli da to nije do službenika već do banke, nije pisala pisane prigovore. Konverziju je potpisala iz razloga što joj se činilo da će u odnosu na kamatu EUR bit stabilniji od CHF. Ne zna u trenutku konverzije kolika joj je bila rata kredita i kolika joj je bila kamatna stopa u CHF kreditu. Prihvatila je konverziju ne obraćajući se posebno za razliku na kamatu u EUR, jer jednostavno rata u CHF je bila velika, nitko joj nije znao objasniti zašto. Pročitala je da joj je promjenjiva kamatna stopa u ugovoru.

10. Kako je iz iskaza tužitelja, kao i ugovora o kreditu od 21. ožujka 2006. utvrđeno da banka (tuženik, odnosno njegov prednik), odobrava korisniku kredita (tužitelju), potrošački kredit, stav je suda da je teret dokaza na tuženiku da tužitelj nije potrošač i da se ne radi o potrošačkom kreditu.

11. Dakle, iz iskaza tužitelja, a u istinitost kojeg ovaj sud nije imao razloga sumnjati (između ostalog jer je isti i u skladu s drugim provedenim dokazima- Ugovorom o kreditu), sud je utvrdio da je upravo tužitelj, potrošač, a u smislu čl. 3. toč. 1. ZZP/03, budući da su isti u konkretnom slučaju u pravni odnos sa tuženikom (a koji je nedvojbeno trgovac u smislu čl. 3. toč. 2. ZZP budući da je upravo kao bankarska institucija nudio kredite a što u konačnici predstavlja jednu od njegovih osnovnih djelatnosti) sklopio potrošački ugovor, a radi zatvaranja kredita i adaptacije kuće.

12. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a st. 2. istog čl. da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. St. 3. istog čl. propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a st. 4. je propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

13. Nadalje, uvidom u eSpis Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih i prednika tuženika a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Presudom broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u točki II izreke je utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Isto je potvrđeno i odlukom Vrhovnog suda RH, broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., pa je dakle time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14. Kolektivni interes potrošača (sadašnjih i budućih), prema navedenoj presudi, temelji se na tome da određeni trgovci u svojim standardnim ugovorima ne koriste određene odredbe koje su nepoštene po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i da njihova poslovna praksa ne bude po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača nepoštena. Iz izreke navedene presude, vidljivo je da se takvo utvrđenje odnosi na ugovore o potrošačkom kreditiranju (što predmetni ugovor je).

15. U odnosu na nepoštene ugovorne odredbe valja reći da je riječ o ugovornim odredbama koje su unaprijed sastavljene za veći broj ugovora i kojima prodavatelj robe ili pružatelj usluga predlaže potrošaču kao drugoj ugovornoj strani uvjete bilo u obliku tzv. Općih uvjeta ili formaliziranog tipskog ugovora na čije sadržaje potrošači najčešće ne mogu utjecati. Osim toga, bitan element koji dovodi do narušavanja ravnopravnosti stranaka predstavlja i sam stupanj informiranosti odnosno obaviještenosti potrošača o uvjetima i sastojcima ugovornog odnosa. Isto proizlazi i niza odluka poput npr. presude suda C-92/11 RWE Vertrieb od 21. ožujka 2013, ECLI:EU:C:2013:180, par. 44; zatim presude C-154-15, C-307/15 i C-308/15 RG i dr., od 21. prosinca 2016, ECLI:EU:C:2016:980, par. 50 kao i presude suda C-186/16 Š i drugi od 20. rujna 2017., ECLI:EU:C:2017:703., par.48, u kojima sud izražava: „…ustaljena je sudska praksa Suda da je informiranje prije sklapanja ugovora o ugovorim uvjetima i posljedicama sklapanja o temeljne važnosti za potrošača. On osobito na osnovi te informacije donosi odluku o tome želi li biti obvezan uvjetima koje su prethodno sastavili prodavatelj robe ili pružatelj usluga…“

16. Stoga razloga je i postupanje tuženika, po pitanju kamatne stope, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku vezanim promjenjivu kamatnu stopu.

17. U smislu čl. 83. ZZP-a/03 je propisano da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Čl. 84. ZZP-a/03 je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a/03 je propisano kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Čl. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje: ZOO) propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni. U smislu čl. 4. ZOO-a propisano je kako u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Čl. 6. ZOO-a propisana je zabrana ostvarivanja prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Nastavno je čl. 7. st. 1. ZOO-a propisano da sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba, dok je čl. 8. ZOO-a propisano da se svatko dužan suzdržati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta. Odredbom čl. 10. st. 2. ZOO-a je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). U smislu čl. 322. ZOO-a određeno je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18. Obzirom da navedenim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu pružena generalna pravna zaštita kolektivnih interesa i prava svih potencijalnih potrošača, odnosno na kamatnu stopu, tužitelj ima pravu tražiti isplatu razlike između početno ugovorene kamatne stope i kasnije jednostrano mijenjane kamatne stope od strane tuženika jer su tuženiku na ovaj način neosnovano pripali iznosi temeljem ništetnih ugovornih odredbi (stjecanje bez osnova).

19. Na takvo utvrđenje se dalje nadovezuju činjenice i utvrđenja koja proizlaze iz ovog konkretnog parničnog postupka (obzirom da svakog potrošača valja promatrati neovisno i jedinstveno), i to da je u Ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula vezana za valutu CHF, činjenice da je tečaj CHF u otplatnom razdoblju znatno rastao (a kako to proizlazi i iz provedenog vještačenja i iskaza tužitelja), te da se o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti su same odredbe bile dovoljno jasne i transparentne da bi tužitelj shvatio njihovo značenje i pravne i financijske posljedice takvih odredaba a sam tuženik tužitelja nije upozorio na rizike intervalutarnih promjena vezanoj za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za eur.

20. Slijedom iznesenog osnovom iskaza tužitelja, ali i samog Ugovora o kreditu, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj u svezi predmetnog ugovora o kreditu isključivo pregovarao o visini kredita i mjesečnom anuitetu (tada početnom). Ono što je tužitelju bilo bitno, a u svezi ugovora o kreditu, je bio iznos te u konačnici rata kredita koja će mjesečno opterećivati njegova primanja.

21. Nastavno, u odnosu na odredbu čl. 84. ZZP-a/03, ovaj sud ukazuje na utvrđenje prema kojemu ne pronalazi da bi odredba o valutnoj klauzuli u konkretnom slučaju bila jasna, uočljiva i lako razumljiva. Riječ je o principu koji u svojoj osnovi polazi od zahtjeva za jasnoćom i razumljivošću ugovornih odredaba odnosno zahtjev prema kojemu ugovorene odredbe moraju biti takve da potrošaču omogućuju, ne samo gramatičku i jezičnu razumljivost određenog pojma, već i sastavne dijelove te razumijevanje funkcioniranja onog pojma ili instituta na koji se jezičan izričaj odnosi (U tom smislu i presuda Europskog suda C-96/14 DG od 23. travnja 2015 , par. 50.) Pravo je tuženika da s aspekta isplativosti svog poslovanja u ugovorima o kreditu ugovara valutnu klauzulu, međutim tuženik je bio dužan, nudeći svoj proizvod tužitelju, istog informirati o smislu i sadržaju odredaba ugovora o kreditu, između ostalog i valutnoj klauzuli vezanoj za valutu CHF, te mu skrenuti pozornosti na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u budućem razdoblju otplate kredita, a tuženik nije dokazao da je to i učinio.

22. Dakle, kako je u Kolektivnoj tužbi utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu vezane uz promjenjivu kamatnu stopu, to tužitelj ima pravo tražiti razliku kredita s osnove promjenjive kamatne stope za slučaj da nije sklopljen ugovor o konverziji.

23. Tijekom postupka tuženik je istakao prigovor zastare potraživanja tužitelja. Razmatrajući isti prigovor sud je utvrdio da je takav prigovor djelomično osnovan. Naime, kako je ranije navedeno Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb, je 4. travnja 2012. godine pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredaba, između ostalog i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu čl. 502.a ZPP-a, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, te će Sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, iako tužitelj osobno nije podnosio tužbu radi zaštite kolektivnih interesa (niti je isto bio ovlašten podnijeti temeljem čl. 502. a. st. 1. ZPP-a), takva kolektivna tužba u svojoj suštini predstavlja postupanje koje je izravno i uzročno povezano sa činjeničnim utvrđenjima iz ovoga postupka. U tom smislu je i interes tužitelja jedan od brojnih interesa osoba sa ugovorenim valutnim klauzulama, kamatnim stopama, koji zajedno čine kolektivni interes, a radi čije zaštite je pokrenuta kolektivna tužba. To znači da se podnošenjem kolektivne tužbe prekida zastara temeljem čl. 241. ZOO. U konkretnom slučaju najstariji mjesečni iznos koji tužitelj svojom tužbom potražuje je dospio 31. listopada 2005., slijedom čega je podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. godine, a obzirom na petogodišnji rok zastare koji se u konkretnom slučaju ima primijeniti (čl. 225. u svezi čl. 215. ZOO) prekinuta zastara. Nakon takvog prekida zastare, zastara predmetnog potraživanja počinje iznova teći (čl. 245. st. 1. ZOO) pravomoćnošću odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. travnja 2012. odnosno 14. lipnja 2018. donošenjem presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017-10 (pa tako i VSRH broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.).

24. Obzirom da je predmetna tužba podnesena 11. lipnja 2019., a kojom je iznova prekinut tijek zastare spornog potraživanja, jasno je da potraživanje tužitelja nastala prije 4. travnja 2007. su dijelom u zastari, kako u odnosu na glavno potraživanje tako i na sporedna pa je u tom dijelu tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom u cijelosti.

25. Tijekom postupka sud je proveo vještačenje radi utvrđivanja visine po stalnom sudskom vještaku Vedranu Panjkoviću, koji u svom nalazu i mišljenju navodi da je tijekom otplate kredita tuženik jednostrano mijenjao nominalne kamatne stope po predmetnom kreditu i to kako slijedi:

- da je početna redovna kamatna stopa (kod sklapanja ugovora) iznosila 4,20% te da se kamatna stopa mijenjala tako da je od 1. veljače 2007. iznosila 5,20%, od 1. prosinca 2008. je iznosila 5,90 %, od 1. prosinca 2009. je iznosila 6,40%, te od 1. listopada 2010. do 1. siječnja 2014. je iznosila 5,99%, kada je temeljem zakonskih odredbi promijenjena na 3,23%. Vještak je u priloženoj tablici (stranica 138-140 spisa), tablica broj 1., prikazao razlike u iznosima anuiteta i kamatama između početno ugovorenih i promjenjivih kamata te je temeljem istog utvrđeno da ukupna razlika iznosi 4.445,93 €. Vještak je u svom nalazu, tablica broj 1, kao razlike plaćenih kamata naveo iznos od 3.928,33 €, budući da je on u svom nalazu odbio tzv. negativne razlike u mjesecima kada je kamatna stopa bila manja od početno ugovorene, međutim kako tuženik nije isticao protutužbeni zahtjev, odnosno prigovor radi prijeboja obračunavanjem tzv. negativnih razlika, budući da ove mjesece tužitelj nije utužio, sud bi prekoračio tužbeni zahtjev pa sukladno navedenom, sud je prihvatio izračun razlika nastalih samo po tzv. pozitivnih razlikama.

Tužitelj je dana 29. siječnja 2016. sa prednikom tuženika sklopio Dodatak ugovora o kreditu broj 17215/06. Navedeni dodatak Osnovnom ugovoru sklopio se između ugovornih strana radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/2015).

26. Između stranaka je nesporno da su navedeni Dodatak ugovora o kreditu sklopile temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15; dalje ZID ZPK/15 ).

27. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15, bavio se i Vrhovni sud u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. U tom predmetu na naznačeno pravno pitanje: „Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15, nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli“, te je odgovoreno da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15, ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK/15 o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

28. Zaštita ekonomskih interesa potrošača, koja uključuje i zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi, nužno povezana s unutarnjim tržištem i kao njegov dio upotpunjuje ostvarivanje tržišnih sloboda. Tržišna sloboda je, u skladu s odredbom članka 49. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav), temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske i izvire, među ostalim, iz koncepta socijalne države (članak 1. Ustava), koji obvezuje državnu i javnu vlast da utječu na tržišnu funkciju, odnosno da se miješaju u nju kako bi se osiguralo ostvarenje temeljnih socijalnih prava, ostvarila socijalna sigurnost i izjednačile ili umanjile ekstremne socijalne razlike (tako i Ustavni sud RH, odluka broj U-I-1694/2017 od 2. svibnja 2018.). U kontekstu zaštite potrošača u vezi s pravom na povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene ugovorne odredbe, nacionalni propisi upravo imaju zadatak potrošačima pružiti visoki stupanj zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi, ali uz osiguranje urednog funkcioniranja tržišta i tržišnih sloboda. U tom smislu ZID ZPK/15 upravo i donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR. Taj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

29. Problem kredita vezanih za CHF nije svojstven samo Republici Hrvatskoj, već se pojavio i u drugim državama srednje i jugoistočne Europe, radi čega su zakonodavci i u tim zemljama posegnuli za zakonskim rješavanjem problema, a ta rješenja se razlikuju od države do države jer nema jedinstvenog pristupa rješavanju istog problema u državama članicama Europske unije (tako je do zakonskih intervencija unutar EU došlo u Mađarskoj i Poljskoj, ali na sadržajno drugačiji način nego u RH).

30. Potonju je okolnost, među ostalim, imao na umu i domaći Ustavni sud u postupku ocjenjivanja suglasnosti s Ustavom RH ZID ZPK/15 (U-I/3685/2015) u kojem je odlukom od 4. travnja 2017. ocijenio spomenuti Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom. Ocjenjujući u opisanim okolnostima da ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

31. Neovisno o tome što se Direktiva 93/13/EEZ u konkretnom slučaju ne primjenjuje (tako i Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.), a zbog potrebe tumačenja nacionalnog prava u duhu prava EU, valja primijetiti da Direktiva ni inače ne sadrži posebne odredbe koje bi se odnosile na zaštitu potrošača pri ostvarivanju prava na povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene ugovorne odredbe, već se restitucijski zahtjevi, dakle, zahtjevi za povrat neosnovano plaćenih iznosa, ostvaruju isključivo na temelju nacionalnog prava, odnosno prema nacionalnom materijalnom i procesnom pravu sukladno načelu procesne autonomije. Pritom dostignuti standardi zaštite prava potrošača zbog nepoštenosti ugovornih odredbi u praksi europskih sudova zahtijevaju ostvarenje mogućnosti uspostavljanja stvarne ravnoteže u pravima i obvezama potrošača, s jedne, i trgovca, s druge strane.

32. Relevantne odredbe ZID ZPK/15, kojima je uređeno načelo konverzije i način izračuna konverzije kredita glase:

„Članak 19.b

Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Članak 19.c

(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, 4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

- ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

- ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača.“.

33. Iz navedenih odredbi proizlazi da je cilj ZID ZPK/15 bio korisnike kredita koji su ugovor sklopili uz valutnu klauzulu u CHF dovesti u isti položaj kao da su ugovor o kreditu sklopili uz valutnu klauzulu u EUR.

34. Sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (članak 2. ZOO).

35. Iz navedenih odredbi ZID ZPK/15 i dodatka ugovoru sklopljenog sukladno tim odredbama, proizlazi da vjerovnik i dužnik, upravo polazeći od ništetnosti ugovornih odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dodatkom ugovoru uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR), time da se razlika između uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, s kojom se, ovisno o okolnostima slučaja, postupa sukladno odredbi članka 19.c stavka 5. ZIZ ZPK/15.

36. Tijekom postupka između stranaka nije bilo sporno da je dodatak ugovoru o kreditu sklopljen sukladno odredbama ZID ZPK/15 koji je izričito i detaljno propisivao način konverzije i koji u tom dijelu predstavlja prisilan propis. U takvoj situaciji odredbe glave II. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP), koje uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to priječi odredba članka 49. stavka 5. ZZP. Tako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ni odredba stavka 1. članka 49. ZZP prema kojoj se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

37. Slijedom iznesenog, polazeći od činjenice da je dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost. Sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke iznova, i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, stranke su se prešutno odrekle svojih tražbina koje bi im pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe članka 19.c ZID ZPK/15. To stoga što zamjena nepoštenih ugovornih odredaba dispozitivnim zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca.

38. Pri ovakvoj ocjeni sud ima na umu ustaljeno stajalište Suda EU prema kojem se u odnosu na poduzetnike poput banaka u istim ili srodnim pravnim odnosima kao predmetnom, potrošač nalazi u slabijem položaju (tako i u odluci broj C-26/13 od 30. travnja 2014.), kao i da je ZID ZPK/15 imao primarni cilj zaštitu potrošača CHF kredita kao slabije ugovorne strane, a ostvarenje tog cilja imalo je veći značaj od pravne sigurnosti druge strane (tako i Ustavni sud, U-I/3685/2015 od 4. travnja 2017., točka 30.). Međutim, ZID ZPK/15 je u odredbama članaka 19.d. i 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još i prije sklapanja ugovora o konverziji proučiti njegove odredbe. Štoviše, još prije donošenja ZID ZPK/15, Vlada Republike Hrvatske je u obrazloženju Konačnog prijedloga tog Zakona (P.Z./899 od 10. rujna 2015.) istakla, među ostalim, da ZID ZPK/15 predstavlja izvanrednu i jednokratnu zakonodavnu intervenciju koja je temelj za „trajno rješenje problema u CHF.“.

39. Tako je ZID ZPK/15 u članku 19.d prilično strogim pravilima nametnuo tuženiku kao vjerovniku i trgovcu, brojne obveze prije dostave ponude sklapanja ugovora o konverziji potrošaču, i to: za potrebe provjere izračuna konverzije, izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, koji uključuje detaljan pregled svih elemenata izračuna, i učiniti ga dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica kojem će potrošač pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja, zatim omogućiti potrošaču pristup povijesnom pregledu: općih kretanja kreditiranja, odluka o kamatnim stopama, dnevnih tečajeva primjenjivih na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Ujedno je tuženik kao vjerovnik i trgovac imao obvezu i prije objave spomenutog kalkulatora na mrežnoj stranici pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izvršen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c ZID ZPK/15 te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ZID ZPK/15.

40. Pored ovih obveza, vjerovniku je, u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK/15, također nametnuta i obveza dostave izračuna konverzije kredita u roku od 45 dana od stupanja na snagu Zakona zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu, kao i pregleda stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina, nadalje i pregled stanja svih pojedinačnih tražbina od potrošača pri čemu izračun konverzije mora sadržavati jasan pregled svih promjena i iz kojega mora biti razumljivo na koji je način utvrđen iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR iz članka 19.c stavka 1. točke 7. ovoga Zakona, iznos preplate iz članka 19.c. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz članka 19.c. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona ako je on utvrđen.

41. Odredba članka 19.e stavaka 5., 7., 8. i 9. propisuje obveze potrošača u slučaju prihvata konverzije (obavijestiti vjerovnika o prihvatu u roku od 30 dana), zatim u stavku 5. da učinak konverzije snosi vjerovnik na način da se u poslovnim knjigama vjerovnika konverzija iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate, kao i da razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točka 1. Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamatama, naknada i troškova iz članka 19.c. stavka 1. točka 4., iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točka 5. Zakona snosi potrošač. Stavkom 8. članka 19.e ZID ZPK propisana je i sudbina odobrenih pogodnosti (padaju na teret potrošača), dok je u stavku 9. propisano ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita, vjerovnik neće tražiti dodatne instrumente plaćanja, u odnosu na ugovorene, niti postavljati dodatne uvjete potrošaču kojima se bi se derogirala njegova druga prava.

42. U ovakvim okolnostima valja zaključiti da zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača budući da je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Zaključenje ugovora o konverziji je ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije (za razliku od mađarskog zakonodavnog rješenja koji tu slobodu potrošaču nije ostavio). Ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu.

43. Učinak konverzije prema ZID ZPK djeluje ex tunc (za razliku od konverzije kredita u CHF primjerice poljskog zakonodavca koja ima učinak pro futuro) što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe (tako i Sud EU u presudi C- 308/156 ŠGC, točka 62.), i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje.

44. Na taj je način zaključenjem dodatka ugovoru o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa (ZID ZPK/15) uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe članka 19.c u vezi s člankom 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točka 1. ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz članka 19.c stavka 1. točka 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točka 5. ovoga Zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva u točki II. svog zahtjeva unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi članka 19.c u vezi s odredbom članka 19.e ZID ZPK/15 bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja, a sukladno navedenom, stav je suda da tužitelju ne pripadaju iznosi razlika s osnova kamatne stope, kako je to utvrdio vještak iz gore navedenih razloga i u tom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen.

45. Isto tako, iz navedenih razloga je odbijen i tužiteljev prigovor radi prebijanja budući da je ugovorom o konverziji između stranaka nastao novo ogovoreni odnos i obveza i tuženik je navedeni iznos priznao kao postojeću razliku nastalu konverzijom s osnova ništetnih odredbi ugovor o kreditu pa sukladno tome za tuženika nije nastala nikakva tražbina prema tužitelju i sukladno tome ne može isticati istu i sud je odbio navedeno utvrđenje kao neosnovano i sukladno tome i prigovor radi prebijanja.

46. Međutim, tužitelj je tužbom zatražio i zatezne kamate pozivom na odredbu članka 1111. ZOO, i to od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do isplate. Taj dio, kako je razvidno iz naprijed navedenih odredaba, nije obuhvaćen obračunom konverzije uređenim posebnim propisom, kao što nije uključen ni u iznose koje snose potrošači, pa je u tom dijelu opravdano intervenirati prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na temelju općeg propisa, ZOO, na čiju primjenu upućuje odredba članka 4. ZZP, odnosno od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015., kada nastupaju posljedice provedene konverzije.

47. Na isto upućuje i pravno shvaćanje izraženom u odluci broj Rev-586/2019- 14 od 21. prosinca 2022. koje slijedi pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela od 13. i 20. prosinca 2022. broj Su-IV-33/2022-21, koje glasi:

„Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ('Narodne novine' broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ('Narodne novine' broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“.

48. Dakle sukladno navedenom tužitelju na utvrđene pojedinačne iznose s osnova promjenjive kamatne stope (kojih se prešutno odrekao sklapanjem konverzije) pripada zatražena zatezne kamate u smislu odredbe članka 1115. ZOO od dospijeća svakog pojedinog iznosa, što je utvrđeno iz nalaza vještaka pa do nastupanja posljedica konverzije 30. rujna 2015. te se u preostalom dijelu zateznih kamata, tužitelj odbija.

49. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 4. ZPP-a. S obzirom na to da je tužitelj uspio u sporu djelomično sa sporednim zahtjevima za kamatu na kondikcijski zahtjev, ocjena je ovog suda da su stranke djelomično uspjele u parnici pa svaka treba snositi svoje troškove postupka (članak 154. stavak 4. ZPP- a). Tužitelju je u cijelosti kao nužan trošak neovisno o uspjehu stranaka dosuđen trošak vještačenja jer je bio nužan za ovaj postupak u iznosu od 331,81 eur, sukladno članku 154. stavak 3. ZPP-a.

50. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Sisak, 5. prosinca 2025.

Sudac

Andrea Vasiljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu putem e-komunikacije, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnici Mersihi Mulalić, odvjetnici iz Siska

2. Tuženiku po Odvjetničkom društvu Vukina i partneri d.o.o. iz Zagreba