Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split
Poslovni broj: Gž-2779/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu po sucu pojedincu dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja „Reiffeisenbank Austria“ d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnici Aniti Krizmanić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Maćešić i Partneri iz Rijeke, protiv tuženika PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode prijenosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P- 230/2025-11 od 28. listopada 2025., dana 5. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P- 230/2025-11 od 28. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud dana 6. listopada 2025. pod poslovnim brojem: P- 230/2025-8 donio rješenje kojim je u točki I. izreke naložio tužitelju da plati sudsku pristojbu za tužbu 229,10 eura. U točkama II., III., IV., V. izreke navedenog rješenja prvostupanjski je sud odredio način provedbe odluke iz točke I. izreke.
2. Protiv označenog rješenja tužitelj je podnio prigovor.
3. Odlučujući o prigovoru tužitelja Općinski je sud u Varaždinu, dana 28. listopada 2025., pod poslovnim brojem: P- 230/2025-11 donio rješenje kojim je odbio kao neosnovan prigovor tužitelja te potvrdio prvostupanjsko rješenje od 6. listopada 2025.
4. Protiv navedenog rješenja od 28. listopada 2025. tužitelj je podnio žalbu. Tužitelj u bitnome u žalbi navodi kako je tužbu podnio u elektroničkom obliku. U tom smislu navodi kako je odredbom članka 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18. i 51/23., dalje ZOSP) propisano slijedeće: „Za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene „Tarifom“. Slijedom navedenog tužitelj smatra kako je u predmetnom slučaju plaćanjem sudske pristojbe na tužbu u visini od polovice iznosa koji bi trebao platiti da tužbu nije podnio u elektroničkom obliku, u cijelosti podmirio svoju obvezu plaćanja sudske pristojbe. Žalitelj pri tome smatra kako pravno nije odlučujuće što iznos od 229,11 euro (s osnova sudske pristojbe na tužbu) nije platio odmah u trenutku podnošenja tužbe. Naime prema shvaćanju tužitelja odredbom članka 7. stavak 1. ZOSP-a propisan je nastanak obveze plaćanja pristojbe za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku, a to je trenutak podnošenja podneska. S druge pak strane kako nije propisano da stranka, ukoliko nije u trenutku podnošenja podneska u elektroničkom obliku platila sudsku pristojbu, mora platiti puni iznos pristojbe.
5. Prvostupanjski je sud u sada pobijanom rješenju naveo kako je tužitelj tužbu podnio u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava 29. travnja 2025., ali sudsku pristojbu da nije platio u trenutku njezinog podnošenja, već 30. travnja 2025., kako to proizlazi iz odgovarajuće uplatnice koja se nalazi u spisu. Stoga prvostupanjski sud smatra kako je u konkretnom slučaju tužitelj trebao platiti puni iznos sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 458,21 euro, a kako je tužitelj platio iznos od 229,11 eura, to da je rješenjem prvostupanjskog suda od 6. listopada 2025. pravilno i zakonito pozvan da plati preostali iznos pristojbe do punog iznosa, tj. da plati iznos od 229,10 eura.
5. Ovaj je drugostupanjski sud razmotrio žalbu tužitelja kao da je podnesena iz svih žalbenih razloga, dakle zbog razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08. i 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - odluka USRH, 70/99., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.
6. Žalba tužitelja nije osnovana.
7 . Predmet razmatranja ovog drugostupanjskog suda jest pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja prvostupanjskog suda od 28. listopada 2025., a s tim u svezi i rješenja prvostupanjskog suda od 6.listopada 2025. Sporno je, je li tužitelj koji je tužbu podnio u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava 29. travnja 2025., a sudsku pristojbu platio dan kasnije tj. 30. travnja 2025. istu trebao platiti u punom iznosu od 458.21 euro, kako to smatra prvostupanjski sud ili pak samo polovicu tog iznosa kako to smatra tužitelj.
8. Ispitujući pravnu valjanost pobijanog rješenja prije svega je za reći kako ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
9. U svezi sa pravnim shvaćanjem tužitelja kako je u predmetnom slučaju bio u obvezi platiti tek polovicu iznosa koji se plaća s osnova sudske pristojbe na tužbu za reći je slijedeće.
10. Teleološkim i jezičnim tumačenjem odredbe članka 7. stavak 1. ZOSP-a proizlazi kako pravo na plaćanje pristojbe u visini od polovice iznosa koji se inače plaća, ostvaruje stranka koja baš prilikom podnošenja podneska u elektroničnom obliku plati pristojbu. Za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljivo shvaćanje tužitelja kako je on ostvario pravo na plaćanje polovice sudske pristojbe koja se plaća na tužbu, samim time što je tužbu podnio u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava.
11. Naime, trenutak dospijeća obveze plaćanja pristojbe propisan je odredbama članka 4. ZOSP-a. Tako je odredbom stavka 1. ovog članka pored ostalog propisano da obveza plaćanja pristojbe za tužbu, ako ovim zakonom nije drukčije propisano, nastaje u trenutku kada se preda, a za podneske dane na zapisnik kada zapisnik bude dovršen. S druge pak strane zakonodavac u odredbi članka 7. stavka 1. ZOSP- a koristi formulaciju „pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa“. Da je intencija zakonodavca bila da se za podneske u elektroničkom obliku uvijek plaća polovica iznosa, izostavio bi iz citirane odredbe dio „u trenutku njihova podnošenja“. Također da je intencija zakonodavca bila s formulacijom „u trenutku njihova podnošenja“, odrediti nastanak obveze plaćanja pristojbe (a što je već na jednak način i određeno odredbom članka 4. stavak 1. ZOSP-a) tada bi umjesto izraza „plaća“ koristio izraz „nastaje“ kao što ga i koristi u članku 4. ZOSP-a. Prema odredbi članka 106. a stavak 1. ZPP-a, propisano je kako se podnesak može podnijeti u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, dok je odredbom stavka 5. istog članka određeno kako su državna tijela, državno odvjetništvo, odvjetnici, javni bilježnici, sudski vještaci, sudski procjenitelji, sudski tumači, te stečajni upravitelji, povjerenici te pravne osobe uvijek dužni podneske podnositi u elektroničkom obliku.
12. Nadalje odredbom članka 12. Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji („Narodne novine“ br. 5/20. i 139/21.) propisano je kako u trenutku podnošenja podneska u elektroničkom obliku, odnosno zaprimanja sudskog pismena u sigurni elektronički poštanski pretinac za koji postoji obveza plaćanja sudskih pristojbi vanjski korisnik sustava je dužan bez odgode na plaćanje sudskih pristojbi skladno odredbama propisa koji propisuje visinu i način plaćanja sudskih pristojbi.
13. Stranka koja podnosi podnesak putem odvjetnika, sukladno odredbi članka 106. a stavak 5. ZPP-a u obvezi je svoj podnesak podnijeti u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. S druge strane, fizička osoba može birati hoće li podnesak podnijeti pisanim putem ili u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Upravo zbog postojanja mogućnosti stranke na podnošenje tužbe pisanim putem (jer se stranci ne može nametnuti obveza angažiranja odvjetnika) zakonodavac je predvidio povlasticu za stranku koja podnesak podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Pri tom nije otegotno obvezivanje ni stranke da u tom slučaju pristojbu u visini polovice iznosa plati odmah po podnošenju podneska. Naime, tužitelj je taj koji određuje vrijednost podneska, a koji je pristojbena osnovica. Nesporno je kako stranci koja žalbu podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, sustav generira podatke o tome tko je obveznik plaćanja pristojbe, IBAN primatelja, poziv na broj primatelja, nominalni iznos pristojbe, postotak oslobođenja po osnovi korištenja sustava, postotak oslobođenja po nekoj drugoj osnovi te iznos za plaćanje (obavijest o primitku podneska). Nadalje, u obavijesti o primitku elektroničkog podneska navodi se i koliki iznos pristojbe je plaćen, datum plaćanja te koliko je preostalo za platiti.
14. Slijedom navedenog proizlazi da bi smisao postojanja povlastice u vidu plaćanja polovice iznosa pristojbe odmah po podnošenju podneska bio potaknuti stranke da plaćaju pristojbe odmah te da na taj način sudu olakšaju postupak evidencije naplaćenih i nenaplaćenih sudskih pristojbi.
15. Za navesti je i to kako je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. donesen zaključak kako u slučaju kada stranka da podnesak u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava i ne plati odmah pristojbu, u takvom slučaju mora platiti pristojbu u punom iznosu, a ne polovicu iznosa pristojbe.
16. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijano prvostupanjsku rješenje, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Splitu 5. prosinca 2025.
Sudac:
Dr. sc. Ivan Tironi
