Poslovni broj: UsI-1039/2025-11
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda, uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Vidaković, u upravnom sporu tužitelja UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Nini Botica Jončić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučka kapetanija Split, koju zastupa OH, djelatnica Službe za registre i sigurnost plovidbe Lučke kapetanije Split, Obala Lazareta 1, OIB: 22874515170, radi ovjere obrasca vježbeničkog dnevnika, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 6. studenog 2025. godine, u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i tuženika, 5. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za oglašivanjem ništavim odnosno za poništenjem rješenja tuženika KLASA: UP/I-342-35/25-06/23, URBROJ: 530-04-9-2-25-2 od 27. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-342-35/25-06/23, URBROJ: 530-04-9-2-25- 2 od 27. ožujka 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanjem i ovjerom dnevnika vježbenika stroja.
2. U pravodobnoj tužbi protiv navedenog rješenja, kao i u podnescima od 2. srpnja i 10. listopada 2025., ističe kako se u osporenom rješenju navodi da je uvidom u evidenciju izdanih suglasnosti utvrđeno da u vrijeme kada je tužitelj upisao srednjoškolski program nije postojala suglasnost izdana od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture na taj program, te da se svjedodžba o završnom radu izdana od strane Suvremenog učilišta u Splitu, ne može prihvatiti kao dokaz o završenom srednjoškolskom obrazovanju. Međutim, priznavanje ili nepriznavanje tužiteljeve svjedodžbe nije bilo predmet zahtjeva tužitelja, već je je predmet njegova zahtjeva izdavanje i ovjera vježbenika stroja, a koji dnevnik predstavlja dokaz o obavljenom praktičnom dijelu osposobljavanja nakon stečenog formalnog obrazovanja. Budući da je tužitelj ishodio svjedodžbu, to tuženik nije bio ovlašten svojim proizvoljnim tumačenjem odrediti da se ta svjedodžba ne priznaje jer se pravo koje tom svjedodžbom stečeno može ukinuti, poništiti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom, a zakonom nije propisano da je to moguće učiniti na način na koji je to napravio tuženik osporenim rješenjem, a osim toga tuženik nije niti tijelo koje može izdavati ili ukidati svjedodžbu jer je istu izdala Republika Hrvatska, Suvremeno sveučilište u Splitu. Tužiteljevo pravo na svjedodžbu predstavlja stečeno pravo zaštićeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda, te posebno Protokolom br. 1. Nepriznavanje stečenih svjedodžbi predstavlja i povredu prava na poštivanje privatnog života zajamčeno čl. 8. EKLJP. Tužitelj se poziva na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Convertito i drugi protiv Rumunjske u kojem je taj sud naglasio da studenti ne mogu biti kažnjeni za administrativne propuste institucija, te da poništavanje valjanih akademskih kvalifikacija bez pravičnog postupka predstavlja povredu ljudskih prava. Također, poziva se i na presudu Gashi protiv Hrvatske te navodi kako pogreške i propusti državnih tijela ne smiju ići na štetu građana. Svjedodžba o završenom školovanju predstavlja javnu ispravu te su sva državna tijela dužna priznati učinke koji iz nje proizlaze, niti je tuženik ovlašten osporavati prava koja tužitelj ima temeljem izdane svjedodžbe. Nadalje, tužitelj tvrdi kako je tuženik propustio provoditi učinkoviti nadzor nad radom učilišta tijekom više godina, te na taj način sam povrijedio STCW Konvenciju koja traži od država da nadziru i kontroliraju obrazovanje pomoraca. Takav se takav propust tuženika ne smije negativno odraziti na tužitelja kao što je to u konkretnom slučaju učinjeno. Tužitelj je na legalan način upisao Suvremeno učilište-Pomorsko učilište Atlantis, polagao ispite te stekao svjedodžbu pa stoga ispunjava sve uvjete za izdavanjem i ovjerom dnevnika vježbenika stroja. Nadalje tužitelj ističe kako se tuženik pogrešno pozvao na čl. 17. Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca jer isti članak Pravilnika regulira svjedodžbu o osposobljenosti časnika plovidbene straže, a tužitelj je stekao zanimanje tehničara za brodostrojarstvo, te nije zatražio izdavanje svjedodžbe o osposobljenosti za časnika plovidbene straže. Predlaže da sud poništi, odnosno oglasi ništavim osporeno rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako je tužitelj uz svoj zahtjev za izdavanje vježbeničkog dnevnika koji se izdaje prije ukrcaja na brodu u svojstvu vježbenika, dostavio svjedodžbu koju je izdalo Suvremeno učilište u Splitu a za koju je uvidom u evidenciju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture o izdanim suglasnostima za provođenje obrazovanja kao uvjeta za stjecanje svjedodžbi o osposobljenosti, utvrđeno da je ista izdana od strane učilišta koje nije imalo propisanu suglasnost za provođenje srednjoškolskog obrazovanja za tehničara za brodostrojarstvo u navedenom periodu. Naime, Suvremenom učilištu u Splitu bile su izdane suglasnosti za provođenje srednjoškolskog obrazovanja za pomorskog nautičara izdane rješenjem Klasa: UP/I-342-35/12-01/38, Urbroj: 530-03-2-1-213-5 od 18. siječnja 2013., a koja se odnosila na školske godine 2012/2013 pa do 2016/2017 te suglasnost koja se odnosila na provođenje srednjoškolskog obrazovanja za pomorskog nautičara izdana rješenjem pod brojem Klasa: UP/I-342- 35/14-01/192, Urbroj: 530-03-2-1-2-15-8 od 21. travnja 2015. koja se odnosila na školsku godinu 2014/2015 pa do 2018/2019. Uvidom u tužiteljevu svjedodžbu utvrđeno je da je tužitelj dana 29. rujna 2022. upisan u program obrazovanja za zanimanje tehničar za brodostrojarstvo te da je dana 20. svibnja 2024. stekao uvjete za obranu završnog rada koji završni rad je izradio i obranio dana 26. rujna 2024. Obzirom na navedeno, jasno je da se i posljednja izdana suglasnost Ministarstva mora, prometa i infrastrukture nije odnosila na školsku godinu 2022/2023 u kojoj je tužitelj upisao predmetni srednjoškolski program. Stoga, a kako izdavatelj svjedodžbe nije imao zakonom propisanu suglasnost kojom se utvrđuje usklađenost programa predmetnog srednjoškolskog obrazovanja u odnosu na odgovarajuće dijelove STCW Konvencije i STCW Pravilnika, to svjedodžba izdana od strane Suvremenog učilišta tužitelju ne može biti prihvaćena kao dokaz o završenom srednjoškolskom programu u smislu odredbe čl. 31. st.2. Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca 8Narodne novine 130/13, 45/14, 124/15, 72/16, 69/18 i 77/18). Tuženik posebno navodi kako se obrazac vježbeničkog dnevnika ne može izdati i ovjeriti bilo kome već je ključno da se radi o osobi koja je završila odgovarajući program obrazovanja za tehničara za brodostrojarstvo a koji program je prethodno dobio suglasnost Ministarstva. Tuženik posebno upućuje na odredbe čl. 31., 91., 79., i 40. Pravilnika, te ističe kako su ishođenje vježbeničkog dnevnika te posljedično i ukrcaj na brod u svojstvu vježbenika te stjecanje svjedodžbi o osposobljenosti u pomorstvu mogući i dopušteni u slučaju postojanja suglasnosti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture na program obrazovanja. Ukoliko bi se pravo na ukrcaj na brod u svojstvu vježbenika te posljedično i stjecanje svjedodžbi ostvarivalo nakon završenog obrazovanja temeljem same svjedodžbe o završenom obrazovanju, a bez postojanja suglasnosti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture na program obrazovanja na koji se ta svjedodžbe odnosi, tada ne bi postojao institut davanja suglasnosti, već bi se temeljem same dopusnice ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, po završenom programu i stečenoj svjedodžbi o završnom radu, ostvarivalo pravo na izdavanje i ovjeru dnevnika kao i daljnje stjecanje svjedodžbi pomorstvu. Samim stjecanjem svjedodžbe o završenom školovanju za program obrazovanja za koji nije postojala potrebna suglasnost Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, tužitelj nije stekao pravo na izdavanje i ovjeru vježbeničkog dnevnika. Stoga nisu točni navodi tužitelja da je donošenjem osporenog rješenja povrijeđeno neko njegovo stečeno pravo. Pobijanim rješenjem se ne poništava niti ukida svjedodžba, već je istim samo utvrđeno kako svjedodžba ne udovoljava propisanim uvjetima za ovjeru vježbenika stroja. Jednako tako nije povrijeđeno ni načelo legitimnih očekivanja jer da bi se moglo govoriti o legitimnim očekivanjima potrebno je da isto bude zasnovano na pravu. U konkretnom slučaju, očekivanje tužitelja da mu se izda vježbenički dnevnik, a da pri tome nisu ispunjeni uvjeti (isti nije završio obrazovanje za koje je od strane ministarstva mora, prometa i infrastrukture izdana suglasnost u smislu čl. 79. Pravilnika) nije na zakonu utemeljeno. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.
4. Tijekom spora održana je rasprava dana 6. studenog 2025., na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na navedenom ročištu stranke su u bitnome ustrajale u svojim dotadašnjim navodima, 5. U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 27. ožujka 2025. godine, odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 11. lipnja i 2. srpnja 2025., te spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 27. ožujka 2025. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanjem i ovjerom dnevnika vježbenika stroja, pri čemu je među strankama sporno da li je zahtjev tužitelja zakonito odbijen.
8. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je, a i među strankama nije bilo sporno da je tužitelj dana 29. rujna 2022. upisan u program obrazovanja za zanimanje tehničar za brodostrojarstvo na Suvremenom učilištu u Splitu-Pomorsko učilište Atlantis, te da je dana 20. svibnja 2024. stekao uvjete za obranu završnog rada koji završni rad je izradio i obranio dana 26. rujna 2024., te da je mu je izdana svjedodžba Klasa: 602- 07/24-118/03, Ubroj: 2181-177-24-369 matični broj: [matični broj]/TB, o stjecanju zanimanja tehničara za brodostrojarstvo.
9. Nadalje, nije sporno da su Suvremenom učilištu u Splitu bile izdane suglasnosti (koje potvrđuju usklađenost programa učilišta s odgovarajućim dijelovima STCW Konvencije) Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture za provođenje srednjoškolskog obrazovanja za pomorskog nautičara i tehničara za brodostrojarstvo Klasa: UP/I-342-35/12-01/38, Urbroj: 530-03-2-1-213-5 od 18. siječnja 2013., a koja se odnosila na školske godine 2012/2013 pa do 2016/2017 te suglasnost koja se odnosila na provođenje srednjoškolskog obrazovanja za pomorskog nautičara i tehničara za brodostrojarstvo izdana rješenjem pod brojem Klasa: UP/I-342-35/14- 01/192, Urbroj: 530-03-2-1-2-15-8 od 21. travnja 2015. koja se odnosila na školsku godinu 2014/2015 pa do 2018/2019.
10. Nije sporno ni to da Suvremeno učilište u Splitu-Pomorsko učilište Atlantis nije imalo navedenu suglasnost nadležnog ministarstva za razdoblje u kojem je tužitelj pohađao srednjoškolski program obrazovanja za zanimanje tehničar za brodostrojarstvo.
11. Tužitelj je, a kao to proizlazi iz spisa predmeta dana 7. ožujka 2025. podnio zahtjev za izdavanje dnevnika vježbenika stroja, prilažući svom zahtjevu Svjedodžbu Klasa: 602-07/24-118/03, Ubroj: 2181-177-24-369 matični broj: [matični broj]/TB, o stjecanju zanimanja tehničara za brodostrojarstvo.
12. Postupajući po navedenom zahtjevu tužitelja, tuženik je ovdje osporenim rješenjem od 27. ožujka 2025., zahtjev tužitelja odbio iz razloga jer je smatrao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 17. Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca (Narodne novine 130/13, 45/14, 124/15, 72/16, 69/18, 77/18, 85/21 i 77/24) u vezi s člankom 132. Pomorskog zakonika ("Narodne novine", broj: 181/04,76/07, 146/08, 61/11,56/13, 26/15. i 17/19) i 79. Pravilnika, obzirom na činjenicu da Suvremeno učilište u Splitu-Pomorsko učilište Atlantis u vrijeme kada ga je tužitelj pohađao, nije imalo propisanu suglasnost kojom se utvrđuje usklađenost programa predmetnog obrazovanja u odnosu na odgovarajuće dijelove STCW Konvencije i STCW Pravilnika , za provođenje obrazovanja za brodostrojarskog tehničara.
13. S navedenim stavom tuženika suglasan je i ovaj sud te ga prihvaća kao pravilno i zakonito.
14. Člankom 131. st.1. Pomorskog zakonika propisano je da član posade broda koji obavlja poslove u pogledu sigurne plovidbe broda može biti osoba koja ima odgovarajuću životnu dob, koja je stekla odgovarajuće zvanje i koja za obavljanje poslova tog zvanja na brodu ima odgovarajuću svjedodžbu o osposobljenosti.
14.1. Člankom 132. st. 2. Pomorskog zakonika propisano je da obrazovanje pomoraca radi stjecanja svjedodžbi o osposobljenosti iz članka 131. ovoga zakonika obavlja pomorsko učilište ovlašteno posebnim propisima i uz suglasnost Ministarstva.
15. Člankom 31. st. 1. Pravilnika o Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca (Narodne novine 130/13, 45/14, 124/15, 72/16, 69/18, 77/18, 85/21 i 77/24) između ostaloga je propisano da svjedodžbu o osposobljenosti za časnika stroja odgovornog za stražu u strojarnici sa strojem porivne snage od 750 kW ili jačim (STCW III/I) stječe pomorac koji ima najmanje 18 godina života, koji je završio srednjoškolsko obrazovanje brodostrojarskog ili drugog odgovarajućeg smjera u trajanju od najmanje 4 godine u kojem su obuhvaćeni najmanje sadržaji sukladno programu iz dijela A-III/1 STCW Pravilnika.
15.1. Člankom 79. st.1. Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca propisano je da obrazovanje koje je uvjet za stjecanje svjedodžbi o osposobljenosti sukladno odredbama ovog pravilnika provode pomorska učilišta ovlaštena sukladno posebnim propisima i uz suglasnost Ministarstva.
Stavkom 3. istog članka propisano je da suglasnost iz stavka.1. Ministarstvo izdaje na temelju pisanog zahtjeva pomorskog učilišta, odnosno brodarske kompanije. Stavkom 4. propisano je da zahtjev iz stavka 3 mora sadržavati dokaze o ispunjavanju uvjeta za održavanje obrazovanja i/ili izobrazbe u pogledu uvedenog i održavanog sustava kvalitete, tehničke opremljenosti i programa.
Stavkom 11. tog članka propisano je da će Ministarstvo, rješavajući po zahtjevu pomorskog učilišta, izdati suglasnost pomorskom učilištu kada utvrdi da su ispunjeni uvjeti propisani Pomorskim zakonikom i ovim Pravilnikom
16. Uvažavajući navedene zakonske i podzakonske odredbe te među strankama nesporno činjenično stanje ovaj sud drži kako je tuženik pravilno odbio zahtjev tužitelja za izdavanjem i ovjerom vježbenika stroja.
17. Naime u situaciji kada je tužitelj pohađao i završio svoje obrazovanje za tehničara za brodostrojarstvo, u vrijeme kada školska ustanova koju je pohađao nije imala propisanu suglasnost ministarstva kojom se utvrđuje usklađenost programa predmetnog obrazovanja u odnosu na odgovarajuće dijelove STCW Konvencije i STCW Pravilnika, tada po ocjeni ovog suda, tuženik i nije imao drugog izbora nego odbiti njegov zahtjev za ovjeru dnevnika vježbenika stroja. Naime, tuženik u tom postupku nema diskrecijsku ovlast, već je njegova ovlast ograničena na utvrđivanje je li podnositelj zahtjeva, u konkretnom slučaju tužitelj, stekao obrazovanje sukladno odredbi čl. 31.st.1. Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca. S obzirom na to da školska ustanova koja je izdala svjedodžbu nije imala propisanu suglasnost nadležnog ministarstva, to tuženik takvu svjedodžbu nije mogao prihvatiti kao dokaz o završenom obrazovanju, na temelju kojeg bi tužitelj mogao ostvariti pravo ukrcaja na brod, odnosno na temelju kojeg bi mu se mogao izdati i ovjeriti dnevnik vježbenika stroja. Ovdje se napominje kako se tuženik u osporenom rješenju pogrešno pozvao na čl. 17. st.1. Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca, a koji članak se odnosi na svjedodžbu o osposobljenosti za časnika plovidbene straže, dakle na osobe koje su završile srednjoškolsko obrazovanje nautičkog smjera, dok se na tužitelja kao osobu koja je završila srednjoškolsko obrazovanje brodostrojarskog smjera trebao primijeniti čl. 31. st.1. Pravilnika. Međutim, navedeno nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja jer je tužiteljev zahtjev svakako valjalo odbiti iz prethodno navedenih razloga.
18. Sud uvažava činjenicu da je tužitelj bio u dobroj vjeri, te da nije odgovoran za propust obrazovne ustanove da pribavi potrebnu suglasnost. Međutim, navedena okolnost (postojanja propusta škole ili eventualnog propusta nadzora nad radom škole), kod prethodno iznesenog činjeničnog stanja, ne može dovesti do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, niti bi se tuženiku moglo naložiti da izda dnevnik vježbenika stroja i ovjeri ga u situaciji kada bi to bilo u suprotnosti sa obvezama koje je Republika Hrvatska prihvatila ratificiranjem Međunarodne konvencije o standardima izobrazbe, izdavanju svjedodžbi i držanju straže pomoraca (STCW Konvencije) i implementiranjem STCW Pravilnika. Navedena Konvencija definira standarde izobrazbe i obrazovanja pomoraca, a suglasnost Ministarstva na određeni program obrazovanja predstavlja jamstvo poštivanja tih standarda. Stoga, pitanje postojanja suglasnosti Ministarstva, nipošto ne znači puku formalnost, već osnovni preduvjet da bi se svjedodžba određenog učilišta mogla smatrati dokazom o stečenom obrazovanju u smislu odredbe čl. 131. st.1. Pomorskog zakonika, odnosno čl. 31. Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca.
19. U odnosu na navode tužitelja da su donošenjem osporenog rješenja povrijeđena njegova stečena prava, odnosno legitimna očekivanja, valja reći kako isti nisu osnovani. Naime, pravo na izdavanje i ovjeru dnevnika vježbenika stroja, a kako je to prethodno rečeno, može nastati isključivo u slučaju ispunjenja gore navedenih zakonskih i podzakonskih pretpostavki. U konkretnom slučaju, jedna od pretpostavki je ta da je obrazovanje stečeno u ustanovi koja je u relevantno vrijeme imala propisanu suglasnost nadležnog ministarstva, a što u ovom slučaju nije ispunjeno. Također, sama činjenica pohađanja obrazovnog programa u ustanovi koja nije imala propisanu suglasnost nadležnog tijela ne može stvoriti legitimno očekivanje.
20. Vezano za navedeno, a u odnosu na tužbeni navod tužitelja kako se odbijanjem ovjere dnevnika vježbenika stroja u stvari poništava njegova svjedodžba, valja reći kako je isti također neosnovan jer osporenim rješenjem tuženika, svjedodžba tužitelja, a kako to pravilno navodi i tuženik u odgovoru na tužbu nije ni poništena niti stavljena izvan snage, već je istim utvrđeno kako navedena svjedodžba, stečena po završetku obrazovanja u školi koja nije imala propisanu suglasnost nadležnog ministarstva, ne može predstavljati ispravu kojom bi tužitelju bio omogućen ukrcaj na brod, odnosno koja bi imala pravne učinke u pogledu STCW sustava.
21. Obzirom na sve navedeno, sud drži kako je tuženik pravilno odbio zahtjev tužitelja za izdavanjem i ovjerom dnevnika vježbenika stroja. Također, nije ostvaren koji od razloga ništavosti osporenog rješenja (članak 128.st.1 ZUP-a) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti i riješiti kao pod točkom I. izreke, stoga je tužbeni zahtjev u situaciji valjalo odbiti i temeljem odredbe čl. 116. st.1. ZUS-a riješiti kao u točki I. izreke.
22. Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadu troška spora valjalo odbiti i riješiti kao pod točkom II. izreke
U Splitu 5. prosinca 2025.
S U T K I NJ A
Ana Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - opun. tužitelja,
- tuženiku,
- u spis.
