REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1209/2022-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja CRO DIESEL, d.o.o., OIB: 04670197358, Zagreb, Ježdovečka 129A, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Arelić, odvjetnik u OD Arelić & Mlinarić, Zagreb, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, koje zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i ništetnosti, nakon javne, glavne rasprave zaključene 10. studenoga 2025. u prisutnosti zakonske zastupnice i punomoćnika tužitelja te punomoćnice tuženika, s danom objave 5. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o dugoročnom kreditu za projektno financiranje od 14. srpnja 2008. solemniziranom po javnom bilježniku Mladenu Matošu iz Zagreba, pod br. OV- 20373/08, koja glasi: “redovnu kamatu koja je tijekom postojanje obveze po tom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 8,46% godišnje, interkalarnu kamatu, po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.” i čl. 8. st. 2. a koja glasi; “Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, tužitelj pristaje da tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta tuženik će obavijestiti tužitelja u skladu s Općim uvjetima poslovanja tuženika.”

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, naknaditi tužitelju CRO DIESEL d.o.o., OIB: 04670197358, Zagreb, Ježdovečka 129A, iznos od 509,93 EUR sa zateznim kamatama, koje teku:

- na iznos od 56,68 EUR od 6. studenoga 2009. do isplate,

- na iznos od 56,68 EUR od 6. studenoga 2009. do isplate,

- na iznos od 57,35 EUR od 4. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 57,35 EUR od 4. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 57,68 EUR od 23. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 51,36 EUR od 4. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 51,41 EUR od 9. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 54,08 EUR od 15. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 56,10 EUR od 1. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 3,66 EUR od 8. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 3,79 EUR od 1. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 3,79 EUR od 1. rujna 2010. do isplate,

sve po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 5. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je pravni sljednik BIŠKIĆ d.o.o., Zagreb, A. T. Mimare 39, koji je kao korisnik kredita sklopio s tuženikom, kao kreditorom ugovor o dugoročnom kreditu za projektno financiranje od 14. srpnja 2008., solemniziranom po javnom bilježniku Mladenu Matošu iz Zagreba, pod br. OV-20373/08. Navedenim ugovorom o dugoročnom kreditu se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 400.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Također, korisnik kredita se obvezao iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom. Rok vraćanja kredita ugovorne strane su odredile do 1. srpnja 2017. Nadalje, tužitelj i tuženik su sklopili I. Dodatak Ugovor o dugoročnom kreditu za projektno financiranje od 14. ožujka 2011., kojim dodatkom su prolongirali rok vraćanja kredita i sredstva osiguranja njegova povrata. Odredbom čl. 2. st. 1. ugovora o dugoročnom kreditu, ugovoreno je da je tužitelj dužan platiti tuženiku u ratama ukupni iznos od 400.000,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanje obveze po tom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 8,46 % godišnje, interkalarnu kamatu, po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. St. 2. istog čl. citiranog ugovora o dugoročnom kreditu određeno je da se stopa redovne kamate uvećava u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika ukoliko tužitelj ne podmiri dospjelu tražbinu po ovom ugovoru, odnosno ne ispuni bilo koju svoju drugu obvezu prema tuženiku. St. 3. istog čl. citiranog Ugovora o dugoročnom kreditu određeno je da se na sve dospjele neplaćene tražbine po kreditu, osim na dospjelu nenaplaćenu kamatu, primjenjuje kamatna stopa po dospijeću koja se utvrđuje u visini stope važeće zakonske zatezne kamate, te će tuženik obračunati i naplatiti tako utvrđenu kamatu po dospijeću, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, i to za cijelo razdoblje do dana plaćanja. Ako je redovna kamata stopa veća od kamatne stope po dospijeću, primjenjuje se redovna kamata. Čl. 8. st. 1. citiranog ugovora o dugoročnom kreditu određeno je da tužitelj otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima, u kunskoj protuvrijednosti 5.684,93 CHF, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. St. 2. istog čl. citiranog ugovora o dugoročnom kreditu određeno je iznos anuitete sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeče na dan sklapanja ovog ugovora. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika tužitelj pristaje da tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta tuženik će obavijestiti tužitelja u skladu s Općim uvjetima poslovanja tuženika. Poziva se na čl. 3., 4., 247., 269. st. 2., 295. st. 1., 296. st. 1., 319. te 320. Zakona o obveznim odnosima. Pojašnjava da je tuženik isključivo svojom jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu, o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik prije promjena nije tražio tužiteljevu suglasnost. Tužitelj je dopisima od 23. studenoga 2021. i 7. veljače 2022. tražio podatke o kreditu te dokumentaciju ali ju je tuženik odbio dati. Ugovorom nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena. Predmet ugovora i novčana obveza bitni su sastojci ugovora o kojima mora postojati jasan koncenzus između stranaka. Tužitelj nije mogao utjecati na promjene. U standardiziranom ugovoru stajala je visina kamatne stope od 8,46 % uz klauzulu promjenjivosti, bez jasnih i provjerljivih parametara. Nezakonite su, nepoštene i ništetne odredbe čl. 1., 2. i 8. ugovora. Radi se o nepoštenoj poslovnoj praksi tuženika kao monopolista. Poziva se na direktivu vijeće Europske zajednice br. 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. Tuženik je sam sastavio ugovor. Takvim postupanjem tuženik je stekao nepripadajuću imovinsku korist u razlici obračunatih i plaćenih iznosa kamata u mjesečnim anuitetima. Također, navedenim ugovorom ugovorena je i valutna klauzula, koja je ugovorena nerazumljivo, nepošteno te time ništetno. Tuženik je propustio informirati tužitelja o općem riziku vezanom uz valutnu klauzulu. Takvim postupanjem tužitelj je doveden u vrlo nepovoljan položaj zbog aprecijacije CHF u odnosu na kunu. Kredit s valutnom klauzulom u CHF imao je znatno manju kamatnu stopu. U valutnoj klauzuli u ugovoru nije ništa podrobnije objašnjeno i navedeno. Stoga su ništetne odredbe čl. 1. i 2. ugovora o kreditu, kao i čl. 8. Postavlja manifestacijski zahtjev po čl. 186.b. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da sud utvrdi ništetnim dio odredbe iz čl. 2. te čl. 8. st. 1. ugovora o kreditu o ugovorenoj jednostranoj promjeni kamatne stope. Predlaže da sud obveže tuženika da naknadi tužitelju iznos preplaćen po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli, koji će iznos točno urediti nakon provedenog financijskog vještačenja. Nadalje, predlaže da sud utvrdi ništetnim dio odredbe iz čl. 1. ugovora o kreditu i čl. 8. st. 1. navedenog ugovora koji govori o valutnoj klauzuli. Predlaže da sud obveže tuženika da naknadi tužitelju preplaćeni iznos po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli koji će, također, naknadno precizirati.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu. Navodi da je tužitelju tijekom poslovnog odnosa s tuženikom bila predana i dostavljena cjelokupna dokumentacija. Poziva se na čl. 186. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da sud pozove tužitelja na ispravak i dopunu tužbe. Objašnjava da je ugovor o kreditu zaključen između dvije pravne osobe. Kredit je odobren gospodarskom subjektu koji je u pravnom prometu dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Poziva se na čl. 26. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koji poznaje promjenjivu ugovornu kamatnu stopu. Stranke su sklapanjem ugovora i dodatka jasno očitovale svoju volju da ugovore promjenjivu, a ne fiksnu kamatnu stopu. Ugovaranje promjenjive stope nije protivno nijednom prisilnom propisu. Ne može se smatrati da tuženik nije imao ovlaštenje za promjenu kamatne stope. Kamatna stopa u razdoblju od cca 7 godina mijenjala se na način da bude viša od početno ugovorene, viša od 8,46 %, dok je u razdoblju od 1. srpnja 2009. do 1. travnja 2010., dakle, 9 mjeseci, bila niža za cijelo ostalo razdoblje, konkretno razdoblje od preko 6 godina. Dopušteno je ugovaranje valutno klauzule. Poziva se na čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj je bio upoznat s pojmom i značenjem valutne klauzule. Tužitelj je, kao pravna osoba, morao biti svjestan ekonomski posljedica ugovaranja valutne klauzule te uobičajenog rizika kod ugovaranja pravnog posla jer se kod tužitelja, kao poslovnog subjekta, očekuje povišena mjera obaviještenosti, pažljivosti i opreza. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne može biti predmetnom ispitivanja ništetnosti. Tužitelj je imao pravo izbora između više različitih proizvoda koje je tada tuženik nudio te je tužitelj trebao analizirati sve ponuđene opcije i tek potom donijeti odluku. Tuženik nije utjecao na odluku tužitelja. Ističe prigovor zastare. Posljednje plaćanje po ugovoru izvršeno je 2015., tužba je podnesena u lipnja 2022., a zbog čega je potraživanje tužitelja zastarjelo. Osporava tijek zateznih kamata. Ističe da je tuženik savjesna stranka ugovora. Zbog navedenog, predlaže odbiti tužbene zahtjeve, kao neosnovane.

3. Odlučujući o manifestacijskom zahtjevu, sud je donio rješenje od 25. siječnja 2023. (listovi 107. – 111. spisa) kojim je naložio tuženiku dostaviti dokumentaciju vezanu uz ugovor o kreditu od 14. srpnja 2008.

4. Protiv rješenja od 25. siječnja 2023. žalbu je podnio tužitelj 6. veljače 2023.

(listovi 112. – 114. spisa).

5. Odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o manifestacijskom zahtjevu, Visoki trgovački sud RH donio je rješenje, posl. br. Pž-633/23-2 od 29. studenoga 2023. kojim je odbio žalbu tuženika, kao neosnovanu te potvrdio prvostupanjsko rješenje ovoga suda pod t. I. izreke (listovi 119. – 122. spisa).

6. U nastavku postupka tuženik je postupio po pravomoćnom rješenju o prihvaćenom manifestacijskom zahtjevu u podnesku od 4. travnja 2024. te dostavio traženu dokumentaciju (listovi 128. – 153. spisa).

7. Po dostavljenoj dokumentaciji, tužitelj je u podnesku od 5. lipnja 2024. postavio određene tužbene zahtjeve (listovi 154. – 159. spisa).

8. Na pripremnom ročištu 18. lipnja 2024. tuženik je predložio da sud da nalog vještaku da uzme u obzir i vremensko razdoblje u kojem je kamatna stopa bila niža od početno ugovore.

9. Rješenjem, posl. br. P-1209/2022-47 od 24. studenoga 2025. sud je razdvojio postupak ovoga predmeta na način da je riješio da se postupak u ovoj pravnoj stvari u odnosu na ništetnost odredbi ugovora o kreditu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i restitucijski zahtjev vezano uz navedeno, nastavlja voditi pod ovim poslovnim brojem, dok se postupak u odnosu na ništetnost odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, zajedno s restitucijskim zahtjevom o ništetnimi odredbama ugovora o valutnoj klauzuli nastavlja voditi pod novim poslovnim brojem P-2714/2025.

10. Stoga, je sud u ovom predmetu odlučivao (samo) o ništetnosti odredbi o jednostrano promijenjenoj kamatnoj stopi te o restitucijskom zahtjevu tužitelja po ništetnim odredbama ugovora o kreditu o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi.

11. Tijekom postupka sud je pročitao ugovor o dugoročnom kreditiranju za projektno financiranje (listovi 13. – 24. spisa), saslušao zastupnicu po zakonu tužitelja US (listovi 233. – 235. spisa), pročitao nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 28. ožujka 2025. (listovi 184. – 193. spisa).

12. Sud je, također, pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, pa tako presudu i rješenje Visokog trgovačkog sud RH, posl. br. Pž- 5087/17-2 od 23. srpnja 2020. (listovi 33. – 40. spisa), Pž-1859/11-7 od 24. veljače 2016. (listovi 41. – 45. spisa), presudu Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž-1960/20- 4 od 22. rujna 2021. (listovi 68. – 70. spisa), izvod iz zapisnika s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2004. (list 71. spisa), ovosudnu presudu, posl. br. P-1499/21 od 15. veljače 2022. (listovi 73. – 83. spisa), P-1340/21 od 21. prosinca 2021. (listovi 84. – 92. spisa), presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici, posl. br. Gž-193/20-2 od 24. ožujka 2020. (listovi 94. – 99. spisa).

13. Raspravnim rješenjem od 10. studenoga 2025. (list 235 spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, što će biti još dodatno obrazloženo.

14. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev u odnosu na glavnu stvar u pogledu utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i restitucijski zahtjev po osnovi takvih navedenih ništetnih odredbi osnovan.

15. Predmet ovog spora (nakon razdvajanja spisa) je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim dijela odredbe čl. 2. i čl. 8. st. 2. ugovora o kreditu od 14. srpnja 2008. koje govore o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi te pristanku tuženika na tako promijenjenu kamatnu stopu, kao i restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 509,93 EUR, koji iznos je preplaćen tuženiku od strane tužitelja po osnovi ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi.

16. Između stranaka nije sporno da su tužitelj, tada naziva BIŠKIĆ d.o.o., kao korisnik kredita i tuženik, kao davatelj kredita, sklopili ugovor o dugoročnom kreditu za projektno financiranje od 14. srpnja 2008. (listovi 13. – 17. spisa). Između stranaka nije sporno da je navedenim ugovorom o dugoročnom kreditu ugovoren kredit u kunskoj protuvrijednosti 400.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. Između stranaka nije sporno da je ugovorena valutna klauzula u CHF. Između stranaka nije sporno da su sklopile prvi dodatak navedenom ugovoru od 14. ožujka 2011. kojim su produžili rok vraćanja kredita i uredili instrumente osiguranja (listovi 20. – 23. spisa). Između stranaka nije sporno da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti.

17. Međutim, između stranaka je sporno jesu li ništetne odredbe iz čl. 2. ugovora o kreditu, koja govori o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, te odredba iz čl. 8. st. 2. navedenog ugovora o kreditu, koja govori o pristanku tužitelja na tako jednostrano promijenjenu kamatnu stopu. S navedenim u vezi, između stranaka je sporno pripada li tužitelju restitucijski zahtjev po osnovi ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 509,93 EUR. Između stranaka je sporan osnov i visina. Između stranaka je sporno je li potraživanja tužitelja zastarjelo. Ujedno je između stranaka sporan tijek zateznih kamata.

18. Odredba čl. 2. st. 1. ugovora o dugoročnom kreditu za projektno financiranje od 14. srpnja 2008. (list 13. spisa) glasi, kako slijedi:

"Korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u ratama ukupan iznos kredita od 400.000,00 CHF i redovitu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 8,46 % godišnje, interkalarnu kamatu, po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."

19. Odredba čl. 8. st. 2. ugovora o dugoročnom kreditu za projektno financiranje od 14. srpnja 2008. (list 14. spisa) glasi, kako slijedi:

"Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog ugovora. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s općim uvjetima poslovanja kreditora."

20. Na glavnoj raspravi 10. studenoga 2025. sud je saslušao zastupnicu po zakonu tužitelja US (listovi 233. – 235. spisa) koja je navela da je direktor tužitelja bio njen pokojni suprug U. On je pregovarao i sklopio ugovor o kreditu iz ovog predmeta. Rekla je da je ona sa suprugom odlazila na sastanke, a radilo se o dva sastanka u trajanju od 10 minuta. Ništa im nije bilo objašnjeno o valutnoj klauzuli, odnosno objašnjenja su bila vrlo štura. Tuženik ih nije upozorio na rizike. Djelatnik tuženika rekao je da je CHF izjednačen s EUR. Tužitelju je nuđen kredit u EUR ali s većom kamatnom stopom. Ponovila je da nije objašnjen nikakav rizik u pogledu rasta tečaja CHF, a niti povijesni pregled kretanja tečaja CHF. Objašnjeno im je da je tužitelju isplativije dignuti kredit s valutnom klauzulom u CHF. Ništa nije objašnjeno o promjenjivoj kamatnoj stopi, nije rečen način na koji će se mijenjati kamata, niti koji će to parametri utjecati na promjenu. Nije spomenut niti jedan parametar. U pogledu promjene kamatne stope nisu dobili nikakva pojašnjenja. Nisu mogli pregovarati s tuženikom oko pojedine odredbe ugovora o kreditu. Ugovor je pisao tuženik, u njemu se nije mogla mijenjati nijedna odredba. Prije ovog kredita nisu dizali nijedan drugi kredit. Kredit su uzeli radi proširenja posla tužitelja i izgradnju benzinske postaje. Nakon dizanja kredita uslijedilo je za njih jako teško razdoblje. Ona je prije nego što je postala direktorica radila kod tužitelja na financijskim poslovima. Ugovor o kreditu pročitala je zajedno sa suprugom. Tužitelj se bavio prijevozom nafte i naftnih derivata ali samo za INU zbog toga se služio samo s kunama. Sastanci su trajali 10-tak minuta jer im je rečeno da se tu nema šta dalje raditi.

21. Sud je prihvatio iskaz zastupnice po zakonu tužitelja, kao istinit, jer je iskazivala životno, uvjerljivo, a posebice stoga što je iskazivala suglasno ispravama u spisu, dok spisu ne prileže dokazi iz kojih bi proizlazilo drugačije (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a).

22. Rješenjem od 16. prosinca 2024. sud je odredio financijsko-knjigovodstveno vještačenje (listovi 176. – 178. spisa). Postupajući po navedenom rješenju stalna sudska vještakinja Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinila je nalaz i mišljenje od 28. ožujka 2025. (listovi 184. – 193. spisa).

23. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je vještakinja nalaz i mišljenje sačinila na temelju stanja spisa i raspoložive dokumentacije. Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa: 1. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, u razdoblju otplate kredita iznose 509,93 EUR, 2. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na nižu kamatnu stopu u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu ukupno iznosi 1.982,50 EUR. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je manje plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita slijedom promjene kamatne stope na više i niže u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, iznosi 1.472,57 EUR.

24. Tužitelj se u podnesku od 17. travnja 2025. (list 202. spisa) očitovao na nalaz i mišljenje te predložio dopunsko vještačenje (navedeno se odnosi na valutnu klauzulu).

25. Rješenjem od 24. travnja 2025. sud je odredio dopunsko vještačenje (listovi 203. – 205. spisa).

26. Vještakinja Petra Blašković sačinila je dopunski nalaza i mišljenje od 12. lipnja 2025. (listovi 210. – 215. spisa). U dopunskom nalazu i mišljenju navela je da je od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja tečaj CHF oscilirao na više u odnosu na tečaj prilikom isplate kredita. Zbog toga je tužitelj plaćao veći anuitet od anuiteta koji je vrijedio prilikom ugovaranja kredita. Tečaj nije bio niži od tečaja prilikom isplate kredita zbog čega nema negativnih razlika. Vještakinja je dopunskom nalazu i mišljenju priložila i tablicu iz koje proizlazi da je zbog promjena tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita tužitelj ukupno preplatio iznos od 125.587,20 EUR (navedeno se odnosi na valutnu klauzulu dok je u odnosu na taj dio sud razdvojio spis).

27. U nastavku postupka stranke nisu isticale prigovore niti na pisano izrađen nalaz i mišljenje, niti na dopunski sačinjen nalaz i mišljenje.

28. Sukladno nalazu i mišljenju te dopunskom nalazu i mišljenju, tužitelj je u podnesku od 14. listopada 2025. uredio tužbeni zahtjev (listovi 225. – 230. spisa). Tužitelj je predložio da sud utvrdi ništetnim dio odredbe čl. 2. i čl. 8. st. 2. ugovora o kreditu (t. I. petita). Predložio je da sud naloži tuženiku naknaditi iznos 509,93 EUR po osnovi preplaćenih iznosa o ništetnim odredbama ugovora o kreditu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi (t. II. petita). Nadalje, predložio je da sud utvrdi ništetnim čl. 1. i čl. 8.1. ugovora o kreditu (t. III. petita). S navedenim u vezi, predložio je da sud naloži tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 125.587,20 EUR po osnovi preplaćenih iznosa o ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli (t. IV. petita).

29. Kao što je već prethodno obrazloženo, sud je riješio da će u ovom predmetu odlučivati (samo) o t. I. i II. petita, odnosno o zahtjevu tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbe ugovora o kreditu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi te pristanku tuženika na takvu promjenu (t. I. petita), kao i o restitucijskom zahtjevu u iznosu od 509,93 EUR po osnovi preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi (t. II. petita).

30. Prema odredbi iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

31. Prema odredbi iz čl. 270. st. 1. ZOO-a kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

32. Prema odredbi iz čl. 272. st. 1. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

33. Prema odredbi iz čl. 319. st. 1. ZOO-a odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase. Pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom (st. 2.).

34. Prema odredbi iz čl. 320. st. 1. ZOO-a u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane. Nejasne odredbe u besplatnom ugovoru treba tumačiti u smislu koji je manje tegotan za dužnika, a u naplatnom u smislu kojim se ostvaruje pravičan odnos uzajamnih činidaba (čl. 2.).

35. Prema odredbi iz čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

36. Prema odredbi iz čl. 324. st. 1. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st. 2.).

37. Prema odredbi iz čl. 3. ZOO-a sudionici u obveznom odnosu ravnopravni su.

38. Prema odredbi iz čl. ZOO-a u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

39. Prema odredbi iz čl. 6. ZOO-a zabranjeno je ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato.

40. Dijelom odredbe čl. 2. st. 1. ugovora o dugoročnom kreditu od 14. srpnja 2008. ugovorena je promjenjiva kamata. Ugovorena je kamata koja se mijenja u skladu s promjenama tržišnih uvjeta na temelju odluke o kamatnim stopama tuženika. Ugovorena je kamatna stopa na dan sklapanja ugovora od 8,46 % godišnje.

41. Navedenom odredbom ugovora o kreditu nije ugovoreno kako se mijenja kamatna stopa tijekom otplate kredita. Nije ugovoreno koji to tržišni uvjeti utječu na promjenu kamatne stope. Valja navesti da tuženik tijekom postupka čak i ne dostastavlja odluku okamatnim stopama tuženika koja je važila na dan sklapanja ugovora o kreditu iz ovog predmeta. Jedino jasno u odredbi iz čl. 2. st. 1. ugovora o kreditu je da je tužitelj, kao korisnik kredita, dužan tuženiku, kao davatelju kredita, vratiti iznos kredita od 400.000,00 CHF i nekakvu redovnu kamatu. Jasno je da je kamata na dan sklapanja ugovora 8,46 % godišnje te je jasno i određeno da je kamatna promjenjiva.

42. Prema odredbi iz čl. 26. st. 2. ZOO-a stopa ugovornih kamatama između trgovaca, odnosno trgovca i osobe javnog prava ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je za te odnose vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, uvećana za ¾ te stope.

43. Stoga je u pravu tuženik u svojim navodima da je dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope (čl. 26. st. 2. ZOO-a).

44. Međutim, tuženik nikako nije u pravu u svojim navodima da je dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope na neodređen i neodrediv način, odnosno bez točno definiranih tržišnih uvjeta, odnosno referentnih parametara koje utječu na promjenu kamatne stope tijekom otplate kredita.

45. Iz iskaza zakonske zastupnice tužitelja sud je utvrdio da nikakva dodatna pojašnjenja tadašnjem zakonskom zastupniku, odnosno suprugu današnje zakonske zastupnice i njoj nisu dana dok je sud istovremeno utvrdio da je tuženik sam unaprijed, sastavljao ugovor u kojem se nije mogla mijenjati ni jedna odredba.

46. Odredbom čl. 8. st. 2. ugovora o kreditu između stranaka je ugovoreno da tužitelj pristaje da tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta zbog promjene kamatne stope te na taj način mijenja anuitete.

47. Prema odredbi iz čl. 247. ZOO-a ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

48. Ovakva odredba iz čl. 8. st. 2. ugovora o kreditu daje pristanak tužitelja na buduće neodređeno i neodredivo mijenjanje kamatnih stopa, odnosno posljedično buduće neodređeno i neodredivo mijenjanje anuiteta. Takva odredba davala bi pristana na nešto se se ne zna koliko je i podložno je nekim, neodređenim promjenama na tržištu, odnosno odlukama samog tuženika. Naime, tužitelj, kao korisnik kredita nije mogao pristati na nešto što nije određeno te je neodredivo jer nije znao na što točno pristaje.

49. Zbog navedenog, sud zaključuje da je dio odredbe iz čl. 2. st. 1. i čl. 8. st. 2. ugovora o kreditu neodređene i neodredive, a što ima za posljedicu ništetnost.

50. Takvo ugovaranje jednostrano promjenjive kamatne stope (čl. 2. st. 1. ugovora), kao i budući pristanak korisnika kredita na jednostranu promjenjivu kamatnu stopu, odnosno budući jednostrano promjenjivi anuitet (čl. 8. st. 2. ugovora) suprotno je (i) osnovnim načelima obveznog prava, pa tako načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu (čl. 3. ZOO-a), načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO-a) te zabrani zlouporabe prava (čl. 6. ZOO-a), a što, također, ima za posljedicu ništetnost po odredbi iz čl. 322. st. 1. ZOO-a.

51. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. I. izreke.

52. Prema odredbi iz čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

53. S obzirom na to da u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana mora vratiti ono što je primila (čl. 323. st. 1. ZOO-a u vezi s čl. 324. st. 1. ZOO-a), to je tuženik na ime stečenog bez osnove po odredbi iz čl. 1111. st. 1. u vezi s čl. 1115. ZOO-a dužan vratiti tužitelju preplaćeni iznos po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno unaprijed danom pristanku korisnika kredita na jednostranu promjenjivu kamatnu stopu. Sud je navedeni iznos utvrdio iz nalaza i mišljenja od 28. ožujka 2025. – 509,93 EUR.

54. Na ukupan iznos preplata od 509,93 EUR teku zatezne kamate prema tablici koja prileži na listovima 189. – 192. spisa i to od dana stjecanja, odnosno kako to tužitelj i traži počev od jednog dana nakon dana stjecanja do isplate (sve primjenom čl. 1115. ZOO-a).

55. Na pojedinačne preplaćene iznose sud je dosudio zatezne kamate po kamatnoj stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima (čl. 14. st. 2. ZOO-a).

56. Nadalje, neosnovano tuženik ističe prigovor zastare. Ovo stoga jer se radi o restitucijskoj zahtjevu za koji nije propisan posebni zastarni rok zbog čega valja primijeniti petogodišnji rok, kao opći zastarni rok, iz odredbe čl. 225. ZOO-a. Zastara počine teći donošenjem ove presude kojom je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu, odnosno njenom pravomoćnošću, a zbog čega potraživanje tužitelja po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu o jednostrano promijenjenoj kamatnoj stopi nije zastarjelo, suprotno upiranjima tuženika.

57. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. II. izreke.

58. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife). Sud je odlučivao unutar zahtjeva troškovnika (listovi 245. i 246. spisa). U odnosu na vrijednost predmeta spora valja navesti da je tužitelj u tužbi označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.355,70 EUR / 10.100,00 kn. Tuženik nije prigovarao tako naznačenoj vrijednosti predmeta spora. Tužitelj je u podnesku od 5. lipnja 2024. naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.340,50 EUR. Jednaku vrijednost predmeta spora tužitelj je naznačio i u podnesku od 14. listopada 2025. u kojem je konačno postavljen tužbeni zahtjev. U predanom troškovnik tužitelj je značio vrijednost predmeta spora od 126.097,13 EUR. Kao što je već obrazloženo, sud je razdvojio ovaj postupak, koji se vodi u pogledu ništetnosti jednostrano promjenjive kamatne stope, od postupka, koji se vodi u pogledu valutne klauzule. Stoga je sud kao mjerodavan vrijednost predmeta spora uzeo u obzir upravo iznos restitucijskog zahtjeva od 509,63 EUR. Ovo stoga jer postavljeno deklaratorni tužbeni zahtjev služio kao pomoćni tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari. Zbog navedenog, jedna puna radnja iznosi 50 bodova, odnosno 100,00 EUR.

59. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelju valjano priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 EUR na temelju Tbr. 7.1. Tarife, troškove sastava obrazloženih podnesaka od 5. lipnja 2024., 17. travnja 2025. i 14. listopada 2025., za svaki iznos od 100,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, troškove sastava ostalih podnesaka od 9. rujna 2024. i 29. rujna 2025., za svaki iznos od 25,00 EUR na temelju Tbr. 8.4. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 18. lipnja 2024., 11. rujna 2024. i 19. studenoga 2025., za svako iznos od 100,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV (25 %). Stoga je tužitelju valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 937,50 EUR sa zateznim kamatama počev od presuđenja do isplate po odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima.

60. Stoga je odlučeno kao u t. III. izreke.

U Zagrebu 5. prosinca 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 26,54 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana