Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Pn-1422/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Toni Vukičević, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o., Koranska 2, 10000 Zagreb, OIB: 79517545745, zastupano po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave zaključene dana 20.listopada 2025. u pristutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 5. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Dužan je tuženik Hanza Media d.o.o. iz Zagreba, Koranska 2 (OIB: 79517545745 ) u roku od 15 dana na ime neimovinske štete isplatiti tužitelju TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] iznos od 2.000,00 EUR-a, zajedno sa zateznom zakonskom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja kamata na taj iznos teče od dana utuženja pa do isplate. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe objaviti cjelokupni sadržaj ove presude u dnevnom listu „Slobodna Dalmacija." kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura u roku od 15 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje temeljem članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupa navodi da je dana 14. svibnja 2024. godine na portalu „Slobodna Dalmacija“, tuženik kao nakladnik objavio članak pod naslovom „ T neće u sabor! Svi su mislili da će ga zamijeniti izbačeni SDP-ovac TV, a kada ono-poznata odvjetnica“ te ovu tužbu podnosi jer, kako ističe, on kao član SDP- a nikada nije bio izbačen iz te stranke kao što to tuženik netočno navodi u objavljenom članku, a tu činjenicu da dodatno potvrđuju i navodi iz tuženikova teksta od 18. srpnja 2023. godine u kojem se naslovu naglašava: „ TV je SDP-u rekao zbogom, ali mandat u Vijeću stranci ne vraća. Grubo se obrušio na bivše stranačke kolege...“. slijedom čega proizlazi kako je tuženik i prije objavljivanja spornog članka raspolagao sa informacijama da je tužitelj svojevoljno istupio iz stranke SDP pa stoga nije bilo nikakvog razloga da se naknadno objavljuje tekst koji sadrži posve netočne podatke. Nadalje, da je iznošenjem neistinitih tvrdnji javnim putem tužitelju nanesena neimovinska šteta jer je došlo do povrede njegova prava osobnosti, odnosno povreda njegove časti, ugleda i dostojanstva, a kako je tužitelj zbog svog političnog djelovanja osoba poznata široj javnosti kako u gradu Splitu, a tako i Republici Hrvatskoj to da su navedene objave narušile i njegov stranački renome te bacile „lošu sjenu“ na njegovu političku karijeru. Osim toga, da zbog svega navedenog tužitelj na svakodnevnoj bazi trpi brojne neugodnosti, posebice od ljudi koje poznaje i koje često susreće na mjestima gdje obavlja svoj posao ili gdje boravi u slobodno vrijeme, a što ga nepotrebno i dodatno traumatizira. Iz navedenih razloga tužitelj se obratio tuženiku pisanim putem tražeći da preko istog medija objavio ispriku, odnosno ispravak netočno objavljene informacije, ali je tuženik odbio postupiti na zatraženi način, slijedom čega predlaže tužbom potražuje naknadu neimovinske štete.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prigovara osnovu i visini tužbenog zahtjeva te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem članka objavljenog na portalu „Slobodna Dalmacija“, sa naslovom „ T neće u sabor! Svi su mislili da će ga zamijeniti izbačeni SDP-ovac TV, a kada ono-poznata odvjetnica“, saslušanjem svjedoka LV i UV, te saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke, pa je temeljem tako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

4. Među strankama nije sporno da je na portalu „Slobodna Dalmacija“ dana 14.svibnja 2024. objavljen članak autora LV sa naslovom „ T neće u sabor! Svi su mislili da će ga zamijeniti izbačeni SDP-ovac TV, a kada ono-poznata odvjetnica“.

5. Međutim, kao sporno postavilo se pitanje je li objavljivanje spornog članka bilo u javnom interesu te je li navedenim člankom povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled tužitelja odnosno je li tuženik u obvezi naknaditi tužitelju nematerijalnu štetu.

6. Odredbom članka 16. Zakona o medijima („Narodne novine“ 59/04,84/11,81/13; dalje ZM-a) propisano je da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana.

7. Prema odredbi članka 22. ZM-a pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

8. Prema odredbi članka 21 st.1 ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom u medijima prouzroči drugome štetu, dužan ju je naknaditi izuzev u slučajevima propisanim zakonom, dok je stavkom 4) propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije te da je postupao u dobroj vjeri.

9. Odredbom članka 21 st 3 ZM-a propisano je da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako zakonom nije drugačije određeno.

10. Odredbom članka 1046 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 33/05,41/08, dalje ZOO) propisano je da je šteta povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom čl. 1100 ZOO.

11. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je bio priznat SDP-ovac na razini cijele Hrvatske. Nadalje, da su ga nakon objave članka nazivali mnogi ljudi iz Splita odnosno iz cijele Hrvatske, prijatelji, znanci i članovi SDP-a. Nadalje, da mnogi od njih ne znaju na koji način se izbacuju članovi iz stranke SDP-a odnosno da znaju samo oni visokopozicionirani. Nadalje, da ga je najviše zaboljelo to što su oni zauzeli stav da je istina ono što piše u novinama, a da sve što on kaže laž i neistina, sve obzirom ljudi često ne propituju napisano. Zbog toga je osjećao strah da će na temelju onoga što je napisano makar netočno promijeniti mišljenje o njemu i smatrati da je on taj koji govori neistinu. Sve to mu je povrijedilo čast i napravilo reputacijsku štetu. Nadalje, da nije htio da ovaj slučaj dođe do suda i zbog toga je urednicama (MV i NV) ukazao na propuste novinarke, a na što su se one oglušile. Nadalje, da nakon tužbe SD ne objavljuje njegova priopćenja koja je do tada objavljivala i nema vidljivost u medijskom prostoru koju je imao do tada čime se stavlja u podređeni odnosno neravnomjerni položaju u odnosu na druge političke sudionike. Nadalje, da se teško nosio sa stresom s obzirom na konstantnu komunikaciju s ljudima i članovima stranke jer je stalno morao ponavljati jedno te isto, a nije bio siguran da li mu vjeruju.

12. Iz iskaza svjedoka ĆV proizlazi da je bombastičan naslov " TV izbačen iz SDP-a" objavljen u Slobodnoj Dalmaciji, te da su nakon objave istog uslijedile salve poziva prijatelja, kolega odvjetnika, kolega sudaca, njihovih odvjetničkih stranaka diljem Hrvatske iz Makarske, Vrgorca, Sinja, Zagreba, te da su bili suočeni sa velikim pritiscima jer je gotovo mjesec dana osobno odgovarala ljudima da je to neistina, odnosno lažna informacija te da netko pokušava narušiti integritet njezinog sina te njegovu čast i ugled. Sve to teško je pogodilo ne samo njezinog sina koji je obavljao poslove tada tajnika za Dalmaciju SDP-a, a prethodno je bio predsjednik SDP-a Split, te je bio tajnik za članstvo za čitavu RH već i svjedoka osobno. Sve to joj je bilo žalosno i tužno stoga što je tuženik, a prije objave spornog članka, objavio informaciju o tome da je njezin sin samovoljno napustio SDP što je potvrdilo njezinu sumnju da su namjerno to napravili kako bi tužitelju, njezinom sinu i cijeloj obitelji nanijeli reputacijsku štetu te povrijedili njihovu čast i ugled kao obitelji, a sve tim više što je njezin sin javna osoba i bavi se poslovima od javnog interesa te je i danas aktivan u politici, svim srcem se bori za ovaj grad, za sve projekte ovog grada, bez ikakve naknade, preko gradskog vijeća i komisije za socijalnu skrb. Nadalje, da je cijeli taj period pila sredstva za smirenje, ali je komunicirala stalno s tužiteljem kako bi mu bilo lakše da podnese taj period.

13. Iz iskaza svjedoka LV proizlazi da se sjeća da je SDP pokrenuo postupak da se TV izbaci, što je on preduhitrio tako što je izašao iz stranke. Nadalje, da je hrpa članaka pisala o tome da je izbačen. Nadalje, da je jutros našla članak u Hini iz toga doba gdje je rekao da mu je svejedno hoće li ga se zvati izbačenim SDP-ovcem ili nezavisnim liječnikom, a sve zbog toga što je glasao na gradskom vijeću suprotno odlukama stranke. Nadalje, da je bila iznenađena ovom tužbom jer je TV često urgirao kod njezinih kolegica da se nešto s njegovog facebook profila objavi. Nadalje, da nikada nije od njega dobila e- mail niti SMS kojim traži ispravak ili demanti odnosno da to do nje nikada nije došlo. Nadalje, da je u to vrijeme na njegovom facebook profilu izašao status u kojem sam kaže da je započeo proces njegovog izbacivanja iz SDP-a. Nadalje, da u to vrijeme nije provjeravala točnost informacije o tome je li izbačen ili je sam izašao iz stranke s obzirom da su dnevna novina te dnevno izbace 10 -20 članka te da svaku informaciju provjere ne bi ništa ni objavili. Nadalje, da je općepoznato bilo da je SDP pokrenuo postupak da se tužitelja izbaci iz stranke što su jednoglasno izglasali i na lokalnom i državnom te da su to naprosto bile informacije koje su kolale u medijskom prostoru, a koje su svi objavljivali, Nadalje, da nije imala o tome konkretno napisanu odluku, ali da se znalo da je izbačen iz SDP-a i da to tužitelj nikada nije demantirao. Nadalje, da se u članku, osim u naslovu, status tužitelja u stranci ne spominje odnosno da je u vrijeme pisanja članka činjenica je li izbačen iz stranke ili je samovoljno izašao bila "prošlo svršeno vrijeme".

14. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete temeljem odredbi Zakona o medijima, a vezano za objavljivanje članka na portalu "Slobodna Dalmacija" od 14.svibnja 2024. sa naslovom „ T neće u sabor! Svi su mislili da će ga zamijeniti izbačeni SDP-ovac TV, a kada ono-poznata odvjetnica“.

15. Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom radi ispravka informacije pa je time u cijelosti bila ispunjena pretpostavka za podnošenje tužbe na naknadu neimovinske štete sukladno odredbi članka 22 st 2 ZM-a. Također, temeljem članka 23. ZM-a tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena. Sporni članak objavljen je dana 14.svibnja 2024., a tužba za naknadu štete pred ovim sudom zaprimljena je 23.srpnja 2024. dakle, u roku za njeno podnošenje.

16. Tuženik se poziva na okolnost da u predmetnom članku nije objavljena netočna informacija.

17. U naslovu predmetnog članka navodi se da tužitelj – izbačeni Lovac neće u sabor umjesto U već odvjetnica, a u tekstu članka navodi se da će umjesto U u Sabor otići odvjetnica Viktorija Knežević.

18. Za utvrđenje odgovornosti za neimovinsku štetu moraju biti ispunjene sve opće pretpostavke za štetu, a to su: subjekti odnosa odgovornosti za štetu, šteta, štetna radnja, uzročna veza, te protupravnost u objektivnom smislu. U ovisnosti o vrsti odgovornosti za štetu, ponekad je potrebno ispuniti i neke posebne pretpostavke, primjerice u slučaju subjektivne odgovornosti za neimovinsku štetu potrebna je krivnja štetnika.

19. Ako su ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu, štetnik je dužan štetu popraviti, a neimovinska šteta se popravlja dvojako: u nenovčanom obliku - objavljivanjem presude odnosno ispravka, povlačenjem izjave kojom je povreda prava osobnosti učinjena, ili nečim drugim čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom (članak 1099. ZOO), a također i u novčanom obliku tj. pravičnom novčanom naknadom (članak 1100. ZOO). Spomenuta se dva načina popravljanja neimovinske štete ne isključuju međusobno, pa je moguće za istu neimovinsku štetu kumulirati oba oblika popravljanja štete.

Jedna od funkcija pravične novčane naknade jeste "primjereno poravnanje" prouzročene neimovinske štete s ciljem da se oštećenika barem približno, dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica, a osim obeštećenja oštećenika cilj je osigurati uvjete da se nastupanje štetnih posljedica u što je većoj mjeri moguće smanji.

20. U praksi Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske o zaštiti prava na slobodu izražavanja izražena su neka od najznačajnijih načelnih stajališta koja ujedno predstavljaju osobite okolnosti kod procjene razmjernosti miješanja („zadiranja“) u pravo osobnosti, a među ostalim to su pravo na slobodu izražavanja od iznimnog je značaja za ostvarenje i razvoj demokracije, ideala, slobode, pravde i vladavine prava u demokratskom društvu koje je ustrojeno i pravno uređeno u modernoj ustavnoj državi, nadalje, granice u kojima se ostvaruju prava na slobodu izražavanja s obzirom na prihvatljivost javne kritike moraju biti šire u odnosu na političare i druge javne osobe nego za privatne osobe, šire u odnosu na državne dužnosnike, službenike i namještenike kad se one odnose na poslove i svojstvo koje te osobe imaju nego za privatne pravne osobe i moraju biti u ravnoteži s predmetom rasprave o političkim i/ili drugim javnim pitanjima s očekivanim razumnim, opravdanim i legitimnim javnim interesima.

21. Nadalje, da javne i političke osobe moraju biti spremne na kritiku novinara i medija, i to sa šireg i obuhvatnijeg aspekta nego privatne osobe, ali povezano uz njihove javne funkcije i dužnosti te izvršavanje poslova zbog njihove realizacije, a napose zbog višeg stupnja zainteresiranosti šire javnosti kada je dopušteno izražavanje medija kroz provokaciju i pretjerivanje.

22. U članku 8.ZM određeno je da nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako u vezi s informacijom prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosima djelatnost novinara ili na informaciju.

23. Nadalje, pravo na slobodu izražavanja misli i pravo na zaštitu privatnosti se po naravi stvari često sukobljavaju. Pri razrješenju tog sukoba potrebno je imati na umu jedno od temeljnih pravnih načela, a to je da se uporabom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo i sloboda, nego se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničuje kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda.

24. U konkretnim okolnostima, objavljen je sporni članka u kojem se neistinito navodi da je tužitelj izbačen iz SDP-a što da je kod tužitelja izazvalo bol jer je objavljena neistina iako je tuženik raspolagao informacijom da je tužitelj samovoljno izašao iz stranke pa da je namjera tuženika bila diskvalificirati tužitelja kao renomiranog političara što je kod javnosti pobudilo sumnju u njegovu vjerodostojnost. Naime, da je predmetni članak izazvao pozornost javnosti prema tužitelju u negativnom svjetlu te je potaknuo brojne znance, prijatelje i kolege da provjeravaju točnost te (netočne) informacije kod tužitelja i njegove obitelji što je kod tužitelja izazvalo bol jer je svjestan da mnogi ne bi ( nakon objave tog članka) vjerovali tužitelju već napisanome.

25. Naime, okolnost da se u medijima iznose informacije koje su mogle negativno utjecati na ugled tužitelja kao političara ne opravdava dosuđenje pravične novčane naknade jer je pravo javnosti da bude informirana te sloboda izražavanja putem medija jeste pretežnije od prava zaštite privatnosti javne osobe pogotovo političara koji se koriste moći medija u svrhu vlastite promocije.

26. Osim toga, okolnost da je nanijeta možebitna šteta ugledu i časti tužitelja predmetnim člankom nije ničim dokazana. Nadalje, ničim nije dokazano da se navedena informacija negativno odrazila na daljnju političku karijeru niti ugled tužitelja a navodi tužitelja i svjedoka o tome da su članovi obitelji trpjeli pozive i objašnjavanja drugima zbog svega objavljenog u predmetnom članku ne ukazuju na to da je, osim prolazne pozornosti javnosti koju je imao tužitelj odnosno njegova obitelj u to vrijeme, značajnija šteta nanijeta kvaliteti života tužitelja. Ovo stoga, što u iskazu tužitelj pored ostalog samo paušalno navodi da je objava predmetnog članka, njemu odnosno njegovoj obitelji nanijela ogromnu štetu, no istovremeno tužitelj ničim ne dokazuje te svoje tvrdnje, pobliže ne opisuje kako se to sve manifestiralo na njega osobno (u vidu psihičkih ili nekih trauma), budući da za sebe traži naknadu neimovinske štete, koliko je sve to trajalo i da li je zbog tih tegoba posjećivao liječnika. Osim toga tužitelj se kao političar i javna osoba u to vrijeme mogao svemu iznesenom u medijima ravnopravno oduprijeti.

27. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl.155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („ Narodne novine broj 138/2023) slijedom čega je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova, zastupanje na ročištu od 2.prosinca 2024. 100 bodova te ročištu od 8.travnja 2025. 100 bodova te ročištu od 20.listopada 2025. 100 bodova odnosno sveukupno 400 bodova, umnoženo sa vrijednosti 1 bod jednako 2,00 eura ( Tbr 54) iznosi 800 eura, uvećano za PDV 25 % iznosi 200,00 eura iznosi ukupno 1.000,00 eura.

28. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 5. prosinca 2025.

Sutkinja

Maja Anušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za Županijski sud, u 3 primjerka.

Dna:

- pun. tužitelj

- pun. tuženika

- spis